U uvodu papa emeritus Benedikt XVI i gvinejski kardinal Sarah objašnjavaju da je knjiga nastala iz tišine, molitve i niza razgovora i pisama koje su razmijenili posljednjih mjeseci.

Iako mediji nastoje oklevetati kardinala te se nastoji ukloniti papina slika sa naslovnice on na svom twitteru jasno ostaje pri svojoj izjavi da je s papom Benediktom radio zajedno (o čemu govori i naslov knjige – u množini – kao i uvod i zaključak) te da je papa upoznat o sadržaju i izgledu knjige, s čime se složio. Zar je onda moguće da tajnik  pape Benedikta XVI koji mu je dodijeljen, nadbiskup Georg Gänswein, govori neistinu kad kaže da je papa tražio da se ukloni njegov potpis i slika? Prema svjedočanstvu nadbiskupa Vigana (lifesitenews.com), gledajući njegovo osobno iskustvo susreta sa papinim tajnikom u Vatikanu, moguće je.

No, vratimo se na sadržaj knjige:  Obrana celibata

Sa doktorom Crkve iz četvrtog stoljeća, sv. Augustinom, oni izjavljuju: “Ne mogu šutjeti! Znam kako bi za mene bila štetna tišina  … mislim da ću Kristu, prvom od Pastira, morati dati račun o ovcama koje su mi povjerene  …”

Za njih pitanje celibata nije čisto disciplinsko pitanje, nego teološko. To je, daleko od puke discipline, govori kardinal, i objašnjava da je potreban identitetu Crkve. Ako svećenički celibat svedemo na pitanje discipline, prilagodbe običajima i kulturi, izoliramo svećeništvo od njegova izvora.“

“Zaređivanje oženjenih muškaraca, čak i ako su prethodno bili stalni đakoni, nije iznimka, već prekršaj, rana u dosljednosti svećeništva. Govoriti o iznimkama zloupotreba je jezika ili laž (…). Štoviše, ređenje oženjenih muškaraca u mladim kršćanskim zajednicama priječila bi njegovanje svećeničkih zvanja neoženjenih svećenika. Izuzetak bi postao trajna štetna za pravilno razumijevanje svećeništva.”

– Kardinal Robert Sarah

… “trebamo samo podsjetiti da je Crkva uvijek brak smatrala darom koji je Bog dao s neba na zemlji. Međutim, bračno se stanje tiče čovjeka u njegovoj cjelovitosti, a budući da služba Gospodnja zahtijeva i potpuni čovjekov dar, ne čini se moguće da dva zvanja istovremeno ostvaruju. Tako, sposobnost svečanog odricanja od braka kako bi se potpuno ostavila na raspolaganju Gospodinu kriterij je svećeničke službe. Što se tiče konkretnog oblika celibata u drevnoj Crkvi, također treba naglasiti da su oženjeni muškarci mogli primiti sakrament svetih reda samo ako su se obvezali na spolnu uzdržljivost,… 

– Benedikt XVI

Što znači biti svećenik Isusa Krista? (…)

Suština svećeničke službe definirana je u prvom redu činjenicom da stojimo pred Gospodinom, da ga budno pazimo, jer smo tu zbog Njega. (…) To znači za nas da stojimo pred Gospodinom koji je prisutan; to jest, ukazuje na euharistiju kao središte svećeničkog života. (…) Svećenik mora biti netko tko gleda. Mora biti budan pred prijetećim silama zla. …

Što znači biti “svet”?

Riječ “sveta” izražava posebnost Boga. Samo je on Sveti. Čovjek postaje svet u mjeri u kojoj počinje biti s Bogom. Biti s Bogom znači odbaciti ono što je samo ‘ja’ i postati jedno s cjelokupnim Božjim životom. Međutim, ovo oslobađanje jastva može biti vrlo bolno i nikada se ne ostvaruje jednom zauvijek. Međutim, pojam “posveti” može se također shvatiti na vrlo konkretan način i znači svećeničko ređenje, u smislu da ono podrazumijeva da živi Bog radikalno … čovjeka kako bi ga natjerao da mu služi.

– Benedikt XVI

Crkva nije ljudska organizacija

Živimo u tuzi i patnji u ovim teškim i mučnim vremenima. Bila je naša sveta dužnost prisjećati se istine katoličkog svećeništva. Jer kroz njega se cjelokupna ljepota Crkve dovodi u pitanje.

Crkva nije samo ljudska organizacija. Ona je misterij. Ona je mistična Kristova Zaručnica. To je ono na što naš svećenički celibat neprestano podsjeća svijet.

Hitno je, nužno, da se svi, biskupi, svećenici i laici, više ne dopuste da ih impresioniraju loši prigovori, kazališne predstave, đavolske laži i modne pogreške koje žele uništiti svećenički celibat.

Hitno je, nužno, da svi, biskupi, svećenici i laici, ponovno otkriju pogled vjere na Crkvu i na svećenički celibat koji štiti njezino otajstvo. Ovo će biti najbolja obrana protiv duha podjele,

– Zaključak 

Citati iz ove nove knjige mogu se naći na twetteru Cardinal R. Sarah

Drugi izvori: catholicherald, Lifesitenews.com

Nismo potpuno sigurni koji su od njih bili oženjeni, a koji su bili samci prije nego ih je Krist izabrao. Petar je sigurno bio oženjen, a Ivan je, kako se vjeruje, živio u celibatu i prije nego je pozvan za Isusom. Kako god, u crkvenom je učenju da su svi oni nakon Kristova poziva za apostole ŽIVJELI U CELIBATU, a Isus je nekako providio za njihove  žene i obitelji.

• Kad i zbog kojeg razloga je postalo zahtjev za svećenike da žive u celibatu?

Prvi razlog je Kristov život u celibatu.

Drugi je da su i sami apostoli žijeli u celibatu.

Celibat je tijekom stoljeća u svećeništvu pokazao se kao veliko blago za Katoličku crkvu.

To također pomaže svećenicima, pogotovo biskupima, da ne favoriziraju svoje.

Celibat daje svećeniku slobodu za Kristovu službu, koji bi teško mogao obavljat kao oženjen čovjek koji ima obitelj.

(Primjer pravoslavnog svećenika koji ima petero djece, od toga dvoje koji su se razveli i ponovo vjenčali… kako će on u nedjelju ujutro propovijedati o braku…? )

…Celibat, mogu to iskreno reći, nije lagan, ali je također i radostan.

Kako god, ljudski govoreći to nije lagano – Bog nagrađuje celibat sa nadnaravnim milostima. I tu je krunski razlog celibata za svećenike…

sluga Božji o. John Hardon, video

a) Djevičanstvo

Ovaj pojam prvotno ukazuje na biološki sadržaj pod kojim se misli tjelesni integritet ljudskog bića. Jiftahova kći oplakivala je na brdima svoje djevičanstvo jer je držala sramotom što će umrijeti, a da nije rodila (Suci 11, 30-40).

Djevičanstvo međutim ima i religijski smisao, naime dragovoljno odricanje od braka iz ljubavi prema kraljevstvu nebeskom. Radi se o činjenici koja je utemeljena religioznim iskustvom. U ovom drugom smislu pojam se najčeće odnosi na žene iako se u Svetom pismu primjenjuje i na muškarce koji se iz religioznih razloga odriču braka (usp. Otk 14,4).

Crkveni oci pisali su spise o djevičanstvu i time iskazivali hvalu svetim djevicama. Katolička liturgija sadržava u misalu i časoslovu vlastite tekstove za spomendane i blagdane svetih djevica.

U pontifikalu nalazimo na svečani obred koji najčešće služi biskup, a kojim se djevice posvećuju Gospodinu.

Tridentski sabor proglasio je posvećeno djevičanstvo stanjem iznad braka (24. Zasjedanje 11. studenoga 1563., kanon 10), što međutim ne znači da nekoga tko je posvećen tim obredom odmah smatramo svecem ili sveticom, odnosno da je svetiji od bračnhih drugova koji žive u savršenstvu bračne zajednice.

Sveti Ignacije Loyolski označio je držanje onih koji slave i cijene djevičanstvo kao znak „da osjećamo s Crkvom“ čak i kad nisu pozvani od Boga da mu u tom staležu služe (usp. Duhovne vježbe, 4. Pravila da osjećamo s Crkvom)

b) Celibat

I ovaj pojam ima najmanje dva značenja.

Jednom se misli naprosto na činjenicu da netko nije oženjen, drugi put na one koji nisu u braku iz religioznih razloga.

Postoje jezici u kojima se riječ „u celibatu“ u svakodnevnom govoru koristi kao istoznačnica s „neoženjen“ ali ipak taj izraz tada ne uključuje značenje života „u čistoći“.

Među katolicima riječ „celibat“ dodano je religijsko značenje i odnosi se posebno na muškarca kji, s obzirom na svećeničku službu Rimske Crkve, daje svečano obećanje da se neće ženiti i da će s tim u skladu živjeti u celibatnoj čistoći.

Oznaka „djevica“ pretežno koristimo za žene, a „celibat“ za muškarce. Muškarac se može zavjetovati na celibat pošto ostane udovac, pa i nakon nečista života. Žene međutim ne mogu dati zavjet djevičanstva ako su bile udane ili ako su dragovoljno izgubile djevičanstvo, ali se mogu zavjetovati da će ubuduće obdržavati čistoću celibatnog stanja.

c) Čistoća

Čistoća je jedan oblik kreposti umjerenosti koja se sastoji u tome da ovlada strastima i čulnim žudnjama čovjeka kako ne bi ugrozile cilj ljudskog i kršćanskog života. Taj život za nas znači: „živjeti za Boga“. Ništa nam ne smije biti važnije od Njega kako ne bismo slijedili svrhu odvojenu od Boga. Riječju, one nas ne smiju spriječiti da Boga ljubimo svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom (usp. Pnz 6,5; Mt 22,37).

Umjerenost se odnosi na ispravan odnos prema zemaljskim stvarima. Čovjek je treba kako bi te stvari ostale u svojstvu sredstva radi konačnog cilja ljudskog bitka, kako ne bi postale same sebi svrhom. U odnosu na različita stale same sebi svrhom. U odnosu na različita vremenita dobra, ljudska narav zahvaćena grijehom reagira snažnim žudnjama kako što su pohlepa, želja za moći, oholost, želja za slavom ili seksualna pohota (v 1 Iv 2,16).

Umjerenost i čistoća pomažu čovjeku da ostane vjeran istini svojeg života kako neuredne strasti ne bi narasle do idola i osporavale Bogu njegovo mjesto i ljubav na koje samo On ima pravo.

Konkretno čistoća dopušta čovjeku da ostane gospodar svoje čulnosti, da čuva i prakticira spolnost u skladu s onim za što je dana a da pritom njegova ljubav prema Bogu ne bude manja i ne ograničava slobodu koja pripada djeci Božjoj.

Krepost čistoće može poprimiti mnoge oblike i nijanse u skladu sa staležom i stanjem kršćanina. Od čovjeka koji se posvetio djevičanstvu ili celibatu čistoća zahtjeva nešto drugo nego od onoga koji je pravovaljano vjenčan ili od nekoga tko nije u braku ali ima namjeru ili želju jednoga se dana vjenčati.

Svim oblicima čistoće zajedničko je međutim jedno: ovladavanje spolnim nagonom kao izraz težnje za Bogom koja je iznad svih ostalih dobara. Tako se svakom dobru teži samo u skladu prema toj težnji za Bogom i Njegovoj ljubavi.

Čistoća nije dakle negativan stav jer, iako zahtjeva žrtvu i odricanje, cilj joj je uvijek najveće pozitivno dobro: ljubav Božja. Čisti smo kako bismo ljubili Boga. Tako trebamo shvatiti blaženstvo prema kojem će oni koji su čista srca biti sretni jer će Boga gledati (v. Mt 5,8); tko je u najširem smislu riječi čist, u stanju je Boga „gledati“, Njega ljubiti, iskreno Mu reći da ništa nije važno kao On bez obzira na situaciju i okolnosti.

_______________________________

Knjižicu možete pročitati i online:

Krepost čistoće