(Video): “Oni najprije stvore (1.) zaključke – koga ne žele,
a onda stvore (2.) znanost – da objasne zašto ih ne bi trebalo željeti.
Tako, siromašni ljudi su za njih ‘zaraza’, ‘bakterija’… Razumijete?
Hitler je smatrao da je nacizam (nacionalsocijalizam) samo biologija na djelu. … “

(O eugenici za vrijeme drugog svjetskog rata vidi na: wikipedia
Nacistička eugenika (“nacionalsocijalistička rasna higijena”) označava nacističku rasnu politiku koja je u središte ideologije postavljala po njima superiornu “arijsku rasu” U Reichu je eugenika bila poznata pod sinonimom rasna higijena, a završetkom rata oba termina postepeno su potisnuta iz upotrebe te ih je zamijenio termin ljudska genetika …) Procjenjuje se kako je preko 400 000 osoba sterilizirano protiv vlastite volje, a preko 70 000 ljudi ubijeno je raznim otrovima (program eutanazije)

(…) Ne možemo o eugenici razmišljati samo kao o nečem što je završeno sa Hitlerom. Dijeliti djecu na onu koja su vrijedna života i na onu koja nisu je također EUGENIKA.

(…) Eugenika razlikuje ljude na one koji su vrijedni, na one koji su djelomično vrijedni i na one koji su bezvrijedni.

(…) Pojam ‘eugenika’ znači ‘dobri geni’. U devetnaestom stoljeću Galton je tvrdio da je vrijedno stvoriti novu populaciju. Galton je mislio da su neki ljudi manje vrijedni, a neki više. Radi napretka potrebno je promovirati onu višu klasu koju je on smatrao boljom i ne dopuštati reprodukciju onima koji su nižeg sloja, koji su smatrani glupljima…

(usp.video na poljski; Eugenika – u ime napretka)

O eugenici piše i svećenik don Josip Mužić u knjizi: “Rat protiv čovjeka”

Čitamo tako i o Američkoj antipopulacijskoj politici. Primjerice, kako Amerika želi Japan učiniti bezopasnim? Tako da smanji njegovo stanovništvo, da ih eliminira 80%. A kako to provodi? Tako da pošalje u Japan ekipe sa posebnom zadaćom da se ozakoni pobačaj i kontrolira rađanje. Rezultat? 1950 godine natalitet je opao 50%. Mirovine su smanjene, a dob odlaska u mirovinu je povećana sa 60 na 65 godina.

Tako je smanjenje čovječanstva u stvari bitno sredstvo za očuvanje moći i obranu od drugih zemalja.

Nekad je Američka politika kontrolu rađanja provodila uglavnom preko privatnih organizacija kao što je “Planned Parenthood”, a koje su financirali bogataši. Kasnije je i sama Američka država stala iza ove antipolupacijske politike za koju se odvajaju i sredstva poreznih obveznika.

A ta politika se uspješno provodi u slučaju ekonomskog pomaganja nerazvijenim zemljama. Uvjetovali bi pružanje pomoći time da se provode antipopulacijske mjere. Također, ženama bi se dijelila defektna ili zabranjena kontracepcijska sredstva koja bi često uzrokovala bolest i smrt.

Kad je 1966. Propao urod u Indiji vlada SAD-a je iskoristila situaciju i dala je uvijet za pružanje pomoći a taj je bio – prisilna STERILIZACIJA. Indija je to prihvatila kako bi izbjegla masovni pomor od gladi. Sterilizaciju same bolnice nisu mogle provesti pa su se podignuti kampovi s priučenim osobljem. Jedan liječnik, primjerice, morao je ugraditi 300 spirala mjesečno, inače bi mu bila smanjena plaća. Onima koji su se podvrgavali zahvati kao i izvršiteljima davali su se poticaji, a u suprotnom bi se ucijenjivali. Primjerice, bila bi im uskraćivana voda za navodnjavanje i sl.

Kasnije, kad Indija više nije bila potrebna pomoći, process sterilizacije nije prestajao. Vršilo se 3 milijuna sterilizacija godišnje.

Čini se da je puno isplativije ulagati u kontrolu stanovništva nego u razvoj, pa kad je ustanovljeno da SAD troši 1/3 zaliha zemlje (!), a stanovništvo SAD-a je 6% stanovništva, riješenje se ne vidi u tomu da se SMANJI RASTROŠNOST, nego u tomu da se kontrolira rađanje.

Šef ureda za populaciju USAIDA-a, T. Ravenholt, izjavio je da je njegov cilj STERILIZIRATI jednu četvrtinu žena na zemlji i tako obraniti trgovačke interese svoje zemlje. Tako je prvi put jasno rečeno kako je DEPOPULACIJA – STRATEŠKI AMERIČKI CILJ ZA NACIONALNU SIGURNOST.

Kad je u Bangladešu 1984.-e bila katastrofalna poplava ta neprilika se iskoristila tako da se osnovna pomoć u hrani uvjetovala STERILIZACIJOM.

McNamara i Svjetska banka također rade u tom cilju. To se dobro vidi na primjeru Indije kojoj je ponuđena pomoć kad je zapala u krizu, ali pod uvjetom da se još više poradi na kontroli stanovništva. Tako je sterilizacija postal uvjet za dodjeljivanje zemlje, vode, struje, karte za živežne namirnice, licence z rikše. Policajci su hvatali pojedince za sterilizaciju. Odredi za demoliranje buldožerima su rušili sirotinjske kuće – ponekad čitava naselja – kako bi naoružani policijski odredi mogli odvući istjerane stanare u prisilne sterilizacijske kampove. Mnogima je bio zanijekan novi stan sve dok ne bi prihvatili sterilizaciju.

Tako se u 1976. došlo do rekordne brojke od 8,2 milijuna sterilizacija, što je McNamara pohvalio.

Mnogo toga o radu Svjetske banke je skriveno. Za pretpostaviti je da su pravi razmjeri daleko veći od onih vidljivih. Unutar banke postoji i poseban odjel za populaciju koji zapošljava oko 500 ljudi, a o čijem se radu ništa ne zna.

(…) Budući da se sve više i više podiže glas protiv ovakve politike i raznih zlouporaba koje se rade, pobornici demografske kontrole su našli novo polje djelovanja.

To sada uspješno čine preko RODNE IDEOLOGIJE. Tako pod izlikom “ljudskih prava i sloboda” mogu ostvarivati svoje eugeničke ciljeve.

Polovinom dvadesetog stoljeća eugenika se ubrzano zaodjeva u novo, prihvatljivo ruho ekologije, sa sljedećom glavnom porukom: Ako se želi spasiti okoliš, potrebno je uvesti strogu kontrolu populacije. Već 1948. G. Pojavljuju se dvije knjige na tu tom tragu koje se prodaju u milijunskim nakladama. Henry Fairfield Osborn jr., sin istoimenog eugeničara i kućni prijatelj obitelji Rockfeller, objavljuje Naš opljačkani planet, a William Vogt, koji je u razdoblju od 1951. do 1962. bio nacionalni direktor organizacije Planned Parenthood Federation of America, objaljuje knjigu jednako znakovita naslova – Put preživljavanja. Dok Osbor zastupa nešto umjerenije stavove, Vogt se ne ustručava biti izravan. Osvrćući se na sukob između komunista i nacionalista u Kini i mogućnost da taj sukob izazove masovnu glad, zaključuje da će to biti „ne samo poželjno, nego i nužno“. Nije trebalo dugo čekati da njihove ideje ureod plodom, što se posebno pokazalo u slučaju DDT-a (dihlor-difenil-trihloretan). Naime pesticid i insekticid DDT pokazao se ujedno i izuzetnim sredstvom za suzbijanje malarije, tako da je nakon Drugog svjetskog rata, zahvaljujući njegovoj primjeni, bolest u nekoliko godina bila praktički iskorjenjena u Europi i Sjevrnoj Americi; U Indiji između 1951. I 1961. Slučajevi su se smanjili sa 75 milijuna (od kojih 800 000 ilijuna mrtvih) na 50 000 … (…)
No,  u uspješnicama Vogta i Osborna iz 1948. očituje se skeptičnost prema upotrebi DDT-a i uvjerenje da je štetan za prirodu.

Vogt štoviše ne vidi „nikakvu dobrohotnost u tome da se ljude štiti od malarije, kako bi mogli umrijeti sporije od gladi“. Ove stavove preuzima i eugeničar Aldous Huxley u svom djelu Revidirani vrli novi svijet iz 1958. G. Žaleći što je brza smrt koju je donosila malarija zamjenjena sporom smrću koju donosi prenapučenost i glad“.

(…)

Iz knjige “Rat protiv čovjeka”, don Josip Mužić, (Glas Koncila, 2015)

Više iz iste knjige: Rat protiv čovjeka

O „KULTURI SMRTI“

„Kultura smrti“ prisutna je i među deklariranim vjernicima, katolicima, kakvih je kod nas 90% a od toga ih 15% ide na svetu misu. Pitanje predbračne čistoće je skoro nepoznat pojam, a abortus je masovna pojava. A ako kažete da je to ubojstvo – „kako tako nešto možete reći!“. Na moralnom planu vidimo da se ne poznaju pitanja o spolnosti. Rijetkost je i da se danas i u braku netko otvori životu, da se prihvati svaki život, da se niti na trenutak ne pomišlja na pobačaj…

O EUGENICI

U Drugom svjetskom ratu je pobijeno preko 60 milijuna ljudi i to je nešto što se smatra „najvećim krvoprolićem u povijesti“. A kad to usporedimo sa brojem evidentiranih pobačaja to je broj ljudi koji daleko nadmašuje broj poginulih u 2. svjetskom ratu. A još kad se doda broj onih pobačaja koji se obavljaju nelegalno – broj je daleko veći. I to ne može prolaziti neopaženo, kao da se to nas ne tiče… U Americi je podignut spomenik za „10 zapovijedi“ gdje, između ostalog, čovječanstvo ne smije prijeći brojku od 500 milijuuna. To je ukratko – eugenika. Promicati kulturu smrti i pobačaja, kontraceptina sredstva (od kojih je većina abortivna). To u konačnici razara vjeru.

O LJUDSKOJ SLOBODI (U PITANJIMA IZBORA ŽIVOTA)?

Može se navoditi razne razloge, može se navesti razlog da je netko bio povrijeđen, ali kako god bilo – ubojstvo djeteta je – zabranjeno! U praksi se tu pravi razlika pa se tako događa da je abortus dozvoljen ako ga okrenu naopako, pa glava iziđe zadnja, jer tobože, kad je dijete cijelo izišlo van, tada se više ne može izvršiti pobačaj. No postoje ideolozi kulture smrti koji idu dalje od toga, te se zalažu i za ubojstvo već rođenog djeteta. Pa onda i do četvrte, pete godine (!). Pobaciti ga ili ne, kad je već odraslo (!). Jedan od najpopularnijih je Peter Singer (?) koji prava životinja izjednačuje sa ljudskim pravima jer „svi smo mi braća“ pa ih „mi moramo tretirati kao jednakima nama“. (…. strašno… Zašto je to tako?… ) Ljudi su ogrezli u nasilju. Nasilje nas okružuje. Navikli smo se na to kao da je to nešto normalno. I ako je u nekim zemljama abortus legaliziran onda ljudi misle da je to ok. Tu se više stvari ne zovu svojim imenom. Tu se govori o nekakvom „čišćenju“ nakupina stanica. A sve su to samo – izlike. Radi se zapravo samo o tom da nismo spremi svoju vjeru – živjeti dosljedno. Gledajući sa stajališta vjere – ako ja vjerujem da je Isus Krist jedini Spasitelj i pravi Otkupitelj onda ja vjerujem i u 10 Božjih zapovijedi, i u šestu i u devetu, u moralni nauk, … Kad gledate svoje vršnjake i kad im pričate o predbračnoj čistoći – kao da im pričate o vanzemaljcima, … Ljudi se boje, žive u strahu, … nisu otvoreni životu jer žive u strahu. Opala je vjera. Nema povjerenja u Boga. Bog spada negdje na nedjeljnu svetu misu,  a ostalo spada na mene. Ja moram ovo, ja moram ono. Ja moram maturirat, ja moram diplomirat, … Bog kao da nije bio tamo kad sam polagao ispite. I onda Bog može dopustiti da padnemo, da se mučimo, da nas nauči da se moramo prepustiti Njemu… Ako se netko otvori Bogu, kao npr. obitelj svete Katarine Sijenske, onda je tu i Bogu ulaz otvoren, pa su oni imali 25 djece. Da nije bilo te otvorenosti ne bi bilo ni svete Katarine Sijenske.

Kad gledamo kako su živjele naše obitelji prije, nisu imali nikakva osiguranja, zdravstvena i sl. a opet je bilo puno djece koja su preživjela. Ljudi su imali vjere. Mi to uglavnom nemamo. Ali ima još ljudi koji su spremni živjeti svoju vjeru. Mogu ih drugi nazivati „radikalni kršćani“ ili ovako ili onako, ali to mogu biti samo komplimenti. Mi stavljamo Bogu granice. I onda se čudimo što Bog danas ne čini čuda. Primjer neposredno prije ovog susreta s mladima: … Evo pitao sam jedan par – hoće li se zaručiti. Djevojka govori da je na njemu, a on govori da nema posao. Eto to je jedan klasičan primjer.

O DIKTATURI RELATIVIZMA

Mi smo u doba komunizma bili svjesni te diktature relativizma. Naučili smo živjeti u katakombama na otvorenom. To pogađa svih nas. Živimo u istoj diktaturi kao u komunizmu, samo nas se na druge načine progoni. Diktatura je diktatura. I ako to sebi ne posvjestimo ne možemo se nositi s tim, ako se ne postavi dijagnoza bolesti, ne možeš je liječiti… Sve naše vodeće stranke se, na žalost, mogu svesti na isti zajednički nazivnik, a to je da su protiv života, a to znači i protiv svog naroda. Svi su oni za to da abortus bude lagaliziran, a to znači da po svojim djelima – nisu katolici.

(…)

Sažetak ovog susreta s mladima u Nadbiskupijskom sjemeništu u Splitu – možete pogledati i na gornjem videu.

Izvor: bilješke M.G.

Na tu je činjenicu upozorio dr. don Josip Mužić, autor knjige ‘Rat protiv čovjeka – ideologije i prakse raščovječenja’, koja je u srijedu 30. studenoga predstavljena u crkvi Sv. Dimitrija u Zadru.

O knjizi u izdanju Glasa Koncila govorio je njen recenzent, dr. Borislav Dadić, rekavši da se autor Mužić činjenicama suočava s najvećim i najtežim izazovima svijeta. Uzroci rata protiv čovjeka sve su razorniji i prijete uništenjem čovječanstva. Nazočnima se obratio i dr. Mužić, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, pročelnik Katedre filozofije na KBF-u Sveučilišta u Splitu.

Godišnji broj pobačaja u svijetu znači da se u trideset godina ubije milijarda i pol ljudi. „Govori se da je ovo “napredno vrijeme”. Po čemu je to svijetlo doba? Činjenice govore suprotno. To se ne događa samo jer nam tehnologija omogućava to raditi, nego postoji i ideologija koja to sve podržava, eugenika, potekla iz Engleske, pa SAD-a”, rekao je dr. Mužić, upozorivši da taj projekt smatra da je moguće stvoriti “poboljšanu ljudsku rasu”, novog čovjeka.

„Uz moderna dostignuća biotehnike misle da je to moguće. Čovjek je tome smetnja. Zato se želi smanjiti ljudske, biljne i životinjske vrste na minimum. Zamračenje i odstupanje od naravi događa se preko ideologija i moćnih elita koje se smatraju povlaštenim osobama i uzimaju sebi za pravo da mogu odlučivati o sudbini drugih”, istaknuo je dr. Mužić. No izrazio je i uvjerenje da Bog preko jednog pojedinca može promijeniti tijek povijesti.

Sveti Ilija je uporno čuvao vjeru u pravog Boga u okruženju odbacivanja Boga od strane zemaljskih moćnika. Dr. Mužić je istaknuo i značaj naravi koja je zajednička svakom čovjeku. „Narav može biti zajednički jezik u pluralizmu, da se držimo zajedničkih razumskih zasada. Ne postoji samo nadnaravna objava Božja, nego i narav čovjeka. To je drugi dio objave.

Danas je trend da pojedinac sam definira svoju narav. Moderno društvo koje želi izbrisati naravni zakon, kad se nađe u ćorsokaku, izvlači savjest, moralni zakon i narav. Kad su nacistički zločinci na suđenju u Nürnbergu rekli da su postupali legalno, prema zakonu, Sud im je rekao da su trebali postupiti po svojoj savjesti. To je dakle univerzalni, naravni zakon, razlikovati dobro od zla, čije postojanje društvo inače opovrgava u drugim okolnostima”, rekao je dr. Mužić.

Dr. Dadić rekao je da je poticaj autoru koji upućuje na velike razmjere rata protiv čovjeka, rat koji se vodi protiv djece. Citirao je Mužića da je u SAD-u u četrdeset godina od legalizacije pobačaja učinjeno 56 milijuna pobačaja, što znači više od 3 300 ubijene djece dnevno. Od tog broja, 93 % pobačaja je učinjeno zbog društvenih, a ne tjelesnih razloga, što se inače navodi kao razlog za pobačaj.

Novi pojam je i handifobija. Broj živorođene djece s Downovim sindromom se smanjuje, jer se u 90 % slučajeva to dijete pobaci, ako se prenatalnom dijagnostikom ustanovi taj poremećaj. Dr. Dadić istaknuo je značajnim što je Mužić akonfesionalno pristupio problemu, premda je katolički svećenik i duhovnik mladih: „U knjizi koristi citate autora različitih svjetonazora jer smatra da svaki čovjek ima mogućnost raspoznavanja dobra i zla i sposoban je živjeti moralno”.

Nasuprot tome, mediji relativiziraju stvarnost, promičući da nema zadanog moralnog imperativa važećeg za sve ljude. Autor piše jasno o ideološkim zamkama koje se nameću čovjeku i pojave naziva svojim imenom, ističući da su u službi depopulacije eugenika i transhumanizam (graditi ‘istinsku ljudsku sudbinu uništavajući ideje i institucije koje se u tome prepriječe’, kontrola i preobrazba svijeta).

Knjiga je znanstveno djelo na 686 stranica, u kojoj autor u devet poglavlja u četiri dijela, u konzistentnoj misaonoj cjelini opisuje teorije i prakse o životu suvremenog čovjeka. Podloga tome su ljudska patnja i briga za čovjekovu budućnost, s posebnim pijetetom za patnju djece kao najnezaštićenijih bića danas. Prvi dio knjige, Patnja djece, ima dva poglavlja: Ukradeno djetinjstvo i Otuđenja od stvarnosti.

Tu tematizira zločin protiv djece, spolno izrabljivanje, trgovinu organima, liječenje dječje psihe i opijate, farmaceutske surogate sreće. Drugi dio, Eugenika i smanjenje pučanstva, ima tri dijela: Eugenika i njene transformacije, Antihumanizam na djelu te Globalna demografska kontrola. „Eugenika je nastala davno prije nacizma i komunizma, srodila se s njima i nadživjela ih.

Sada ide svome vrhuncu. I pojedini ekološki pokreti su usmjereni antipopulacijskoj politici, Svjetska banka, UN, Svjetska organizacija za zaštitu prirode. Ciljevi smanjenja pučanstva su na globalnoj razini, u toj službi je i ekonomska i bankarska politika. U medijima se prikazuju pod zamamnim imenima. Autor objektivno pristupa problematici i navodi niz izvora”, rekao je dr. Dadić.

Treći dio, Holokaust najmanjih, sadrži poglavlja Provedba, Dehumanizacija i Borba za najmanje, gdje Mužić analizira zločin nemilosrdnog ubijanja nezaštićene djece, zloupotrebu njihovih tjelešaca nakon smrti u kozmetičkoj industriji i moderni kanibalizam. Četvrti dio, Samoostvarenje ili samouništenje sadrži poglavlje Nova biotehnološka antropogonija: dizajniranje djece, kiborgizacija čovjeka (spajanje biološkog organizma i mehaničkog stroja).

Pod naslovom Drugo stvaranje upozorava na trgovinu ljudskim tkivima koji se uzgajaju i patentiranje posebnih pojedinaca i populacija koja privlače sve veća farmaceutska ulaganja. Genetokracija genetskim promjenama dovodi do homogenizacije u kojoj nestaju razlike i vlada jednoobraznost. Biotehnologija omogućuje natjecanje među roditeljima oko genetske obdarenosti njihovog potomstva, što pogoduje imućnima.

„Očuvanje obitelji je posljednja utvrda zaštite čovjeka. Nova biotehnološka antropologija teži da se stvori novi čovjek. Kao da je ovaj čovjek pogrešan, kao da je arhitekt ovog čovjeka pogriješio. Biopolitika i redefiniranje ljudske naravi vode završetku shvaćanja čovjeka kakvog poznajemo”, rekao je dr. Dadić, istaknuvši da autor Mužić „u zaključku knjige izražava optimizam.

Istini prije ili kasnije pripada budućnost. Istinski, novi ljudski svijet jača i prolazi kroz porođajne muke, postajući sve više svjestan da je rođenje blizu”.

Izvor: Dr. Mužić u Zadru: Godišnje se u svijetu učini 53 milijuna pobačaja, Croative.net

Više iz knjige: Rat protiv čovjeka

(preuzeto s dopuštenjem autora)

]]>