O tome u knjizi Rat protiv čovjeka, u poglavlju EUGENIKA I SMANJENJE PUČANSTVA – Antihumanizam na djelu – piše ddr sc Josip Mužić.

Na kanalu VJERNI BOGU možete poslušati poglavlje: „Zelena“ pseudoreligija, a ovdje je samo nekoliko citata:

22.4. proglašen je „Međunarodnim danom majke Zemlje, koji se obilježava u preko 150 zemalja. Tako dok najveći vjerski blagdani dobivaju sve manje prostora u javnosti, dotle novi „zeleni“ blagdani dobivaju sve više na važnosti. Zagovaratelji smanjenja pučanstva, borci za prava životinja i feministkinje, svi iz svojih motiva, složno vide u depopulaciji spasonosno rješenje za najveće svjetske probleme“

…

Michael Crichton, poznati američki pisac, u jednom je izlaganju održanom 2003. g ukazao na religioznu transformaciju ekološkog pokreta. Danas je jedna od najmoćnijih religija u Zapadnom svijetu – ekologija. Ekologija izgleda je religija koju izabiru urbani ateisti. Zašto kažem da je religija? Samo pogledajte vjerovanja. Ako pogledate pažljivo, vidjet ćete da je ekologija stvarno u dvadeset i prvom stoljeću jedno savršeno reorganiziranje tradicionalnih židovsko-kršćanskih vjerovanja i mitova. Tu je jedan početni Eden, jedan raj, jedno stanje milosti i jedinstvo s prirodom, tu je pad iz milosti u stanje zagađenja kao rezultat jedenja sa stabla spoznaje, i kao rezultat naših čina tu je sudnji dan koji dolazi za sve nas.

Mi smo svi energetski grešnici, osuđeni na smrt, osim ako tražimo spasenje koje se sada zove održivost. Održivost je spasenje u crkvi ekologije. Kao što je organska hrana njena pričest, to su hostije bez pesticida koje pravi ljudi s pravim vjerovanjima uzimaju.“

…

Važan aspekt ove religije igra na strah i krivnju. To najbolje funkcionira kada je riječ o globalnom zatopljenju. Prvo, problem mora biti globalan – oni vam prijete krajem svijeta. Drugo, svatko troši energiju i stoga se mora osjećati krivim. Prema tome, takozvani pokret klimatske promjene izuzetno je uspješan jer on podrazumijeva da su ljudi uplašeni i da se osjećaju loše i krivcima i smatraju a trebaju dati novac – Crkvi Greenpeacea.

• U svijetu u kojem su smisao i cilj ljudskog bića materijalno ograničeni na privremene i prolazne sadržaje (kao što su stjecanje moći, prestiža, novca, luksuza, užitaka),
  lakše je postati zanimljiv kao agent ovog programa «Novog svjetskog poretka bez Boga»
  (prema kapitalističkim ili komunističkim tumačenjima).
• “Što će čovjeku koristiti da dobije i cijeli svijet, ako dušu svoju izgubi?” (Mt 16,26).
  Želimo li biti Isusovi učenici, moramo poslušati i njegovu riječ:
  “Tražite radije njegovo kraljevstvo, a ostalo će vam se nadodati” (Lk 12,31). (…)
• (…) Ne postoji stroga suprotnost između vječnih/duhovnih dobara
  i vremenitih / propadljivih životnih potreba.
  Ali najprije molimo Boga, našeg Oca, da dođe Njegovo Kraljevstvo
  i da bude Njegova sveta Volja kako na nebu tako i na zemlji.
  A molimo i za kruh svagdašnji, oproštenje grijeha kao što i mi opraštamo onima koji nas vrijeđaju i spasenje od svih zala
  proizašlih iz naše grešne odvojenosti od Boga, kao ishodišta i cilja svakoga čovjeka.
• Svi tekstovi, vrlo obilni, ali ne previše duboki,
  ne bave se obnovom katolika u Kristu,
  nego prepuštanjem svijetu bez Boga.
  Jedina tema među svim temama je seksualnost.
  Međutim, ono se ne shvaća kao Božji dar koji je darovan ljudskim bićima kao stvorenim osobama (u našoj muškoj i ženskoj naravi),
  iz čega proizlazi odgovornost da kao otac i majka sudjeluju u djelu Božjeg stvaranja i univerzalne volje spasenja za vlastito potomstvo, …

Kardinal Marx i Georg Bätzing podržali su tekstove koji su od Pape tražili promjenu seksualnog morala, zaređivanje žena i vizije homoseksualnosti – što mislite o tomu?

• U tome postoje dvije pogreške koje samo teološki neupućeni mogu počiniti:
  1) Papa nema ovlasti mijenjati nauk Crkve,
  koji se temelji na Božjoj objavi.
  Time bi sebe uzvisio kao čovjeka iznad Boga.

2) apostoli mogu poučavati i naređivati ​​
samo ono što im je Isus zapovjedio da poučavaju (Mt 28,19).

O mogućim razlozima provođenja takve “reforme” Crkve

• Pate od činjenice da je crkveno učenje o braku i 6. i 9. zapovijedi
  Dekaloga u suprotnosti s glavnim uvjerenjima društva …
  Oni ne mogu podnijeti proturječnost s Božjom voljom u svom osobnom ponašanju niti podrugljive komentare svojih suvremenika o «katoličkom svijetu vjere i morala zaostalom u srednjem vijeku».
  Zato se i oni žele predstaviti kao moderni ...
  Žele biti tamo a ne biti viđeni kao autsajderi...

Mislite li da je Crkva u Njemačkoj izložena riziku da započne raskol s Rimom?

• U svojoj slijepoj oholosti ne misle na podjele, nego na preuzimanje sveopće Crkve.
  Njemačka je premala za njih da provode svoju vladajuću ideologiju.
  Oni tvrde da imaju vodeću ulogu u sveopćoj Crkvi.
  Riječ je ni manje ni više nego o tome da svojom mudrošću usreći cijeli svijet i “oslobodi zaostale i neobrazovane katolike i njihove biskupe iz drugih zemalja, uključujući i Papu, od tereta Božje objave i Zapovijedi”.
  Cilj je transformacija Crkve Trojedinog Boga u svjetovnu dobrotvornu organizaciju (NGO).
  Tada bismo konačno došli do “religije sveopćeg bratstva”  to jest do religije bez Boga objave u Kristu, bez Istine koja seže izvan konačnog razuma, bez dogmi i sakramenata kao nužnih sredstava milosti za spasenje,

– baš kako je to opisao veliki ruski filozof religije Vladimir Solovjev u svom spisu
Kratka povijest Antikrista (1899).

O budućnosti Katoličke Crkve na univerzalnoj razini

• Kad se vidi megalomanija naših političara i ideologa od Pekinga do Moskve i od Bruxellesa do Washingtona,
  ne može se očekivati ​​puno dobrog za budućnost čovječanstva.

Pravu budućnost za svakoga čovjeka u životu i u smrti
možemo očekivati ​​samo od Boga
koji je iz ljubavi dao svoga Sina za spasenje svijeta
(usp. Iv 3,16).

• U svijetu u kojem se ljudi umišljaju da su Bog,
  da stvaraju i otkupljuju sami sebe
  (usp. glavni savjetnik Novog svjetskog poretka: Yuval Noah Harari, Homo Deus),
  kršćani imaju samo svjedočanstvo Riječi i, ako je potrebno, krvi –
  da je samo Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista naš Spasitelj,
  jer je On pobijedio svijet,
  njegovu oholost i njegov grijeh
  i smrt, kao cijenu grijeha.

Tek kada se ne klanjamo “zvijeri” iz jame bezdana (bezbožnosti), njezinu kipu i njegovu lažnom proroku,
postižemo život i vlast s Kristom,
koja obuhvaća našu vremenitu i vječnu budućnost.
Jer vremenita i vječna smrt nema više vlasti nad nama (usp. Otk 20,6).

Imamo mir srca u Sinu Božjem
koji govori svojim učenicima:
“U svijetu ćete imati muku; ali hrabri budite:
ja sam pobijedio svijet»
(Iv 16,33).

lifesitenews.com – Teorija o papinoj ‘neograničenoj’ moći ‘u suprotnosti je s cjelokupnom katoličkom tradicijom’

Polovinom dvadesetog stoljeća eugenika se ubrzano zaodjeva u novo, prihvatljivo ruho ekologije, sa sljedećom glavnom porukom: Ako se želi spasiti okoliš, potrebno je uvesti strogu kontrolu populacije. Već 1948. G. Pojavljuju se dvije knjige na tu tom tragu koje se prodaju u milijunskim nakladama. Henry Fairfield Osborn jr., sin istoimenog eugeničara i kućni prijatelj obitelji Rockfeller, objavljuje Naš opljačkani planet, a William Vogt, koji je u razdoblju od 1951. do 1962. bio nacionalni direktor organizacije Planned Parenthood Federation of America, objaljuje knjigu jednako znakovita naslova – Put preživljavanja. Dok Osbor zastupa nešto umjerenije stavove, Vogt se ne ustručava biti izravan. Osvrćući se na sukob između komunista i nacionalista u Kini i mogućnost da taj sukob izazove masovnu glad, zaključuje da će to biti „ne samo poželjno, nego i nužno“. Nije trebalo dugo čekati da njihove ideje ureod plodom, što se posebno pokazalo u slučaju DDT-a (dihlor-difenil-trihloretan). Naime pesticid i insekticid DDT pokazao se ujedno i izuzetnim sredstvom za suzbijanje malarije, tako da je nakon Drugog svjetskog rata, zahvaljujući njegovoj primjeni, bolest u nekoliko godina bila praktički iskorjenjena u Europi i Sjevrnoj Americi; U Indiji između 1951. I 1961. Slučajevi su se smanjili sa 75 milijuna (od kojih 800 000 ilijuna mrtvih) na 50 000 … (…)
No,  u uspješnicama Vogta i Osborna iz 1948. očituje se skeptičnost prema upotrebi DDT-a i uvjerenje da je štetan za prirodu.

Vogt štoviše ne vidi „nikakvu dobrohotnost u tome da se ljude štiti od malarije, kako bi mogli umrijeti sporije od gladi“. Ove stavove preuzima i eugeničar Aldous Huxley u svom djelu Revidirani vrli novi svijet iz 1958. G. Žaleći što je brza smrt koju je donosila malarija zamjenjena sporom smrću koju donosi prenapučenost i glad“.

(…)

Iz knjige “Rat protiv čovjeka”, don Josip Mužić, (Glas Koncila, 2015)

Više iz iste knjige: Rat protiv čovjeka