Cijelu emisiju možete pronaći na: VJERNI BOGU

O posljedicama uzimanja moralno okaljanih cjepiva

Posljedice su ogromne. Organi od kojih se rade stanične linije moraju biti pobačene bebe od zdravih roditelja, zdrava djeca i ne radi se o samo dva pobačaja kako se pokušalo predstavljat. Te stanične linije nisu besmrtne. (…)

Ne može se reći da je to nešto što je bilo nekad davno, to se događa i događat će se, na žalost i dalje.

Umirili su hinduiste da nisu koristili kravlje stanice, umirili su muslimane da nisu koristili svinjske stanice, ali nisu držali do kršćana jer su smatrali da će se kršćani neće borit za živote nerođenih. I vegane se više poštuje kod izrade cjepiva.

Ako ne dignemo svoj glas postajemo sukrivci onog što se događa.

O ulozi Crkve u svemu ovome

Ako Crkva želi bit vjerna Kristu važno je da zadrži neovisnost i ne podlegne manipulacijama globalnim i nacionalnim koji je žele  učiniti produženom rukom stožera, da blagoslivlja mjere stožera. Mi smo dužni slušati Boga, a svjetovnim zakonima se podlagati samo ukoliko su u skladu s Božjim zakonom. U pitanjima koja su zdravstvene naravi važno je da Crkva, ako ne govori, onda barem ostane suzdržana.

O stvaranju jedne vlade i jedne religije

Crkva mora imati i svoju proročku dimenziju, da bude glas proročki u svijetu. Ako mi ugušimo tu proročku dimenziju, ne samo da ćemo izgubiti slobodu na planu zdravlja nego i na planu vjere. To se vidi na naznakama – zaključavanje Crkve.

Svjetovne vlasti će htjeti odlučivati kakva treba biti vjera. Želi se stvoriti jedna sinkretistička religija: nema jednog Spasitelja, Isus  jedan od bogova ovog svijeta.

Crkva ne smije pristati na takvu globalizaciju. Bit će u manjini i bit će progonjena… Ne možemo izdati ono što je bitno. Ako se mi odrečemo Njega i On će se odreći nas.

O potrebi da se pacijentu objasne moguće posljedice experimentalnih cjepiva, da može samostalno odlučiti; o etičkim komisijama

Paradoks je da nas uvjeravaju kako nema dva spola nego postoji preko 40 i da tu postoji sloboda izbora, a po ovom pitanju nema slobode. Kod etičnosti treba gledati tko je taj od koga dolazi ta etičnost. Danas se intelektualci lakše prodaju nego prostitutke. Prodaju se za novac i pišu protiv svojih uvjerenja. Tako stručnjaci na drugim područjima, pišu onako kako traže oni koji im daju novac – To je intelektualna prostitucija. Kod etičnosti nije onda važno što se govori nego od koga dolazi. Ako vidimo da nije karakteran, da nije moralan, onda jasno da će i izjava koju će dati – biti nedosljedna. Zato je važno ne nasjedati na razne komisije – nego trebat gledat ljude, osobnu odgovornost pojedinca.

Ide se protiv ljudskog dostojanstva

Žele nas sve proglasiti nesposobnima da se brinemo o sebi, pa će oni vodit brinu o nama. Čak nije pravi cilj ni cijepljenje nego uspostava Novog normalnog. Charles Schwab je o tom napisao knjigu. Oni kažu da nema povratka na staro. A mi onda moramo primiti nova pravila života, nenormalan život koji ima za uzor: život u Kini. Moćnici koji to gledaju stavljaju nam Kinu za uzor tako da se koriste tehnologijom kako bi u potpunosti nadzirali svoje građane.

Ljudi na zapadu na to ne bi nikad pristali. No, kad se uvela izvanredna situacija u vezi bolesti uvodi se i novi diktatorski sustav, gdje ljudi jednostavno ne prepoznaju da je to nešto sasvim drugo od kako su živjeli do sada i to na žalost prihvaćaju. Moramo se borit da se vratimo u normalne uvjete života i ne pristanemo na stvaranje Novog normalnog.

O ulozi pastira u Crkvi

(…) Mi na žalost brzo zaboravljamo, kratka nam je memorija. Imali smo ptičju gripu, svinjsku gripu i sve smo to zaboravili, imali smo lijekove koji su se pokazali štetnima. A to je bilo prije nekoliko godina. Taj plan sa pandemijama, sa cijepljenjem, samo mijenja oblik, ali se nastavlja. Mi se nećemo  vratiti u normalan život dokle god to ne zaustavimo. A to možemo zaustavit ako dovedemo pred sud one koji su krivo postupali, koji su donosili odluke koji su prouzrokovali smrt ljudi.

Ja sam svećenik i prije svega odgovoran Bogu za ono što činim, svećenik sam zbog ljudi zato se za svećenika kaže da je pastir. Isus je rekao Petru da pase ovce – da bude namjesnik na zemlji i da vodi brigu o ovcama, o vjernicima, zato je on dušobrižnik. To su glavne brige za svećenice, horizontala i vertikala… ljubav prema Bogu i bližnjima, to je smisao njegova života…

Ako zakaže u jednom, zakazao je u oboje. Dogodila se kriza zvanja i kriza vjere, vjera je negdje oslabila, negdje se izgubila. Statistike kažu da u Njemačkoj više od pola svećenika ne moli Boga redovito. A čime će onda održavati vjeru. Zar je čudno kad se nakon 20 godina otkrije da je nevjernik, a Crkvu ne može napustit pa onda ostaje uhljebljen i  čini štetu u Crkvi, a onda  i svojom nevjerom prenosi nevjeru na druge.

Zato je odgovornost pastira ogromna, da budu vjerni poslanju kojeg su dobili od Boga, za one koji ne znaju artikulirati svoje argumente, da budu njihova zaštita, da se ne libe toga i ne boje jer jedino će tako opravdat svoj poziv

O traženju da se sluša struku, protiv svoje volje

Mi vidimo da iz ovoga što se dosada događalo da nas to vodi do otpada do zatvaranja Crkava, do zaključavanja – bilo je pogubno za vjeru jer se broj vjernika na nedjeljnoj misi smanjio u Irskoj u 10 mjeseci broj vjernika se prepolovio! Zašto? Jer je poslana poruka da „misa nije važna, možeš jer pratit preko televizije“. Ako nije važna biskupima, zašto bi bila i vjernicima? U što mi vjerujemo? Mi tu više ne vjerujemo da je tu prisutan Živi Krist nego je to običan obred, to je jedna pouka da Crkva svaki put kad bude izmanipulirana, to se odrazi tako da jedan dio vjernika otpadne od Crkve. Ljudi traže Boga ne traže karikature. Prema tome isključivost koja ide dotle da se unutar Crkve nameće cijepljenje, da ne mogu pristupat sakramentima, to je duboko protu-evanđeoski … i zato će oni za to odgovarat.

O globalnom jednoumlju, gdje sve vlade i države slušaju jednu Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO)

To globalno jednoumlje je opasno. Od komunizma se moglo pobjeći na Zapad ili obrnuto, ali sad u procesu globalizacije se želi jednostavno napraviti globalni sustav jednoumlja da nemate mogućnost čuti drugo mišljenje i sve to pod plaštem demokracije. To je prorekao Orwell… Ne želimo postati robovi. Većina pastira je poslušna civilnim vlastima.

O poslušnosti civilnim vlastima

To pitanje je u evanđelju već odgovoreno. …

Broj službenih i neslužbenih pobačaja je 100 milijuna godišnje. Jedan je protestantski pastor rekao: „Ako Bog ne intervenira, onda će se trebati ispričati Sodomi i Gomori na Posljednjem sudu.“

Mi smo odgovorni za to jer ne činimo ništa da to spriječimo. U demokratskoj Hrvatskoj taj zakon je na snazi 30 godina. Sad, dakle, nisu odgovorni komunisti nego nove vlasti, a to je nešto što je zločin koji vapije pred Bogom.

Gdje počinje grijeh prestaje posluh! Imamo slučaj kardinala McCarricka kojemu je dokazana pedofilija, on je zlorabio svoju biskupsku vlast, zlostavljao mladiće i to uglavnom kandidate za svećenike. Nitko ne može pristati na takvo nešto. Prema tome – kad crkveni autoritet traži nešto što je grijeh – tu smo se dužni pobuniti protiv toga!

O pastirima koji pozivaju vjernike sa eksperimentalnim cjepivima  

To je  – akrobacija… Pastiri imaju pravo pozivati na cijepljenje onoliko koliko je to moralno.

O necijepljenim državljanima

Vjernici su i u jednom i drugom slučaju duboko razočarani. Neki su napustili Crkvu. Važno je da svi molimo da imamo odvažne i istinoljubive pastire kao što je Alojzije Stepinac, ili kardinal Wyshinsky – koji se suprostavljao totalitarizmu – ili tolikima koji su platili glavom – svjedočili su i borili se za vjerska prava stada i Crkve.

Sa žalošću moram ustvrditi da su necijepljeni ostali sami prepušteni na milost i nemilost civilnih vlasti

O izjavi  kongregacije

Teoretski imamo dokument o dobrovoljnosti cijepljenja, a imamo i Sveto Pismo i Katekizam i tu je jasan katolički nauk i on je nepromjenjiv. Svaki put kad smo u sumnji, kad vidimo da nije logično ili sumnjivo idimo i tražimo je li to tako. Nije dovoljno samo da je netko svećenik ili biskup da mu se vjeruje. Treba provjeravat sve.

U ovoj situaciji ako se vjernici često osjećaju napušteno ili jesu napušteni, od Boga nisu napušteni i Crkva je osnovana od Isusa Krista. On je glava i važno je obnoviti osobni odnos Kristom. To je naša glavna snaga i da se povezujemo međusobno.

Ova situacija je dobro došla da se razotkriju namisli srdaca, kojima je stalo do Krista, a kojima vjera ništa ne znači.  Došlo je do povezivanja i od tih malih, prezrenih, odbačenih počinje obnova Crkve.

Čovjek ne smije ići protiv svoje savjesti. Tko radi u medicini, ako spozna da čini zlo ako cijepi – tu više ne smije sudjelovati. Najgore je da neki na tome dodatno zarađuju. Tako u Francuskoj liječnik dobije 25 eura dodatnih stimulansa. To je godišnje zarada (izvan plaće) 300 000 eura. Liječnik treba ostati vjeran svojoj savjesti, vjeran Bogu.

Mladi liječnik radi prigovora savjesti treba se odreći svega toga, nema drugog načina, može mijenjat radno mjesto, ali u zločinu ne smije sudjelovat.

Važno je da svjedoče i oni koji su cijepljeni, a požalili su zbog toga – nikad nije kasno boriti se za sebe i za druge. Ako je netko uvidio da je pogriješio treba se pokajati za to. Jednoj osobi, npr. svećenik nije htio za to dati odrješenje, a to je zloupotreba od strane svećenika. On može imat svoje mišljenje, ali on je dužan dati joj odrješenje. Tako da se podjela preselila i u Crkvu. I Crkva je u problemu.

Što kazati ljudima koji su se cijepili, a vide loše posljedice

Da imaju otvoren razum , da promatraju razum i promatraju što se događa. Ne žele povezat posljedice sa cijepljenjem, ne usude se misliti da su pogriješili i bili u krivu.

Važno je da čovjek ima dovoljno samokritičnosti – da sebi prizna – nikad nije kasno. Svaki koji se cijepio neka promatra što se događa i vidi kako se boriti, tražiti informacije. Tražiti od drugih liječnika

O zdravoj pameti i korištenju svog razuma, svoje slobodne volje

Bog nas je stvorio da mislimo svojom glavom.  Bog danas posebno želi da budemo Njegova slika, da koristimo svoj zdrav razum, svoju slobodu, ponosno što nam je Bog to dao. Tako ćemo biti svjedoci drugima, biti ono što se od nas očekuje: svijetlo svijeta, kvasac svijeta.

Mi imamo priliku posvjedočiti za Krista kad imamo priliku evangelizirat i probit tamu sa svjetlom i daj Bože da je iskoristimo.

…

Emisija: Cjepivo da ili ne? Moralno prosuđivanje u vrijeme korone – dr don Josip Mužić –  bila je emitirana na slovenskoj katoličkoj televiziji TV EXODUS: 13.2., a onda opet i 14.2., o 15.2.

***

KORONAJEDNOUMLJE – U pripravi cjepiva protiv kovida koristile su se stanice pobačene djece

Dr. don JOSIP MUŽIĆ: CJEPIVO: DA ILI NE? – Moralno rasuđivanje u vrijeme korone, Kyrios, Split, 2021.

Prošle su dvije godine kako ne prestaje interes za korona krizu, od njezine pojave i uzroka, znanstvenog i inog suočavanja s njom, dijagnoza, načina liječenja, lijekova, cijepljenja, provođenja zdravstvenih državnih mjera prema pučanstvu, posljedica. Pače, tema je sve aktualnija tim više kako odgovori na njeno obuzdavanje i liječenje postaju u mnogim područjima kontroverzni, diskutabilni i upitni. Vladajuće medicinske – zdravstvene, farmaceutske te  državne vlasti  diljem svijeta nameću uniformnu sliku i poruke dok se problematični aspekti i drugačija znanstvena mišljenja o njenom ublažavanju i sprječavanju zaobilaze i ignoriraju.

Ova sjajna knjiga don dr.sc. Josipa Mužića (po meni knjiga godine) glas je vapijućega koji s kršćanskog motrišta svojim znanjima želi doprinijeti što cjelovitijem sagledavanju ove bolesti, njezinom prevladavanju i zamkama koronajednoumlja. Pruža ruku, no za uzvrat, kako kaže, dobiva uvrjede, omalovažavanja, prijezir, mržnju, cenzuru.

Na jednom mjestu kaže: Tajna ovoga brzoga uspjeha koronajednoumlja nije samo u usklađenom djelovanju raznih moćnih čimbenika, nego i strahu za zdravlje i život koji je utjeran ljudima, a u čemu je najveća odgovornost medija i stožera, koji s državnim ustanovama provode agresivnu promidžbu uz obilnu cenzuru, uvjetovanja i ucjenjivanja ljudi što otežava dolaženje do istine i snošljivu društvenu klimu. U takvom ozračju teško je uopće postavljati pitanja i nepoželjno misliti svojom glavom. No, autor je čvrsto na zemlji kada kaže: Ustvari, nitko razuman nije protiv cijepljenja kao takvog. Oni koji se sada nisu spremni podvrgnuti cijepljenju, uglavnom su ljudi koji se zalažu za pravo da sami mogu odlučivati o svojem zdravlju i traže uvjerljive razloge da mogu odvagnuti za i protiv te onda donijeti sud. U tome će im pomoći slobodno i kritičko znanstveno propitkivanje, osjećaj razuma i kritičkog duha. Usprkos različitim stavovima koji kolaju u javnosti Mužić ističe da istinujući u ljubavi čuvamo jedinstvo u Kristu priznavajući i popravljajući eventualne pogrješke.

Autor je knjigu podijelio u tri dijela: I. dio: Cjepiva i pobačaj, II. Drugi dio: Sloboda i odgovornost i III. dio: Odbijanje cijepljenja. Uz Priloge autor je dao iscrpnu relevantnu domaću i svjetsku bibliografiju knjiga, studija i članaka na 40 stranica – što već samo po sebi govori kako je knjiga utemeljena na znanosti i samo znanosti. Ne na teorijama urota ili zavjera, šamanizmu, ravnim pločama i sličnim pogrdama kojima se često časte neistomišljenici pravovjernih – kako od medicinskih tako i političkih stručnjaka i stručnjaka. U uvodnom dijelu spomenuo bih poticajne misli jednog od  recenzenata dr.sc. Damira Šehića (druga recenzentica je dr. sc. Ana Jeličić): „Izniman bioetički  doprinos autor donosi  konfuznoj i nekritički divergentnoj javnoj diskusiji o kovidkrizi, uvijek polazeći od dostojanstva i integriteta ljudske osobe i njezinih fundamentalnih prava, slobode i savjesti. Sloboda i moralna odgovornost svakog pojedinca,  zdrav razum i autonomija, savjest i sloboda izbora, čiji je govor autor ukorijenio u Kristovom moralnom zakonu i učiteljstvu Crkve, čine bedem kršćanskog  stava neuništivog ni pred naletom novog totalitarizma ili puzajuće diktature kako ju autor argumentirano naziva“…

MORAL I CJEPIVA

Na početku knjige autor nas upućuje na dokumente Katoličke crkve koji tretiraju pitanja morala i cijepljenja, proizvođača i upitnosti cjepiva dobivenih na neetičan način, crkvenim uvjetima uzimanja cjepiva i alternativama, nekim posljedicama cijepljenja za ljudsko zdravlje, dobrovoljnosti ili prisili cijepljenja, istini o smrtnosti ili uz smrtnost od kovida.

Autor polazi od neupitne činjenice kako su se u pripravi nekih cjepiva protiv kovida koristile stanice pobačene djece. Od cjepiva koja je naručila naša zemlja protiv korona-virusa AstraZeneca/Oxford University i Johnson&Johnson koriste se stanične linije koje potječu od pobačene djece u pripravnoj i proizvodnoj fazi pa su kao takva s kršćanskog nauka neprihvatljiva. Cjepiva proizvođača Pfizer/BioNTecha i Moderne stanične su linije koje potječu od odbačene djece korištena su samo  u fazi testiranja.  Postojeća cjepiva ne nude nikakvu alternativu. Može se izabrati između većega ili manjeg zla. Etički prihvatljiva cjepiva, poput Sanofi-GSK i Cure Vac naručena su u manjim količinama i ona će od svih cjepiva najkasnije biti ponuđena za uporabu. Na Zapadu su sva dostupna protukovidna cjepiva  više ili manje povezana s pobačajima. Mužić pokazuje da su proizvođači imali na raspolaganju etički prihvatljive alternative koje nisu htjeli iskoristiti. Temeljem brojnih izjava stručnjaka različitih struka, a napose teologa i biskupa, razvidno je da prihvaćanje cjepiva  okaljanog pobačajem predstavlja suradnju s grješnom strukturom u kojoj je čin pobačaja  neodvojivi dio. Ako je u svijetu, od korone, uz koronu ili slična tumačenja, do sada umrlo oko 5 milijuna ljudi, od pobačaja godišnje  biva usmrćeno oko 75 milijuna?! Kako interpretirati tu činjenicu? Argumentirajući svoj stav o moralnosti cijepljenja ovim cjepivima Mužić polazi od izjava Kongregacije za nauk vjere Donum vitae (1987.): „Leševe zametaka ili ljudskih plodova, bilo da su namjerno ili pak nenamjerno pobačeni, treba poštivati jednako kao i smrtne ostatke drugih ljudskih bića“; izjave Kongregacije (1980.) u kojoj stoji: „Nitko i ništa ne može ovlastiti ubijanje nevinoga ljudskog bića, bilo fetusa ili embrija, djeteta ili odraslog, starog, neizlječivog bolesnika ili umirućeg“; Dokumenta Kongregacije za nauk vjere (2009.) Dignitas personae u kojoj se ističe kako se za proizvodnju cjepiva „kadšto upotrebljavaju stanične linije dobivene nedopuštenim zahvatima protiv ljudskog života“. Papinska akademija za život je još 2005. osudila praksu ovako dobivenih cjepiva kao neetičnu, pri čemu ukazuje da su priprava, distribucija i trgovanje takvim cjepivima „moralno nedopuštena jer bi mogla doprinijeti poticanju vršenja novih hotimičnih pobačaja“. Kongregacija za nauk vjere iz 2021. pak dopušta korištenje i ovakvih cjepiva, jedino ukoliko ne postoji alternativa! Autor ističe da se alternative ne propitkuju i ne traže, a ignoriraju se ona cjepiva koja odstupaju od danas nametnutih silom i moći utjecajnih velikih farmaceutskih divova koji dominiraju svjetovnim ali i sve više (pomalo zbunjenim!) crkvenim vlastima. No, ipak crkvena nauka propovijeda da svaki čin (pa tako i cijepljenje) da bi bio moralan, mora biti slobodan i tada čovjek snosi odgovornost za njega. Ako je izvršen pod prisilom nije valjan ni moralan. Ovogodišnja izjava Kongregacije u svom dokumentu navodi: „Praktični razum čini očitim to da cijepljenje  u pravilu nije moralna obveza i da zato mora biti dobrovoljno“. I naposljetku Vijeće Europe u Rezoluciji br. 2361. (siječnja 2021.) određuje da sve države članice „osiguraju da su građani informirani o tomu  da cijepljenje nije obvezno i da nitko ne vrši politički, socijalni ili drugi pritisak da se cijepe, ako to sami ne žele, te da osiguraju da nitko ne bude diskriminiran zbog toga što nije cijepljen zbog mogućih zdravstvenih rizika ili ne želi biti cijepljen“. Na što upućuju ovi dokumenti: dostupnost nužnih informacija, traženje i davanje alternativa za cijepljenje, cijepljenje ne smije biti čin prisile – nije obvezno, nitko ne smije biti diskriminiran zbog vlastitog čina necjepljenja. No, kakva je uistinu praksa? U daljnjem tekstu.

ČINJENICE – PRAVO NA ISTINU

Za potvrdu svojih stavova autor polazi od brojnih činjenica i istraživanja u svijetu koja protuslove službenim, tzv. neupitnim istinama, kojima se svakodnevno bombardira javnost i vrši pritisak na slobodu savjesti i prava izbora. Takve izjave plod su medicinskih stručnjaka napose povezanih s državnim političkim strukturama i moćnom farmaceutskom industrijom. U svojoj simbiozi ti krugovi najčešće nikome ne daju za pravo niti imaju nakanu raspraviti ili saslušati drugačija mišljenja, rezultate istraživanja, prijedloge, sugestije, argumente… Čak ni onda kada njihova nametnuta rješenja ne daju nikakve ili čak štetne učinke. Zabrinjavajuće je da u vremenu ove svjetske pošasti dominiraju ovakvi monstruozni sveznadari  koji sve znaju, koji na sve imaju pravo, koji bahato omalovažavaju druge stručnjake i njihova znanja i dobrohotnost u nakani zajedničkog traženja rješenja. Stoga je važno navesti neka pitanja koja Mužić postavlja tim sveznadarima ali i široj javnosti:

1) Budući   je virus za djecu praktično neopasan nametanje nošenja maski i cijepljenje djece (eksperimentalnim cjepivima?!) štetne su mjere koje se nameću?!,
2) Kako se statistike umrlih ne temelje na obdukcijama kako se može točno prikazati broj umrlih od korone, a ne primjerice, od zgrušavanja krvi ili drugih bolesti?!,
3) Kako se i zašto prešućuju statistički podatci o broju umrlih od posljedica cijepljenja, brojnost zaraza kod više puta cijepljenih osoba (pa i smrtnih slučajeva!), ali i broj samoubojstava,
4) Kako objasniti pučanstvu da se cijepljenjem virus ne može držati pod kontrolom, ili ako cjepivo nije apsolutno učinkovito, što kako ističe autor priznaju i sami proizvođači, onda se pod uvjetom da se svi cijepe ne osigurava potpuna zaštita!,
5) Ne stvara li se sustavno iluzija da cijepljenje štiti od zaraze?!
6) Kako objasniti izvješće ravnatelja bolnice Herzog iz Jeruzalema  da je 95 posto teško bolesnih pacijenata od kovida cijepljeno, a 85 do 90 posto ukupnih hospitalizacija povezanih s kovidom čine potpuno cijepljeni ljudi,
7) Nije li nepovjerenje među necijepljenima uvjetovano i što se proizvođači bore da budu izuzeti od odgovornosti za posljedice učinaka cjepiva?!,
8) Kako objasniti da se na ljudima prvi put koristi mRNK metodologija koja za sobom nosi brojne nepoznanice  a nije prošla zadnju fazu testiranja koja se očekuje tek za nekoliko godina?!,
9) Jesu li u pravu znanstvenici koji tvrde da bi genetske promjene izazvane mRNK tehnologijom, prenesene na slijedeće naraštaje, mogle  imati nesagledive posljedice,
10) Kako objasniti javnosti da značajni pripadnici globalističkog svjetonazora, napose iz masonskih krugova, ističu da sadašnja pandemija nije izuzetak, već pravilo razvoja globalizacije, kojoj cilj nije uništavanje bolesti nego njena instrumentalizacija za druge svrhe – ukidanje ljudskih prava, uspostavu novog političkog sustava i potpunog nadzora nad ljudima?!,
11) Jedan od moćnika novoga vrlog svijeta Bill Gates u svom govoru 27. travnja 2018. je rekao kako vjeruje „da se svijet treba pripremiti za pandemiju na isti ozbiljan način kako se priprema za rat“. Taj bogati homo novus značajni je poslovni partner farmaceutske industrije,  Svjetske zdravstvene organizacije i vrlog novog globalističkog svijeta?!

Posebice znakovita pitanja glede moralnosti istraživanja i proizvodnje cjepiva kod proizvođača, autor prikazuje na primjeru djelovanja jednog od najvećeg svjetskog proizvođača lijekova američke tvrtke Pfizer. Podsjeća javnost na događaj iz 1996. godine koji se dogodio u Nigeriji za vrijeme epidemije bakterijskog meningitisa. Tada je 200 djece u dogovoru s nigerijskim državnim službenicima na prijevaru podvrgnuto testiranju eksperimentalnog lijeka Trohan. Umrlo je jedanaestero djece, a mnoga su ostala slijepa, gluha, paralizirana ili s oštećenjima mozga. Pfizer je osuđen i platio odštetu od 75 milijuna dolara. Autor nadalje ističe da je ta tvrtka više puta osuđivana zbog nemoralnog poslovanja, a 2009. platila je najveću kaznu u povijesti zdravstva, čak 2,3 milijarde dolara – zbog učestale prakse prijevara. Pfizer je udružen s njemačkom tvrtkom BioNTech, koja je razvila mRNK tehnologiju i koja je potpisala sporazum s Zakladom Melinde i Billa Gatesa, u rujnu prošle godine – neposredno prije pojave pandemije?! Godine, 2012. otkriveno je da je ta tvrtka godinama podmićivala liječnike i u Hrvatskoj i zato je nagodbom platila odštetu od 60 milijuna dolara?! Nije samo u pitanju Pfizer. Naime, zadnjih desetljeća moćne farmaceutske industrije preuzimaju glavnu ulogu u brojnim nemoralnim eksperimentima, posebno na štetu najranjivijih – djece i najsiromašnijih. No zato je tvrtka Pfizer samo za prvih devet mjeseci 2020. godine, od prodaje lijeka protiv kovida prijavila prihod od 36 milijardi dolara! I gdje je kraj?!

SUPROTSTAVITI SE KULTURI SMRTI

Mužić napose upozorava na agresivnu praksu stigmatizacije necijepljenih, diskriminaciju  kovid potvrdama, idolatriju cjepivima, zdravstvenu diktaturu i (ne)snalaženje crkvenih pastira u korona krizi, odnosno podilaženju svjetovnim vlastima i njihovim stožerima.

Glede stigmatizacije necijepljenih ukazuje na Dokument izraelskog javnog hitnog vijeća za kovid krizu, u kojemu se ukazuje na tri lažne pretpostavke:

1) necijepljeni nisu više zarazni od cijepljenih nego podjednako,
2) nije točno da necijepljeni lakše prenose zarazu nego cijepljeni,
3) asimptomatski prijenos nije uobičajen, nego je stopa prijenosa asimptomatskih osoba 20 puta niža od one kod simptomatskih pacijenata.

Kovid potvrde ne sprječavaju širenje zaraze i stoga ne ispunjavaju svoju svrhu. Njima se jedino vrši pritisak na dodatna cijepljenja. Brojne znanstvene studije dokazuju da je prirodni imunitet snažniji i dugotrajniji od zaštite cijepljenjem.

Međutim svjedoci smo idolatrije koja pretvara cjepivo u idola kojemu se iskazuje slijepa vjera i štovanje.

Na djelu je zdravstvena diktatura koju je najbolje prikazao benediktinac Giulio Meattini: Potpuna medikalizacija društva, u ime prava na zdravlje ili općega dobra javnoga zdravstva, vrh je dijamanta novog imperijalizma koji želi dovršiti djelo preobrazbe građana u robu i u robove, nakon što je preobrazio u robu fetuse djece. Osim već spomenutih doktrinarnih stavova Katoličke Crkve prema kovid krizi po prvi put u povijesti ukinute su globalno svete mise što predstavlja ključno pitanje elementarne pravednosti i ravnopravnosti vjernika i nevjernika pred zakonom. Otkazuju se svete mise, zabranjuje se ulazak u crkve bez kovid potvrda, vjernici ostaju bez crkvenih sakramenata, vjernici se sve više osjećaju ostavljenima, kao ovce od svojih pastira. To je tim žalosnije s obzirom na činjenicu s kojom se bezobzirnošću i silovitošću nameće  kultura smrti (pobačaj  i eutanazija), ideologija roda i medijsko jednoumlje. Kada se usto vjernici suoče s poklonstvom svojih pastira prema različitim mjerama vlasti koje su protivne kršćanskom nauku, ali i pravu pojedinaca na poštivanje savjesti, slobodu izbora, morala i ljudskih prava, sve teže se suočavaju s takvim nepravdama. U razgovoru za Hrvatski tjednik, 9. prosinca 2021. g. Mužić je među inim izjavio: „Crkva mora zaštititi vjernike od Stožerova nasilja. Nije Stožer iznad Crkve, pape i Svetoga pisma, zato vjernici  moralno okaljana cjepiva  moraju odbiti i kad papa priča o činu milosrđa jer je to suradnja sa zlom“. Na samu Novu godinu naišao sam na ilustrativan razgovor s kardinalom Gerhardom Müllerom, prefektom emeritusom Kongregacije za nauk vjere, za National Catholic Register, koji je tim povodom izrekao znakovitu misao: Ograničenje pristupa sakramentima Covid-potvrdama težak je grijeh. No, neki naši biskupi, poput Mate Uzinića tako ne misle, pa bi se prema njima mogla promijeniti ona Isusova: Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, ja ću vas okrijepiti, u novo crkveno pravilo: “Dođite k meni samo ako ste cijepljeni.”

Mužićevu briljantnu studiju o koroni i pandemiji, cijepljenju da ili ne?! mogli bi nazvati: Na braniku slobode i ljudskih prava, s podnaslovom: Vapaj za ljudsko dostojanstvo i istinu.

Na kraju knjige Mužić poručuje kako nitko nema monopol na istinu, ni znanstvenu, ni društvenu, ni moralnu…, a načelo kršćanskog razlučivanja glasi: In necessariis unitas, in omnibus caritas – U bitnome jedinstvo, u dvojbama sloboda, a u svemu ljubav! POSLUŠAJMO GA. Cijepljeni i necijepljeni. A napose oni koji donose odluke!

Mijo Ivurek – Izvor: Hrvatski fokus, 4.2.2022. (Članak je izišao i u Hrvatskom listu, prije tjedan dana)

Nadbiskup Carlo Maria Vigano daje nam ozbiljno porazmisliti o onome što se zapravo događa u ovoj korona-krizi. Ukazuje na to kako su mnoge vlade u zadnjih godinu dana poduzimale razne mjere mjere bez postizanja obećanih rezultata. Obećano je da će cjepivo donijeti slobodu kretanja, a studije otkrivaju da su osobe cijepljene dvostrukom dozom nisu zaštićenije nego, naprotiv, nose 251 puta veće virusno opterećenje od onih koji imaju prvi soj virusa (usp. (BYOBLU.COM).  

Čini se, kaže on, da se medicina odrekla svoje razboritosti, da je postala nedodirljiva kasta koja ne prihvaća nikakvu kritiku, pa i onda kad dokazi i činjenice govore drugačije. U ovoj novoj religiji postoje covid-svećenici, a heretici su svi oni koji se s njima ne slažu.

Šveđani nisu uvodili stroge mjere, pa se to ne uzima kao dokaz neučinkovitosti strogih mjera. U Izraelu i Velikoj Britaniji gdje je masovno cijepljenje povećalo infekcije – njihov primjer ne potiče vladare drugih zemalja na oprez u kampanji cijepljenja.

Suočeni smo sa velikom obmanom, temeljenom na lažima i prijevarama. Ova obmana polazi od pretpostavke da su opravdanja koja su vlasti iznijele u prilog svojim postupcima iskrena. Jednostavnije rečeno, greška se sastoji u vjerovanju da su vlastodršci pošteni i da nam ne lažu. Stoga se ustraje u pronalaženju opravdanja, s jedinom svrhom da ne prepoznamo da smo predmet zavjere isplanirane do najsitnijih detalja.

…

LIBERA NOS A MALO
Razmatranja o velikom resetu  i novom svjetskom poretku

Nitko neće biti dio Novog svjetskog poretka
ako ne izvrši čin obožavanja Lucifera.
Nitko neće ući u New Age ako ne primi luciferijansku inicijaciju.

David Spangler,
direktor Projekta planetarne inicijative Ujedinjenih naroda
( Reflections on The Christ , Findhorn, 1978.)

Više od godinu i pol dana bespomoćno smo svjedoci slijeda neskladnih događaja kojima većina nas ne može dati uvjerljivo opravdanje. Hitna situacija s pandemijom posebno je pokazala kontradiktornost i nelogičnost mjera koje su nominalno namijenjene ograničavanju zaraze – karantene, policijski sat, zatvaranje komercijalnih aktivnosti, ograničenja javnih usluga i klasa, obustava prava građana – ali koje se svakodnevno poriču sukobljenim glasovima, jasnim dokazima o neučinkovitosti, kontradikcijama istih zdravstvenih tijela. Nema potrebe nabrajati mjere koje su poduzele gotovo sve vlade svijeta bez postizanja obećanih rezultata.

Ograničimo li se na pretpostavljene prednosti koje je eksperimentalni genski serum trebao donijeti zajednici – prije svega imunitet na virus i obnovljenu slobodu kretanja – otkrivamo da je studija Sveučilišta Oxford objavljena u Lancetu ( ovdje ) navodi da je teret virusa onih cijepljenih dvostrukom dozom 251 puta veći nego li kod prvih sojeva virusa ( ovdje ), unatoč najavama svjetskih lidera, počevši od talijanskog premijera Maria Draghija, prema kojemu: ” tko god se cijepi, živi, ​​tko se ne cijepi, umre “.

Čini se da su nuspojave seruma gena, pametno prikrivane ili namjerno ne registrirane od strane nacionalnih zdravstvenih tijela, potvrđuju opasnost od uzimanja cjepiva kao i uznemirujuće nepoznanice za zdravlje građana s kojima ćemo se uskoro morati suočiti.

Od znanosti do scijentizma

Čini se da se medicina – koja nije znanost, već primjena znanstvenih načela u različitim slučajevima svaki put, na iskustvenoj i eksperimentalnoj osnovi – odrekla svoje razboritosti, u ime hitnog slučaja koji se popeo na razinu svećeništva od religije – religije znanosti, u stvari – što, kako bi se, kao što je sama zaogrnut u dogmatizam graniči s praznovjerjem. U Ministri ovog kulta su se konstituirali kao kasta nedodirljivih, izuzeti od svake kritike čak i kad su njihove tvrdnje negirane dokazima o činjenicama.

Načela medicine, koja se smatraju općenito valjanima do veljače 2020., ustupila su mjesto improvizaciji, do te mjere da im je savjetovano cijepljenje u jeku pandemije, obveza maski koje su nametnute iako su beskorisne, proizvoljno postavljanje bizarnih udaljenosti , zabranu liječenja učinkovitim lijekovima i nametanje eksperimentalne genske terapije koja krši normalne sigurnosne protokole. I kao što postoje novi Covid svećenici , tako postoje i novi heretici , odnosno oni koji odbacuju novu religiju pandemije i žele ostati vjerni Hipokratovoj zakletvi. Nerijetko se čini da se aura nepogrešivosti koja okružuje virologe i druge manje ili više naslovljene znanstvenike dovodi u pitanje zbog sukoba interesa ili značajnih financijskih koristi koje dobivaju farmaceutske tvrtke, što bi u normalnim uvjetima bilo skandalozno i ​​kriminalno.

Ono što mnogi ne razumiju je nedosljednost između navedenih ciljeva i sredstava koja se usvajaju na stalno mijenjajući način kako bi se oni postigli.

Ako u Švedskoj nedostatak izolacija i maski nije doveo do veće stope zaraze od onih u zemljama u kojima su ljudi bili zatvoreni u svojim domovima ili gdje su im maske bile stavljene čak i u osnovnim školama, ovaj se element ne smatra dokazom neučinkovitosti mjera. Ako je u Izraelu ili Velikoj Britaniji masovno cijepljenje povećalo infekcije i učinilo ih virulentnijim, njihov primjer ne potiče vladare drugih zemalja na oprez u kampanji cijepljenja, već ih tjera da procijene obveznu prirodu davanja cjepivo. Ako se ivermektin ili hiperimunska plazma pokažu kao valjani tretmani, to nije dovoljno za njihovo odobrenje, a kamoli da ih se preporuči. A oni koji se pitaju razlog ove uznemirujuće iracionalnosti na kraju se suzdržavaju od prosuđivanja, dajući na neki način fideističko prihvaćanje izjavama Covida svećenika , ili obrnuto smatrajući liječnike nepouzdanim čarobnjacima.

Jedinstvena skripta pod jednim smjerom

Kao što sam ranije rekao, suočeni smo s kolosalnom obmanom, temeljenom na lažima i prijevarama. Ova obmana polazi od premise da su opravdanja koja su vlasti iznijele u prilog svojim postupcima iskrena. Jednostavnije rečeno, greška se sastoji u vjerovanju da su vlastodršci pošteni i u pretpostavci da nam ne lažu. Stoga ustrajemo u pronalaženju manje -više vjerojatnih opravdanja, s jedinom svrhom da ne prepoznamo da smo predmet zavjere isplanirane do najsitnijih detalja. I dok pokušavamo racionalno objasniti iracionalno ponašanje, dok logiku pripisujemo nelogičnim postupcima onih koji upravljaju nama, kognitivna disonanca vodi nas da zatvorimo oči pred stvarnošću i da povjerujemo u najsramnije laži.

Trebali smo shvatiti – napisao sam to prije nekog vremena – da Veliki reset plan nije bio rezultat buncanja nekog “teoretičara zavjere”, već grubi dokaz zločinačkog plana, desetljećima osmišljenog i usmjerenog na uspostavu univerzalne diktature u kojoj manjina neizmjerno bogatih i moćnih ljudi namjerava porobiti i podčiniti cijelu čovječanstva globalističkoj ideologiji. Optužba za “teoriju zavjere” možda je mogla imati smisla kad zavjera još nije bila evidentna, ali danas je negiranje onoga što je elita planirala od 1950 -ih neopravdano. Ono što su Kalergi, Rothschildi, Rockefelleri, Klaus Schwab, Jacques Attali i Bill Gates govorili od Drugoga svjetskog rata objavljeno je u knjigama i novinama, komentirano i preuzeto od strane međunarodnih tijela i zaklada, sastavljeno upravo od stranaka i vlade većine.

Zločinaka sredstva

Kad se shvati da su sadašnji događaji namijenjeni postizanju određenih rezultata – i posljedično ostvarivanju određenih interesa u ime manjinskog dijela čovječanstva, sa nesagledivom štetom za većinu – moramo imati i iskrenost da priznamo da je autor ovog plana –  zločinački um. Ovaj zločinački dizajn također nas tjera da shvatimo prijevaru koju je počinila civilna vlast predstavljajući određene mjere kao neizbježan odgovor na nepredvidive događaje, kada su događaji vješto stvoreni… …