„Kao što košuta žudi za izvor vodom tako i duša moja čezne za Tobom, Bože moj!“. Kao što košuta žudi za izvor vodom tako i novokrštenici, može se reći, kao košute, također žude za Bogom. Ostavljajući Egipat i svijet oni su ostavili faraona i cijelu njegovu vojsku predanu smrti, u vodama krštenja. Nakon što su pobijedili sotonu njihova srca čeznu za izvorima čiste vode u Crkvi. Ti izvori su Otac, Sin i Duh Sveti. Prorok Jeremija nam pokazuje da je Bog Otac kao izvor kad nam kaže: “Zaboravili su mene, izvor žive vode, i kopaju sebi bunare puknute koji ne mogu zadržati vodu.“ na drugom mjestu čitamo o Sinu: „Zaboravili su izvor mudrosti“, a o Duhu Svetom sveti Ivan evanđelist govori: „Tko god pije vode koje ću mu ja dati ta voda će mu postati izvor vode, koji struji u život vječni.“ Evanđelist objašnjava da je Spasitelj ovo rekao o Duhu Svetom. Svjedočanstvo ovih triju tekstova bez sumnje nam ukazuju na tri izvora u Crkvi a to je otajstvo Presvetoga Trojstva.

To su vode za kojima čezne srce vjernika, to su vode za kojima čeznu i novokrštenici kad govore: “Moje srce žeđa za Bogom, živim izvorom.” Ovo nije slaba želja za Bogom, novokrštenici zapravo gore od želje za Bogom. Prije nego su primili krštenje pitali bi jedan druoga: “Kada ću gledati lice Gospodnje?” Sada je njihova žela ispunjena. Sada oni mogu pristupiti u Prisutnosti Božjoj. Došli su pred oltar i gledaju otajstvo našeg Spasitelja. Primajući Tijelo našeg Gospodina i preporađajući se u vodama koje daju Život, oni hrabro govore: „Ići ću u mjesto Božjeg boravka, u Kuću Njegovu.“ Kuća Božja je Crkva, njegovo prebivalište, ispunjeno radosnim glasovima i zvucima koji Bogu daju hvalu i slavu…

Ovo je način na koji vi novokrštenici trebate govoriti, jer ste vi sada obučeni u Krista. Pod našim vodstvom, Riječju Božjom, podignuti se iz opasnih voda ovoga svijeta kao mnoštvo malih riba. U nama je narav stvari promjenjena. Riba koja se uzme iz mora ugine; ali apostoli su ribarili za nas i uzeli su nas iz mora ovoga svijeta tako da mi možemo biti prenešeni iz smrti u život. Kako smo dugo bili u svijetu, naše oči su promatrale ponore i nečistoće. Nakon što smo spašeeni od tih valova počeli smo gledati sunce i pravo svijetlo. …

Izvor: brevijar