Nije značajka našeg vremena da voli religiju, nego da voli govoriti o religiji. I oni, koji bi htjeli oboriti Boga s neba, stvaraju religiju od svog bezboštva i vjeru od svoje sumnje. Sa svih strana – iz tisuće pera, iz stotine mikrofona, sa sveučilišnih katedra, opetovano slušamo tako da nam se već vrti u glavi kako je “kiselina modernizma” izgrizla staru vjeru i stari moral i da moderni čovjek mora imati novu religiju u skladu s novim duhom vremena. Ta nova religija – tako nam rekoše mora biti posve drugačija od svega što je prije postojalo. Ona mora biti svježa i moderna, kao i sjajno razdoblje u kojem živimo, s novim nadama, novim izgledima, novim snovima.  

Ako marljivo istražujemo značajke ove nove religije, vidimo da bi ona morala biti socijalna, politička, svjetovna.  

Kad kažu da mora biti socijalna, onda time hoće reći da se ona mora posvetiti NE varavim duhovnim ciljevima, NEGO praktičnim tjelesnim potrebama. Religiozni čovjek ove nove ere davati će kruh gladnim želucima, odijelo golim tjelesima i krov nesklonjenim glavama. Bolje mlijeko za dojenčad, bolja igrališta za djecu, bolji kruh za siromahe – to su stvari od kojih čovjek živi, a ne od vjere, milosti i sakramenata. Religija, koja udovoljava ovim društvenim potrebama jest RELIGIJA BUDUĆNOSTI. 

Nadalje nam rekoše, da ova nova religija mora biti politička, a to znači da mora prestati govoriti o Božjem Kraljevstvu i da mora početi govoriti o zemaljskim republikama. Svu svoju energiju i revnost mora uložiti u pomaganje vladine politike, kao što je kontrola alkohola, zlatni standard i radnički zakon; ne smije se više naglašavati vječnost, molitve i općinstvo svetih, jer svjetski problemi koje treba riješiti nisu religiozni – tako nam kažu – nego ekonomski i politički. Konačna značajka novog kulta bila bi SVJETOVNOST.  

Religija je predugo naglašavala odgovornost Bogu i zadržavala se na dužnostima prema Njemu, umjesto da je isticala službu bližnjemu. Nova religija NEMA VREMENA MISLITI NA ODGOVORNOST PREMA BOGU, jer moderni čovjek, kaže nam George Bernard Shaw previše je zaposlen a da bi mislio na svoje grijehe. Ona čini ČOVJEKA gospodarem svega što vidi, i GOSPODAREM vlastitog života, koga se dakle može vlastitom rukom lišiti, ako hoće, jer tko će se usuditi da mu to uskrati? 

A sada, dozvolite da pitamo ove nove proroke: Koliko je stara njihova nova religija? Je li ona zbilja nešto novo ili je sasvim stara zabluda s novom etiketom?  

Pođimo dvije tisuće godina unatrag Vječnom Galilejcu i naučit ćemo ne samo da je nova religija zapravo stara napast, nego da je i otpor prema njoj zalog Vječnog života.   

Pođimo natrag i pogledajmo našeg Blagoslovljenog Gospodina kako boravi u nenastanjenoj pustoši što se pruža južno od Jerihona do Mrtvog Mora. Ondje je Njegov preteča Ivan, opaljena lica, nerezanih uvojaka, zaodjeven kožnatim pojasom i ogrtačem od devine dlake, pijući riječnu vodu i hraneći se skakavcima i divljim medom, vidio otvoreno nebo i Duha Božjega, kako u sjajnoj slici golubice silazi nad glavu Njegova Učitelja; čuo je, kako preko Jordana odjekuje glas, koji se neočišćenim ušima pričinio grmljavinom: “Ti si moj Sin ljubljeni, u Tebi mi sva milina“ 

Tri su napasti protiv Crkve: Učiniti je socijalnom, političkom i svjetovnom 

Više na yt kanalu: VJERNI BOGU; Odlomak iz knjige VJEČNI GALILEJAC, poglavlje – Rat protiv napasti…  Odlomak iz knjige VJEČNI GALILEJAC, poglavlje – Rat protiv napasti

Proživljavanje cijelog našeg života na društvenim mrežama pretvara nas u bezumne, samoopsjednute ambiciozne “influensere“, navodi nas na to da snimamo kontinuirane snimke, pravimo grimase pred kamerom, da zaboravimo na stvarni život koji prolazi pored nas.
Narcizam i taština su sve više u porastu. Dok su se u prošlosti to smatrali porocima, moramo priznati da se danas smatraju istinskim vrlinama. Ništa ne može stati na put “što impresivnijem selfie-u”.
Lažni zubi, lažni osmjesi, pačje lice, lažni ten, bezbrojni osobni portreti snimljeni tijekom svakog zamislivog trenutka čak i osobnog života dio su onoga što nazivamo našom novom “Instagram kulturom”.

Ali ovi kadrovi, ovaj beskrajni niz crtića, nisu stvarni život. Dapače, oni su isprazno zrcalo željenog života, blještavi artefakti onih koji nemilosrdno “pokušavaju impresionirati”, bez obzira rade li zapravo nešto stvarno važno ili ne.

Čini se da su društvene mreže (osobito Instagram) provele iznimno utjecajan društveni eksperiment, utječući na modu, osobne odnose, spojeve, zaposlenje, politiku i način na koji razmišljamo o sebi.

Način na koji vidimo i živimo život mijenja prizma refleksije prema paradigmi zbog koje svi gledaju u svakoga. Međutim, unatoč porastu ovog javno prihvaćenog narcizma, taština zapravo ostaje porok – negativna, čak i opasna povlastica, kako društveno tako i individualno.

Ne postoji svijet, online ili ne, u kojem se na taštinu ne gleda razumno kao na destruktivnu osobinu, jer stvara prenapuhana mišljenja, hvalisanje, ljubomoru, nepoštenje, lažno predstavljanje i, u konačnici, nesvjesnu egomaniju tiranika.

Iako smo svi u određenoj mjeri tašti, umjerenost (ili, kako je Aristotel mogao reći) ravnoteža je neophodna u svemu. Za blagostanje, zdravlje i dobar život.

Ali danas se svaki svakodnevni aspekt osobnog života mora uhvatiti, klasificirati i učiniti fascinantnim. Opsesija dovodi do fantastičnih retuširanja fotografija, kao što je sklonost stvaranju smiješnih lica i holivudskih osmjeha.

Ova ispraznost potiče fenomen “Instagram mode”, koji se temelji na pretpostavci da je svaka pojedinačna osoba potencijalno slavna osoba (influencer), tako da svaka osoba također mora nositi dizajnerske brendove. Dok su prije dizajnerske marke bile umjetničke kuće ili skupine modnih stručnjaka koji su pružali haute couture, sada je influencer s najviše sljedbenika onaj koji odlučuje što će postati moderno.

… Život se više ne živi onoliko koliko se nastoji zabilježiti. Nije čak ni registriran kao dokument koji se ostavlja potomcima, nego u društvenoj simulaciji samog života koji u praksi ne postoji. Pojedinac je heroj koji igra ulogu u vlastitom “filmu života”. …

Ova čudna promjena pogleda na svijet samo se povećava s mlađim naraštajima. S očitim gubitkom sposobnosti roditelja da dopuste djeci da se “dosade”, mnoga djeca više ne odrastaju s narativnom strukturom. Umjesto da gledaju filmove, a zatim slijede zaplet, oni se zabavljaju tabletima koji im pružaju praktički neograničenu ponudu YouTube videa za raspakiranje u monotonom ispiranju mozga besmislenih senzacija.

Ima desetogodišnjaka koji idu u školu s umjetnim trepavicama, lažnim tenom, lažnim noktima, koji ne mogu pozirati za fotku, a da ne naprave “pačje usne”. Toliko je endemično da neke škole moraju usvojiti politiku izravne prevencije kako bi izbjegle određena ponašanja. Za mlade odrasle osobe, čini se da postoji pomama za video tutorialima o šminkanju – šminka je sama po sebi postala znanost koja zahtijeva intenzivnu raznolikost dodataka kao što su highlighter, primer, štapići za konturiranje i sve vrste povezanih predmeta. Osim toga, sve o čemu govorite više nije samo za žene.

Feminizacija zapadnog muškarca nije tajna, već se otvoreno hvali kao postignuće. Razlozi za ovaj pomak i prema muškom nakon tisuća godina patrijarhata imaju mnogo mogućih izvora: feministička politika, nedostatak muških uzora, pretjerana upotreba plastike i niži testosteron zbog pretjerane upotrebe soje u komercijalnoj hrani. Ali ono što je možda više uznemirujuće od narcisoidne sklonosti jest koliko ti influenceri (i još gore, horde potencijalnih influencera) počinju nalikovati sterilnom “zgodnom” eksperimentu s mišem utopijom Johna B. Calhouna.

Calhoun je stavio četiri para miševa u veliki ograđeni prostor sa svim pogodnostima koje se mogu zamisliti za miševe: dozatori za vodu, neograničeni spremnici za hranu, gnijezda i potpuna odsutnost grabežljivaca. S tim u vezi Calhoun je rekao: “Uglavnom ću pričati o štakorima, ali moje misli su s čovjekom.” Dok su miševi u početku napredovali i bili plodni, nakon 600 dana, s još dovoljno prostora da udvostruče svoj broj, počeli su opadati, što je dovelo do izumiranja cijele kolonije.

Činilo se da su bez grabežljivaca, ili nevoljko, pa čak i bez potrebe za stjecanjem vlastitih resursa, jednostavno izgubili volju da krenu naprijed. Mladi miševi koji su se rodili nikada nisu naučili vještine preživljavanja, a uz to su, čini se, zaboravili i kako živjeti. Među aberacijama i lomovima društvenih normi do kojih je došlo u tom procesu bio je i fenomen “grupnih ljepotica” koje su sve vrijeme provodile čisteći i spavajući. Bili su konačna personifikacija života bez poteškoća i borbe.

Iako su bile ljepše nego ikad, izgubile su svaki interes za reproduciju i izumrle. Uostalom, nije tako utopijski.

Koja je pouka za nas u ovoj mračnoj i poznatoj analogiji? To je ovo: kada obilan luksuz ukloni izazov i odgovornost… samoizumiranje nije daleko.

Pa ti napuči usne i uzmi mobitel … ljudi gledaju.

Izvor: rt,com

Ne možemo se pravdat da nismo shvatili šta se događa. Imamo razum za prepoznavat znakove i izvlačit pouke. Zato Gospodin pretpostavlja da koristimo ono što nam je dao stvaranjem: RAZUM I VOLJU.  ON traži da ljubimo Boga svim svojim silama – razum moramo koristiti za odnos s Bogom i ljudima prije svega – da znamo prepoznavat dobro, da se zla možemo klonit a dobro podržavat.

Rečenica od pape krivo tumačena: “Tko sam ja da sudim?” Ispravno tumačenje je – da ni on kao papa ne može suditi pojedinca jer je sud o svakom čovjeku pridržan Bogu. Samo nas Bog može suditi, no to također znači da moramo SUDITI DJELA. Ako ne znamo koje je djelo dobro koje je loše – onda smo izgubljeni, dezorijentirani. Ne možemo se više nosit sa grijehom. Moramo koristiti razum i znati da postoji grijeh, grijeh bludni, grijeh homoseksualnosti, da je to zlo – tu nema dvojbe…

Kad Isus kaže “LICEMJERI”  – ukazuje na to da smo skloni PRAVIT SE GLUPI: nisam skužio, nisam do toga došao, nisam prepoznao da je to grijeh. I na kraju – “Bog je kriv na kraju jer mi nije dao dovoljno razuma da se obranim od grijeha”…

Isus kaže – poziva u tom odjeljku Lukina evanđelja: SAMI SUDITE! Moramo, dakle, sudit društvene događaje, razlikovat dobro od zla i to je ono što Bog od nas očekuje i zato postoji odgovornost kod svakog od nas. Jesmo li dovoljno razmišljali o svojim i tuđim postupcima? Jesmo li propuštali razmišljati i mogli postići da se tu NE SAGRIJEŠI. Možemo to vidjeti kod čuvanja male djece gdje idemo korak naprijed, pazimo na prepreke, kako se dijete ne bi ozlijedilo…  Tako je to potrebno i na moralnom planu.

Kao što je važno čuvati tijelo, važno je čuvati i DUŠU.

Isus, na drugom mjestu govori o znakovima vremena. U Matejevu evanđelju govori o smokvi – kad počne pupati znate predvidjeti kad će roditi, a tako će biti i s posljednjim vremenima. Dobit ćete DOVOLJNO ZNAKOVA da se pripremite na to, na taj NAJVEĆI POVIJESNI IZAZOV

Na drugom mjestu – Isus kaže nešto što se može činiti kontradikcija ovomu: “Ne brinite se tjeskobno…” Imamo osnova da predvidimo crni scenarij – kao npr.  kad je harala kuga – i to je bila istinska pandemija – da će pokositi pola stanovništva. (Izuzetno teško i opasno, puno ljudi će izginuti…)  Međutim Isus zna da moramo računati na to da je ratno stanje – ali traži da zadržimo potreban MIR i rješavamo problem po problem… (Ako se moramo prehranit – racionalizirat hranu;  kao Ilija prorok – tri i po godine su jeli jednu pogačicu – postili o kruhu i vodi cijelo vrijeme od tri i pol godine)

Ne brinite se tjeskobno – znači napravimo što možemo sada – i idemo naprijed.

Također možemo povezat s onim kad Isus najavljuje svoju muku smrt i uskrsnuće – Nije samo neposredno najavio nego i puno prije – ne da im zagorča život, da se ne zanesu uspjesima – da ih pripremi na muku na smrt, ali i na uskrsnuće. Zlo nema zadnju riječ. Bog ima zadnju riječ nakon Isusove smrti….

Kako to primijeniti na naše vrijeme – živimo u posebnim vremenima – u izvanrednim okolnostima …

Više na video/audio – ZNAKOVI VREMENA

Ne morate se složiti s autorom ovog istraživanja, ali je zanimjivo preispitati svoj boravak na facebooku:

• Zašto se želim povezati s ovim ili onim ne-poznatim ljudima?
• Što tražim na facebooku?
• Koliko vremena provedem na facebooku dnevno?
• Je li u pozadini želja da ispunim neku emocionalnu prazninu? da nekog impresioniram? ili… ?
• Znam li da postoje ljudi kojima je u interesu da nas uhvate u zamku konzumizma (pa da se uspoređujemo s drugima, kupujemo stvari koje nam ne trebaju, … )?
• Znam li da većinu tih ljudi (“prijatelja”) na facebooka nije ni briga za mene, i da se sad izbrišem sa facebooka ne bi me potražili… ? itd… itd…

Riječi autora videa (otprilike):

Imao sam 4 facebook profila. Onaj glavni je bio za moju ženu, tako da može imati muža u facebook svijetu. Ostala tri su bila za „Sons of liberty accademy“, koja nisam baš ni koristio, ali bili su tamo. Jedino od najvećih iskustava koje sam imao na facebooku bio je moj prvi (fb) rođendan kad sam primio preko 100 rođendanskih čestitki širom svijeta. Stvarnost facebook svijeta je da se nikad zapravo i nije činio stvaran.

Unatoč tomu KOLIKO PRIJATELJA imaš na facebooku činjenica je da možemo biti sretni ako imamo nekoliko njih u stvarnom životu. Imamo li više elektroničkih kontakata sa ljudima to ne poboljšava naš život. … život postane manje ljudski.

Što više „SMIJEHA“ („lol“ – ova) dijelimo to on sve manje ima to značenje. „LoL“ =  laugh(ing) out loud /  lots of laughs (smijanje glasno / puno smijeha). Najčešće je sve to pokušaj da čovjek ISPUNI PRAZNI DJELIĆ SVOJE DUŠE.

KONZUMERIZAM nam nameće da kupujemo stvari koje nam ne trebaju… (Kupujem, dakle, jesam)… Nastojanje da se osjećam bolje nego drugi. Uskoro, vrijednost se ne određuje prema snazi naših međuljudskih odnosa s drugima nego po onome što smo sposobni konzumirati. I onda – odričemo se veza s drugima, da možemo raditi više, da možemo imati bolji život. Što više radimo, to više kupujemo. Sve dalje idemo u tomu. To čini naše veze sve slabijima. Raditi više, kupovati više… Konzumerizam desetljećima kontrolira društvo namećući im potrebu  – da ljudi izgledaju dobro ili se osjećaju dobro.

Konzumerizam je psihološki proces (čijim začetnikom se smatra nećak Zigmunda Freuda), a kojem je cilj pretvoriti snažne međuljudske odnose u površne susrete koji su u znaku iščekivanja sljedećeg …

Reklame su napravljene tako da stvaraju nesvjesnu želju za proizvodima. Uzmimo npr. cigarete. To se može prihvatiti kao oblik moći i buntovništva, a stvarnost je da se radi o – slabosti. Na posljetku kupimo stvari ne zbog korisnosti proizvoda nego da pokažemo svijetu: Kupio sam to… ja sam „cool“. (U pozadini su voditelji tvrtki koji se svim silama trude zadržati svoj posao, prodati nam svoje proizvode, učiniti da nosimo moderniju odjeću, da vozimo najbolja auta… itd.) A što kad se ljudi slome u toj jurnjavi…  Što kad se ljudi probude i shvate da su proveli život jureći za ničim?

Odgovor biva: Pustite ih – NEKA SE ZABAVLJAJU – do smrti!

Facebook je IZRAZ NARCIZMA. Gdje drugo možete ići i šepuriti se kao paun? Tu možete dobiti puno slave – svake minute… (U pozadini mnogih statusa može biti: „Želim pažnju!“) Facebook može biti jedan veliki: „Pogledaj me…!“ … „Pogledaj moje slike, pogledaj moje auto, pogledaj gdje se nalazim, pogledaj moj ženu, pogledaj moj život, …“ (63% njih cijelo vrijeme kukaju,  32 % govori o svojim savršenim životima, 41 % dijele svoja politička gledišta, 16% stalno pišu o svojoj dragocjenoj dječici… )

I na kraju, koja ironija,  – od svih silnih prijatelja – NIKOGA ZAPRAVO NIJE NI BRIGA za sve to!

Narcizam ide toliko daleko da su ljudi stvarno kadri ući i u prave veze kako bi mogli na facebooku izmjeniti status (!) (u vezi!)

Facebook je također pun REKLAMA (…razne korporacije, promotori, zvijezde, mali biznismeni…) Postoje cijeli sustav koji je u cilju pomaganja promoviranja preko fb i medija… Komentari često i nisu napisani od strane onih koje slijediš nego od strane medijskih menadžera.

Zašto trošiti vrijeme igrajući se sa facebookom!? I koje li ironije!  Oni (kojima je u cilju da si na facebooku) – oni ne troše svoje dragocijeno vrijeme provodeći SATE I SATE na facebooku. Korporacije i marketinški stručnjaci će nam reći: „Hej, cool je da ostaneš POVEZAN/a!“ A iza svega toga oni su samo zainteresirani za to da unovče promet.

Facebook je i VOAJERističan. (Voajer je osoba koja želi gledati tuđe stvari, navodi je da otkriva i svoju intimu…  radi zadovoljavanja svojih potreba… ) Želi se vidjeti je li se netko udebljao, ili kako djeca izgledaju… Facebook ti omogućuje da gledaš slike tih života, ali nikad ti zapravo ne daju priču tog života. Iza svih tih osmjeha nalazi se i tuga… možda zbog međuljudskih odnosa, možda zbog novca, možda zbog bolesti ili zbog posla.. Svi mi imamo takvih poteškoća. Svi imamo dublji život koji bi dijelili sa stvarnim prijateljima, ali ne i sa facebook prijateljima. Ako ne možeš biti otvoren/a s tim ljudima zašto im dopuštaš da ti uđu u život? Zašto smo tako ljubazni da dajemo dio svog života ljudima kojima uopće nije stalo do nas? Moramo čuvati sveto od profaniranja.

Budući da se krećemo u tom svijetu voajerizma prisiljavamo sebe da stavimo na se MASKU. Masku stavljamo zbog raznih razloga, možda ne želimo uzrujati nekog. Ili možda želimo impresioinrati nekog! Problem je kad nosimo masku tako dugo da izgubimo pojam o tom – tko smo mi stvarno. Ovo može ugušiti neke želje da učinimo nešto, ili da budeš tko stvarno želiš biti. Budući da nosimo masku onda ljudi koje poznamo poznaju samo – masku. A onda se bojiš biti tko stvarno jesi –  iz straha da ih ne prestrašiš. To je nešto što onda narušene odnose čini još gorima.

I prije nego facebook-ljudi postanu ljuti: Facebook ima i neke dobre strane. Da to je „cool“, da se možeš POVEZATI S PRIJATELJIMA i podijeliti slike. Tvoj facebook život je odraz tvog stvarnog života. Mnogi ljudi odu na facebook kako bi imali život, a da ih to ne konzumira. Facebook nije uzrok ovih problema više nego li i kemijska koja piše pogreške. Facebook je samo pokušaj milijona ljudi da se povežu i nađu smisao svog života. Problem je što su ovakve VEZE POVRŠNE i NE ISPUNJAJU čovjeka. (Facebook se čak uspoređuje sa pornografijom – Ono što je facebook za emocionalno i socijalno ispunjenje, to je pornografija za emocionalno-spolno zadovoljstvo.  Ni jedno ni drugo nije stvarno.)

Ako se zaista želiš povezati s ljudima uzmi telefon i razgovaraj. Video komunikacija je još i bolja. Toliko naše komunikacije je neverbalno. Možemo u trenutku ocjeniti nečije osjećaje – kad ih vidimo. Toliko toga u našoj komunikaciji je izgubljeno kroz elektronički filter.

Najbolji način komunikacije je: licem u lice.

Najbolji RAZGOVORI koje sam ikada imao u životu bili su kad sam otišao na piće i samo – razgovarao. Ovi razgovori nam daju snagu jer za to smo stvoreni. Mi smo vizualna, emocionalna i duhovna bića koja se žele susretati na dubljem nivou, sa značenjem i svrhom. Ako tvoj život nema smisao ili svrhu pogledaj prijateljstva koja držiš. Facebook djeluje kao sredstvo za tu svrhu. To je samo nadomjestak za pravu stvar. Prava komunikacija, o stvarnim stvarima, je stotinu puta bolja nego ona na facebooku.

Jeste li shvatili da postoji cijela generacija ljudi koja ovo (facebook povezanosti) smatra normalnim?

(…)

Koliko dugo će trebati kompjuterskom algoritmu da postane tvoj prijatelj? (Ne moj se smijati. Ljudi misle da je #bitcoin stvarni novac). Pogledaj svoje facebook prijatelje i reci mi da neki od njih ne mogu biti kompjuterski programirani. Ako je subjekt tužan – algoritam kaže: Razvedri se, bit će dobro. Ili: pričaj mi o tome. Ili: Ja sam ovdje za tebe. Ili: Volim te!

Ovo je doista narcističko iskustvo. Tko ne bi želio imati pored sebe puno takvih potvrđujućih „da-ljudi“ kao svojih prijatelja? To je kao mentalna mastrubacija koja te odvlači od praznine u tvom životu. Što je više narcizma to je više phishopastkih ponašanja u ovom svijetu.

Ako pogledate neke programe na TV vidjet ćete normaliziranje psihopatskih ponašanja (…) Ljudi to prihvate kao nešto što tako mora biti. A nije. I moramo ovo držati dalje od svog života. Vidimo da se lijepe riječi i pažnja od strane fb prijatelja koristi protiv ljudi u tvom stvarnom životu. Ako tvoja žena ne čini to za tebe, imaš na facebooku cure koje misle da si naj… Ako tvoj muž nije dobre volje, itd… …. Ove servisne napasti nam ne trebaju u našem ionako već stresnom životu.

Onaj stvarni život blijedi, a onaj virtualni život postaje opasan.

Koliko puta ste bili s nekim u društvu i provjeravali vašu e-poštu? Stalna povezanost s ljudima postaje prevažna u našim životima.

Bojim se, ako se stvari brzo ne promjene, gdje će nas to odvesti?…

Kao prvo, postajemo NE POVEZANI S PRIRODOM. Ne primjećujemo divne poglede koje nam pruža. Teško da više gledamo i zvijezde. I onda ne vidimo kako smo zapravo maleni. A onda se i obitelj razdvaja. Otac odlazi na posao da zarađuje za obitelj. Žene imaju svoje zanimacije… Djeca su odvojena od svojih prijatelja i ne znaju tko im pravi prijatelj. Kakve šanse imaju u životu? Kakvu budućnost izgrađujemo?

Umjesto da vidimo kako smo mali u ovom životu, gurnuti smo u narcistički virtualni svijet.

A onda je tu iskustvo STALNOG PREPUCAVANJA. Odgovaranje na komentare, sviđanja i ne sviđanja je – zamorno. Onda pitanja: jesam li to ispravno rekao… kako će to prihvatiti… i to postaje zahtjevan posao da se sve izbalansira… Netko kao da stalno gleda iznad tvog ramena … (i može komentirati je li ono što objaviš dosadno… i nemaš li pametnijeg posla… )

Koliko tvojih PRIJATELJA je to postalo zbog okolnosti, školovanja, susjedstva, suradništva… i zbog toga s njima provodiš vrijeme. Većinu njih niti poznaješ niti ih možda želiš upoznavati… Koliko njih (koje pratiš na facebooku) želiš u stvarnom životu upoznati? … Nemam vremena za površnosti. (…) /“Dobar prijatelj zna sve tvoje priče… Najbolji prijatelj ih je proživio s tobom“/

(…)

Vjerujem da dolazi vrijeme kad će ljudi prestati sa svim tim mrežama i početi živjeti stvaran život.

Nećemo više moći (kao za papirnatu novčanicu) dobivati „nešto“ za „ništa“ i dati sve ono što je stvarno – za to – ništa. Tada ćemo se moći vratiti nečem što stvarno vrijedi. Uspjet će oni koji budu imali stvarne i snažne kontakte…

Želiš li sebi učiniti uslugu danas – otiđi na facebook „setings“ i deaktiviraj facebook na nekoliko mjeseci. Ne brini – sve će biti u redu. Možeš poslati ovaj video kao objašnjenje. Vidi hoće li netko od tvojih prijatelja primjetiti da te nema. Vidi hoće li te netko od njih pokušati pronaći u stvarnom životu. Ako to učine – moguće da su ti pravi prijatelji.