Već na prvim stranicama don Boskovih uspomena čitamo njegov prvi san koji je snivao u devetoj godini života.
Svetac ovako pripovijeda:
Po prilici u dobi od devet godina usnuh san koji mi se da cijeli život duboko usjekao u pamćenje.
U snu mi se pričini kako sam u blizini kuće, u jednom prostranom dvorištu gdje se sakupilo mnoštvo dječaka.
Neki su se smijali, neki igrali, a mnogi i kleli. Kad sam čuo kletve smjesta pojurih među njih nastojeći ih ušutkati šakama i riječima.

Uto se pojavi častan čovjek u muževnoj dobi, sjajno odjeven. Bijeli plašt pokrivaše mu tijelo, njegovo lice bijaše tako sjajno, nisam ga mogao gledati. On me pozove po imenu, naloži mi neka se postavim na čelo dječacima i reče mi:
– “Ne udarcima, nego blagošću i ljubavlju morat ćeš svladati svoje neprijatelje. Odmah ih počni podučavati o ružnoći grijeha i o dragocijenosti kreposti”
Zbunjen i prestrašen odgovorih:
– “Siromašan sam i neuk, nisam sposoban dječacima govoriti o vjeri.  Na to se dječaci prekinuvši svađu, buku i kletve, sakupiše oko onog tko je govorio.
Gotovo i ne znajući što govorim, zapitah:
– “Tko si ti, te mi zapovijedaš ono što je nemoguće”?
– Upravo zato jer ti se čini nemoguće, moraš to s poslušnošću i sticanjem znanja učiniti mogućim.
– Gdje i kojim sredstvima ću pribaviti znanje?
– Dat ću ti Učiteljicu. Pomoću Njezina nauka možeš postati mudar: bez nje je svaka mudrost – ludost.
– Ali tko si ti koji tako govoriš?
– Ja sam Sin One koju te tvoja majka naučila svaki dan triput pozdravljati.
– Majka mi moja reče neka se bez njezina dopuštenja ne družim s onima koje ne poznam; zato reci mi svoje ime.
– Za moje ime pitaj moju Majku.
“Toga časa vidjeh pokraj njega Ženu veličanstvenog izgleda, ogrnutu plaštem koji odsijevaše sa svih strana kao da je svaka njegova točka blistava zvijezda”. Opazivši kako sam sve zbunjeniji u pitanjima i odgovorima, dade mi znak neka joj se približim, a onda me ljubazno primi za ruku i reče:
– Gledaj!
Pogledavši opazih kako su svi dječaci pobjegli i umjesto njih vidjeh mnoštvo jarića, pasa, mačaka, medvjeda, i nekoliko drugih životinja”. – To je tvoje polje na kojem trebaš raditi nastavi ona Gospođa.
Budi ponizan, jak, čvrst: ono što vidiš da se sada događa s ovim životinjama, ti ćeš morati učiniti s mojim sinovima.
“Svrnuh pogled i gle, umjesto okrutnih zvijeri pojavi se isto toliko krotkih janjaca koji skakutahu naokolo blejeći i želeći ugoditi onome Čovjeku i Gospođi.”
Onda, još uvijek u snu počeh plakati te zamolih Gospođu nek mi govori tako kako bih mogao razumjeti. Nisam znao što to sve znači. Tada mi ona položi ruku na glavu i reče: Sve ćeš u svoje vrijeme shvatiti”.
“U tom trenutku probudi me neka buka i sve iščezne.
Ostadoh zbunjen. Osjećao sam još uvijek bol u rukama od udaraca koje sam davao, ali me u isto vrijeme boljelo lice od zaušnica koje sam primao od derana.”
Silno uzbuđen te noći više nisam mogao zaspati. A onda, ona Osoba, ona žena, ono što sam čuo i vidio, tako zaokupi moj duh, one noći nije mi bilo moguće više zaspati.” god 1825.

Događaj se zbio u crkvi Marije Pomoćnice kršćana koju je don Bosco sagradio u blizini kompleksa domova i škola koje je izgradio za dječake u Torinu.

Kad je don Bosco stigao – pitao je djevojčicu o njenom stanju. Maria Stardero nije rođena slijepa nego je vid potupuno izgubila zadnje  dvije godine.

Doktori su tvrdili da nema nade za njen vid. Na njegovo pitanje vidi li predmete barem po veličini – odgovor je bio – negativan. A isto tako I na pitanje može li vidjeti svijetlo.

• Želiš li vidjeti? pitao je don Bosco?.
• O, da. To je jedina stvar koju želim. …
• Hoćeš li koristiti svoje oči za dobro svoje duše i ne vrijeđati Boga?
• Obećavam da hoću. Svim svojim srcem.

Dobro. Ti ćeš dobiti opet vid. Prisutne je ohrabrio da imaju povjerenja u zagovor Gospin. Izmolio je s njima Zdravo Mariju, drugu molitvu Gospi, Zdravo Kraljice. Još ih je jednom pozvao na apsolutno povjerenje u molitve Majke Božje i blagoslovio je djevojčicu. Poslije toga držao je medaljicu Marije Pomoćnice kršćana, te je upitao pred njom: “Za slavu Božju i Blažene Djevice, reci mi što držim u ruci.” Vidim… rekla je djevojčica i odmah je počela opisivati detalje medaljice. Kad je ispružila ruku on ju je zakotrljao u kut želeći da sama dođe do medaljice kako bi se mogla osvjedočiti da joj je Blažena Djevica potpuno povratila vid.

Djevojčica je otišla do zatamljenijeg djela prostorije  i sama uzela medaljicu. Maria je bila tako luda od radosti da je zaboravila zahvaliti za molitvu don Boscu.  Nedugo za tim vratila se s donacijom za njegov rad. Četrdeset šest godina nakog toga 1916, kako je provjerio jedan salezijanac, ona je još uvijek imala savršen vid. …

Izvor: catholicexchange.com

P: Za početak, što se misli pod islamom?

O: Islam podrazumjeva zbirku učenja koja u praksi uništava svaki princip moralnosti.

P: U kojim državama je ispovjedan islam?

O: Islam je ispovijedan u velikom dijelu Azije a također u dijelu Afrike.

P: Od koga je islam utemlenjen?

O: Islam je utemeljen od Muhameda.

P: Recite nam o tome sve što znate, molim vas.

O: Nemoguće je reći vam sve o tom poznatom varalici. Samo ću vam reći tko je on bio i kako je pronašao svoju religiju. Muhamed je rođen u siromašnoj obitelji, od poganskog oca i majke židovke, 570 god u Meki, Arapskom gradu nedaleko od Crvenog mora. Željan slave i pokušavajući poboljšati svoje uvjete lutao je mnogim zemljama i postao je trgovački putnik jedne udovice Kadije koju je kasnije i oženio. Bio je tako lukav da je svoje nedostatke  upotrijebio da započne svoju religiju. Patio je od epilesije (padavice), a tvrdio je da je  razlog njegova česta padanja mistično iskustvo gdje bi razgovarao s anđelom Gabrijelom. Unatoč svemu, hvalio se da je učinio čudo: rekao je da je dio Mjeseca pau u njegov rukav, ali ga je uspio popraviti i to je razlog zašto “polumjesec” može ponovo biti “pun mjesec”. Zbog ovog smješnog čuda, muslimani su uzeli polumjesec kao simbol svoje religije. Iz istog razloga je postao poznat kao varalica i onaj koji je remetio javni mir, a njegovi sugrađani su ga željeli zatvoriti i ubiti. Tako je on pobjegao u Medini, skupa sa nekim slobodnjacima kji su mu pomogli da postane gospodar grada.

P: Što je točno Muhamedova religija?

O: Muhamedov islam se sastoji od monstruoznog miješanja židovstva, kršćanstva i poganstva. Knjiga sadrži islamski kanon koji se naziva “Al-kur’an” ili “Knjiga”. Ova religija je također poznata kao “muslimanska” po “Mosulu” a tako se zvao voditelj molitve.

P: Zašto je Muhamed učinio tu mješavinu religija?

O: Budući da su u Arabiji bili dijelom kršćani, dijelom židovi, a dijelom pogani, on je uzeo dijelove iz svih vjerovanja, a posebno one djelove koje su ga mogle tjelesno, senzualno zadovoljiti.

P: Je li Muhammed bio obrazovan čovjek?

O: Nije uopće. Nije znao ni pisati. Da bi izložio svoj Al-Kur’an, pomagao mu je Židov i apostolski redovnik. Govoreći o stvarima sadržanim u Svetom pismu, on je pomiješao stvari, a da spomenemo samo jednu, npr. pripisuje Mojsijevoj sestri (Mirjam) neke činjenice o Mariji, Isusovoj majci.

P: Ovo je zanimljivo: Muhamed je bio neznalica, nije učinio nikakvo čudo. Kako je mogao propagirati svoju religiju?

O: Muhammed nije propagirao svoju vjeru čudima ili uvjeravanjem riječi, već silom oružja. Budući da je islam religija koja promiče sve vrste senzualnog zadovoljstva, u kratkom vremenu Muhamed se našao na čelu strašne skupine razbojnika. Zajedno sa svojim kolegama vjernicima putovao je na zemlje Istoka, osvajajući narode ne prikazujući Istinu, ni proročanstva. Kao jedini argument, podigao je mač na glave poraženih, vikajući: “vjeruj ili umri!”

P: Ali, budući da je Muhammed bio toliko neznanstven, možemo pretpostaviti da bi on ispunio Kur’an mnogim pogreškama …

O: A. Al-Kur’an može biti definiran kao “zbirka pogrešaka”, od kojih su najozbiljniji protiv moralnosti i protiv štovanja istinskog Boga. Na primjer: Tko negira Boga zbog straha od smrti, oprošteno mu je; Osveta je dopuštena; Raj je pun zemaljskih užitaka, kako obećaje svojim sljedbenicima. Doktrina tog lažnog proroka dopušta tako bestidne stvari da se duša dobrog kršćanina užasava I toga da ih spomene.

engleski izvor

talijanski izvor