Sve je više onih koji javno priznaju da su promicanjem strogih mjera protiv bolesti COVID-19 i zagovaranjem nužnosti cijepljenja pogriješili, a među njima se vjerojatno mogu pronaći oni koji to iskreno čine, ali i oni koje potiče strah da će možda u bližoj ili daljoj budućnosti biti kazneno gonjeni. Ono što je osobito važno, vidimo u činjenici da već lijep broj znanstvenika u svijetu, posebno medicinske struke, objavljuje znanstvene radove kojima potvrđuje da su poduzetim mjerama prouzročene neusporedivo veće štete nego koristi.[1] Kod nas je još uvijek teško pronaći takve radove, ali se s današnjim iskustvom možemo kritički osvrnuti na mnoge od onih koji su ranije objavljeni i prema onome što je napisano zaključiti da su dobrim dijelom intelektualno, znanstveno i moralno manjkavi.[2] Ipak, dok su znanstvenici još uvijek uglavnom suzdržani, uočavamo da je sve više onih medijskih kuća koje su zagovarale stroge mjere, a sada sve otvorenije, iako još uvijek stidljivo, upozoravaju na njihove negativne posljedice. Zapravo, većina promicatelja strogih mjera, od članova obitelji, susjeda i kolega, do Stožera za civilnu zaštitu, koji su svakodnevno ponižavali one koji su se opirali tiraniji, najčešće sada o ovoj temi šute.

Dolazi tako na vidjelo da su opasnosti od pandemije maliciozno uvećavane, a iz različitih razloga, od profiterskih do ideoloških i depopulacijskih, pa se sve što je poduzimano može uskoro bjelodano pokazati, kako su na to neki odmah i upozoravali, kao zločin protiv čovječnosti. Zbog neprimjerenih mjera mnogi su izgubili život, a drugi trpe mnogostruke teške posljedice, neusporedivo ozbiljnije od onih koje bi proizvela sama bolest. Kako nam tvrde, virus nije nestao, ali se na njega gotovo više nitko ne obazire. Takvo se stanje ne može pripisati uspjesima cijepljenja, jer ono kod nas nije provedeno ni u približnoj mjeri za koju se tvrdilo da je nužna kako bi bolest uzmaknula. Drugim riječima, svi argumenti zagovornika strogih mjera, zatvaranja, cijepljenja, COVID-potvrda itd. padaju u vodu i zato je razumljivo da je jedini njihov odgovor – šutnja. I strah neće li se ipak dogoditi da zbog svojih riječi i postupaka danas-sutra kazneno ili nekako drukčije odgovaraju.

U tom svjetlu ne bi bilo objektivno zaobići ni neke važne katoličke medije, udruge i društva, koji su također izravno i gotovo svakodnevno promicali stroge mjere, obrazlažući da su one izraz ljubavi prema bližnjemu, ali su u jednom trenu utihnuli. Jednako se odnosi i na veći dio biskupa, teologa, svećenika i redovnika, kao i javno zauzetih vjernika laika. Konačno, isto se može, i prije svih drugih, primijeniti i na samog Svetog Oca. Kao svima vidljiv zaključak proizlazi da je hijerarhijska Crkva činila krive korake, počevši od uskrate svete Mise i sakramenta ispovijedi za narod, do opravdavanja cijepljenja i COVID-potvrda, pa se valja pripremiti na mogućnost da će zbog toga morati položiti račun. Dosad još nismo uočili da se itko iz njezinih redova ispričao zbog tih krivih poteza, a mislimo da je to potrebno.

Naime, nama je vjernicima samo po sebi razumljivo da treba opraštati, i to bez zadrške, kako i Milosrdni Otac oprašta grijehe svakome tko se iskreno kaje. Međutim, ako iskrenog priznanja grijeha nema, nema ni materije koja bi se mogla oprostiti pa grijeh ostaje. Tako grijeh priječi i izmirenje s Bogom i s Crkvom. U tom svjetlu možemo reći da je važno za pravo jedinstvo Naroda Božjega da svi oni koji su pridonijeli širenju zla, iako su to činili uglavnom u neznanju i s uvjerenjem kako čine dobro bližnjima, priznaju da su pogriješili. Zbog njihovih postupaka, posebno s obzirom na umanjenje ozbiljnosti ograničenja u crkvama i ismijavanje onih koji su odbijali cijepljenje cjepivima okaljanim pobačajima, mnogi su unutar Crkve ostali duboko duhovno ranjeni i očekuju melem u riječi: Oprostite! Štoviše, isto očekuju i mnogi izvan nje, jer su se nadali da će im Sveti Otac i biskupi pružiti zaštitu i podržati ih u ljudskom dostojanstvu, a pokazalo se suprotno.

Stoga, ako svoju pogrešku u stavu prema pandemiji itekako prepoznaju mnogi od onih koji nisu vjernici, nije previše očekivati da ona još više bude vjernicima jasna. Dosad se sve moglo opravdati neznanjem i utjecajem propagande, ali više ne. Možda ovoga puta ne treba čekati da kajanje krene od Svetog Oca, nego će za početak biti dovoljno i kakvo iskreno javno priznanje nekog svećenika ili vjernika laika, s nadom da će obuhvatiti i druge i konačno završiti crkvenim dokumentom u kojem će se barem riječima ispraviti ono što se nije smjelo dogoditi u djelima. Na takav način Crkva ima priliku ne samo iskreno priznati i ispraviti ono u čemu je sama pogriješila, nego time postati i stvarna zaštitnica dostojanstva svih onih koji još uvijek zbog nerazumnih mjera teško trpe. 

Ovdje još skrećemo pozornost na upotrebu same riječi Crkva. Crkva je prije svega otajstvena stvarnost, sadrži u sebi božanski i ljudski element, istovremeno je po Bogu, po Kristovom djelu otkupljenja i po snazi Duha Svetoga sveta, ali je po nama ljudima grešna, ona je i vidljiva i nevidljiva, materijalna i duhovna stvarnost, znak je samoga Boga i svrha joj je sve ljude privesti spasenju, u onom svom ljudskom elementu sveta je koliko smo mi vjernici sveti i grešna je koliko smo mi grešni, ona je Hram Duha Svetoga, otajstveno Tijelo Kristovo kojemu je On Glava, a mi udovi, ona je Narod Božji…, jednom riječju – Crkva je misterij. U tom smislu, ne smije se ispustiti iz vida sveukupnost njezina značenja, ali ipak valja primijetiti da je u današnje vrijeme često i oni koji bi po svom poslanju posebno trebali paziti na tu otajstvenu stranu spuštaju na ovozemaljsku razinu. Primjerice, pojedini se biskupi, pa i Sveti Otac, ispričavaju u ime Crkve za neka djela s kojima najveći broj vjernika nema baš nikakve veze i time im na neki način nepotrebno stavljaju teret stigme i svega onoga što ona za sobom povlači. U takvim ponižavajućim okolnostima u kojima se svi članovi Božjeg Naroda neizravno optužuju, teško se uzdići prema shvaćanju Crkve kao nadnaravne stvarnosti, sakramenta sveopćeg spasenja. Uz to, i ne samo zbog toga, prosječan čovjek će redovito svaki spomen Crkve vezivati uz njezin hijerarhijski dio. Imajući to u vidu, ni mi ovdje nismo pravili jasnu razliku pa je sada ističemo.

Zapravo, s obzirom na navedeno, može se reći kako u odgovoru na pandemiju najveća odgovornost, istina, leži na hijerarhijskoj Crkvi, ili točnije na njezinu većem dijelu, jer je prva bila pozvana braniti ljudsko dostojanstvo, ali s druge strane odgovornost leži na svima nama, jer je i glas onih unutar Crkve koji su se bunili protiv mjera bio nedovoljno jak, a trebao je odjekivati s krovova. Imajući u vidu ciljeve onih koji su sve zamislili i koordinirali – radikalno smanjenje ljudskog roda – što virusom, što cjepivom, što posljedicama poduzetih mjera, trebalo se u toj borbi protiv Vrhovništva i Vlasti izložiti do mučeništva. Stoga zaključujemo kako se u ovoj stvari itekako imamo razloga ispričati u ime cijele Crkve. No, još više, valja nam svima poraditi na ponovnom razumijevanju Crkve kao otajstvene stvarnosti, Božje svojine, Kristova Tijela i Hrama Duha Svetoga, one vidljive zajednice koja odražava nevidljivu Božju milost, koja ukupnošću svoga djelovanja ostvaruje i pokazuje jedinstvo ljudi s Bogom i međusobno, a onda sa svoje strane činiti ono što je u našoj moći, a što nije u vjeri, nadi i ljubavi prepustiti Božjoj providnosti.

[1] Ovdje skrećemo pozornost samo na pisanje dr. Valerija Vrčeka i dr. Gordana Lauca, koji redovito čitatelje upućuju poveznicama na nove stručne radove objavljene u znanstvenim časopisima. Usp. https://www.glas-koncila.hr/author/vvrcek/; https://www.facebook.com/gordan.lauc.

[2] Pretraživanjem članaka po ključnim riječima (npr. COVID-19, korona, mRNA cjepiva, COVID-potvrde i sl.) na portalu koji okuplja hrvatske znanstvene i stručne časopise „Hrčak“ možemo uočiti da je vrlo malo onih priloga u kojima su autori kritički analizirali nužnost i štetnost mjera i cjepiva, tj. većina je onih koji su ih opravdavali i promicali ili barem zauzimali neutralan stav. Usp. ključne riječi na: https://hrcak.srce.hr/. Ozbiljnije odstupanje od tog pravca vidimo uglavnom kod znanstvenika iz područja psihologije, psihijatrije, sociologije i ekonomije, a koji su mogli jasno predvidjeti i javno upozoriti na posljedice za duševno zdravlje ljudi i gospodarstvo, a da pritom nisu morali ulaziti u ona tematska područja zbog kojih je postojala opasnost da će biti cenzurirani.

Izvor: vjera i djela.com

Veliko hvala svećeniku, ujedno i liječniku, koji se potrudio oko dubljeg promišljanja na temu: “Cjepivo da ili ne?”,  a čiji rad donosimo ovdje.

Originalan tekst možete pronaći u pdf na ovoj poveznici:

FR. NIKOLA LEOPOLD NOSO, CIJEPITI SE ILI NE CIJEPITI

CJEPIVO – DA ILI NE?
Moralno rasuđivanje u vrijeme korone

                                                                               SADRŽAJ

UVOD
I. CIJEPITI SE ILI NE CIJEPITI? – to je pitanje!
Otvorilo se mnoštvo tema
II. GDJE JE PROBLEM S CJEPIVIMA ILI CIJEPLJENJEM PROTIV BOLESTI COVID-19?
Problem je slojevit te obuhvaća ove dimenzije:
Gdje je bit problema?
Instrumentalizacija cjepiva protiv bolesti Covid-19 u nemoralne svrhe!
III. KAKO DONIJETI ISPRAVNU ODLUKU O CIJEPLJENJU PROTIV COVIDA-19? KORACI K ODGOVORNOJ ODLUCI
1. KATOLIČKA VJERA – GLAS SAVJESTI. IZJAVE U NEKIM CRKVENIM DOKUMENTIMA KOJE TREBA OZBILJNO PREISPITATI
1. «Bilješka o moralnosti korištenja nekih cjepiva protiv Covida-19»
2. «Bilješka o pitanju cijepljenja u Italiji»
a. Vremenska udaljenost i moralna okaljanost zbog materijalne suradnje u zlu
b. Suradnja u zlu (materijalna) nije moralno relevantna?
Zaključno: katolička vjera – moral – glas savjesti
2. RAZUM – BIOMEDICINSKE ZNANOSTI I ZDRAVSTVENA STRUKA
Razum u «pandemijskom» vremenu
Znakovi (ne)vjerodostojnosti biomedicinskih znanosti i zdravstva
Čitanje znakova
Znakovi u biomedicinskim znanostima i u zdravstvu koji pozivaju na oprez!
Zaključak o vjerodostojnosti biomedicinskih znanosti i zdravstvenog sustava
«STATUS PRAESENS» BIOMEDICINSKA ZNANOST – CJEPIVA PROTIV COVID-19. KLINIČKA IMUNOLOGIJA I RANO LIJEČENJE
PRIMJER KAMO VODI SLIJEPA VJERA, BEZ PROVJERE, U ZNANOST I ZNANSTVENE AUTORITETE
3. VOLJA – SLOBODA IZBORA – ODLUKA
Dar slobodne volje
Odluka o cjepljenju treba biti osobna
Prisila na cijepljenje i predstavnici vlasti
ZAKLJUČAK

UVOD

Nedavno je na svjetlo dana izašla knjiga CJEPIVO – DA ILI NE? Moralno rasuđivanje u vrijeme korone, prof. dr. sci. don Josipa Mužića. Autor u knjizi na stručan i razumljiv način povezuje razum i vjeru u analizi pandemije bolesti Covid-19, i čitave situacije oko nje, s posebnim naglaskom na moralnu problematiku okaljanosti namjernim pobačajima nekih cjepiva protiv istoimene bolesti, kao i na utjecaj same pandemije i pandemijskih mjera na dostojanstvo ljudske osobe i njezinu slobodu, kao i na društvo u cjelini, te život i poslanje Crkve i kršćana u suvremenom svijetu.
Autor knjige naglašava da svaka osoba za sebe treba odlučiti za ili protiv cijepljenja, odnosno donijeti ispravnu odluku pred Bogom, po svojoj savjesti, a da bi to mogla mora primiti svu potrebnu pomoć, kako bi njezino moralno rasuđivanje bilo u skladu s istinom i ljubavi. Ova knjiga želi, bez nametanja, jasno i argumentirano mnogim izvorima, kako crkvenog učiteljstva tako i znanstvene i stručne literature, pomoći svakome čovjeku da po svojem moralnom rasuđivanju, koje je lišeno varljivog subjektivizma i relativizma, dođe do ispravne i oslobađajuće odluke.
Autor je također duboko svjestan dubljih implikacija čitave pandemijske problematike koja je instrumentalizirana u svrhu nametanja jedne totalitarne paradigme, jednoumlja i diktature, koja je globalna, zahvaćajući čitav svijet, i pogađajući svakog čovjeka u njegovoj temeljnoj ljudskosti i dostojanstvu djeteta Božjega. Zato knjiga želi biti doprinos osvješćivanju tog cjelokupnog stanja, koje je već odavna izašlo iz okvira medicine i javnoga zdravstva.

U ovom prikazu i osvrtu na knjigu dajem svoj doprinos u njezinom predstavljanju, izdvajajući one teme i probleme, koje su sržne za razumijevanje navedene problematike, a ujedno i okosnica za donošenje odgovorne odluke, pred Bogom i ljudima, cijepiti se ili ne cijepiti se, a povrh svega – ostati slobodnim čovjekom, u milosti Božjoj.

I. CIJEPITI SE ILI NE CIJEPITI? – to je pitanje!

Ako se pozovemo na vrlo poznatu Shakespeareovu rečenicu, iz njegove tragedije Hamlet: «Biti ili ne biti, to je pitanje!», tada naslov nedavno tiskane knjige, don Josipa Mužića, Cjepivo – da ili ne?, Moralno rasuđivanje u doba korone, možemo preoblikovati u: Cijepiti se ili ne cijepiti, pitanje je sad!
I zaista, za mnoge je to pitanje postalo – pitanje svih pitanja! Dapače, univerzalno, jer tiče se gotovo svakoga čovjeka na kugli zemaljskoj. Ključno je to pitanje, o kojemu puno toga ovisi, i na kojemu se toliko toga prelama: pitanje je to slobode ili neslobode, dostojanstva ili poniženja, prihvaćenosti ili odbačenosti, poželjnosti ili nepoželjnosti, naprednosti ili nazadnosti, odgovornosti ili neodgovornosti, ljubavi ili mržnje, posluha ili neposluha, pravovjerja ili krivovjerja, pitanje života ili smrti!
To je pitanje koje je pogodilo čitavo društvo, Crkvu u njezinom poslanju i jedinstvu, obitelji i njihovo zajedništvo, unijelo nemir i pomutnju u srca velikog broja ljudi.
Ono je u društvu i Crkvi toliko rašireno, da živo podsjeća na jednu davnu povijesnu situaciju, u doba velike arijanske hereze u prvim stoljećima Crkve, za koju se govori, da su čak i piljarice na «placu» raspravljale o učenim riječima, što i danas opisuju ili tumače bit, pravu ili lažnu, Isusa Krista, Sina Božjega: nije li On homousios (istobitan) ili homoios (sličan) u odnosu na Boga Oca? Dvije naizgled jednake riječi, što se razlikuju u tek nekoliko slova, o kojima ovisi istinitost ili neistinitost cijele katoličke vjere i čitave povijesti spasenja!
Kao nekada pitanje o Kristovoj biti, danas je sličnog značaja pitanje: Cjepivo (protiv Covida-19) – da ili ne? Možda takva tvrdnja izgleda pretjerano, no dubljim poniranjem u problematiku, zamjećuje se ipak suptilnost i dalekosežnost teme, koja u svojim temeljima dodiruje samu čovjekovu bit!

Otvorilo se mnoštvo tema
Kako to da se toliko bitnih tema skriva u jednoj tako običnoj riječi «cjepivo», ili sintagmi «cijepiti se ili ne cijepiti»? Zašto je baš ta riječ ili medicinski postupak postao tolikom razdjelnicom, poput «zida razdvajanja» – civilizacija i kultura, kao neka odrednica ili potvrda čovječnosti ili nečovječnosti, kulture ili nekulture?
Sve se to povrh svega događa u ovom, 21. stoljeću, kojeg se općenito drži znanstveno-tehnološki vrlo naprednim, ali po «kulturi srca» vrlo nazadnom. U stoljeću, u kojem se naša civilizacija umnogome gubi, gradeći od sebe „kulu Babilonsku”, umišljajući si mnogo toga, koristeći često znanost i medicinu (ekonomiju, kulturu, sport, zabavu…), ne u svrhu proslave Boga, zaštite života i potvrde ljudskog dostojanstva, nego u svrhu postizanja svojih interesa – moći, kontrole, nagomilavanja bogatstva i življenja bez ikakvih moralnih obzira – želeći biti bog bez Boga!
Cjepivo i cijepljenje, zapravo čitava ova pandemija, očito je nekima poslužila kao dobar okidač i «savršeno» sredstvo, okvir za ostvarenje cilja koji se zove Novi svjetski poredak, «Great reset», odnosno izgradnja totalitarnog i autoritarnog društva, u kojemu za Boga neće biti mjesta, ne samo u svratištu («betlehemskom» gostinjcu), nego niti u „špilji”. A ako čovjek rasproda svoju slobodu i dostojanstvo, čak ni u njegovu srcu!

II. GDJE JE PROBLEM S CJEPIVIMA ILI
CIJEPLJENJEM PROTIV BOLESTI COVID-19?!

Kako shvatiti problem s cjepivima ili cijepljenjem protiv bolesti Covid-19?
Kako ga raščlaniti, staviti u određene, svima razumljive, tematske okvire, oko kojih bi se morao pokrenuti, i to što hitnije, jedan temeljiti, istinski dijalog na svim razinama – znanstvene i stručne zajednice, Crkve, i svih sastavnica društva? – Jer krajnji je čas!

PROBLEM CJEPIVA PROTIV COVID-19?

Problem je slojevit te obuhvaća ove dimenzije:

1. Povezanost cjepiva s namjernim abortusima – moralna okaljanost cjepiva (većine njih),
2. Cjepivo (cijepljenje) kao sredstvo prisile – nasilje nad čovjekom i njegovim svetinjama, koje nije formalno propisano zakonom, ali se neizravno vrši mnogim ucjenama i mobingom,
3. Masovno cijepljenje – cijepljenje svih skupina populacije, bez individualnog pristupa, s posebnim inzistiranjem na cijepljenju mladih i djece svih uzrasta, bez ikakvog znanstvenog, zdravorazumskog temelja ili opravdanja,
4. (Nemoralna) instrumentalizacija znanosti – znanost koja postaje «sluškinja» farmaceutske industrije, ekonomije, politike i medija, na štetu njezinog vlastitog dostojanstva odnosno istine!
5. Primjena mRNA tehnologije u humanoj medicini, za masovno cijepljenje opće populacije, po prvi puta u povijesti – s nepoznatim srednjoročnim i dugoročnim posljedicama.

Iz gore navedenog proizlazi, da čak i kada ne bi postojao taj, sasvim dovoljan, i svakako preveliki problem povezanosti većine spomenutih cjepiva s namjernim abortusima, i njihove posljedične moralne okaljanosti, problem s cjepivima protiv Covid-19 bio bi daleko od rješenja!

Gdje je bit problema?

Postavlja se, dakle, pitanje: koja od gore navedenih 5 dimenzija ima najveću težinu?
Koja je predmet najvećeg prijepora?

Na to pitanje mogli bismo odgovoriti: teško je izdvojiti samo jednu dimenziju, ali bismo za sve njih mogli pronaći makar jedan zajednički nazivnik: ugrožavanje ili zatiranje dostojanstva ljudske osobe!

Sve te dimenzije uistinu zatiru život i dostojanstvo ljudske osobe – kako nevinog i nerođenog ljudskog bića (namjerni abortusi), tako i život i dostojanstvo svakog rođenog, kojeg se čini žrtvom prisile i manipulacije, medijske indoktrinacije i straha, žrtvom primanja moralno okaljanih cjepiva, te neželjenih i nepredvidivih medicinskih posljedica cijepljenja, k tome još masovnoga, cjepivima nedovoljno neprovjerene i, realno moguće, visoko rizične mRNA tehnologije.
Pojavljuje se još jedno pitanje, nevezano za samo cjepivo, nego za bolest Covid-19, a to je dostojanstvo i samog ljudskog leša, beživotnog ljudskoga tijela, nakon smrti osobe od bolesti Covid-19.
Nerazumne mjere ne pogađaju, dakle, samo žive ljude nego i mrtve i njihove obitelji. Naime, s tijelima preminulih od Covida ili s Covidom postupa se krajnje nehumano, ne poštujući nikakve znanstvene činjenice. Ako Covid pozitivna osoba umre u bolnici, bolničko osoblje (golo) tijelo najprije stavi u jednu vreću (to su mrtvačke vreće za zatvaranje). Zatim se ta vreća dekontaminira (dezinficira). Potom dolazi pogrebnik koji tijelo u toj vreći stavlja u još jednu istu takvu vreću. Sve zajedno se zatim stavlja u limeni lijes koji se na licu mjesta zalemi, a potom se ovaj, još jednom, stavlja u drveni lijes s piljevinom. Nadalje, takav lijes “kompleks” se ne smije dovoziti u mrtvačnicu, nego se samo 1 uru prije sprovoda doveze u vanjski prostor, pred mrtvačnicu. Nitko ne smije prilaziti blizu lijesa. I onda je sprovod.
Ovo su postupci koji bi imali smisla kada bi se radilo o nekim drugim zaraznim bolestima, ali kod Covida je to nerazumno i neljudski. Ovaj virus se širi prvenstveno aerosolom, nije postojan u vanjskim uvjetima. Bilo bi, dakle, sasvim dovoljno staviti ga u drveni lijes uz prethodnu dezinfekciju tijela i nakon toga cijelog lijesa. Ovo što se radi, neznanstveno je te predstavlja iživljavanje nad ljudskim kadaverima. U našoj katoličkoj tradiciji uvijek smo imali poštovanje prema tijelima preminulih, oblačili smo ih dostojno i u svečanu odjeću za ukop. I Isusa su pobožne žene dostojno pripremile za ukop. Danas, pod krinkom zaštite od bolesti, potpuno neznanstveno, izgubili smo poštovanje i prema tijelima naših preminulih.

Instrumentalizacija cjepiva protiv bolesti Covid-19 u nemoralne svrhe!

Cjepivo kao medicinsko sredstvo u službi plemenite preventive fizičkoga zla (u našem slučaju, zarazne bolesti Covid-19), zadnje dvije godine postaje sinonim za sredstvo prisile, (kao i prilika «neograničene» zarade određenih farmaceutskih kompanija, članova različitih fondacija, i drugih…), a time, u nečasnoj službi generiranja duhovnoga zla, daleko opasnijeg od onog fizičkog – tjelesne bolesti ili smrti koja se želi spriječiti.

I zaista, upravo se o tome radi – pitanje cjepiva postalo je toliko aktualno, jer ono nažalost preuzima ulogu sredstva za zadiranje, za nasilni upad u čovjekove svetinje – u vjeru i vjerski život, u autonomiju razuma i volje, u samu savjest čovjeka, i na koncu, u tijelo čovjeka, koje je Božji hram!

To je razlog zašto je cjepivo protiv bolesti Covid-19 pokrenulo snažnu reakciju ili je kod velikog broja ljudi makar pobudilo snažno nepovjerenje, sumnju i strah. Jer, postalo je sredstvo koje se koristi u nemoralne svrhe! (Možda se može u zagradi spomenuti da je i sama bolest Covid-19 instrumentalizirana, pogotovo zahvaljujući pogrešnom pristupu zdravstvenih vlasti mnogih zemalja svijeta njezinom suzbijanju ili liječenju, potpuno zanemarujući bogato znanje i iskustvo mnogih znanstvenika i liječnika kliničara u čitavom svijetu, kao i zbog zatvaranja službene medicine slobodnom dijalogu i znanstvenoj raspravi u svojim krugovima).

Dakle, kada netko čini nasilje ili napada samu «jezgru» ljudskog dostojanstva – glas savjesti, te obmanjuje razum i pokušava na sve načine oduzeti slobodu ljudskog bića na sliku Božju stvorena, drugačija se reakcija ne može ni očekivati!

Obrana, glasna ili tiha, jača ili slabija, sasvim je normalna stvar!

III. KAKO DONIJETI ISPRAVNU ODLUKU O CIJEPLJENJU PROTIV COVIDA-19?

Ako nam se postavlja temeljno pitanje: Cjepivo: da ili ne?, svaki čovjek ima tada, ne samo pravo, već i dužnost na njega osobno odgovoriti! Ne na način mentaliteta «kolektiva» ili «stada», nego po svom osobnom promišljanju, za koje treba ispuniti i određene preduvjete.
Naime, to promišljanje mora biti: svjesno, imajući na raspolaganju sve potrebne, relevantne informacije o cjepivu, njegovim koristima i rizicima, o lijekovima te o samoj bolesti Covid-19; a zatim se u potpunoj slobodi, bez pritiska i zastrašivanja, donosi odluka, za koju svaka osoba preuzima i odgovornost.

Takvo, dakle, promišljanje uključuje ove bitne čimbenike:
1. katolička vjera – glas savjesti,
2. razum – biomedicinske znanosti
3. (slobodna) volja,

Tako za dobru, ispravnu odluku: trebam li se cijepiti ili ne, moramo vidjeti:

1. što nam o cjepivu kaže naša katolička vjera, s posebnim naglaskom na savjest, koja je Božji glas u nama,
2. što nam kaže naš razum, te medicina i srodne znanosti, uz kritičku provjeru i usporedbu svih informacija, te otkrivanje logičkih (ne)dosljednosti ili znakova (ne)vjerodostojnosti;
3. osim toga, moramo sačuvati svoju volju slobodnom pod svaku cijenu (svim dopuštenim naravnim i nadnaravnim, duhovnim sredstvima), kako bismo mogli učiniti ispravni izbor: prihvatiti ili odbiti cjepivo.

KORACI K ODGOVORNOJ ODLUCI

1. KATOLIČKA VJERA – GLAS SAVJESTI

Crkva nam po Svetom pismu, svojoj Tradiciji i Učiteljstvu osvjetljava moralnu stranu cjepiva protiv Covid-19 i proglašava sva, s namjernim abortusima povezana cjepiva, moralno okaljanima. To čini zbog svoje brige za očuvanje svetosti i nepovredivosti ljudskog života od začeća do prirodne smrti, držeći namjerni i izravni abortus «užasnim zločinom» (Evangelium vitae), kao i sve zahvate i pokuse na ljudskim embrijima koji neizbježno dovode do njihova ubojstva, uključujući tu i nedopuštene zahvate za dobivanje fetalnih staničnih linija, koje se upotrebljavaju za dizajn, proizvodnju i/ili testiranje samih cjepiva (usp. Dignitas personae, Donum vitae, Bilješka o moralnosti korištenja nekih cjepiva protiv Covid-19).

Pri tom Crkva uzima u obzir sljedeće znanstvene činjenice: cjepiva protiv Covid -19 povezana su s namjernim abortusima, jer su u njihovom razvoju, proizvodnji i testiranju, ili samo u testiranju korištene fetalne stanične linije porijeklom od namjerno pobačene djece. Slijedom toga, učiteljstvo Crkve u svojim dokumentima na temelju Svetog pisma i Predaje (Evangelium vitae, Donum vitae, Dignitas personae, Bilješka o moralnosti korištenja nekih cjepiva protiv Covid-19) proglašava ta cjepiva moralno okaljanima, a neizravno i sva druga cjepiva za primjenu u humanoj medicini koja su povezana s namjernim abortusima (cjepiva za rubelu, vodene kozice, polio, hepatitis A).

Druge važne točke crkvenoga nauka o cjepivima i njihovom primanju:

a. Vjernik katolik ima pravo i dužnost prizvati se na savjest te odbiti primanje moralno okaljanih cjepiva, uz obvezu pridržavanja svih razumnih mjera kako bi zaštitio sebe i druge od širenja zaraze.

b. Vjernik smije, privremeno i u izvanrednim okolnostima, primiti takva okaljana cjepiva, a da mu to nije pod grijeh, samo ako su ispunjeni svi uvjeti koje je Crkva proglasila za moralnu prihvatljivost (dopuštenost) takvih cjepiva.

Tih uvjeta ima 6, uz naglasak da moralna prihvatljivost za primanje takvih cjepiva vrijedi samo privremeno i u izvanrednim okolnostima, te da svi uvjeti od Crkve proglašeni moraju biti ispunjeni, a to su:

1. Nedostupnost alternative
2. Razmjerni razlog za upotrebu moralno okaljanih cjepiva (veća korist od štete)
3. Ozbiljna opasnost po zdravlje
4. Obaviješteni pristanak
5. Dobrovoljnost
6. Djelatna borba za moralno okaljana cjepiva

c. Cijepljenje nije moralna obveza i treba biti dobrovoljno.

IZJAVE U NEKIM CRKVENIM DOKUMENTIMA
KOJE TREBA OZBILJNO PREISPITATI

Svaki crkveni dokument treba čitati polagano, s poštovanjem i dubokom ljubavlju prema Crkvi, promišljajući svaku riječ i poruku koju nam prenosi, radosni što možemo crpsti, kao s izvora, neizmjerno blago Svetog pisma i Tradicije, dano nam na duhovni rast, izgrađivanje te pronalaženje Božjega puta, Božje volje za svaku situaciju u kojoj se, kao pojedinci i Crkva u svijetu, nađemo.
U ovom odlomku izdvajamo neke dijelove dvaju dokumenata, Kongregacije za nauk vjere i Papinske akademije za život, čija obrada tema moralnosti primanja cjepiva okaljanih pobačajima pokazuje svu složenost i suptilnost zadatka, naročito kada se u jednom crkvenom, teološkom dokumentu, pojavljuje značajno preklapanje i uska povezanost s područjima koja pripadaju biomedicinskim znanostima, a koje pokazuju eksponencijalni rast novih znanstvenih spoznaja s jedne strane, a s druge strane imaju određenu tendenciju odvajanja od katoličkih principa medicinske etike, izravno ili neizravno.
Zato iznosimo neke izjave iz tih dokumenata koje bi trebalo preispitati, naročito zbog određene vrste manjkavosti, određenog stupnja nepreciznosti ili nedovoljne informiranosti na području biomedicinskih znanosti, te nam se čini kao da ne uzimaju dovoljno u obzir veoma otežavajući kontekst upotrebe takvih cjepiva, a to je ozračje «kulture smrti» u današnjemu svijetu, dapače «zavjere protiv života», kako navodi u enciklici Evangelium vitae papa Ivana Pavao II. S obzirom na složenost cijelog fenomena i nova gotovo svakodnevna nova otkrića o istom, takvo preispitivanje je razumljiva potreba i posve u službi veće vjernosti Učiteljstvu Crkve.

Radi se konkretno o dva dokumenta:

1. «Bilješka o moralnosti korištenja nekih cjepiva protiv Covida-19» – 21.12.2020.
2. «Bilješka o pitanju cijepljenja u Italiji»

1. «Bilješka o moralnosti korištenja nekih cjepiva protiv Covida-19»

Postoje određene točke iznesene u dokumentu Kongregacije za nauk vjere «Bilješka o moralnosti korištenja nekih cjepiva protiv Covida-19» od 21.12.2020., koje bi trebalo pomnije razmotriti, a po potrebi i ispraviti (aktualizirati).

Naime, u istom se dokumentu (Bilješka o moralnosti) navodi:

a. Fetalne stanične linije dobivene su iz dva pobačaja, u prošlome stoljeću:

«…stanične linije uzete iz tkiva dobivenoga iz dva pobačaja koja su se dogodila u prošlome stoljeću” (naglašavanje autora ovoga teksta).

Nasuprot tom broju od dva pobačaja, prof. dr. sci. don Josip Mužić u svojoj knjizi CJEPIVO: DA ili NE?, na temelju izvora implicira drugačije. Naime, navodi da broj kod naziva stanične linije HEK-293 (koja je inače povezana s nekim od cjepiva protiv Covid-19 – op. a.) nije slučajno stavljen, nego označava broj obavljenih eksperimenata da bi se dobio rezultat. Broj ne znači da je napravljeno 293 pobačaja, ali znači da nije po srijedi samo jedan pobačaj, nego da ih je bilo vjerojatno stotinu. To nije ništa novo jer je za proizvodnju cjepiva protiv rubeole bilo potrebno više od osamdeset pobačaja.
Razvidno je, dakle, da nisu posrijedi samo dva pobačaja, nego njih oko pedeset puta više, što je, kako kaže autor knjige, ogromna razlika preko koje se ne može olako prijeći (usp. J. MUŽIĆ, Cjepivo: Da ili Ne? Moralno rasuđivanje u doba korone, Kyrios, Split, str. 42).

Dokument kaže da su se abortusi dogodili “u prošlome stoljeću”.

Nasuprot tome, prof. Mužić, na osnovu referenci tvrdi da “dobivene stanične linije nisu besmrtne… imaju ograničen vijek trajanja…, s vremenom postaju kancerogene, pa ih zato treba obnavljati odgovarajućim, novim staničnim linijama, što se već i dogodilo. Najnovija je, izgleda, WALVAX-2, napravljena 2015. godine i za nju je upotrijebljeno devet pobačaja… Svaka nova stanična linija traži i novo žrtvovanje nerođene djece … mnogi se tješe da se to dogodilo samo jednom. No nije bilo riječi o samo jednoj nego desecima njih koje su upotrijebljene u izradi samo jedne stanične linije HEK-293. Djeca su tu brutalno žrtvovana i podvrgnuta vivisekciji (izvođenje kiriurškog postupka na živom organizmu) što je samo dio masovne trgovine organima djece koja se provodi širom svijeta.” (Isto, str. 48).

Ovom gore navedenom tvrdnjom don Josipa Mužića problematizira se izjava u navedenom dokumentu Kongregacije za nauk vjere da se radi o abortusima koji su se dogodili u “prošlome stoljeću”, jer postoji opravdana sumnja da se namjerni abortusi za obnavljanje, tj. dobivanje novih fetalnih staničnih vrše ili su se već vršili i u ovom stoljeću, s tendencijom vršenja novih, zbog fenomena starenja fetalnih staničnih linija.

Ako stanične linije zaista stare, to jest nisu besmrtne, to povlači za sobom brojna pitanja i nedoumice: zar to ne implicira ili bar ne budi osnovanu sumnju da nova cjepiva protiv Covid-19 već sada koriste ili će u (bližoj ili daljnjoj) budućnosti koristiti neke nove stanične linije, do kojih će se dolaziti vršenjem novih namjernih abortusa?
Tada ove riječi u “prošlom stoljeću” nemaju na sebi pečat “velike (vremenske) udaljenosti od izvornoga zla” kakav im se po svemu sudeći takvim izričajem u navedenom dokumentom pridaje.

Postavljamo si pitanje: Nismo li stoga u sadašnjoj situaciji kao Crkva previše pasivni i površni u sagledavanju težine cjelokupne situacije? Ima li Crkva, preko svojih stručnjaka i znanstvenika s kojima surađuje i koji ju savjetuju, uistinu potpuni uvid u sve relevantne znanstvene činjenice?

Možemo također utemeljeno pretpostaviti da Kongregacija za nauk vjere za gore navedene činjenice (koje citira knjiga “Cjepivo: Da ili ne”, don Josipa Mužića) nije znala pa ih zbog toga nije uzela u obzir. Činjenica da se čitava problematika oko cjepiva protiv Covid-19 prikazuje u jednom omanjem dokumentu ukazuje na ograničenost dostupnih informacija i zasigurno potiče sve katolike, a osobito stručnjake u predmetnim područjima, na iskreni i zauzeti napor daljnjeg istraživanja u svrhu doprinosa potpunijem vrednovanju problema.

Nadalje Bilješka navodi:

b. «Ne namjeravamo suditi o sigurnosti i učinkovitosti ovih cjepiva, iako je to etički bitno i nužno, budući da je ta procjena odgovornost biomedicinskih istraživača i agencija za lijekove. Naš je cilj ovdje samo razmotriti moralne vidove korištenja cjepiva protiv COVID-19 razvijenih od staničnih linija iz tkiva dobivenih od dva fetusa koja nisu spontano pobačena.»
Tu se može prepoznati bitno ograđivanje Kongregacije od vrednovanja kliničke sigurnosti i učinkovitosti cjepiva, čime na potencijalnim primateljima i promicateljima cjepiva ostaje velika odgovornost, da informiranom savješću razluče te čimbenike. Ovo područje traži prilično zahtjevni i odgovorni napor da bi se u sadašnjim kontroverznim okolnostima – obilježenim velikim interesima, sukobom interesa, krizom istinoljubivosti, prenaglašenim strahom i panikom, manjkom kritičnosti te posljedičnom povodljivošću – mogla dogoditi dovoljna informiranost savjesti.
Kongregacija za nauk vjere čitavo, dakle, područje prepušta znanstvenoj i stručnoj zajednici te agencijama za lijekove.
S obzirom na kontroverznost okolnosti jasno je da se u njih ne možemo bezpridržajno pouzdati niti im slijepo vjerovati. Nužno je provjeravati njihovu vjerodostojnost, prisutnost raznih (pa i sukobljenih) interesa i tražiti dodatna jamstva te u konačnici ugraditi to istraživanje u puno dublje duhovno razlučivanje.
Naročito zbog toga što postoje mnogi očiti znakovi koji upućuju na veliku nevjerodostojnost znanstvene i stručne zajednice, u njihovim “službenim” verzijama, kao i samih agencija za lijekove!
Dužni smo naime sve propitivati! “Sve provjeravajte, dobro zadržite”, kaže sv. Pavao (1 Sol 5,21).

c. Dokument, nadalje, navodi šest uvjeta koji trebaju biti ispunjeni da bi moralno okaljana cjepiva bila moralno dopuštena (prihvatljiva). U njemu se izričito ne tvrdi ispunjenost (ostvarenost) svih tih uvjeta, ali se ona neizravno sugerira.

Prof. Mužić u spomenutoj knjizi brojnim referencama pokazuje da, u uvjetima prisutnim u Republici Hrvatskoj u trenutku nastajanja njegovog teksta, ni jedan od uvjeta koji bi opravdao primanje moralno okaljanih cjepiva, a koje je Kongregacija navela, nije ispunjen (usp. isto, str. 27- 40), što nas navodi na sljedeći zaključak:

Uvjete koje navodi Kongregacija potrebno je opetovano vrednovati na osobnim, regionalnim i nacionalnim razinama, ali općenitije i na globalnoj razini – s obzirom na novu situaciju na terenu, naročito u svjetlu (ne)ostvarenja istih. Jer, ako ti uvjeti nisu ispunjeni, a o njima ovisi moralna prihvatljivost cjepiva okaljanih pobačajem, tada smo u velikom problemu, pred Bogom i svojom vlastitom savješću!

Autor stoga na kraju zaključuje:
«Od traženih uvjeta dovoljno je da jedan nije ispunjen da primanje moralno okaljanih cjepiva bude nemoralno i grješno. Zaključak je višestruko nedvojben: teški grijeh je uzimati takvo cjepivo ili ga davati drugima.» (Isto, str. 39)

2. «Bilješka o pitanju cijepljenja u Italiji»

Drugi dokument čije naglaske treba dodatno osvijetliti jest „Bilješka o pitanju cijepljenja u Italiji“ iz 2017. godine. Taj dokument je izradila Papinska akademija za život zajedno s Uredom za pastoral zdravstva Talijanske biskupske konferencije i Udrugom talijanskih katoličkih liječnika. Papinska akademija za život, važno je napomenuti, nije dio Crkvenoga magisterija, i stoga njezini dokumenti nemaju istu razinu vrijednosti, istu težinu, kao dokumenti Crkvenoga magisterija, npr. Kongregacije za nauk vjere.

U tom je dokumentu najavljena, u svjetlu novijih znanstvenih spoznaja i medicinskog napretka, «revizija i posadašnjenje» stavova Papinske akademije za život (iz 2005.) o problematici fetalnih staničnih linija i njihove povezanosti s cjepivima, odnosno o moralnosti primanja moralno okaljanih cjepiva protiv ospica, rubeole, vodenih kozica i hepatitisa A, navodeći kao razloge za reviziju vremensku udaljenost i (nove – op. a.) tehničke karakteristike proizvodnje cjepiva, koje bitno mijenjaju značaj materijalne suradnje u zlu.

a. Vremenska udaljenost i moralna okaljanost zbog materijalne suradnje u zlu

Tako dokument kaže:
«Stanične linije koje se trenutno koriste veoma su udaljene od izvornih pobačaja i više ne podrazumijevaju onu svezu moralne suradnje prijeko potrebnu za etički negativnu ocjenu njihove uporabe» (naglasio autor ovog članka).

Drugim riječima, dokument proglašava da veoma velika vremenska udaljenost (veliki protok vremena) od izvornih pobačaja poništava grešnost primanja moralno okaljanih cjepiva zbog njihove povezanosti s pobačajima.

Prof. Mužić to komentira na sljedeći način: «Nepobitno je da je prošlo više desetljeća od počinjenih pobačaja koji su omogućili dobivanje stanica za cjepivo, ali to ne znači da njihova upotreba nije više moralno problematična» (Isto, str. 20). Linija povezanosti i dalje ostaje, iako je udaljena.

Kao primjere (razloge) protiv takvog načina argumentacije, pomoću velike (vremenske) udaljenosti od izvornih pobačaja, prof. Mužić navodi:
1. uzmimo u obzir hipotetski slučaj da nacistički liječnik Josef Mengele u Auschwitzu uzme neko židovsko dijete, namjerno ga zarazi i onda ga ubije kako bi koristio njegove stanice kao podlogu za razvoj staničnih linija koje će služiti u proizvodnji učinkovita cjepiva protiv neke smrtonosne bolesti. «Zar u tom slučaju javnost ne bi s gnušanjem odbacila takva cjepiva kao neetična bez obzira na vremenski odmak veći od pola stoljeća i bez obzira na zdravstvenu dobrobit koju donose?» (Isto, str. 20)
2. Također prof. Mužić naglašava da je čudno proglašavati moralnu zastaru za zlodjelo, a u isto vrijeme i dalje od njega izvlačiti korist cijepljenjem – to je kao da se proglasi da krivotvorena novčanica nakon duže upotrebe postaje prava. (usp. isto, str. 20)

b. Suradnja u zlu (materijalna) nije moralno relevantna?

Na koncu u istom dokumentu Papinska akademija za život kaže:

„Tehničke karakteristike proizvodnje cjepiva najčešće korištenih u djetinjstvu navode nas da isključimo postojanje moralno relevantne suradnje između onih koji danas koriste ta cjepiva i prakse dobrovoljnog pobačaja” te da stoga „sva klinički preporučena cjepiva mogu biti korištena mirne savjesti“. (naglasio autor članka)

Prof. Mužić gornje retke komentira:
«Materijalna suradnja, dakle, postoji, ali se kaže da nije moralno značajna i stoga se može zanemariti. To je prilično dvojben sud» (Isto, str. 20).

Taj sud je dvojben jer relativizira teške posljedice korištenja moralno okaljanih cjepiva, odnosno materijalne suradnje sa zlom prilikom njihova primanja, a one su sljedeće:

1. potiču se novi abortusi (jer stanične linije stare),
2. potiču se nova istraživanja koja se zasnivaju na uništavanju fetusa,
3. gubi se osjećaj za grijeh – iznimka se proglašava normalnom, doprinosi se općem društvenom pristajanju uz djelovanje farmaceutske industrije koja ih pripravlja na nemoralni način, stručna terminologija se mijenja u tom smjeru, tako da se pobačeno dijete naziva «biološki materijal», vršitelj pobačaja «opskrbljivač», a naručitelj cjepiva «dobavljač», i tako se ljudi desenzbiliziraju s obzirom na izvorni zli čin.
4. sablazan zbog pogrešnog vrednovanja pobačaja i opasnost od povećanog prihvaćanja pobačaja u javnosti,
5. oni koji svjesno i dobrovoljno primaju takva cjepiva ulaze u neku vrstu, iako vrlo udaljenoga, ulančavanja s procesom industrije pobačaja, koja predstavlja dvostruko razaranje Božjeg reda stvaranja, samim pobačajem i groznim poslom komercijalizacije tkiva pobačenog djeteta. Usp. isto, 21-25)

Te posljedice korištenja moralno okaljanih cjepiva su višestruke i umnažajuće:
1. tiču se prošlosti – povezivanja s prošlim zlima pobačaja i istraživanja na fetusima,
2. zatim se tiču sadašnjosti – povezivanja sa sadašnjim zlom pobačaja i istraživanja na fetusima; i na koncu,
3. tiču se budućnosti, jer potiču nove abortuse i nova istraživanja na fetusima!

Dokument, dakle, navodi da materijalna suradnja sa zlom zbog današnjeg načina dobivanja cjepiva (zbog tehničkih karakteristika proizvodnje cjepiva) nije moralno relevantna za primatelje moralno okaljanih cjepiva, što predstavlja, uz veliku vremensku udaljenost od izvornih pobačaja, drugi razlog (opravdanje) da se sva klinički preporučena cjepiva mogu koristiti mirne savjesti.

Takvo kvalificiranje materijalne suradnje sa zlom (primatelja moralno okaljanih cjepiva) kao nešto što nije moralno relevantno i da ljudi mogu prihvatiti «mirne savjesti» takva cjepiva, vrlo je antipastoralno i kontraproduktivno, jer uopće ne uzima u obzir kontekst današnjega vremena: kontinuirani rast industrije pobačaja i nečovječnih fetalnih tehnologija u zastrašujućem, apokaliptičnom scenariju. (Usp. isto, 23-25)

Zaključno: katolička vjera – moral – glas savjesti

Crkva jasno naučava da je pobačaj zločin ubojstva nedužnoga djeteta.
Postoje etičke alternative za stanične linije pobačene djece, tako da je svaka proizvodnja i trgovanje cjepivima koja su dobivena uz upotrebu stanica pobačene djece moralno neprihvatljiva, jer je formalna suradnja sa zlom pobačaja uvijek moralno neprihvatljiva.
Pasivna i daleka materijalna suradnja u ovom slučaju može biti iznimno i privremeno dopuštena kod korisnika cjepiva kada nemaju drugu alternativu, i to kao manje zlo. No i tada svatko ima pravo odbiti takvo cjepivo pozivajući se na priziv savjesti.
Uz to svi kršćani su dužni svim zakonitim sredstvima nastaviti borbu da im se omogući etički prihvatljiva alternativa cijepljenja. To je posebno važno u našem vremenu koje gubi osjećaj za grijeh i banalizira pobačaj.
Tolerirati sporna cjepiva ili ih čak preporučivati u ime brige za zdravlje drugih a zaboravljati na obranu života nerođenih, veliki je grijeh propusta kojega se kršćani trebaju kloniti. (Isto, 26)

2. RAZUM – BIOMEDICINSKE ZNANOSTI I ZDRAVSTVENA STRUKA

Razum u «pandemijskom» vremenu

U ovom «pandemijskom» vremenu često se može čuti da trebamo imati povjerenja u znanost i zdravstvenu struku (ali i u svijet medija, politike, farmaceutske industrije), i kao da nam se sugerira da isključimo razum i slijepo se predamo, gotovo naivno, ljudima koji se bave znanošću, posebno biomedicinskim znanostima, bez ikakvog propitivanja ili provjere!
Taj poziv na bezuvjetno povjerenje u zdravstvenu struku i u znanstvenike, imao bi možda neki smisao, da živimo npr. u svijetu prije istočnoga grijeha, ali opet, i tada bi to bilo upitno, jer razum kao Božji dar treba koristiti, a ne ga zakopati u zemlju, kao zli sluga iz Evanđelja svoj talent. U medicini je poznato i uvažava se oduvijek pravilo drugog mišljenja. Zašto se danas agresivno nameće jedno mišljenje i sputava svako kritičko promišljanje i provjeravanje?

Znakovi (ne)vjerodostojnosti biomedicinskih znanosti i zdravstva

Koliko su u našem životu važni znakovi – istinske ljubavi, prihvaćanja, opraštanja, prijateljstva, i mnogi drugi – jer po znakovima se usmjeravamo i iščitavamo stvarnost koju ne vidimo.
Kao što u crkvenim odgojnim ustanovama odgojitelji otkrivaju pokazuje li osoba znakove Božjega poziva i pomažu odgajaniku u prihvaćanju i razvijanju istoga, kao što vjernici traže od svojih pastira znakove vjerodostojne svetosti i ljubavi, da bi im mogli povjeriti svoje osobne probleme, svoje duše, a pastiri im bili na oduševljenje, ohrabrenje, poticaj i izgradnju, i da uzmognu odlučnije prionuti uz evanđeoski nauk, tako je i na drugim područjima života: obiteljskog, profesionalnog i stručnog! To isto očekujemo od drugih i drugi od nas – znakove vjerodostojnosti: muž od žene i obratno, djeca i roditelji jedni od drugih, i tako redom.
Očekujemo i tražimo znakove koji nas upućuju, poučavaju i vode k istini i povjerenju, te nam pomažu u ispravnom djelovanju, ljubavi prema Bogu, prema sebi i prema bližnjemu. Gospodin Isus u Evanđelju opominjući nas poziva da učimo čitati znakove. Tako na jednom mjestu kaže: “Uvečer govorite: `Bit će vedro, nebo se žari.` `Danas će nevrijeme, nebo se tamno zacrvenjelo.` Lice neba znadete rasuditi, a znakove vremena ne znate. (Mt 16,2-3).

Razumom u današnjem svijetu otkrivamo, pogotovo na području biomedicinskih znanosti, zdravstva, farmaceutske industrije, medija i politike, uz one dobre, još više znakove koji su zabrinjavajući, znakove koji u nama bude zdravu sumnju i nepovjerenje. To su znakovi koji pokazuju da u tim područjima ljudskoga djelovanja ima mnogo propusta, nenamjernih i (zlo)namjernih.

Čitanje znakova

Zato danas na poseban način trebamo znati čitati znakove, znakove vjerodostojnosti i znakove nevjerodostojnosti, koji pozivaju na opravdani oprez i zdravu sumnju. Primjećujemo ih najčešće putem službenih medija, na primjeru određenih globalizacijskih tijekova i istaknutih ličnosti u politici, gospodarstvu i u društvu, na različitim odgovornim položajima.
Sažimajući, mnogi se predstavljaju kao filantropi, dobrotovori, da sve čine zbog očuvanja i zaštite zdravlja i života ljudi od Covida-19, a paralelno, zbiva se na čitavom svijetu nepregledno zatiranje života, od abortusa do eutanazije, te promicanje perverzija i nemorala svake vrste, a oni uglavnom ne čine ništa i šute, ili pak govore, ali odobravajući takva zla!

Gospodin Isus lijepo je rekao: «Dakle, po plodovima ćete ih njihovim prepoznati!» (Mt 7,20)

Znakovi u biomedicinskim znanostima i u zdravstvu koji pozivaju na oprez!

Postoji čitav niz znakova koji pobuđuju zdravu sumnju i potiču na opravdani oprez, u sadašnjem stanju pandemije bolesti Covid-19, na području biomedicinskih znanosti i zdravstva, a to su:

1. Potpuni izostanak znanstvenih rasprava, dijaloga i dijaloškog propitivanja modela za rješavanje pandemije. Nema otvorenog dijaloga, rasprava i slobodnog sučeljavanja različitih mišljenja i pogleda na Covid-19 (koji bi se odvijao na seminarima, simpozijima, tribinama, ali i u medijskim kućama, pogotovo sekularnim i većini crkvenih: novine, TV, internet portali, radio postaje) kako u Crkvi, tako i u društvu. Taj dijalog, što je začuđujuće, nedostaje pogotovo u znanstvenoj i stručnoj zajednici, u kojoj se može osjetiti zatvorenost prema znanstvenicima i stručnjacima, koji misle drugačije i čiji se stručni pogledi i klinička iskustva ne poklapaju s onima «većine», ili sa «službenim izjavama znanstvenih institucija ili opet različitih komora stručnjaka», koje, ili šute, ili su svojim bezuvjetnim, uniformnim stavom ili izjavama zatvorile mogućnost slobodnog istupa, koji će odmah biti popraćen prijetnjom sankcija, zbog povrede kodeksa časti ili «(u)zbunjivanja javnosti».
2. Ugroženost slobode govora – progon, prijetnje i zastrašivanje neistomišljenika koji progovore, ili njihovo smjenjivanje – drugim riječima, nameće se jednoumlje i «službena istina»,
3. Podijeljenost u znanstvenoj i stručnoj zajednici – ima uvaženih znanstvenika i stručnjaka u domovini i svijetu koji misle drugačije, koji imaju valjane argumente. Sama činjenica podijeljenosti pokazuje da znanstvena i stručna zajednica nema toliko pouzdan odgovor, što pogotovo dobiva na težini, kada se se samo jedan odgovor nameće kao službena istina, bez ravnopravnog uvažavanja druge strane, koja se potiskuje, ucjenjuje ili zastrašuje,
4. Atmosfera straha ili pritiska u znanstvenim i strukovnim ustanovama,
5. Neuvažavanje znanstvenih radova koji upućuju na postojanje dugotrajnog imuniteta po preboljenju, na rizik i nuspojave cijepljenja, i pogotovo masovnog cijepljenja,
6. Neuvažavanje mnogih pozitivnih kliničkih iskustava, kliničkih ispitivanja i studija u korištenju prenamijenjenih lijekova («repurposed drugs») u liječenju Covid-19, pogotovo u ranom liječenju,
7. Nestručno, manjkavo prikazivanje i neuvažavanje klasičnih postulata imunologije (prirodni imunitet, humoralni – serologija, i stanični imunitet) u određivanju mjera za sprečavanje širenja zaraze – za uvođenje i opravdavanje kovid potvrda, opravdavanje potrebe cijepljenja i sl.
8. Nekritičko slijeđenje i nametanje odozgo smjernica i protokola liječenja, bez slobode odgovorne inovacije, utemeljene na kliničkom iskustvu i znanju,
9. (Prešutno) uvjerenje da je istina na strani većine, a ne na strani koja ima razložne i snažne argumente,
10. Marginaliziranje znanstvenika i stručnjaka koji zastupaju drugačije mišljenje. Kod nas u RH tim su na poseban način pogođeni: akademik Krešimir Pavelić, prof. dr. sci. Gordan Lauc, prof. dr. sci. Tomislav Domazet Lošo, prof. dr. sci. Valerije Vrček, dr. med. Lidija Gajski, dr. sci. Srećko Sladoljev, akademik Goran Radman, kao i grupa liječnika protiv kojih se vodi stegovni postupak od strane Hrvatske liječničke komore.
Tako u svakoj zemlji svijeta postoji određena hrabra manjina koja ima drugačije mišljenje, snažne argumente na kojima ih temelji, ali nisu prihvaćeni kao ozbiljni sugovornici od «većine», neki od njih su i kažnjeni zbog svojih istupa, optuženi da krivo govore, smijenjeni sa svojih odgovornih položaja, ili im se time prijetilo.
11. Primjer marginaliziranja na svjetskoj razini: dr. Robert Malone, jedan je od najpoznatijih zastupnika drugačijeg mišljenja. Njemu se dogodilo ono što baca veliku sumnju na vjerodostojnost znanosti, struke. Naime, kao začetnik mRNA tehnologije i vrsni znalac, virolog, nedavno je blokiran na Twitteru, i na internetu je etiketiran kao širitelj neprovjerenih informacija i uzročnik masovne psihoze. Dr. Robert Malone, začetnik tehnologije mRNA cjepiva, javno iznosi podatke koji dovode u pitanje pouzdanost rada regulatornih tijela i njihove kontrole nad puštanjem cjepiva na tržište, čime se opravdano postavlja pitanje: Donose li tako važne odluke o odobrenju cjepiva neovisni stručnjaci ili ljudi koje plaća farmaceutska industrija? Jesu li uslijed toga cjepiva za COVID-19 veliki eksperiment na ljudima? Tko će odgovarati?
12. O medicinskim i zdravstvenim temama često ne govore stručne osobe, npr. u Stožeru civilne zaštite RH.

Zaključak o vjerodostojnosti biomedicinskih znanosti i zdravstvenog sustava
Možemo li se onda nakon svega navedenog odlučiti na bezrezervno povjerenje?, sasvim je legitimno pitanje, a odgovor se «nameće» sam po sebi!

«STATUS PRAESENS»

BIOMEDICINSKA ZNANOST – CJEPIVA PROTIV COVID-19, KLINIČKA IMUNOLOGIJA I RANO LIJEČENJE

Kakvo je sadašnje stanje znanstvenih činjenica i postulata o cjepivima protiv Covid-19?

Koja je cjelovita provjerena znanstvena istina o cjepivima i liječenju bolesti Covid-19?
Istina o cjepivima i liječenju bolesti Covid-19, koju ne možemo kao cjelovitu naći u «srednjostrujaškim» medijima te u izvješćima, na službenim web stranicama i u javnim stavovima predstavnika službene medicine jest sljedeća:

Znanstvene činjenice o mRNA i vektorskim cjepivima
– smanjuju hospitalizacije i smrtnost
– ne sprječavaju zaražavanje niti daljnje širenje virusa
– mogu doprinijeti povećanim mutacijama virusa
– mogu izazvati kratkoročne nuspojave, uključujući smrt – učestalost ne znamo
– moguće dugoročne nuspojave – ne znamo

Postupanje utemeljeno na znanosti bilo bi sljedeće
(no “službena” ga tijela ne prihvaćaju):

– započeti vrlo rano liječenje, (ako zanemarimo ivermektin), budesonidu i fluvoksaminu se ne može osporiti djelotvornost u sprječavanju težih oblika bolesti
– provjeriti protutijela (serologija) i staničnu imunost
– nikako ne cijepiti one koji su preboljeli te imaju protutijela odnosno stanični imunitet
– nikako ne cijepiti djecu i mlade
– poticati (ali ne nametati ili prisiljavati) starije, ugrožene ljude da se cijepe,
– prednost dati klasičnim inaktiviranim cjepivima jer stvaraju cjelovitiji (širi) i jači imunitet.

Napomena: S obzirom na preglednost članka nismo navodili reference, ali iza donesenih tvrdnji stoji popis literature koja se po potrebi može navesti.

Zaključak: razum – znanost – struka

Temeljno pravo svakog čovjeka je da može koristiti svoj razum. Kao vjernici vjerujemo da ga je Bog stvorio i da smo upravo po njemu i po svojoj slobodnoj volji najviše slika Božja. U ozračju straha od pandemije dovedeni smo u stanje da je postalo prijeporno uopće postavljati pitanja i nepoželjno je misliti svojom glavom. Puno je lakše jedonostavno poslušati i činiti ono što ti se kaže, no to nije bolje niti to Bog želi.
Nismo stvoreni da budemo bezumne životinje, nego razumni ljudi, i štoviše, slobodna djeca Božja. Pavao poručuje Solunjanima: «Sve provjeravajte: dobro zadržite» (1 Sol 5, 21). Pavao ovdje ne kaže delegirajte nekoga tko će misliti za vas, a vi isključite mozak. Dužnost nam je misliti svojom glavom bez obzira koliko to nekad bilo zahtjevno. Bog nas neće pitati što su ti drugi govorili, nego jesi li koristio svoj razum, odnosno jesi li ispravno rasuđivao na osnovi dostupnih informacija.
U ovom slučaju, kad se uz to radi o pitanju zdravlja, svećenici, bez obzira na službu koju obnašaju u Crkvi, ne mogu pojedinu osobu zamijeniti u razmišljanju i razlučivanju jer oni nisu stručnjaci za medicinu i javno zdravstvo nego za moral i vjeru. Na tom području treba slijediti znalce u skladu s autonomijom svjetovnih stvarnosti. Nitko ne smije pristati na medijsko zaglupljivanje. Presudni trebaju biti argumenti – provjerljivi i dokazivi. Katolik laik ima pravo ne samo misliti drugačije u vremenitim stvarima nego i ispravljati ili podučavati klerike u vezi njih. (Isto, str. 81-82)
Nekritično prihvaćanje donesenih mjera za suzbijanje korona virusa, bilo odobravanjem bilo gromoglasnom šutnjom kada je potrebno govoriti, od strane crkvenih pastira je neprilično a za mnoge vjernike i bolno. (Isto, str. 82)
Načelo kršćanskog razlučivanja koje se pripisuje svetom Augustinu veli: In necessariis unitas, in dubiis libertas, in omnibus caritas, što znači: „U bitnome jedinstvo, u dvojbama sloboda, a u svemu ljubav.”
Kod mjera i stvorene psihoze za suzbijanje ovoga virusa radi se i više nego o dvojbenim stvarima. Dakle u ovom slučaju je poželjan argumentirani pluralizam i dijalog kako bi se što prije došlo do pravih rješenja. (Isto, str. 82)

PRIMJER KAMO VODI SLIJEPA VJERA,
BEZ PROVJERE, U ZNANOST I ZNANSTVENE AUTORITETE

Kao dodatak donosimo izvrstan uvodnik u tekst s naslovom Kako su mediji veličali šarlatana regenerativne medicine autorice, gospođe Mie Elez, na stranici www.liberal.hr, kao primjer kamo vodi slijepa vjera, bez provjere, u znanost i znanstvene autoritete.

«Povijest je učiteljica života, a ljudi su često nezainteresirani učenici koji odbijaju usvojiti vrijedne lekcije. Da je ciklička, uočilo se još u antici, no evo, na koncu 2021. godine mnogi i dalje ne vide ponavljajuće uzorke; stoga smo i danas, po tko zna koji put, na dionici vremena u kojima se medijske izjave, religijski pristup znanosti i autoritet ne dovode u pitanje. Štoviše, s obzirom da je čovjek prije svega društveno biće, nitko ne želi biti jedan od onih koji propitkuju popularna mišljenja i time se – podsjećajući se da ne valja svemu slijepo vjerovati, bez provjere i nužnog zahtjeva za transparentnošću, kao i da je na čelu svake spoznaje čovjek koji je uvijek potencijalno koruptivan – odmetnuti u nepoželjne društvene redove.

U današnjem kontekstu tu skupinu čine takozvani antivakseri, koji odbijaju na agresivne pozive medija pohrliti “na pravu stranu”, ogorčeni i nepovjerljivi cenzurom nepodobnih mišljenja, te bonus-činjenicom da ih na isto pozivaju znanstvenici i mainstream promicatelji znanstvenog autoriteta čiji su argumenti daleko od stručnih, s obzirom da je riječ o fizičarima, novinarima, političarima…

Priklanjanje nestručnim stavovima iznimno je opasno i bezglavo, no ništa bolje nije ni neupitno kimanje glavom u znak slaganja sa stručnjacima koji se često ne mogu ni usuglasiti sa samima sobom i koji su, kao što je i ranije rečeno, na koncu samo ljudi. I upravo zato što je čovjek samo čovjek – podložan utjecajima, potplativ, gladan ugleda, društvene validacije i moći, motiviran vlastitim interesima, kvarljiv – mnogi biraju biti liberali koji vjeruju provjerljivim činjenicama, vodeći se već viđenim primjerima iz ljudske prošlosti, čiji su ishodi mogli biti uvelike bolji da nismo iz srama i straha, bez puno pitanja odlučili pojesti ono što nam se sa svih strana servira na žlicu.

Ostavimo sadašnjost, ipak, na trenutak sa strane i prisjetimo se slučaja iz “davne” 2011., odnosno otkrića nove tehnologije koja je naočigled trebala zauvijek promijeniti svijet, revolucionarnim otvaranjem puta ka novoj eri regenerativne medicine.
Sjetimo se i ljudi diljem Zemlje koji su se, prije desetak godina, gorko razočarali povjerenjem danim u ruke svjetski poznatog, iznimno uglednog “celebrity znanstvenika”, kirurga Paola Macchiarinija, talijanskog inovatora, liječnika, sveučilišnog profesora i istraživača regenerativne medicine, kasnije upamćenog kao jednog od najvećih svjetskih šarlatana.
I najvažnije od svega, ne zaboravimo na medijske salve pohvala istom “stručnjaku” i samouvjerene, opasne tvrdnje novinara da od postupka presadnje sintetičkog organa ovog velebnog stručnjaka nema nikakve opasnosti, popraćene svesrdnim preporukama za djecu kojoj se ne može naći odgovarajući donor.»

Čitav članak možete pročitati ovdje:
https://www.liberal.hr/paolo-macchiarini-znanost-medicina-mediji-942

3. VOLJA – SLOBODA IZBORA – ODLUKA

Dar slobodne volje
Slobodna volja, uz razum, jest ono po čemu smo najviše slika Božja.
Nakon što smo se dobro informirali o cjepivima, njihovoj moralnoj okaljanosti, crkvenim uvjetima za njihovu moralnu prihvatljivost, rizicima i koristima cijepljenja, tada po daru kreposti razboritosti, odvagujemo argumente za i protiv te donosimo odluku koja omogućava ostvarenje najvećega dobra za nas i za naše bližnje.

Odluka o cijepljenju treba biti osobna
Naš cilj je dobro i dužni smo opredijeliti se za ono što smo sigurni da nam donosi više koristi nego štete, imajući pred sobom sve kratkoročne i dugoročne posljedice.
Odluka bi trebala biti uvijek osobna i ne može biti ista za sve jer se uzimaju u obzir različita stanja i okolnosti. Stoga, ako bi neki pojedinac bio dužan cijepiti se, to ne vrijedi za druge koji se ne nalaze u njegovoj situaciji, a nikako to ne može biti obveza za sve.
Svaki pojedinac ima odgovornost prema savjesti te moralnim i vjerskim načelima. U svemu što govori ili čini, čovjek mora vjerno slijediti ono što zna da je ispravno i istinito (ćudoredna kakvoća). Po sudu vlastite savjesti čovjek razabire i prihvaća zapovijedi Božjeg zakona… (KKC, br. 1777).

Prisila na cijepljenje i predstavnici vlasti
Ne podvrći se cijepljenju je dopušteno i službeni predstavnici vlasti nemaju pravo takvima nametati osjećaj krivice ili, još gore, vršiti bilo kakvu izravnu ili neizravnu prinudu nego su im dužni podastrijeti sve objektivne prednosti i mane. Svatko ima pravo i na priziv savjesti kod moralno okaljanih cjepiva preko pobačaja. Protivno je ljudskom dostojanstvu odreći se svoga razuma a grijeh je ići protiv svoje savjesti.
Etika nije moguća bez slobode. Zato španjolski bioetičar A. Polaino Lorente kaže: „Bez slobode ne može biti kreposti a bez kreposti čovjek se ne može samoodređivati i poboljšavati, jednako kao što bez slobode ne bi se mogao niti samoodrediti da čini zlo.“ Sloboda je jedan od najvećih darova koje smo primili od Boga i zato se svim dopuštenim sredstvima moramo za nju boriti i po cijenu najvećih žrtvi. U protivnom postat ćemo moderni robovi i ugroziti spasenje svoje duše. (Isto, str. 95)

ZAKLJUČAK

Umjesto zaključka, kao sintezu svih koraka u ovome članku, a to su koraci: katoličke vjere, razuma i slobodne volje; koji nas nepogrešivo vode do ispravne odluke, čiji glavni cilj jest i uvijek bi trebao biti – očuvanje duhovnog i tjelesnog života svakog čovjeka, njegovog dostojanstva i istinske slobode kao djeteta Božjeg, kao i zaštita dostojanstva tijela pokojnih, donosimo uvijek aktualnu pjesmu našeg poznatog hrvatskog pjesnika Ivana Gundulića:

HIMNA SLOBODI

„O liepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi
ne mogu bit plata tvôj čistoj lipoti!”

Fr. Nikola Leopold Noso, svećenik i dr. med.

Predavanja u Rijeci (7.1.2022.) započela su izlaganjem O. Nikola Leopolda Nose, svećenika, redovnika dominikanca, no također i liječnika po struci.(Imali smo ga prilike čuti i u emisiji Agape (vidi: magnifikat.hr – O. Nikola Leopold Noso o cjepivu)

Nikola Leopoldzapočeo je svoje izlaganje s konstatacijom da je pitanje „Cjepivo: da ili ne?“ za mnoge postalo pitanje svih pitanja.

Usporedio ga je s onim Shakespearovog Hamleta: „Biti ili ne biti, pitanje je sad!“

Dapače, rekao je predavač, ključno je to pitanje, o kojemu puno toga ovisi, i na kojemu se toliko toga prelama: pitanje je to slobode ili neslobode, dostojanstva ili poniženja, prihvaćenosti ili odbačenosti, poželjnosti ili nepoželjnosti, naprednosti ili nazadnosti, odgovornosti ili neodgovornosti, ljubavi ili mržnje, posluha ili neposluha, pravovjerja ili krivovjerja, pitanje života ili smrti!

Pogodilo je ono čitavo društvo, Crkvu u njezinom poslanju i jedinstvu, obitelji i njihovo zajedništvo, unijelo nemir i pomutnju u srce svakog čovjeka.

Kako to da se toliko bitnih tema skriva u jednoj tako običnoj riječi «cjepivo», ili sintagmi «cijepiti se ili ne cijepiti»?

Zašto je baš ta riječ ili medicinski postupak postao tolikom razdjelnicom, poput «zida razdvajanja» – civilizacija i kultura, kao neka odrednica ili potvrda čovječnosti ili nečovječnosti, kulture ili nekulture?

Sve to se, povrh svega, događa u ovom, 21. stoljeću, koje se općenito drži znanstveno-tehnološki vrlo naprednim, ali, nažalost, po «kulturi srca» vrlo nazadnom. U stoljeću, u kojem se naša civilizacija gubi, gradeći od sebe kulu Babilonsku, umišljajući si mnogo toga, koristeći znanost i medicinu (ekonomiju, kulturu, sport, zabavu…), ne u svrhu proslave Boga, zaštite života i potvrde ljudskog dostojanstva, nego u svrhu postizanja svojih interesa – moći, kontrole, nagomilavanja bogatstva i življenja bez ikakvih moralnih skrupula – želeći biti bog bez Boga!

Cjepivo i cijepljenje, zapravo čitava ova pandemija, samo je dobar okidač i «savršeno» sredstvo, okvir za ostvarenje cilja koji se zove Novi svjetski poredak, «Great reset», odnosno izgradnja totalitarnog i autoritarnog društva, u kojemu za Boga neće biti mjesta, ne samo u svratištu («betlehemskom» gostinjcu), nego niti u špilji, pa čak niti u ljudskom srcu (ako čovjek «rasproda» svoju slobodu i dostojanstvo!)

GDJE JE PROBLEM S CJEPIVIMA ILI CIJEPLJENJEM PROTIV BOLESTI COVID-19?!

Kako shvatiti problem s cjepivima ili cijepljenjem protiv bolesti Covid-19?

Kako ga raščlaniti, staviti u određene, svima razumljive, tematske okvire, oko kojih bi se morao pokrenuti, i to što hitnije, jedan temeljiti, istinski dijalog na svim razinama – znanstvene i stručne zajednice, Crkve, i svih sastavnica društva? – Jer krajnji je čas!

  Problem cjepiva protiv Covid-19 je slojevit te obuhvaća ove dimenzije:

 1. Povezanost cjepiva s namjernim abortusima – moralna okaljanost svih cjepiva protiv Covid-19 u RH,

2. Cjepivo (cijepljenje) kao sredstvo prisile – nasilje nad čovjekom i njegovim svetinjama, koje nije formalno propisano zakonom, ali se neizravno vrši mnogim ucjenama i mobingom,

3. Masovno cijepljenje – cijepljenje svih skupina populacije, bez individualnog pristupa,

   s posebnim inzistiranjem na cijepljenju mladih i djece svih uzrasta, bez ikakvog znanstvenog, zdravorazumskog temelja ili opravdanja,

4. (Nemoralna) instrumentalizacija znanosti – znanost koja postaje «sluškinja» farmaceutske industrije, ekonomije, politike i medija,

    na štetu njezinog vlastitog dostojanstva odnosno istine!

5. Primjena mRNA tehnologije u humanoj medicini, za masovno cijepljenje opće populacije, po prvi puta u povijesti – s nepoznatim srednjoročnim i dugoročnim posljedicama.

 Iz gore navedenog proizlazi, da čak i kada ne bi postojao taj, sasvim dovoljan, i svakako preveliki problem povezanosti većine spomenutih cjepiva s namjernim abortusima, i njihove posljedične moralne okaljanosti, problem s cjepivima protiv Covid-19 bio bi daleko rješenja!

Gdje je bit problema?

 Postavlja se, dakle, pitanje: koja od gore navedenih 5 dimenzija ima najveću težinu?

Koja je predmet najvećeg prijepora?

Na to pitanje mogli bismo odgovoriti: teško je izdvojiti samo jednu dimenziju, ali bismo za sve njih mogli pronaći makar jedan zajednički nazivnik: ugrožavanje ili zatiranje dostojanstva ljudske osobe!

Sve te dimenzije uistinu zatiru život i dostojanstvo ljudske osobe – kako nevinog i nerođenog ljudskog bića (namjerni abortusi), tako i život i dostojanstvo svakog rođenog, kojeg se čini žrtvom prisile i manipulacije, medijske indoktrinacije i straha, žrtvom primanja moralno okaljanih cjepiva, te neželjenih i nepredvidivih medicinskih posljedica cijepljenja, k tome još masovnoga, cjepivima nedovoljno neprovjerene i, realno moguće, visoko rizične mRNA tehnologije.

Pojavljuje se još jedno pitanje, nevezano za samo cjepivo, nego za bolest Covid-19, a to je dostojanstvo i samog ljudskog leša, beživotnog ljudskoga tijela, nakon smrti osobe od bolesti Covid-19.  ( o svemu više u novom opširnijem članku:  OVDJE)

***

Nakon o. Nikole Leopolda riječ je imao mons. Nikola Radić, dipl. socioterapeut istakao je važnost ovog pitanja kao trenutno najvažnijeg pitanja na svijetu. Smatra kako se ne radi o pandemiji nego o pLandemiji te da iza svega stoje svjetski moćnici, kao Bill Gates i drugi. Kad to tako promatramo, sve se slaže, kaže on, te u vezi  s tim zaključuje:  „Nije cjepivo zbog virusa, nego je virus zbog cjepiva!“

Ovdje je nekoliko primjera koje je naveo:

U jednoj zrakoplovnoj reviji u SAD-u, kaže on, čitao je rubriku „In memoriam“, posvećenu pilotima. 2019. umrlo: 1; 2019. umrlo: 6; a onda 2021.  umrlo: 111 (!) Od čega su umrli? A svi su bili cijepljeni(!) A to se nigdje drugo u javnosti ne može pronaći.

Jedan čovjek mi kaže kako mu je punica umrla u bolnici, a on da bi je uzeo iz bolnice morao je potpisati da je umrla od Covida. (!) Takve su stvari poznate. I onda oni pišu o brojevima…

Navodi i drugi primjer kad su mediji izvještavali da ih je u jednoj bolnici sedmero na respiratoru, a zapravo nije bilo ni jedno (!)

Sve ovo je, konstatira Radić, vražje djelo koje je tako dobro isplanirano da se mi ljudski iz ovoga ne možemo izvući nego samo uz pomoć Božju i zato trebamo sklopiti ruke, moliti i činit pokoru.

Ljudi umiru, a kako se danas liječi meni je to neshvatljivo, kaže mons. Radić te navodi podatke o bolnicama u Americi koje primaju milijune dolara za kovid-pacijente, a osobito one koje stave na respirator.

Spominje i slučajeve blokiranja učinkovitog liječenja lijekovima kao što su Hidroksiklorokin i Ivermektin. Tako navodi primjer i francuskog vrsnog virologa (u medijima je cenzuriran, ali još se može pronaći; spominje ga i don Josip u knjizi), koji je u 2020. uspješno liječio ljude od korone sa lijekovima (Hidroksiklorokin i drugi), koji je imao dovoljno snage da se odupre Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i ne zagovara cijepljenje jer, kako tvrdi zbog iskustva, cijepljenje ne jamči bolje rezultate nego li liječenje tim lijekovima. I drugi liječnik koji je uspješno liječio lijekom Ivermektin u Americi moli ljude da vide dokumentaciju, da shvate kako su se ljudi uspješno izliječili lijekom (bez cijepljenja), ali ništa. To se ne gleda.

Hidroksiklorokin je dakle bio lijek kojeg se bez problema moglo nabaviti u ljekarnama, no dogodilo se nešto neobično. Medicinska revija “The Lancet” objavila je jednu studiju koja tvrdi da je taj lijek jako opasan za srce. U cijeloj Francuskoj odjednom je iz ljekarni nestalo Hidroksiklorokina. Onda su novinari zaključili da tu nešto ne valja pa su išli istraživati. I pronašli su da se radi o lažnoj studiji koju je pisao jedan pisac znanstvene fantastike.
I kako će mene netko natjerati da im vjerujem. Ne vjerujem, jer lažu.

Upozorava na problem cjepiva povezanim sa pobačajima, ali također i zanemarenu činjenicu da i kozmetička industrija također surađuje sa industrijom pobačaja.

Zašto bi ja sada vjerovao Pfizeru, kaže on, koji je korumpiran i koji je bio kažnjavan milijunima dolara. Nekad se ipak uhvate u laži i plate kaznu. Za ono što su radili u Nigeriji platili su najveću moguću kaznu (radi se o milijardama dolara), a što su radili u Indiji, na Filipinima?…

Spominje na kraju primjer znanstvenika S. Plotkina koji je išao na sud zbog eksperimenata nad ljudima u Africi. Pitali su ga: Jeste li radi eksperimente nad trudnicama. – Jesmo. Jeste li radili eksperimente nad hendikepiranim ljudima? – Jesmo. Jeste li radili eksperimente nad zatvorenicima? – Jesmo. Jeste li radili eksperimente u Kongu na oko milijun ljudi? – Jesmo. Prijatelji dragi (skoro kroz suze nastavlja mons. Radić)  …koliko je tu žrtava, koliko hendikepiranih, koliko oštećenih, osakaćenih, koliko ih je umrlo? I onda kad ga pita: Znate li da neki osuđuju te vaše postupke?  – Znam, kaže on, katolička Crkva misli da bi zbog toga trebao ići u pakao, a ja ću to rado učiniti (!)
Vidite, zaključuje mons. Radić, kakvi su to ljudi koji određuju standarde kojim ćemo mi sebe liječiti!

Predavanja je zaključio don Josip Mužić, a zbog malo duže propovijedi, na nagovor župnika, izlaganje je bilo kratko.

Prije ove pandemije imali smo vrlo aktualnu temu – Ideologija roda,  a što je dovelo do toga da su se promijenili neki zakoni i načini razmišljanja. To se prihvatilo kao dostignuće znanosti da čovjek može čak BIRATI i svoj spol. Sada se došlo do toga da već ima preko 70 tih rodova. I sad kad su nas uvjerili da je to tako, sad kod cjepiva nas se uvjerava da tu nemamo nikakve mogućnosti izbora.

Sve više nam suzuju slobode da slobodno biramo. Znači, mediji, državnici, političari, svi oni koji su dio mainstreama, svi govore isto, ne podastiru nikakve prave argumente da možemo donijeti slobodan izbor nego prave promidžbu samo jedne mogućnosti tj. da se cijepimo.

I na žalost mnogi i u Crkvi nasjedaju na to i pridružuju se zboru jednoumlja i čovjek se pita: tko je tu normalan. I kako smo mogli  čuti od mons. Nikole on je strpljivo sabirao informacije iz onih manjih, alternativnih medija, znanstvenih studija… Dakle, treba potrošiti vremena i truda.

Običan čovjek nema vremena za to, ne uspijeva. Misli da će biti dobro informiran preko tih vodećih medija. A tu dobiva jednostrane informacije. Na taj način nam onemogućuju izbor sa informiranim pristankom. Na taj način nas uvjetuju da nema prave slobode, nema pravih informacija, na temelju čega ćemo doći do zaključka.

S druge strane kad je to popraćeno i ucjenama, sa lažima – što je onda ostalo od naše slobode?

Daleko manje sloboda imamo danas nego što smo ih imali u komunizmu. I ako se želi napraviti jedno “novo normalno” to je stvarno uvod u jednu novu diktaturu koja će daleko nadmašit onu koju smo poznavali prije.

Situacija je, ljudski gledano, kako je rekao don Nikola, bezizlazna. Vidimo da se ljudi bune, ali kako se cijepe pod raznim ucjenama i pritiscima sve manje ima otpora. Jednom kad se čovjek cijepi teško će priznat da je pogriješio.   Tek kad na svojoj koži osjeti neke nus-pojave onda će počet mislit svojom glavom, ali evo nije rečeno da će bit tako ni tad. Znam slučaj jednog našeg svećenika koji je dva puta cijepljen i dobio je neke nus pojave. Na toj ruci se pojavio osip, da mu ta ruka trni, da ima problema kad stišće šaku, i onda je pitao liječnika, a on mu je rekao: „pa nije to ništa ozbiljno nemojte se opterećivat, sve je to u redu“. Onda je jedan svećenik u istoj toj biskupiji umro nakon trećeg cijepljenja, Niti iz toga nije ništa zaključio nego kad mu je isteklo vrijeme od drugog cjepiva pozvao ga je liječnik i on je prihvatio treće cijepljenje. Tu čovjek vidi na svojoj koži nus-pojave koje ga upozoravaju da mu se može dogoditi nešto nezgodno, ako ne i kobno, on svejedno vjeruje slijepo autoritetima,  svom liječniku, medijima i propagandi. I što nam sad preostaje.

Ostaje nam da gledamo što se pozitivno dogodilo. Dogodila se ne samo podjela po pitanju: da ili ne, nego je došlo i do povezivanja ljudi kojima je stalo do zdravog razuma, kojima je stalo do slobode izbora, kojima je stalo do vjere. I mi smo sad, možemo reć, večeras povezani – povezala nas je korona. To je jedna dobra stvar.

Sad stvarno imam prilike upoznat diljem Hrvatske mnoge ljude koje inače ne bih upoznao, koji su stvarno vrijedni, čestiti, spremni se žrtvovat, zauzet za Istinu i to je nešto što pokazuje da ima nade za ovaj narod, ima nade i za svijet. Jer ljudi koji žele biti ljudi, koji ne žele pristajat na obmane, takvih se budi sve više i to je ono na čemu možemo biti zahvalni Bogu. Istina ne mora biti u većini. Istina može biti u manjini, može biti na strani samo jednog čovjeka naspram 7 ili 8 milijardi ljudi – to ne znači da više nije istina. Kad je bio potop onda je istina bila samo na strani Noe i njegove obitelji. To je bilo sve skupa 8 ljudi. I tada je živjelo stotine milijuna ljudi, ako ne i milijardi. Svi su ga držali za ludoga, a on je vjerovao onom što mu je Bog objavio i kako kaže Pismo, gradio je korablju sto godina. Vidimo Abrahama, koji je živio među mnogoboštvom i vjerovao da je Bog samo jedan i postao praotac monoteističkih religija. Od njega je poteklo židovstvo, na židovstvu se nastavilo kršćanstvo, i onda je nastao islam. Monoteizam je započeo od tog jednog čovjeka. Istina dakle može biti na strani samo jednog čovjeka.

U slučaju zlatnog teleta, Izraelcima je dosadilo čekat tamo ispod brda dok se Mojsije vrati i podigli su zlatno tele. I svi su se počeli klanjati zlatnom teletu…

Nemojmo se bojat, ako imamo dojam da smo u manjini. Često i jesmo u svojim okruženjima i sl., posebno bombardirani medijima. Nego, budimo svjesni snage istine i oslonimo se na Istinu.

Drugo što je važno je da smo ljudski onemogućeni u djelovanju na više frontova i da smo i da smo ljudski gledano skoro pa bespomoćni, onda nas to tjera da upravimo pogled gore, da se obratimo Bogu i da računamo na pomoć odozgo. Bog se može proslaviti svaki put kad čovjek traži s vjerom.

Ovo je jedna velika šansa, da dođemo do toga, da se pouzdamo u Boga, da obnovimo svoju vjeru i da pomognemo svim tražiteljima istine da dođu do izvora istine, da dođu do Boga. Tako da je to jedna velika šansa za evangelizaciju.

Što Bog tu može učiniti? Kad gledamo našu povijest Bog se tu proslavio na više načina. Mi smo ljudski gledano bili osuđeni na nestanak više puta. Nismo nestali. Zašto? To sam pokušao osvijetliti i u ovoj drugoj knjizi koju sam donio: Gospa i Hrvati, gdje sam pokušao zabilježiti ne samo pučku pobožnost koja je držala vjeru našeg naroda. Ona obična pobožnost, običnog svijeta koja je držala vjeru cijelog naroda iz kojeg su onda nastala duhovna zvanja, svećenici. Imamo svjedočanstva naših svetaca i blaženika sa Blaženom Djevicom Marijom. I treće, izvanredni znakovi i čudesa koja je Gospa činila u našem narodu. To je bilo stalno kroz povijest. Mi zaboravljamo koje smo privilegije imali. Evo, prvo ovdje na Trsatu, to je bilo prvo marijansko proštenište i svetište u Evropi. Malo kasnije imali smo najveće Gospino svetište na Balkanu  – u Olovu. Tu su se događala silna čudesa – da su ljudi dolazili, pa čak i muslimani, svaki put kad bi ispovjedili vjeru u Krista, oni bi doživljavali ozdravljenje. Tu su se događala brojna ozdravljenja. Naši fratri koji su otišli u misije u Bugarsku, gdje je vladala jedna hereza, oni su ponijeli sliku Gospe Olovske, napravili svetište i tamo su se događala ista čuda ozdravljenja i obraćenja kao što su se događala u Bosni.  Na taj način uspjeli su obratiti ogromno mnoštvo krivovjernaca. Gospa se stvarno proslavljala u našem narodu. Gospa nas je održala svojim zagovorom, svojim znakovima, znamenjem. Kad gledamo naša svetišta na obali i u unutrašnjosti naći ćete da su se u tim svetištima događala čuda. Evo, samo na Trsatu, u Mariji Bistrici su ta čuda bila zapisivana, i u nekim drugim svetištima. Danas se događa da neki mudraci, teolozi, govore da to nije moguće.  U Mariji Bistrici je zapisivano da bi neko dijete bilo mrtvo dan dva, a oni bi se obratiti molitvom Gospi i dijete bi uskrslo.

I oni onda kažu: “E to nije bilo čudo, to je bila prividna smrt, oni nisu znali ustanovit smrt!” I više se ne zapisuju čuda. U kojem svetištu se zapisuju čuda? Čuda se i dalje događaju. Jedino Međugorje sad vodi evidenciju, a koja druga svetišta to rade? Ne rade.  Nama je vjera zakazala i zato je važno da se vratimo na izvore – imamo bogatu baštinu vjere, imamo žive svjedoke još među nama koji su prošli i progonstva i mučeništvo u prijašnjem ratu i koji nas mogu stvarno potaknut da se vratimo tamo gdje ćemo dobit snagu da se nosimo sa ovim zlom. I kad se zajednički obratimo Bogu i oslonimo na Njegovu majku mi ćemo ovo zlo pobijedit tj. Bog će ga pobijedit  preko nas, kako virus, tako i ono što se želi preko virusa napravit – da nas se uvede u novo ropstvo. Hvala.

Poznati katolički obraćenik i pro-life aktivist, Tschugguel je poznat i po tome što je u Tiber bacio kipove “Pachamama” koji su bili izloženi u obližnjoj crkvi tijekom Amazonske sinode i po svojim brojnim akcijama u obrani tradicionalnog katoličkog učenja. 

Mladi Austrijanac rekao je za LifeSiteNews da, ako se u njegovoj zemlji odobri zakon o obveznom cijepljenju protiv COVID-a, da se neće cijepiti nego će pružiti otpor.

Broj takozvanih pozitivnih  COVID  “slučajeva” – nikada nije bio tako visok u Austriji, gdje je 65 posto ukupne populacije “potpuno cijepljeno”, a gotovo 70 posto primilo jednu dozu. Inače su sva dostupna cjepiva u Austriji, kako kaže Alexander, povezana s pobačajem.   Smrtni slučajevi koji se službeno pripisuju COVID-u također su u porastu: tijekom proteklog tjedna prijavljeno je u prosjeku 44 smrtna slučaja dnevno.  

Kao i u mnogim drugim zapadnim zemljama, (na žalost) tako se niti u Austriji ne preporučuje rano liječenje lijekovima – ivermektinom ili hidroksiklorokinom, cinkom i vitaminom C i D. 

Austrija je također jedna od rijetkih zemalja koja je odobrila eksperimentalna cjepiva protiv COVID-a za djecu od pet godina. 

Osim što je odgovorio na takozvani argument “općeg dobra” u korist eksperimentalnih uboda, Alexander Tschugguel ponudio je moralne i praktične razloge za odbijanje “cjepiva zaraženih pobačajem”. Također se pokazalo da ovi novi medicinski proizvodi uzrokuju višestruke nuspojave i veliki broj smrtnih slučajeva, osobito među mladima.  

Također se usredotočio na to da se”cjepiva” ne forsiraju iz zdravstvenih razloga, već radi promicanja digitalnog identiteta i ciljeva Novog svjetskog poretka 

Tschugguel je primijetio: “Kao katolik znam kada država ima pravo tražiti od mene nešto, a kada ne. Nije nam dopušteno žrtvovati jedno zrno tamjana Novom svjetskom poretku. Nama to nije dopušteno i znamo to.” 

Njegov zaključak? “Što više ljudi  trenutno pruža otpor, što se više ljudi prestane pridruživati ​​cijelom ovom ludilu, to je bolje za nas“, rekao je. 

IZ INTERVJUA:

LifeSiteNews: Vijesti iz Austrije nisu dobre: ​​sada ste građanin drugog reda. Biste li nam rekli o tome? 

Alexander: Prije svega, biti građanin drugog reda je nepoznat osjećaj i nepoznato iskustvo za mene i moju vrstu, ali mislim da se mogu doživjeti i neke jako lijepe stvari, jer sam saznao da sam… nije jedini. Cijeli moj krug prijatelja, puno ljudi iz moje obitelji, moji najbolji prijatelji, njihove obitelji i tako dalje, svi su na našoj strani – [uključujući] one … koji su cijepljeni. Budući da je ovo tako nečuven teror koji nam se nameće – mnogi ljudi razumiju da je to nešto pogrešno. 

Koja su pravila provedena? [Već] tjedan dana smo [bili] građani drugog reda jer je uvedena izolacija samo za necijepljene. [Za] dva tjedna… mi smo već bili građani drugog reda, jer niste smjeli ulaziti u restorane ako niste cijepljeni. A sada je vlada [je] objavila nova pravila u kojima piše da će od ponedjeljka biti zabrana kretanja za sve, nakon čega slijedi uvođenje obveze da se cijepite [do] posljednjeg dana siječnja. Dakle, od prvog veljače u Austriji će biti obvezno [cijepljenje] ako ništa ne učinimo protiv toga. Još možemo: moramo podići glas, moramo se boriti protiv toga što je snažnije moguće, 

LSN: Ne smijete ulaziti u restorane, ali vjerujem da ne smijete ni izlaziti, a smijete obavljati samo kupovinu koji se smatra neophodnim.  

AT: Da. Tako, na primjer, božićni darovi: ove godine nećemo moći službeno kupiti božićne darove. Moglo bi se reći da je ovo prvi svjetski problem, znam, ali zamislite samo situaciju: postoji blokada za necijepljene, ima ljudi koji ulaze i izlaze iz dućana, ali više nema necijepljenih, tako da svi ljudi u tim trgovinama će izgubiti kontakt sa svim tim necijepljenim ljudima, pa će situacija biti samo radikalnija. Ovo su pravila: moramo ostati kod kuće [i] smijemo ići samo na bitne stvari. Još uvijek smijemo ići na svetu misu koja je za mene, kao što znate, najvažnija… 

LSN: Da, htjela sam te to pitati. …

AT: Ali više ne smijemo posjećivati ​​svoju obitelj. Moramo izabrati jednu osobu; možemo posjetiti jednu osobu. 

LSN: Kako sve to kontrolira policija? Ima li policijskih provjera, mnogo ili malo, ili možete jednostavno pokušati zaobići pravila? 

AT: Puno je policijskih provjera. Nažalost, policija je provjeravala od prvog dana, a za njih su radili dodatni ljudi: čak su angažirali i neke ne-policajce da im pomognu provjeriti sve te stvari, a kazne su nevjerojatno visoke. Stare kazne za kršenje izolacije bile su 500 eura, sada su 1500 eura [c. 1693 USD]. Dakle, utrostručili su se. Prosječni prihod u Austriji je manji od 2000 eura [c. 2257 USD], dakle ovo je otprilike jedan prosječni mjesečni prihod za normalnog zaposlenog čovjeka – to je očito prije plaćanja stanarine i tako dalje, tako da [većini] ljudi nije pristupačno.  

LSN: Vjerujem da oko trećine odraslih Austrijanaca nije cijepljeno. 

AT:  Oko 2 milijuna ljudi u Austriji trenutno je zaključano. 

LSN: Ima li ljudi koji varaju, koji imaju krivotvorene potvrde o cjepivu? 

AT:  [Možda ih] ima, ali ne znam… Ono što znam je da se i liječnici prilično strogo provjeravaju. Na primjer, ako imate astmu, pa stoga ne smijete, normalno, imati masku, i ako vam liječnik napiše potvrdu da imate astmu i da ne smijete nositi masku – tada će se liječnik vjerojatno suočiti s suđenjem u roku od nekoliko dana i vjerojatno izgubiti licencu. Ne mare za zdravlje. Zdravlje koriste kao izgovor: ovo nema veze sa zdravljem. 

Na primjer, rekli su da nam treba cjepivo jer ‘cjepivo stvara antitijela’, a to je ono što nam treba. Ali trenutno nije dopušten test na antitijela – koji pokazuje koliko antitijela imate. 

LSN: I tako je, zapravo, u cijelom svijetu. 

AT: To je to! 

LSN : Sada se krećete prema obveznom cjepivu. Jesam li dobro shvatila da se za to mora promijeniti zakon? 

AT: Da. Pitanje je da već postoje neke odluke Europskih sudova. Radilo se o nekom češkom slučaju za prisilno cijepljenje djece [s] ne znam kojim cjepivom – ne [za] Coronom – i oni sada koriste ovu odluku i oko toga će izgraditi novu vrstu pravne strukture, ali to nije na snazi još. Dakle, ne znam kako će to pokušati implementirati. Zapravo, kako je to općenito protivno našem Ustavu, mislim da će se morati malo pozabaviti Ustavom. Ali nisam pravnik pa vam ne mogu objasniti kako će to točno provesti.  

LSN: Ima li činjenica da je vaš bivši kancelar [Sebastian Kurz] bio prisiljen odstupiti i ima li to neke veze s tim? 

AT: Kancelar je bila potpuno iste vrste kao [kancelar] kojeg imamo sada. Dakle, tu zapravo i nema razlike… ali postoji jedna velika razlika. Bivši kancelar Sebastian Kurz, iako ga stvarno ne volim… On je uveo homoseksualne brakove, uveo je sve prve izolacije i tako dalje, uveo je sve zakone koje sada koriste da nas razdvoje, ali Sebastian Kurtz je bio netko kojeg je narod legalno birao, pa se ipak morao svađati pred narodom. Morao je vlastitim biračima objasniti zašto je radio određene stvari. 

Kancelar kojeg trenutno imamo, Alexander Schallenberg, nikada nije izabran od strane naroda. Dakle, on [nema nikakvu odgovornost]. Mislim da to jako utječe na njegov način vođenja politike. 

LSN: Zašto se protivite takozvanom cjepivu? 

Alexander: 

• Prije svega, ako govorimo o cjepivima koja sada možete uzeti u Austriji, sva su povezana s pobačajem, sva. To je nešto što ovdje ne želim zanemariti, i znam da mnogi ljudi koji se ne bore protiv pobačaja zapravo ne razumiju ovaj argument, ali ako ste [svjesni] cijele industrije iza toga, možete’ t podržati lijek, cjepivo, koje se temelji na ovoj strašnoj industriji ubijanja djece; nije moguće. 
• Drugo, cjepivo ne djeluje onako kako su nam obećali. Upravo smo objavili na početnoj stranici Instituta St. Bonifacije novi rad o tome zašto obećanja koja su nam dali nisu [održana] i zašto su… prekršena. Možete ga samo potražiti na našoj početnoj stranici i tamo ćete pronaći neke dodatne informacije. 
• Cjepivo ima neke prilično teške nuspojave. Dat ću vam jedan vrlo dobar primjer. Prije nekoliko mjeseci objavljena je 6-mjesečna studija Pfizera, u kojoj se moglo proći kroz studiju cijepljenja, i otkrili su da je na datum kada su objavili očito da je cjepivo bilo odlično i da je djelovalo i bilo je tako fantastično…ali ovo je ostavilo na stranu vrlo zanimljivu stvar da su testirane skupine očito, kao i u svakoj studiji, bile razdvojene u placebo skupine i skupine koje su dobile pravi lijek. Oni koji su dobili pravi lijek imali su pet puta veću smrtnost od srčanih bolesti: pet puta, to je ogromno. I vidimo u cijelom svijetu, gdje god postoje dobre statistike, prekomjernu smrtnost među mladima: ljudi koji su cijepljeni mlađi od 45 godina. Oni odjednom sve više umiru od različitih uzroka. 

Upravo sam danas pročitao članak u kojem su sumirane tri statistike tri zapadnoeuropske zemlje da je to veliki problem, i to samo među cijepljenima. A kao što znate, o tome ne smijemo razgovarati. Ako pričate o tome, nazivate vas teoretičarem zavjere. Ali reći ću vam nešto o ovom: svaka takozvana teorija zavjere koju smo imali prošle godine postala je istina. Svaka. 

LSN: U našem osobnom krugu ovdje u Francuskoj, uključujući prijatelje i poznanike prijatelja, znamo za nekoliko desetaka smrtnih slučajeva. Jutros sam čula za djevojku koja ima četrnaest godina. Dobila je cjepivo Pfizer, a zatim je dobila COVID i morala je u bolnicu i sada je pod respiratornom pomoći. 

Alexander: To je tipično. 

LSN: Da, ali postoji argument, koji ste sigurno čuli u krugovima kojima smo bliski, da to moramo učiniti “za opće dobro”. Što biste odgovorili? 

AT:  Da! Taj argument sam, nažalost, vrlo često čuo. 

• Dobro, savršeno. Pokušajmo se ponašati kao da bi to bila prava stvar: cijepiti se za opće dobro. Je li dobro za opće dobro da nam se silom gura cjepivo, [cjepivo] koje ne djeluje na način na koji su obećali – pa vidimo da [stopa] incidencije raste i raste i raste – i ljudi umiru od cjepiva — oni to ne mogu sakriti,  je li to doista aspekt općeg dobra? To je moje prvo pitanje.  
• Drugo pitanje je: otkad vlada koja uvodi eutanaziju, abortus, homoseksualne brakove i tako dalje ima moralni legitimitet da nas prisili da učinimo nešto što je toliko protiv naše vlastite slobodne volje i slobodnog razumijevanja stvari u našoj vlastitoj savjesti ? To je nešto što stvarno ne mogu prihvatiti. 
• Otkad me netko može natjerati da učinim nešto što je definitivno loše, odvoji me od moje obitelji, odvoji me od moje Crkve, od moje vjere, od oltara, odvoji me od svega što želim raditi, a odvoji me i od moje vlastite moralno razumijevanje – kao što sam rekao, [ova] cijepljenja su duboko povezana s pobačajem. Otkad to moram prihvatiti? 

Razumijem da postoji mali argument koji kaže: “Netko tko se ne može boriti i tko se mora cijepiti, je li on stvarno veliki grešnik?” Pa, očito je ovo argument koji svatko može [pratiti]: očito će neki ljudi biti pod prisilom i, kao što znate, ako vas netko bude pritiskao da nešto učinite, pa to više nije vaša slobodna pozicija. Očito, iza [vašeg postupka] ne može biti grijeh. 

Pa, taj [argument] je jasan, ali to nije naša situacija. Nismo u ovoj situaciji. Imamo brojke smrtnih slučajeva od Corone [jab]. Imamo brojeve teških nuspojava. Imamo brojeve. Znamo koje su pobačene bebine stanične linije koristile u stvaranju cjepiva. Ovaj [argument iznad] uopće se ne odnosi na našu situaciju. Naša situacija je potpuno drugačija. 

• Drugo, otkad moramo zanemariti očitu povezanost ovog uvođenja prisilnog cijepljenja u Austriji s, na primjer, drugim planovima poput uvođenja digitalnog identiteta u Europskoj uniji, koji će nas prisiliti da identitet bude povezan s bankovni račun i sve te stvari?  

[To je] u službenom planu Europske unije—nalazi se na početnoj stranici Komisije, možete ga pronaći sami. Samo ga proguglajte. Naći ćete da kaže da je zelena putovnica jedna od poluga koje ćemo koristiti da potaknemo ljude da imaju ovaj digitalni identitet.

• Otkad bih trebao prestati razmišljati, prestati koristiti svoj zdrav razum, prestati koristiti svoje znanje, svoje političko znanje – i svoje aktivističko znanje, u mom slučaju. Od kada ga trebam prestati koristiti? 
• A sada dolazi još važniji dio: otkad bih trebao prestati biti katolik? Kao katolik znam kada država ima pravo tražiti od mene nešto, a kada nema. Nije nam dopušteno žrtvovati jedan stožac tamjana Novom svjetskom poretku. To nam nije dopušteno, a znamo to. I Katolička crkva nas to uči, a znamo to iz povijesti: pogledajte Treći Reich u Njemačkoj. Bilo je nekoliko dobrih biskupa, ali samo je jedan od njih stvarno poznat: to je kardinal Galen. Jedini se stvarno opirao. Tada su mu njegovi kolege biskupi rekli: ‘Ne čini to. Budi tih.’ Mi ovdje doživljavamo isto i mislim da bi se ljudi trebali pripremiti. 

Drugi podatak: znam da se cijela ova rasprava pojavila i u tradicionalnim krugovima, ali pogledajte sada Austriju. Želite li doista imati prisilna cijepljenja koja razdvajaju cijepljene od necijepljenih? To je bolesno. 

LSN: Ovu subotu imate demonstracije. Ali ako dođe do najgoreg i dođe do prisilnog cijepljenja u Austriji, što ćete učiniti? 

AT: Ne cijepiti se, odupirati se, odupirati, odupirati. Pokušajte zaštititi obitelji. Vrlo sam siguran da će prvo što će pokušati napraviti je krenuti na obitelji. “Ah, roditelji nisu cijepljeni. Pa onda, mislim da ćemo [morati] provjeriti… zdravlje djece…” 

Moramo zaštititi obitelji; moramo stvoriti krugove zaštite za njih. Moramo im stvoriti krugove podrške: financijska potpora, medicinska podrška, podrška mjestima gdje mogu živjeti, gdje se mogu sakriti. 

Obećajem ti! Zvuči kao čudna teorija – ali prije pola godine ni ja ne bih vjerovao da će doći tako brzo. Ali sada, ako odete u Austriju i pogledate naš zakon, i ako pogledate konferenciju za novinare koju je danas održao naša kancelar, znate da je to ono s čime se suočavamo. Što se više ljudi opire trenutno, što se više ljudi prestane pridruživati ​​cijelom ovom ludilu, to je bolje za nas. 

LSN: Mislim da sam na vašem Twitter računu vidio da ste pokazali sliku Gezundheitspassa  [zdravstvene propusnice] iz nacističkog doba. 

AT : Nisam objavio nacistički Gezundheitspass ; netko drugi je učinio. Ono što je prilično zanimljivo je da je Gezundheitspass upravo ono što sada moramo pokazati da bismo živjeli takozvanim normalnim životom. Pa čak ni to: Gezundheitspass sada istječe svaki četvrti mjesec, tako da nakon četiri mjeseca morate dobiti još jedno cijepljenje, još jednu injekciju, još jednu vakcinu… 

LSN: Imate li već propusnicu s obnovom? 

AT: Da, ovo je upravo uvedeno u petak: novo pravilo neće biti šest mjeseci nego četiri mjeseca. Dakle, sada je službeno tri puta godišnje. 

LSN: Ovo je važno da znamo ovdje u Francuskoj jer još uvijek imamo malo više slobode, ali ne puno! 

AT: Sloboda u Francuskoj može završiti [bilo koje] sekunde.

Izvor: lifesitenews.com

Objava Sindikata:

“Kako smo svjedoci naprasnog uvođenja obveznog testiranja samo jedne skupine djelatnika MUP-a smatramo da se ovim činom krše temeljna ljudska i ustavom zagarantirana prava čovjeka na samostalno odlučivanje vezano za njegovo zdravstveno i medicinsko tretiranje.

Naime, cijepljenje, a samim time niti covid potvrde nisu 100 % jamstvo sprečavanja zaraze, što uostalom pokazuje i iskustvo brojnih drugih zemalja koje su daleko procjepljenije od Hrvatske, a zaraza bukti unatoč covid potvrdama i dokazano ih mogu širiti čak i potpuno imunizirane osobe.

Samim time covid potvrde gube svoj smisao, osim da prave segregaciju određene skupine zdravih ljudi i prisilno ih tjera da prihvate imunizaciju koja je u Hrvatskoj još uvijek dobrovoljna i prepuštena samostalnoj odluci svakog pojedinca sukladno njegovom osobnom stavu i mišljenju.

Isto tako želimo napomenuti kako je testiranje zdravih osoba uzaludno i nepotrebno bacanje javnog novca kad smo svjedoci da sustav MUP-a nije niti do sada bio ni u jednom trenutku ugrožen, iako su policijski službenici od samog početka ove pandemije na prvoj crti te rade izloženi svim vremenskim uvjetima na terenu i postupaju prema svim građanima ne praveći razliku među istima jesu li cijepljeni, preboljeli ili imaju neke druge zdravstvene probleme, pružajući zakonom i ustavom određene procedure i postupke.

Ovim činom i izjavom članova stožera o prekidanju prihvaćanja testiranja, kao uvjeta za ostvarivanje osnovnih ljudskih prava u koje spada i pravo na rad, s 4. 1. 2022. godine, na mala vrata gura se indirektni poziv na prisilno cijepljenje i segregacija dijela djelatnika MUP-a koji iz bilo kojeg razloga ne mogu ili ne žele primiti ovo cijepivo”,

piše na stranici Sindikata policijskih službenika Hrvatske.

Bravo za Policiju Republike Hrvatke!

sindikat policije fb / Logicno.com

Athanasius Schneider zasigurno je najistaknutiji biskup na temu cjepiva okaljanih pobačajem, ali kao bivši građanin jedne komunističke zemlje-živio je kao dijete u državi članici Sovjetskog Saveza- također se jako protivi „zdravstvenoj diktaturi“ koja se postavlja u toliko zemalja pod izgovorom borbe protiv COVID-19.

Dok Francuska klizi u  totalitaristički sustav u kojem će od 15. rujna biti obvezno “cijepljenje” protiv COVID -a, a gdje su i javnost i zaposlenici prisiljeni izlagati “sanitarnu propusnicu” za mnoge obične živote, biskup Schneider odgovorio je na LifeSite pitanja o eshatološkoj dimenziji ovih zahtjeva bez presedana. 

“Ne kažem da je ovo izravni žig Zvijeri, da budem jasan, ali to bi već dijelom moglo biti prefiguracija ovog znaka“, odgovorio je, ponavljajući nekoliko puta da mjere koje se nameću na neki način čine državu “Vlasnikom” vašeg tijela. 

“Ako vlada ima apsolutnu moć da vas prisili i kaže kako bi vaše tijelo trebalo biti, onda ste izgubili zadnju privatnost jer vaše tijelo pripada vama”, rekao je. 

Biskup Schneider vrlo je jasno dao do znanja da imamo dvostruku obvezu oduprijeti se ovom razvoju događaja: prigovor savjesti protiv uporabe cjepiva zaraženih pobačajem mora ići zajedno s praktičnim otporom, na primjer stvaranjem mreža koje ljudima omogućuju kupnju i prodaju, a također i putovanja, bez potrebe za dobivanjem sanitarne propusnice. 

“Već sada moramo tražiti sve praktične mogućnosti kako bismo izbjegli tu novu prisilnu diktaturu nad svojim tijelom i našom slobodom. Ako to ne učinimo, doći će do potpunog totalitarizma i ovo će biti kraj svakog ljudskog društva ”, rekao je, više puta upotrijebivši riječ “ ropstvo ”da opiše posljedice prisilnih mjera na francuske državljane. 

No poruka biskupa Schneidera sve je samo ne pesimistična. Gledano iz perspektive vječnosti, sadašnja situacija bit će “na dobrobit duša”, naglasio je, podsjećajući da sve što Bog dopušta u konačnici doprinosi Njegovoj većoj slavi. 

No biskup Schneider ne vjeruje da će transhumanizmu biti dopušteno napredovanje do te mjere da će moći znanosti stvoriti novu vrstu čovjeka: “Bog to neće dopustiti.” 

Na kraju je potaknuo sve vjernike da se stave pod zaštitu Djevice Marije koja u naše ime ima moć zagovora kod Boga.

(…)  

(Više na: lifesitenews.com )

-Akademik, prof. Krešimir Pavelić: Mislim da je „cijepljenje“ djece eksperimentalnim preparatom krajnje neetično i apsolutno nedopustivo, tim prije što se radi o bolesti koja za djecu uopće do sada nije bila smrtonosna. Prema službenim podacima američkog Centra za kontrolu lijekova (CDC) čak 70.000 djece mlađe od 12 godina primilo je jednu dozu preparata za prevenciju COVIDA 19, dok je čak 2.1 milijun djece u dobi od 12 do 15 godina „procijepljeno“!

S obzirom na negativne posljedice „cijepljenja“, roditelji i doktori predali su američkom saveznom sudu zahtjev za zabranu „cijepljenja“. Mislim da se radi o tzv. cjepivu Pfizer. Istovremeno francuski centar za procjenu lijekova traži trenutnu zabranu tzv. cijepljenja svim trenutno korištenim tzv. cjepivima bez obzira na vrstu i proizvođača.

Rizik obolijevanja djece od COVID-a 19 izuzetno je nizak. Prema kanadskim podacima od oboljele djece u dobi ispod 19 godina samo 1 od 200 je hospitaliziran a umro je 1 od 24.000 što je manje nego kad je riječ o sezonskoj gripi. CDC sugerira veću smrtnost djece tj. i dalje nevjerojatno nisku stopu smrtnosti od 0.04 %!

S obzirom da nema rizika pa tako ni nikakve koristi od „cijepljenja“ djece, – korist ima jedino proizvođač tzv. cjepiva koji s „cijepljenjem“ djece dobiva novo ogromno tržište i velike zarade.

Zabrinutost javnosti je ogromna pa je neophodna hitna procjena rizika tzv. cijepljenja djece te evaluacija dosadašnjih eventualnih štetnih posljedica i smrtnih slučajeva koji se povezuju s tzv. cijepljenjem.

Postavlja se pitanje što se želi postići ovakvim pristupom upravljanja jednom bolešću ili moguće sindromom, masovnim „cijepljenjem“ eksperimentalnim preparatima koje imaju veću stopu smrtnosti od same bolesti (a dugoročno uopće ne znamo što će se događati) te osobito koji je cilj „cijepljenja“ djece koja nemaju gotovo nikakve rizike od obolijevanja.

Toliko je članaka na ovu temu već napisano, toliko je podataka koji u početku nisu bili poznati javnosti ipak dospjelo u medije, znanstvena zajednica pokazala je s odmakom od ove godine dana vrlo široki spektar podataka koji u najmanju ruku ne može opravdati trenutni narativ i propagandu, da se može ustvrditi kako je vrijeme zrelo za djelovanje ljudi i zaustavljanje ove ‘ludosti’.

Barem bi to trebali činiti oni koji su uspjeli nadići strah i misaonu konfuziju uzrokovanu dezinformiranjem mnogih javnih medija i zadržati svoj zdrav razum i etiku prema budućnosti i naraštajima koji će naslijediti posljedice ovoga što se sada zbiva.

Iz (kraja) intervjua – logicno.hr

7. travnja 2021.  (LifeSiteNews)  – dr. Michael Yeadon, Pfizerov bivši potpredsjednik i glavni znanstvenik za alergije i respiratorne bolesti koji je proveo 32 godine u industriji vodeći nova istraživanja lijekova i povukao se iz farmaceutskog giganta s “najvišim istraživačkim položajem” u svom terenu, razgovarao je s LifeSiteNewsom u telefonskom intervjuu.

Obratio se “demonstrativno lažnoj” propagandi vlada kao odgovor na COVID-19, uključujući “laž” opasnih varijanti, totalitarni potencijal za “Covid-putovnice” i veliku mogućnost da imamo posla s “zavjerom” koja bi mogla dovesti do nečeg daleko većeg nego što su ratovi i pokolji u 20 ^-om stoljeću.

Njegove glavne tvrdnje su:

1. “Ne postoji mogućnost” da trenutačni sojevi COVID-19 izbjegnu imunitet. To je “samo laž”.
2. Ipak, vlade širom svijeta ponavljaju tu laž, što ukazuje da svjedočimo ne samo “konvergentnom oportunizmu”, već i “zavjeri”. U međuvremenu su mediji i platforme Big Tech predani istoj propagandi i cenzuri istine.
3. Farmaceutske tvrtke već su počele razvijati nepotrebna cjepiva za „nadopunjavanje“ („dopunjavanje“) za „varijante“. Tvrtke planiraju proizvesti milijarde bočica, uz trenutnu eksperimentalnu kampanju COVID-19 ” cjepivo “.
4. Regulatorne agencije poput američke Uprave za hranu i lijekove i Europske agencije za lijekove najavile su da će, budući da će ta cjepiva s nadopunom biti toliko slična prethodnim injekcijama koje su odobrene za odobrenje za hitnu uporabu, od tvrtki za lijekove neće biti potrebno „ provesti bilo kakve kliničke studije sigurnosti. “
5.  Dakle, to praktički znači da dizajn i primjena ponovljenih i prisilnih mRNA cjepiva „prelaze s računalnog zaslona farmaceutske tvrtke u naručje stotina milijuna ljudi, [ubrizgavajući] neki suvišni genetski slijed za kojim apsolutno nema potrebe ili opravdanja.”
6.  Zašto to rade? Budući da nije očigledan nijedan benigni razlog, upotreba putovnica cjepiva zajedno s “resetiranjem banke” mogla bi se dogoditi u totalitarizmu kakav svijet nikada nije vidio. Prisjećajući se zla Staljina, Maa i Hitlera, “masovna depopulacija” ostaje logičan ishod. (!!!)
7. Činjenica da bi ovo barem moglo biti istina znači da se svi moraju ” boriti kao ludi kako bi osigurali da sustav nikada ne nastane “.Doktor Yeadon prisjeća se kako je počeo raditi za veliku tvrtku, slušajući o njoj emisije i čitajući novine. No, u posljednju godinu dana je shvatio kako njegovi nadređeni lažu u lice Britancima o svemu što ima veze s koronavirusom. Apsolutno sve.On govori da su zablude ono što se govori o asimptomatskom prijenosu i da možete biti izvor virusa i ako nemate simptome. Također o djelotvornosti zaključavanja, te zaštitnoj vrijednosti maski te da su novi sojevi zastrašujući i da se moraju čak zatvarati međunarodne granice kako ne bi prešao neki od tih stranih sojeva.„Ili, usput rečeno, na vrhu trenutnog popisa cjepiva na genskoj osnovi koje smo čudesno napravili, postojat će neka „ nadopunjavajuća “cjepiva koja će se nositi sa sojevima…(…)  U mojem umu nema sumnje da su vrlo značajni moćnici širom svijeta ili planirali iskoristiti sljedeću pandemiju ili su stvorili pandemiju. Jedna od te dvije stvari je istinita, jer razlog zašto to mora biti istina jest taj što deseci vlada govore iste laži i čine iste neučinkovite stvari koje dokazano koštaju živote.Svi govore iste laži, tvrdi M.Y., i svi kažu “ne brinite, bit će” dopunjavajuća “cjepiva koja će se nositi s potencijalnim sojevima” A to je očita besmislica. ”
   

   Mogući krajnji cilj:

   ‘covid-putovnice’ u svrhu KONTROLE STANOVNIŠTVA

   “Mislim da će završna igra biti, ‘svi dobiju cjepivo’ … Svi na planetu trebali bi se dati nagovoriti da prime cjepivo.

   „Kad to učine, svaki pojedinac na planetu imat će ime ili jedinstveni digitalni ID i prikaz zdravstvenog stanja – „cijepljena“ ili ne … i tko god posjeduje tu, svojevrsnu jedinstvenu bazu podataka, centralno operativnu, primjenjivu svugdje da biste kontrolirali, da biste sebi pružili privilegiju, možete prijeći ovaj određeni prag ili provesti određenu transakciju ili ne, ovisno o tome [što] odluče kontrolori te jedne baze podataka o ljudskoj populaciji. I mislim da je sve to u vezi kontrole – jer kad jednom postanete igračka onda svijet može biti onakav kakvim to žele kontrolori te baze podataka.

   (…)  Očekujem da, ako to žele, ubuduće nećete moći napustiti ni svoju kuću bez odgovarajuće povlastice u svojoj aplikaciji.

   “Ali čak i ako to nije [istina] [namjera kampanje cjepiva], nije važno, čak i sama činjenica da bi to mogla biti istina znači da bi se svi – koji čitaju ovo – trebali ludo boriti kako bi bili sigurni da se takav sustav nikada ne formira. “

   “[S takvim sustavom], evo primjera  što bi vas mogli natjerati da učinite, i mislim da je to ono na što će natjerati [ljude].

   „Mogli biste izmisliti priču koja govori o virusu i njegovim varijacijama, njegovim mutacijama tijekom vremena. Mogli biste izmisliti priču i pobrinuti se da je ugradite u medij zarobljenika, pobrinuti se da joj se ne može suprostaviti nitko – cenzuriranjem alternativnih izvora. Tada su ljudi upoznati s tom idejom da ovaj virus mutira, što i čini, te da proizvodi varijante, što je istina [također], koja bi mogla pobjeći vašem imunološkom sustavu, i to je laž .

   “Ali, unatoč tome, reći ćemo vam da je to istina, a onda kada vam to kažemo reći ćemo: ” mi imamo lijek, evo dopunjujućeg cjepiva “, dobit ćete poruku , temeljen na ovom jednom globalnom, ovom jedinstvenom ID sustavu: ‘Bing!’ doći će poruka i reći ‘Dr. Yeadon, vrijeme je za dopunu cjepiva. I, usput, “reći će ” vaše postojeće imunološke privilegije ostaju na snazi ​​četiri tjedna. Ali ako u to vrijeme ne dobijete svoje dopunjavajuće cjepivo, nažalost bit ćete osoba koja je “vani zarazna”, a to ne želite, zar ne? ‘ 

   Dakle, tako će to funkcionirati, a ljudi će jednostavno prilaziti i dobiti svoje dopunjavajuće cjepivo. ”   

   (…) Zašto nam vlasti lažu?

   Biotehnologija vam pruža iskreno, neograničene načine da povrijedite ili ubijete milijarde ljudi. … Dr. objašnjava čemu može služiti nadopuna cijepljenja… – …

   Odgovor je: MASOVNA DEPOPULACIJA, što on također naziva “zločinom protiv čovječnosti”. 

   “MOLIM VAS upozorite svaku osobu da se ne približava nadopunjavanju cjepiva. Nema apsolutno nikakve potrebe za njima”

   Potreban nam je BOG

   „Ja sam znanstvenik i mogu vam reći, razgovor sa znanstvenicima, korištenje znanosti kao alata, neće uspjeti. Neće uspjeti. „Dakle, trebaju nam filozofi, ljudi koji razumiju logiku, religiju, nešto slično, oni se moraju boriti sa ovim i početi  razgovarati na jeziku koji će ljudi razumjeti. Jer ako to ostavimo znanstvenicima, ljudima poput mene, iako sam dobronamjeran, ja sam vanzemaljac što se tiče većine ljudi na ulici, neće vjerovati da će ih njihova vlada može lagati, ne vjeruju da bi vlada ikada učinila bilo šta što bi im naškodilo, ali oni rade takve stvari.“

    M. Yeadon  zaključuje “... Neka nam Bog pomogne, jer mislim da, nakon Drugog svjetskog rata, sada trebamo Boga više nego ikad!”

    

   Više na – lifesitenews.com (1) i lifesitenews (2)