A za što to optužuju čovjeka koji je izgarao za Krista i Crkvu?

Optužuje ga se da je kao nadbiskup Krakowa navodno zataškavao pedofiliju među svećenicima, da ništa nije učinio po tom pitanju.

Vjerni Poljaci su svjesni da napadi neće prestati nego da je pred njima duga borba ako žele sačuvati svoju vjeru, svoje obitelji, svoj identitet.

Poljski novinar Gutowski i nizozemski novinar Ekke Overbeek prednjače u toj kampanji. Na privatnoj TV postaji TVN24 u američkom vlasništvu, najprije su emitirali seriju emisija pod naslovom Don Stanislaw, a na račun papina tajnika Stanislava Đivića (S. Dziwisz) i samog pape Ivana Pavla II dok je još bio kardinal u Krakowu, s optužbama za zataškavanje.

Katolički novinari u Poljskoj su nasuprot nemilosrdnoj kampanji skretali pozornost javnosti na to da je papa Ivan Pavao II bio prvi papa koji je izdao dokumente namijenjene borbi protiv tog problema od kojih je najvažniji bio Sacramentorum sanctitais tutela, iz 2001.god. koji je Kongregaciji za nauk vjere dao autoritet kazniti svećenike zlostavljače, a što je prije bilo u nadležnosti biskupa.

Nije zgoreg spomenuti da isti oni koji se tobože jako brinu za dobrobit djece spominju samo jednog od tisuću pedofila tj. onog koji se pronađe unutar crkvenih krugova, a one ostale, njih 999 (prema statistikama) koji se nalaze u drugim profesijama, ne spominju. Problem je dakle sveden samo na Katoličku Crkvu. Ostali slučajevi, na žalost, kao da nisu toliko važni.

U članku Lifesitenews-a (12.4.2023.) pod naslovom POVIJEST NE POTVRĐUJE KLEVETNIČKU KAMPANJU PROTIV PAPE IVANA PAVLA II  možemo pronaći poduži članak koji se pozabavio ovim pitanjem.

Ljevičari su imali za cilj zbaciti s vlasti konzervativnu stranku Pravo i pravda, koja je bila na vlasti od 2015.god. Želja je ljevičara bila da sprovedu i u katoličkoj Poljskoj ono što se ostvarivalo u Španjolskoj: legaliziranje pobačaja na zahtjev, odobravanje tzv. istospolnih brakova, propagiranje LGBT i rodne ideologije. Poljska ljevica naravno, brine o pravu životinja, o klimatskim promjenama i drugim stvarima koje su drage njihovim američkim kolegama.

Da bi ljevica ostvarila svoje ciljeve smeta joj Katolička Crkva. Ona je glavna prepreka jer je Katolička Crkva bila glavni branitelj poljskog identiteta, pogotovo u posljednja dva stoljeća kad je Poljska najviše vremena provela pod stranom dominacijom.

Tijekom Drugog svjetskog rata ubijeno je više od petine poljskog svećenstva, stotine svećenika je ubijeno u koncentracijskom logoru. U poratno vrijeme, do svoje smrti 1981. poljski blaženik, kardinal, primas Stefan Wyszyński, je neprestano branio poljski narod zbog čega je bio u zatvoru tri godine. Mnogi istaknuti svećenici kao Jerzy Popiełuszko, dobili su palmu mučeništva.

Mnogi poljaci kao svog najvećeg sina Poljske smatraju papu Ivana Pavla II. Tisuće ulica, škola i trgova nose ime po njemu. Poljski su povjesničari potpuno složni u tome da je papa Ivan Pavao II imao presudnu ulogu u mirnom slomu komunizma u Europi. Nadalje, nitko kao on nije tako branio dostojanstvo ljudske osobe od začeća do prirodne smrti i tradicionalno moralno učenje o ljudskoj spolnosti, a tome je bio dodatna opasnost za poljsku ljevicu. (Njegov citat o tzv „homoseksualnom braku“ iz knjige Sjećanje i identitet:

Opravdano je i potrebno zapitati se nije li to možda dio nove ideologije zla, možda podmuklije i skrivenije, koja ljudska prava pokušava suprotstaviti obitelji i čovjeku.)

Stoga su ga odlučili pošto poto diskreditirati.

Vodeću ulogu u tom imala je TV POSTAJA TVN24. Martin Gutowski 2020 god. Je emitirao seriju emisija Don Stanoslaw koja optužuje don Stanislawa Đivića, tajnika Ivana Pavla II za prikrivanje zlostavljanja dok je papa bio kardinal Krakowa. Optužuju ga da je selektirao informacije koje je upućivao Ivanu Pavlu II, no oslobođen je optužbi za nemar u Krakowu.

Nakon tih emisija Gutowski je započelo emitirati daljnje emisije koje (krivo) optužuju papu Ivana Pavla II da nije učinio ništa kako bi spriječio zlostavljanja od strane svećenika.

U seriji emisija emitirana je i ona naslovljena: Franciszkańska 3 i to dva dana prije objavljivanja knjige o navodnom prikrivanju loših stvari o papi Ivanu Pavlu II (Maxima culpa: Što Crkva prikriva o Ivanu Pavlu II), autora nizozemskog novinara Ekka Overbeeka.

Franciskanska 3 je inače bila adresa biskupa u Krakowu, odakle se sveti papa Ivan Pavao II tijekom posjeta Krakowu obraćao mnoštvu poljskih vjernika. Nakon smrti Ivana Pavla II, (2.4. 2005. godine) to je bila adresa koja je u mnogima budila lijepe i emotivne uspomene na tog svetog čovjeka. Tamo bi se okupljali, molili, tugovali, palili svijeće.

Dokumentarac Franciskanska 3 je htio postići da se sada ta adresa povezuje sa zlostavljanjima i zataškavanjima.

Glazba koja se upotrijebila u dokumentarcu podsjeća na glazbu iz filma „Kad jaganjci utihnu“ a to je očito osmišljeno s ciljem da se Crkva promatra kao zločinačka organizacija, a Ivana Pavla II kao zlikovca, umjesto kao heroja i sveca.

Novinari Gutowki i Overbek sugeriraju da je papa Ivan Pavao II učio tolerirati zločine od svog učitelja, kardinala Sapiehe, nadbiskupa Krakowa.

A tko je zapravo kardinal Sapieha? Kardinal Stefan Stanislav Joseph Sapieha,  inače je plemićkog porijekla, rođen na dvorcu kao najmlađi od sedmero djece kneza Adama Stanislava Sapiehe i princeze Jadvige. U vrijeme Drugog svjetskog rata Sapieha je bio prisiljen voditi sjemenište u tajnosti jer su Njemci ubijali sjemeništarce gdje god bi kojeg našli. Među njima je tada bio i Ivan Pavao II.

Sapieha je zbog ustrajnosti u obrani vjere i Poljske postao poznat pod nazivom „Nesalomljivi princ“.

Nakon optužbi da je Sapieha predator Gutowki je optužio i Karola Wojtyłu  da je zataškavao zločine trojice svećenika.

Poljskii su se novinari dali na istraživanje i objavili istinu koja je upravo suprotna onomu što je tvrdio Gutowski.

1. Surgent je npr bio jedan od takvih svećenika koji je bio kažnjen od strane Wojtyłe, u vidu neobjavljanja pastoralnih dužnosti. Utvrđeno je da je kardinal Wojtyła postupao prema kanonskom pravu te nema razloga tvrditi da je prikrivao zlostavljanje.
2. Loranc je drugi slučaj. Loranz je priznao svoja nedjela i Wojtyła ga je kaznio time što ga je poslao da živi u zidinama cistercitskog samostana. (Više o tim slučajevima možete pronaći na stranici lifesitenews.com )

Woytila je, očito postupao kao što je i govorio u jednom svom obraćanju američkim kardinalima u travnju 2002. godine:

“Ljudi trebaju znati da u svećeničkom i redovničkom životu nema mjesta za one koji bi štetili mladima.”

Poljaci su bili silno razočarani radom novinara Gutowkog i Overbeeka te su mnogi stali u obranu pokojnog pape.

Izvor: KLEVETNIČKA KAMPANJA…

Klevetnička kampanja zasigurno je ostavila traga u narodu, a i na nama je da otvorimo oči i pogledamo tko takvo nešto govori i zašto?

Neka nam sveti papa Ivan Pavao II bude na pomoći da uvijek budemo istinoljubivi i da nikada ne slijedimo put Laži i Zloga,

već da slijedimo Onoga koji za sebe reče: Ja sam Put, Istina i Život.

Žene su se izborile za svoje PRAVO ali su izgubile DOSTOJANSTVO – pristajući nositi odjeću koja se protivi čednosti..

…
Način odijevanja je vrlo važan jer odjećom čuvamo svoje tijelo ali i nutrinu. Svrha ovog članka nije pametovanje s visoka nego jednostavno predstaviti kršćansku istinu koja će pomoći iskrenim katolicima da zamijene lažni mentalitet onim pravim katoličkim, koji je u skladu s Božjom voljom.

 Čednost i dostojanstvo osobe

“Kršćansku čednost u odijevanju valja podučavati ‘pod  svaku  cijenu’. Treba početi s najmlađima da se u njihovo srce ukorijeni duh krijeposti, osjećaj neizbrisivoga dostojanstva ljudske duše.”( Papa Pio XI )¹

Definirajmo najprije pojam čednost s katoličkog stajališta. Čednost je vrlina koja određuje nečije ponašanje u odnosu  prema spolnosti; ta vrlina stavlja pod kontrolu elemente ponašanja – riječi, djela i način odijevanja – kako bi se izbjeglo neprikladno tjelesno uzbuđenje. Biti čedan znači čuvati svoju intimu, ne otkrivati ono što treba ostati skriveno. 

U Katekizmu Katoličke Crkve za čednost se koristi sinonim ‘čistoća’: “Čista osoba održava cjelovitost snaga života i ljubavi koje su u njoj. Ta cjelovitost osigurava jedinstvo osobe i protivi se svakom ponašanju koje bi je ranilo. Ne podnosi ni dvostruk život, ni dvostruk govor. Čistoća zahtijeva postizavanje gospodstva nad sobom, što je odgoj za ljudsku slobodu. Alternativa je jasna: ili čovjek zapovijeda svojim strastima i postiže mir, ili se pušta da ga zarobe i postaje nesretan“. (KKC toč. 2338. – 2339.) Oblačiti se čedno znači svjesno izbjegavati napast, odnosno ne dovoditi druge u napast. Naše tijelo i odijevanje nije izlog u koji je svatko pozvan zaviriti se, nadviti se, dotaknuti i slično. Ono u svojem dostojanstvu stvorenja i djeteta Božjeg kao dio bića sudjeluje u spasenju cijelog bića te je stoga pozvano na svetost. Ono je dar samo jednoj osobi u svetosti življenja  sakramenta ženidbe. Stoga ima puno uzvišeniju svrhu od pukog zadovoljenja  neprosvijetljenih strasti.

Postoje dva vida kršćanske čednosti u odijevanju: izbjegavanje prigoda da drugome budem povod za grijeh, i biti ispunjen duhom čednosti, nadahnut dubokom ljubavlju prema kreposti čistoće i pravim razumijevanjem kako je svrha naše odjeće uzdići dostojanstvo ljudskog tijela. Prekrivanjem tijela otkrivamo svoje dostojanstvo, ne želimo otkriti ono što je prikladno da ostane skriveno. Poznato je kako je zametak skriven u ljusci. Ako u znatiželji ljusku otvorimo, nikada neće biti ploda jer i ovdje vrijedi pravilo skrovitosti.  Čovjekova spolnost je dragocjena i zato ju treba čuvati od nepozvanih. To se postiže čednim odijevanjem jer čednost čuva čovjekovu osobnost i pomaže mu da se u potpunosti ostvari i živi život u punini.² 

Kreposti čovjeka vode do integracije i cjelovitosti u kojoj postaje svjestan svojeg dostojanstva, kao muškarca i žena stvorenih na sliku Božju. Tjelesna privlačnost je sama po sebi dobra no grijeh je često pretvara u požudu. Nečedno odijevanje čovjeka onesposobljuje za ljubav i poštivanje drugih jer je doveden u napast u kojoj više ne primjećuje osobu kraj sebe već tijelo. Danas, u doba velike moralne bijede i pokvarenosti, trebamo obnoviti krepost čistoće u obitelji, u svojoj sredini i čitavom društvu. S razlogom se u suvremenoj kulturi naveliko napada upravo ova krepost, jer bez nje čovjek vrlo lako pada u ostale grijehe, živi nesređenim i neurednim životom, nesposoban slijediti Božje zakone.

Negativni društveni utjecaji

Duboke promjene u društvu možemo pratiti od Industrijske revolucije. Razvojem tehnike čovjek se sve više udaljava od potrebe za duhovnim i sve više usmjerava na MATERIJALNO. Brojni revolucionarni izumi su čovjeku dali privid njegove snage koja u svojoj oholosti briše granicu dobra i zla, čovjek postaje sam sebi dovoljan. Jedna od velikih promjena je vidljiva i u načinu odijevanja koje sve više gubi obilježje čednosti i dostojanstva osobe. Modna industrija plasira nečedne modne trendove koji se nakon prvotnog protivljenja danas najnormalnije podrazumijevaju. U borbi za jednaka prava s muškarcem, žene su počele nositi hlače, poslovna odijela, pa čak i kravate; u modu prvi put dolazi kratka ‘zalizana’ frizura, dužina haljina, nogavica hlača i rukava je sve kraća.

Žene su se izborile za svoje PRAVO ali su izgubile DOSTOJANSTVO pristajući nositi odjeću koja se protivi čednosti.

Dekadencija se nastavlja 60-tih godina prošlog stoljeća kada seksualnu revoluciju u stopu prati modna revolucija koju predvodi Mary Quant, MODNA KREATORICA mini-suknji i kratkih hlačica. U svojoj je izjavi 1967. godine: “volim vulgarnost, dobar ukus je mrtav, živjela vulgarnost!”³, vrlo jasno ukazala odakle crpi ideje za svoje kreacije.

Modna industrija ide za tim da kroz odjeću izloži tijelo senzualnosti i seksualnosti. Modne revije nerijetko nude prilično zastrašujuće prizore novih kreacija koje pokazuju nepoštovanje prema čovjeku a veličaju devijantnost i apsurdnost. STVARANJEM VULGARNE I SPOLNO LIBERALNE KULTURE NASTOJI SE ZAMJENITI KATOLIČKA KULTURA.

Na žalost i mnogi kršćani se tu ne snalaze pa podliježu “modi” nošenja neprimjerene odjeće koju mogu vidjeti u izlozima trgovina, na ulici, u medijima; no katolici ne smiju zaboraviti da ako većina prihvaća takav način odijevanja, ne znači da su u pravu.
“U ovim nesretnim vremenima vladat će razuzdana rastrošnost koja će djelovati tako da ostatak namami u grijeh, osvojit će brojne lakoumne duše koje će biti izgubljene. Nevinosti se gotovo neće moći pronaći kod djece, niti čednosti u žena i u ovom presudnom času potrebe za Crkvom oni koji bi trebali govoriti – zašutjet će.”⁴ Gospa u Fatimi govori o tome kako će biti “uvedeni određeni načini odijevanja koji će Gospodina jako vrijeđati. Oni koji služe Bogu ne bi trebali slijediti takvu modu. Crkva ne poznaje modu. Gospodin je uvijek isti.”⁵

Ovdje treba primijetiti da moda sama po sebi nije loša. Gospodina vrijeđa NEČEDNA MODA. Danas se ne moramo odijevati isto kao prije dvije tisuće godina, ali moramo slijediti ista mjerila. Dizajn i materijali jesu novi ali je svrha odjeće uvijek ista. Ne smijemo se ravnati prema javnom mišljenju nego prema Istini koju imamo po autoritetu Crkve. Katolici su pozvani biti protuteža ovoj protukatoličkoj kulturnoj revoluciji. Jedan od načina na koji bi mogli i trebali to učiniti je birati odjeću koja odražava našu kršćansku vjeru.

Papa Pio XI upozorava kako je „nemoguće združiti sramotnu nečednu žensku nošnju i ispovijedanje katoličke vjere”.⁶ Sveti Pavao nam poručuje da se ne suobličujemo ovomu svijetu, nego da se preobrazimo obnavljanjem svoje pameti kako bi mogli razabrati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno. ( Usp. Rim 12,2 ).

(…)

Kod odijevanja trebamo se upitati tri stvari:

• kakvo je vrijeme?,
• za koju priliku se odijevam?,
• je li odabrana odjeća čedna?          (…)

…

Više na: katolik.hr – Odijevanje u crkvi i izvan nje za katolike

…

Danas smo imali Ivanovo evanđelje o Riječi. (…) Ivan dolazi na kraju ostalih evanđelja, i po riječniku je malo drugčiji, pomalo i filozofski. Isusa naziva Logos – Riječ. Ivan je napisao i zadnju knjigu u Bibliji – knjigu Otkrivenja. Ivan Isusa naziva Svjetlom istinskim… Isus je Istina. A kako se ta Istina prihvaća?

Neki koji Isusa i ne prihvaćaju – makar mu nešto priznaju. Komunisti mu priznaju da je bio povijesna osoba. Drugi neki mu priznaju da je bio dobar, mudar čovjek, .. No to nije dovoljno.

Dobro je je kad ljudi vide potrebu pomaganja drugima. To je ljudski i to je lijepo. Dobro je činit dobro – kako se zna čuti. Ali to nije dovoljno. Da su ljudi u Isusovo vrijeme prihvatili Isusa da se rodi u njihovu domu, to bi bilo lijepo i dobro djelo. Ali to im ne bi bilo dovoljno, ako u njemu ne bi prepoznali Spasitelja.

Kad se govori o drugima i drugačijima, kad se govori o toleranciji to je nešto što je potrebno. Snošljivost, tolerancija, prihvaćanje drugog u njegovoj različitosti je potrebno za normalan suživot. Nećemo se mrzit ili ubijat međusobno zato što smo različiti.

No neki tu različitost shvaćaju kao ugroženost. Kao da im se nešto dovodi u pitanje.

Moglo bi se to prikazati sa slikom pacijenta i bolesti. Doktor je pozvan da voli pacijenta, ali ne i njegovu bolest. Bilo bi to pogubno za pacijenta kad bi doktor volio pacijentovu bolest. Jer, naravno, ako voli bolest činit će zlo pacijentu. Tako je i po pitanju drugih i drugčijih koji imaju kriva uvjerenja. Voljeti drugoga ne znači voljeti i njegova kriva mišljenja i uvjerenja. To dvoje treba razlikovati.

Božić je blagdan koji nam staljva pred oči i važnost obitelji. Trebamo biti svjesni da i jedna dobra kršćanska obitelj daje čvrstinu jednom narodu, a onda i cijelom društvu. …

Kad gledamo Isusa koji je sišao na zemlju tu vidimo Put… i dostojanstvo koje on daje čovjeku. I stoga svoj kršćanski poziv trebamo živjeti hrabro i ponosno.

Neka nam u tome bude u pomoći zagovor Blažene Djevice Marije.

…

Propovijed don Josipa Mužića, na Božić 2015., crkva sv. Filipa Nerija

(napisano po sjećanju)