Što se događa kad npr. djevojčica, ako želi, hoće biti dječak ili obrnuto? Katolička škola u Kentu morala se ispričati transrodnom učeniku kojem je izpočetka bilo zabranjeno da nosi uniformu za djevojčice te koristi svlačionicu za djevojčice. Učenik je poslao online peticiju i angažirao odvjetnika. U postojećoj situaciji postojao je samo jedan ishod.

Kršćanksi pravni centar kaže da je naišao na veliki broj slučajeva gdje su učitelji bili disciplinirani i ušutkani. Najistaknutiji je (nedavni) primjer učitelj Joshua Sutcliffe, učitelj matematike koji je bez razmišljanja grupu učenika imenovao djevojčicama, iako je tu bila i jedna koja se identificirala kao dječak. Učitelj se ispričao, ali “učenik” je “otišao” školskim vlastima. Učitelj je suspendiran zbog neosjetljiva komentara i pogreške što nije prepoznao “seksualnu i kulturnu različitost učenika”

Mnogi će susojećati sa učiteljevom pričom jer se on po svojoj savjesti nije mogao obraćati djevojčici kao da je “on”. On nije vjerovao da je to istina, ali je bio spreman koristiti novo (muško)  ime “učenika”. I to je ono čega se boje kršćanski učitelji koji žele slušati svoju savjest: da se samo čeka da ih se stavi u nemogući položaj.

Nastavnici i liječnici nalaze se na prvoj crti bojišnice, ali nitko prema tom pitanju ne može biti ravnodušan.  Kao što je jedan roditelj primjetio:  “Ne znate što će biti s vašim djetetom: hoće li biti sportaš, hoće li biti otvoren, hoće li biti zdrav; jedina stvar koju znaš od trenutka kad se rodi jest – je li muško ili žensko. A sad je čak i to oduzeto.”

I kakva je tendencija prema onima koji imaju tradicionalna uvjerenja? Ako ne prihvaćate nečije zahtjeve za promjenom spola onda ste na pogrešnoj strani povijesti i zakon će vas kazniti.

Za jednu  školu koja nije imala u kurikulumu (u planu i programu) homoseksualnost ili rodnu opredjeljenost – zaključeno je da – ne potiče učenike da poštuju druge ljude!

Mnoge stvari se predstavljaju kao da nisu problem, ali iskustva učitelja govore drugačije. …

Više na: http://www.catholicherald.co.uk/issues/november-24th-2017/can-catholic-schools-resist-the-new-gender-confusion/

Kad kažete dječacima i djevojčicama koji ulaze u pubertet, kako danas postoje ljudi koji tvrde da s nama nije određeno što smo: muško ili žensko, (spol) nego da je to nešto što mi možemo sami odabrati sami (rod & rodna teorija)… čude se – kako je netko tako “glup”. Kao da se to ne zna.

Nama se još uvijek podrazumjeva, tj. normalno nam je da smo onog spola kojeg smo od rođenja, ili bolje reći i prije rođenja.
Iako nam sena prvi mah čini samo kao “glupa teorija” koja nije vrijedna trošenja niti pet minuta vremena, dobro je zaustaviti se na tren i shvatiti u kakvom to društvu živimo i od kakvih opasnosti trebamo braniti mlade naraštaje koji tih opasnosti često nisu niti svjesni, a što je očito u trenucima kad počnu opravdavati homoseksualno ponašanje, pa iako se zovu katolici…

Ovdje prepričavam jedno predavanje koje je održao prof dr. sc. Ivan Poljaković, a predavanje možete poslušati (uz slikovni prikaz) na videu, u prilogu (prikladno za one koji predaju vjeronauk srednjoškolcima). Dr. Ivan Poljaković je inače stručnjak na tom području i koji se tom temom bavi već 15 godina. Živo je deset godina na Novom Zelandu i vidio je kakvo zlo je tamo u kratkom vremenu donio – dženderizam.

Dženderisti su ljudi koji tvrde da mi jesmo rođeni kao muško ili žensko, ali to je samo pitanje spola, no “rod je nešto drugo”, a to je pak nešto što se može mijenjati. I tu je bit te rodne teorije (gender=rod) tj. dženderizma. Oni tu svoju teoriju, naime, žele prikazati kao nekakvu “znanost”. Da stvar bude gora, među začetnicima te teorije ili tzv. znanosti su poznati pedofil Kinsey, čovjek koji je zlostavljao mnogu djecu, a njegove ideje je nastavlja, osnivač sotonističke crkve  LaVay.

Teoretičari, promicatelji dženderizma nisu nikakvi znanstvenici koji bi bili stručni na području medicine, neurologije, psihologije, psihijatrije i sl. nego su mahom profesori engleskog jezika i filozofije, koji su znanošću prozvali nešto što je zapravo samo igra riječi.

Iako je dženderizam ideologija koja je tek na svom početku već je uzela mnoge žrtve. Upravo zato jer uzima mnoge žrtve i to ne samo da ubija tijelo, nego i duše – može se reći da je dženderizam moderni oblik totalitarizma koji gledajući statistički ima ogroman  broj žrtava, veći nego svi dosadašnji totalitarni sistemi  (i nacizam i komunizam zajedno…)  A tek je početak! Ta ideja koja je krenula od Amerike brzo se širi, sada i Europom… Želi nam se silom nametnuti odgoj djece prema tim  idejama, a roditelje proglasiti nazadnima i “nenormalnima” zato što su heteroseksualci i što im je heteroseksulanost (privlačnost prema suprotnom spolu) normalna, zato što su “robovi patrijarhalnog društva” koje im je nametnulo da se moraju osjećati u skladu sa svojim spolom, jer su ih od početka “terorizirali” dajući im muške ili ženske igračke, robu i sl.

Ovaj oblik totalitarizma je gori od dosadašnjih u tomu što smo prijašnje mogli prepoznati kao loše – jer su koristili tenkove, puške i sl. Ove sada je teško prepoznati. Koriste se lijepim riječima. Sve je pod izlikom borbe za ljudska prava, za ljubav i sl.

Nekima je u interesu da se narod ponaša nemoralno, da koristi preservative, (za koje neće reći da nisu niti sigurni), da se liječi od AIDS-a (kopnice) itd. Farmaceutske tvrtke na tomu zarađuju. A dženderisti narodu “pomažu”. Kako pomažu? Tako da dijele kondome i tako ih “štite”?! Tajland je primio pošiljku kondoma na dar i za 20 godina dobio milijun (!) oboljelih od side. Filipini nisu željeli taj “dar”, (pod utjecajem katoličanstva), pa su u istom vremenskom periodu zabilježili blizu 2000  slučajeva. Puno, ali u usporedbi sa 1 milijun – vidi se ogromna razlika.

Krivo je homoseksualce tj. ispospolce poistovjetiti sa sudionicima gay parada. Među tim sudionicima veoma je mali broj onih koji su homoseksualci. Oni koji to jesu najčešće se nastoje boriti s tim na drugčiji način. Važno je shvatiti da homoseksulanost kao sklonost jest jedan problem uz koji, onaj koji se s tim bori, može postati svet, baš kao što svaki čovjek sa svim svojim slabostima može postati svet, ako se trudi riješiti svojih slabosti. Druga stvar je svjesno i hotimično prakticiranje homoseksualnih čina. To ne možemo opravdavati. Ne možemo javno reći da je to “u redu” jer bi tako promicali grijeh koji je još u Bibliji jasno osuđen. Naravno da pri tom nitko ne osuđuje osobu, ali mora se razlikovati ponašanje koje je grešno od osobe kojoj želimo dobro. Ne možemo mi mijenjati nauk koji su nam predali apostoli i koji traje već dva tisućljeća. Ni papa to ne može. Ne možemo u ime nekog “milosrđa” pobijati apostole i reći da ne treba obraćenje onima koji su u teškim grijesima zalutali. Isus voli sve ljude i oprašta im ako se kaju i žele se popraviti.

No, kod homoseksualaca treba također razlikovati homoseksualce – militante od onih koji se tiho bore sa svojom sklonošću. Ti militanti su oni koji su u paradama i koji su opasni ljudi. Oni žele prikazati da su parade pune istospolaca, što nije točno. Puno je dženderista koji žele postupno doći do toga da od naše djece i mladih učine svoje istomišljenike koji će birati sami što žele biti: muško ili žensko, muško koje se osjeća kao žensko ili žensko koje se osjeća kao muško ili… Ima već bezbroj tih mogućih rodova. Nekad ih je bilo 20, sad ih je kažu – koliko i ljudi. Jedan od njih je otvoreno govorio kako želi “sodomizirati vaše sinove”… No nisu svi tako izravni. Kod njih je važna metoda – postupnosti. Najprije treba prihvatiti homoseksualnost, kao ljudsko pravo.

Na žalost i među katolicima su mnogi koji počinju nasjedati na lijepe riječi i vjerovati u te džender – priče. No ne treba smetnuti s uma kako se i sotona zna zaodjenuti u anđela svijetla. A onda kad se prihvati homoseksulanost kao normalna pojava, onda će se polako doći do toga da se prihvati ono što je tvrdio Kinsey (pedofil!) – da su u stvari većina ljudi biseksualci (privlačnost prema oba spola), a da je samo 4% heteroseksualaca (privlačnost prema suprotnom spolu). Prema njima, biseksualci su normalni, a heteroseksualci nisu normalni, nego bolesni. U Americi se već polako radi na tome da se normalizira pedofilija. Takvim tempom za desetak godina može biti da će biti prihvaćena i zoofilija kao normalna pojava.

U kakvom to svijetu živimo? Očito je da je sotonino djelovanje sve jače, a zdravog razuma sve manje. Ne treba biti vjernik da bi se shvatilo kako ta teorija nije normalna. Dovoljan je razum. A ipak ta nerazumnost se opasno širi.

Na nama je da činimo koliko je do nas da živimo normalno, svatko u skladu sa svojim pozivom, da budemo razumni i vjerni Isusu i njegovu evanđelju.

….

A tko je Ivan Poljaković, kojeg imate priliku čuti u gornjoj video-snimci? Prepisujem iz knjige: “Istina” – uvod u apologetiku:

• Ivan Poljaković rodio se 1956. Godine u SUBOTICI, gdje je pohađao klasičnu VJERSKU GIMNAZIJU Paulinum.
• Kasnije studira GERMANISTIKU I ANGLISTIKU na sveučilištu u Innsbrucku, Cambridgeu, Rostocku i Zagrebu, gdje 1980 godinee i diplomira.
• Početkom 90-ih uključuje se u POLITIČKI ŽIVOT hrvatske zajednice, postaje članom predsjedništva Demokratskog saveza HRVATA U VOJVODINI, te u mandatu od 1992. Do 1996. Godine, kao jedini Hrvat, obnaša funkciju ZASTUPNIKA u Vojvođanskom parlamentu.
• Kao predstavnik PREDSTAVNIK HRVATSKE MANJINE U VOJVODINI sudjeluje na Međunarodnom mirovnim konfrernicma o bivšoj Juoslaviji u Den Haagu, Londonu i Rimu.
• Na Sveučilištu u Aucklandu studira ŠPANJOSLKI JEZIK I KNJIŽEVNOST, a na Teološkom institutu studij za KATEHETU…
• završava diplomski studij za PROFESORA NJEMAČKOG, ENGLESKOG kao stranog, engleskog kao materinjeg i španjoslkog jezika. U veljači 1999. Godine postaje šef odjela za engleski jezik na jednom od najuglednijih koledža na Novom Zelandu.
• Na sveučilištu u Aucklandu završava diplomski studij za profesora njemačkog…