… kako bi se izbjeglo stvaranje zabune među vjernicima, iz pastoralnih razloga, dajemo uputu da
blagoslovi bilo koje vrste za istospolne zajednice bilo koje vrste, nisu dopušteni u Malawiju. … 

********************

Biskupska konferencija Malavija želi dati sljedeća pojašnjenja u vezi s nedavno objavljenom ‘Deklaracijom o pastoralnom značenju blagoslova (Fiducia Supplicant).

Mi, vaši biskupi, činimo to nakon što smo uočili određena pogrešna tumačenja ove deklaracije koja su izazvala zanimanje, strahove i brige među katolicima i ljudima koji u Katoličkoj Crkvi traže moralno, duhovno i doktrinarno vodstvo.

Naša zapažanja, pojašnjenja i upute

U ovom kontekstu, dajemo ova zapažanja, pojašnjenja i upute:
Deklaracija NIJE o blagoslovu istospolnih zajednica i sakramentalnom odobrenju istih kao bračnih parova.
Ne, ovo je dokument potaknut pitanjima Kongregacije za nauk vjere o tome mogu li ili ne Božji blagoslovi preko njegovih propovjednika biti prošireni na svakoga bez obzira na njihovu situaciju, stoga je naslov dokumenta “O pastoralnom značenju blagoslova”, a NE o blagoslovu istospolnih zajednica;

2. Deklaracija, dok razlikuje značenje i razinu različitih blagoslova, ponavlja da crkveno učenje o braku definirano kao “isključivo, postojano i neraskidivo jedinstvo između muškarca i žene, prirodno otvoreno za stvaranje djece” ostaje čvrsto.
Stoga, Deklaracija kaže, nisu dopušteni obredi i molitve koji bi mogli stvoriti zbrku između onoga što čini brak i onoga što mu je u suprotnosti. (Vidi Fiducia Supplicans, Blagoslovi u sakramentu braka paragraf 4). Isti dokument naglašava da je
“Crkva uvijek smatrala moralno dopuštenima samo one spolne odnose koji se žive unutar braka…”
(Fiducia Supplicans paragraf 11).

3. Što se tiče običnih blagoslova čiji primatelji mogu biti ljudi, predmeti štovanja i pobožnosti, svete slike, mjesta rada, plodovi zemlje itd., takvi blagoslovi se daju bilo kome i bilo čemu imajući na umu da je veliki Božji blagoslov Isus Krist, Vječna Riječ kojom nas je Otac blagoslovio dok smo još bili grešnici. (Fiducia Supplicans, Uvod paragraf 2).

Upravo u ovom sadržaju istospolni parovi ili oni parovi koji žive u neregularnim (nedopuštenim) zajednicama mogu tražiti blagoslov i pristupiti redovnim neliturgijskim blagoslovima koje je Crkva oduvijek davala onome tko ih pri tome traži, MI trebamo paziti da takvi blagoslovi ne budu tumačeni kao “liturgijski ili poluliturgijski čin, sličan sakramentu” (Fiducia Supplicans, paragraf 36) i da takve “odluke koje mogu biti dio pastoralne razboritosti u određenim okolnostima, ne trebaju nužno postati norma” (Fiducia Supplicans, paragraf 37 ) jer “Crkva nema moć dodijeliti svoj liturgijski blagoslov kada bi to nekako nudilo oblik moralno legitimne zajednice” koja se smatra brakom ili izvanbračnom spolnom praksom.  (Fiducia Suplicans, paragraf 11).

4. Navodeći gore navedeno, i kako bi se izbjeglo stvaranje zabune među vjernicima, iz pastoralnih razloga, dajemo usmjerenje da blagoslovi bilo koje vrste za istospolne zajednice bilo koje vrste, nisu dopušteni u Malawiju.

Zaključak

Iako razumijemo legitimne interese i strahove koje je proizvela ova Deklaracija, želimo uvjeriti sve katolike i sve one koji se zanimaju za katolički nauk da nauk Jedne svete Katoličke i Apostolske Crkve o braku ostaje onaj naveden u stavku 4:

“isključivo, stabilna i neraskidiva zajednica između muškarca i žene, prirodno otvorena rađanju djece”.

Koristimo ovu priliku da vam svima poželimo čestit Božić te sretnu i uspješnu Novu godinu!

Nadbiskup George Desmond Tambala Predsjednik, Biskupske konferencija Malavija, Nadbiskupija Lilongwe
biskup Montfort Stima, Potpredsjednik Biskupske konferencija Malavija, Biskupija Mangochi Nadbiskupija Blantyre
Nadbiskup Thomas Luke Msusa, Biskupija Blantyire
biskup Peter Musikuwa, Biskupija Chikwawa
biskup Peter Chifukwa, Biskupija Dedza
biskup Martin Anwel Mtumbuka, Biskupija Karonga
biskup John Ryan, Biskupija Mzuzu
biskup Alfred Mateyu Chaima, Biskupija Zomba
biskup Yohane Suzgo Nyirenda, pomoćni biskup Mzuzua

Izvor  – original dokument biskupa Malawija

Vjernici su s pravom počeli izražavati svoju zabrinutost oko papina imenovanja biskupa Victora Fernándeza na čelo najvažnijeg ureda u Vatikanu nekada zvanog Kongregacija za nauk vjere, a odlukom pape Franje 2022. promijenjen je i naziv tog ureda u „Dikasterij za nauk vjere“, kao da se već time naznačio neki novi put pape Franje u odnosu na cijelu povijest Crkve.

Zadaća tog ureda je da se brine o pokladu vjere tj. pomagati papi i biskupima da se od Boga objavljena istina vjerno čuva i prenosi.

No, ono što se upravo dogodilo imenovanjem argentinskog biskupa Fernándeza na tako važnu funkciju, odjeknulo je na vjerne katolike kao bomba, kao udar na Crkvu, jer ono što naučava taj biskup nije u skladu s naukom Katoličke Crkve te se može reći da smo došli do apsurdne situacije: da heretik biva postavljen na važnu ulogu čuvanja svete katoličke vjere.

A zar slijepac može slijepca voditi? Kako možemo očekivati da će netko tko je i sam heretik braniti Crkvu od heretika, od krivovjerja? Može li vuk biti postavljen da čuva stado?

I sam papa Franjo u neobičnom pismu biskupu Fernándezu piše da se od njega „ne očekuje da proganja doktrinalne pogreške, nego nešto sasvim drugo“.

I sam biskup Fernandez u svojim propovijedanjima pokazuje da želi jednu novu Crkvu, a ne onu staru, kakvu poznajemo. (Iz propovijedi od 5.3.2023., La plata Video – propovijed) Kakva bi to mogla biti Crkva? Anti-Crkva?

Nepromjenjivi je nauk Crkve, od Boga objavljen, da je ženidba nerazrješiva i da se sveta Pričest može primati samo u milosti Božjoj, tj. bez teškoga, smrtnog grijeha.

Nepromjenjivi je nauk Crkve, od Boga objavljen, da je Bog milosrdan i oprašta, ali da se potrebno pokajati i pokazati spremnost za popravkom života.

A ono što propovijeda novi prefekt ukazuje na želju za ukidanjem takvog vjerovanja, kao da je to vjerovanje nešto što je ljudska tvorevina pa se može nadići kako se komu sviđa.

Također, u određenih slučajevima („ako ne hrane zbunjenost“) ne bi imao ništa protiv blagoslova istospolnih parova.

Kardinal Muller, koji je nekad i sam bio prefekt te važne Kongregacije za nauk vjere, (dok ga papa Franjo nije otpustio bez ikakva objašnjenja) u intervjuu za  lifesitenews.com govori da biskupi, svećenici i vjernici diljem svijeta imaju pravo slobodno izraziti svoju zabrinutost u vezi svega ovoga.

Što se tiče poslušnosti papi i cijelom episkopatu, naglašava kardinal, ona je vezana samo za one nadnaravne istine vjere i morala. Papa i biskupi, kaže on, ne mogu tražiti poslušnost za svoja privatna mišljenja, a pogotovo ne za doktrine i postupke, koji bi proturječili Božjoj objavi i prirodnom moralnom zakonu.

Na pitanje da je nadbiskup Fernándeza u prošlosti tvrdio da spolni odnosi između nevjenčanih parova koji već žive zajedno nisu uvijek grijeh i kako bi se ta izjava mogla pomiriti s budućom Fernándezovom odgovornošću, Müller je objasnio da je sam Isus poziva na izvornu volju Stvoritelja, te da se razvod i ponovni brak nazivaju preljubom (Mt 19,9). Kaže nadalje da nas svi teški grijesi isključuju iz kraljevstva Božjega sve dok se za njih ne pokajemo i ne dobijemo oproštenje (1 Kor 6,10). Božje milosrđe u Isusu Krstu prima grešnika koji se kaje. No, ne možemo ustrajati u smrtnom grijehu, opravdavajući se da smo krhki. To je u suprotnosti sa svetom i posvećujućom voljom Božjom, rekao je kardinal Muller.

Što se tiče dušobrižništva prema osobama koje nose rane razvoda, bilo zbog svoje ili tuđe krivnje, istina je da treba osjetljivo pastoralno postupanje. No, kaže kardinal, Crkva nema zbog toga vlast da relativizira od Boga objavljene istine kao što su monogamija (jedan muže, jedna žena), nerazrješivost braka, otvorenost za plodnost i prihvaćanje djece kao Božjeg dara.

„Dobro dušobrižništvo temelji se na dobroj dogmatici, jer samo dobro stablo sa zdravim korijenom daje dobre plodove.” zaključuje kardinal Muller.

A što reći o dogmatici biskupa  Victora Fernandeza, s nadimkom Tucho (po slavnom argentinskom nogometašu)? Zovu ga i „stručnjak za poljupce“, zbog kontroverzne knjige: „Izliječi me svojim usnama. Umijeće ljubljenja.“, koja, iako nije teološka knjiga, kako se biskup pravda, ipak koristi (erotski) rječnik neprimjeren ikom, a kamoli jednom svećeniku.  Knjiga ne sadrži nikakav teološki sadržaj o sakramentalnoj prirodi braka npr. već je napisana da čitateljima pomogne „da bolje ljube“ te „da ih motivira da u poljupcima oslobode najbolje od sebe“. Ako knjigu i samo prelistamo: ovdje vidjet ćemo po fotografijama o kakvom je tu nauku riječ.

Kako piše ncregister.com Vatikan je dobio upozorenje o problematičnoj teologiji kad biskupa  Fernandeza kad je trebao biti imenovan rektorom, tvrdi kardinal Muller, zbog čega se to imenovanje odgađalo, no čini se da problematična teologija više ne predstavlja problem.

Očito je da se Crkva ruši i da joj u tomu pomažu i sami njeni članovi s najviših položaja.
Sad je valjda puno jasnije kako su vukovi unutar Crkve.

No, srećom mi znamo da Isus Krist ne ostavlja svoju Crkvu i da je obećao biti s nama do konca svijeta. A Isus ne vara. U njega se možemo pouzdati u ova naopaka vremena, kad se čini da je sve krenulo nizbrdo. Marijo, majko Crkve, moli za nas!

M.G.

Današnje evanđelje govori o onome što bi mi morali biti: sol zemlje i svjetlo svijeta.

ULOGA SOLI

Sol ima različitu primjenu. Koristi se kao začin jelu, koriste se za konzerviranje mesa, za posipanje cesta da bi se zaštitili u prometu.  Isto tako, koliko je količinski mala ona ima jednu veliku ulogu u onom što čini.

Isus na drugom mjestu kaže da smo mi stado malo. Dakle, pozvani smo da budemo – manjina. Ali da ta manjina bude osviještena i ponosna.

Jedino tada ona može imati funkciju soli, može čuvati od pokvarenosti i može čuvati duše da upadnu u vječnu propast.

ULOGA SVJETLA – kršćani u svijetu zabluda

Druga je slika svjetla svijeta. Mi znamo kako to izgleda kad nema svjetla i kad čovjek treba hodati u mraku. Riskira da jednostavno nastrada.

I zato je svjetlo nužno. Bez svijetla ovaj svijet jednostavno ne bi mogao postojat, zamrznuli bi se, jednostavno bi presušio život na zemlji.

Na duhovnom planu ovaj svijet živi u zabludama, krivim učenjima i krivovjerjima. Zato je Isus za sebe rekao da je on Istina. On je došao donijeti svjetlo na ovaj svijet i  nas je zadužio da mi budemo također nositelji svjetla, da pokažemo ljudima pravi put kako doći do Boga. Zato je važno da mi budemo u ispravnoj vjeru, da budemo poučeni u vjeri, da budemo ponosni na svoju vjeru.

Ne možemo imati komplekse u ovome svijetu – ako smo svjesni da smo sol i svjetlo.  Mnogi kršćani koji su izgubili tu svijest i kojima je oslabila vjera onda – biraju neki drugi put. Biraju put kompromisa onda se radi ustupke svijetu, onda se jednostavno prilagođavaju svijetu i gubi se sve više svoj identitet.

NEMA MJESTA KOMPROMISU

Što se više povlačimo, što smo više spremni na kompromise, što se više odričemo svoga identiteta. To više svijet od nas traži potpunu kapitulaciju.

Kako vidimo to sa homoseksualcima – vidimo da je ta njihova agenda stalno traži više.

Traže od Crkve, ne samo da prihvaća grešnike, nego traži od Crkve da prihvaća grijeh. (!)

Traže da blagoslivljamo njihove veze, a onda će nakon toga tražiti da mogu sklapati brakove u Crkvi,  a onda će tražiti druge stvari pa treće pa četvrte itd.

A onda će biti i drugi koji će tražiti ono što se njima sviđa: feministkinje, komunisti, desničari itd.

Što će onda ostati od baštine vjere i od crkve? Ništa.

Možemo tada jednostavno zatvoriti i zaključati sve crkve.

I to je u konačnici njihov cilj: jer svijet u kojemu vlada mrak želi UGASITI SVJETLO.

I zato mi ne možemo ulaziti u nikakve kompromise. Obavezuje nas objava koju nam je Krist ostavio.

Naši su preci i polagali svoje živote za tu cjelovitu objavu. Dakle, nema tolerancije grijeha, nema ustupaka, nema kompromisa.

Danas je više nego ikad prije u povijesti potrebna sveta nepopustljivost.

O tomu je na svoj način progovorio papa Benedikt XVI.

Kad je govorio o diktaturi relativizma i dao dijagnozu stanja u kojem se mi nalazimo onda je dao i lijek – kako se boriti protiv te diktature.

Progovorio je tada o principima o kojima se pregovara.

Dakle, to je prije svega poručio političarima koji predstavljaju katolike.

Rekao im je da postoje moralni principi oko kojih se ne može pregovarati, oko kojih ne može biti nikakvih kompromisa.

To su svega 3 principa.

1.Prvi je obrana života od začeća do smrti.

2.Drugo je obrana obitelji kao zajednice muškarca i žene.

3.Treće je pravo roditelja da odgajaju svoju djecu slobodno.

Dakle to je zadnja crta obrane koju jednostavno ne smijemo napustiti i po cijenu života.

Mi vidimo da smo napadnuti na sva ta 3 područja.

1.OBRANA ŽIVOTA – OD ZAČEĆA

Na planu života – nikad se prije nije ubijalo djece kao u naše vrijeme.

Mi se zgražamo kako su pogani prinosili idolima svoju djecu i žrtvovali svoju djecu, a mi to danas činimo daleko više.

POBAČAJI

Kako sam već spomenuo službene statistike kažu da imamo godišnje 73 milijuna pobačaja (!)

Smatra se da je rat koji je odnio najviše ljudskih žrtava, bio 2. Svjetski rat. U  4-5 god. trajanja je odnio oko 45 milijuna života, a mi dvostruko više djece pobijemo svake godine. No, izgleda da je to samo polovina od stvarnih ubojstava koja se čine, jer ima pobačaja koji nisu registrirani, oni koji se događa mimo zakona i van zakona.  Imamo pobačaje koji se događaju preko pilula, imamo sad i pilulu dan poslije,  imamo pobačaje koji su događaju preko spirale, koja nije samo kontraceptivna nego i abortivna.  Imamo pobačaje koji se događaju preko umjetne oplodnje, jer se sav onaj višak zametaka djece koja su začeta zaledi, roditelj u pravilu tu djecu ne žele uzeti i ta se djeca kasnije ubiju.

Mi prelazimo sigurno 100 milijuna godišnje – ubijanja nevine dječice. (!!!)

To je 1000 puta više nego što se to događalo u poganskim narodima.

Jedan protestant američki, je na to rekao: „Ako Bog ne kazni ovaj svijet onda ću se na Sudnjem danu morati ispričati Sodomi i Gomori!“

Mi smo daleko nadišli izopačenost Sodome i Gomore u našem vremenu, a Bog nije samo milosrdan nego je i pravedan. I ako ne kazni na ovome svijetu – kaznit će u onom drugom svijetu.

Zato mi i vjerujemo u čistilište. Jer ako čovjek ne da zadovoljštinu za svoje grijehe ovdje, za života na zemlji, a oprošteno mu je, da ne ide u pakao, onda će zadovoljštinu morati dati u čistilištu. Božja Pravda mora biti zadovoljena.

2.OBITELJ

Drugi princip je obitelj.

Gospa je u Fatimi rekla da će u ovome našem vremenu najviše biti napadnuta obitelj.

Obitelj se razara na razne načine. Jedan od načina je i pobačaj ali to nije jedini način.

BRAK

Vidimo da se obitelji sve više raspadaju, da se relativizira sama ustanova, institucija braka i da je pitanje  kad će brak kao takav biti – ukinut.

A bez obitelji nemamo društva, nemamo naroda, nemamo Crkve.

I Treće: sloboda odgoja.

3.SLOBODA ODGOJA

Kako vidimo danas zakazuju i takozvane katoličke škole.

Djeca uče krivo ili ih se pridobiva da uče suprotno od onoga što uči Crkva.

Na jednoj školi sam vidio grafit gdje pište: „Sve što znate krivo je!“ Ima puno istine u tome. Kad vidite koji svjetonazor dobiju naša djeca nakon toga školovanja onda vidite da je to jedan ateistički svjetonazor.

Umjesto da vjeruju da je Bog stvorio svijet, oni vjeruju da je svijet nastao slučajno, kao produkt materije.

Usvoje „dogmu“ evolucije za koju nema nikakav dokaz.

To je samo jedna hipoteza, koja se pokazala ispravnom samo u mikro-evoluciji ali nema nikakvog temelja za makro evoluciju.

Na moralnom planu ih nauče ta ih moral ne zanima da je sve dopušteno i zato uvode spolni odgoj

Naučio ih da je važna tolerancija kao nova dogma modernog društva, a ubiti tako preko tolerancija uče da je sve relativno da nema istine.

I tako redom. I gdje je tu onda sloboda izbora, da roditelji odgajaju djecu u svojoj vjeri?

A naš vjeronauk u školama potpuno zakazuje.

Mi gledamo kako ćemo djecu animirat, zabavit, pričat im pričice, a oni na kraju ne znaju ništa.

Koliko mladih koji se trebaju krizmati koliko njih znaju uopće napamet 10 zapovijedi Božjih? Koliko njih zna izmoliti Vjerovanje? Dakle, neke najosnovnije stvari mi zakazujemo.

To pokazuje da smo zakazali kao sol i kao svjetlo.

Učimo na svojim greškama i obratimo se.

Reorganizirajmo svoj život.

PRIMJER OZDRAVLJENJA – DUŠE I TIJELA

Završit ću sa jednom zgodom iz života.

Upoznao sam jednu mladu ženu kojoj su  dijagnosticirali zloćudni tumor. Živjela kao bezvjernica i vjera je nije zanimala u životu.

Kad je došla pred tu dijagnozu koja mi je davala nekoliko mjeseci života, onda je stala.

Liječnici su joj rekli da ja ne mogu pomoć i ona je bila otpisana.

Tada je ona učinila nešto neočekivano. Ušla je u jednu crkvu i tamo stajala pred Gospin kip i plakala.

Nakon nekog vremena, kaže da je to bilo više od sat vremena, ona je izašla iz crkve promijenjena. Vratila se Bogu i osjećala se drugačije.

 Kad je otišla liječnicima oni su ustanovili da više nema raka.

Ona kao da je svojim suzama, jer je cijelo to vrijeme plakala, kao da je svojim suzama jednostavno izbacila rak iz svoga tijela.

Kako vidimo, kad čovjek doista skruši srce, kad se istinski pokaje, onda Bog može učiniti čudo i na ovome zdravstvenom planu.

Neka Marija, zatornica hereza bude naša vodilja u ovom vremenu i naša snaga. Amen.

VIDEO na yt: VJERNI BOGU

Izvor: Crkva sv. Celemensa – Berlin

Apsolutno je nemoguće pomiriti učenje Evanđelja sa zastranjenjima ovih heretika koji zlorabe svoju moć i autoritet kao Pastiri, koristeći je za sasvim suprotnu svrhu za koju je Krist ustanovio Svetu Hijerarhiju u Crkvi. … 

Više na: marcotosatti.com

Gospodin Bog nas je stvorio na svoju sliku i priliku (usp. Post 1,27), dao nam razum, slobodnu volju i učinio nas sposobnima ljubiti. Ljubav je najveći dar koji se može primiti i najveći dar koji se može dati drugima.

Nesebičan dar

Samo ljubav daje smisao životu čovjeka koji „ne može pronaći sebe u potpunosti osim kroz iskreno darivanje samoga sebe“ (Drugi vatikanski sabor, Gaudium et spes , 24).

Muškarac i žena imaju sposobnost voljeti, odnosno postati nesebičnim darom sebe svom supružniku, primljenim od Boga. Na taj način, kao supružnici, postaju izvor života i ljubavi za svoju djecu. I neoženjeni su pozvani na ljubav, koju trebaju izražavati na način koji odgovara njihovom stanju.

Ljubav je nesebično davanje, a ne traženje sebe

Sveti Ivan Pavao II piše:

“Čovjek ne može živjeti bez ljubavi. Čovjek ostaje biće koje je sebi nedokučivo, njegov život je besmislen, ako mu se Ljubav ne otkrije, ako ne upozna Ljubav, ako je ne dotakne i ne učini svojom, ako u njoj ne sudjeluje. Zato Krist Otkupitelj »u potpunosti objavljuje čovjeka samome čovjeku« ( Redemptor Hominis , 10).

Sposobnost biti potpuni dar drugima i izraziti ljubav sv. Ivan Pavao II. nazvao je „supružničko značenje tijela“. Napisao je:

„Jer tijelo, i samo ono, može učiniti vidljivim ono što je nevidljivo, duhovno i božansko. Stvorena je da prenese u vidljivu stvarnost svijeta otajstvo vječno skriveno u Bogu i da bude njegov znak« ( Teologia brak , 19, 4, str. 142).

Trebamo zapamtiti da su naša tijela hram Duha Svetoga (usp. 1 Kor 6,19), da smo tijelo Kristovo (usp. 1 Kor 12,27), njegovo djelo (usp. Ef 2,10) . Također se mora zapamtiti da ljudsko tijelo ne može biti „svedeno na dimenzije čiste materije. Jer to je duhovno tijelo, slično je duh tako duboko sjedinjen s tijelom da se na neki način može nazvati utjelovljenim duhom” (Ivan Pavao II., Poslanica obiteljima , 19).

Ljudsko tijelo je manifestacija, manifestacija osobe. Što god činimo s tijelom, činimo isto i s osobom. Tijelo utječe na dušu i duša utječe na tijelo. Dakle, namjerno i dobrovoljno počinjeni grijesi nečistoće vode čitavu osobu, tijelo i dušu, na put gubitka spasenja i ropstva zlim duhovima.

Sveti Pavao upozorava:

“ Čuvajte se bluda; sav čovjekov grijeh je izvan tijela; a tko god blud čini, protiv vlastitog tijela griješi” (1 Kor 6,18).

I podsjeća:

„Zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se!  Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni razvratnici, ni muškoložnici, ni lopovi, ni pohlepnici, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega ” (1 Kor 6,9-10).

Sveti znak

Bog želi da sfera ljudske spolnosti bude mjesto doživljavanja njegove posebne prisutnosti, koja posvećuje i spaja supružnike u ljubavi i poziva na postojanje novih ljudi.

Bog također želi da spolni odnos muškarca i žene bude sveti znak sakramenta ženidbe. Tada supružnici postaju “jedno tijelo” i prenose jedno drugome sva duhovna i tjelesna bogatstva svoje ljudskosti, daju jedno drugome ljubav koju primaju od Krista.

Spolni odnos u Božjim planovima trebao bi biti izraz uzajamne ljubavi muža i žene u Kristovoj ljubavi.

Stvarna prisutnost Krista u sakramentu ženidbe prijeko je potrebna kako bi spolni odnos između muškarca i žene mogao izraziti istinu o ljubavi i biti izvor uzajamnog posvećenja.

Kad zaručnici izreknu bračni zavjet, Bog svojom stvaralačkom snagom čini da žena i muškarac jedno drugom postanu muž i žena. Ujedinjeni su tako snažnom sakramentalnom bračnom vezom da je jedino može raskinuti smrt jednog od njih.

Samo Gospodin Isus u sakramentu ženidbe daje pravo izražavanja međusobne ljubavi u spolnom odnosu. Ako mladić i djevojka imaju odnos prije braka, onda prenose laž i duhovnu smrt, krše Božju zapovijed „ne čini preljuba“, odbacuju Krista i Njegov nauk o važnosti seksa i braka. Tako sebi uzrokuju strašnu štetu, nanoseći smrt ljubavi.

Pokret čistih srca

Gospodin Isus daje nam shvatiti da možemo ljubiti samo čistim srcem. Čisto srce je dar koji Isus daje svakome tko traži taj dar. Put koji vodi do čistoće srca – piše Ivan Pavao II.

“To mora biti način obuzdavanja i kontrole želja, i to na samom početku, u još uvijek čisto unutarnjoj sferi” (Rim, 3. prosinca 1980.).

Stoga je potrebno svim srcem prionuti uz Krista i podvrgnuti se njegovom ozdravljenju od ovisnosti o raznim vrstama grijeha nečistoće.

Sami nismo u stanju nadvladati požude svojih očiju ili tijela, niti svoje osjećaje i želje podložiti zakonu ljubavi. Zato Gospodin Isus poziva sve da se pridruže zajednici Pokreta čistih srdaca, kako bismo ga svaki dan davali za ozdravljenje naših srca, ranjena grijesima i zarobljena sebičnošću – kako bi ih On ozdravio i omogućio čistu ljubav.

Zato odbaci sav strah i tjeskobu i idi na ispovijed; ispovjedite sve svoje grijehe Isusu, a nakon što ga primite u svetoj pričesti. predaj se Njemu izgovarajući molitvu povjerenja.

Molite riječi ove molitve svako jutro kako biste se sjetili svojih obveza i proveli ih u djelo. Nemoj se nikada obeshrabriti i ustati od svakog pada u ispovijedi. Molimo Vas da obavijestite našu redakciju o velikom događaju Vašeg učlanjenja u RCS i pošaljete nam svoje podatke kako bismo Vas upisali u  Knjigu čistih srca i uputili Vam poseban blagoslov.

Imajte neizmjerno povjerenje u Isusa i izrazite svoje djetinje povjerenje u ustrajnoj, svakodnevnoj molitvi. Na putu vjere i sazrijevanja ljubavi ne podliježite promjenjivim raspoloženjima i osjećajima.

Obavezno morate napraviti dnevni raspored u kojem ćete odvojiti vrijeme za molitvu, rad i odmor. Ako je moguće, svaki dan sudjelujte u Euharistiji i klanjajte se Isusu prisutnom u Presvetom Sakramentu. Pobrinite se da slijedite svoj dnevni raspored bez obeshrabrenja.

Zahtijevati od sebe; sustavno se bavite nekom vrstom sporta jer je to najbolji oblik odmora.

Također, nemojte gubiti dragocjeno vrijeme na neuredno gledanje televizije i besmisleno surfanje internetom.

U svakodnevnom stremljenju zacrtanom cilju nužni su odricanje i disciplina.

Samo tada će Isus moći izliječiti vaše ranjeno srce i oblikovati u vama lijep karakter.

Put vjere na koji nas Isus vodi nije lak, ali s druge strane, kada se njime ide svaki dan, jednostavno je fascinantan. 

Samo ona vodi do ljubavi, do potpune sreće u nebu.

Pošaljite svoja svjedočanstva uredništvu i podijelite blago vjere s drugima. Neka bude tvoja radost i ljubav koju nam Isus daje u otajstvu Božića.

Sve vas od srca blagoslivljam vlč .
M. Piotrowski TChr
s uredništvom

Izvor: Izvor – časopis – Ljubite jedni druge

Molitva Pokreta čistih srdaca

Gospodine Isuse, zahvaljujem Ti što me ljubiš bezgraničnom ljubavlju, koja me štiti od zla, podiže me od najvećih padova i liječi najbolnije rane. Dajem ti svoje pamćenje, um, volju, dušu i tijelo zajedno sa svojom spolnošću.

Obećajem da neću stupiti u spolne odnose do sklapanja sakramenta ženidbe. Odlučio sam ne kupovati, čitati ili gledati pornografske časopise, programe ili filmove. (Djevojke dodaju: “Biram se skromno odijevati i ni na koji način ne izazivam druge požudne misli ili želje”).

Obećajem da ću Te svakodnevno susretati u molitvi i čitanju Svetoga pisma te u čestom pričešćivanju. i u klanjanju Presvetom Sakramentu. Odlučujem redovito primati sakrament pomirenja, ne klonuti duhom i odmah ustati od svakog grijeha.

Gospodine Isuse, nauči me sustavnom radu na sebi, osobito sposobnosti kontrole spolnog uzbuđenja i emocija.

Molim te za hrabrost u mojoj svakodnevnoj borbi protiv zla, da se nikada ne drogiram i izbjegavam sve što stvara ovisnost, osobito alkohol i nikotin. Nauči me da se ponašam tako da mi LJUBAV bude najvažnija stvar u životu.

Marijo, Majko moja, vodi me putovima vjere do samog izvora ljubavi – do Isusa. Sa sv. Ivanom Pavlom II., želim se potpuno povjeriti Tebi: “Totus Tuus, Marijo!” U tvoje Bezgrješno Srce stavljam cijelog (sve) sebe, sve što jesam, svaki korak koji učinim, svaki trenutak svog života.

Blažena Karolina, isprosi mi dar čistog srca.

Amen!

Jordan Peterson zagonetna je osoba. Kontroverzan je otkada se odjednom pojavio na svjetskoj sceni kao učitelj odgovornosti, samodiscipline i političke nekorektnosti. Njegova stroga pravila za život donijela su mu divljenje mnogih mladih muškaraca, koji su se zahvaljujući njegovoj poruci osjetili snažnijima. Ljevica je pobjesnila zbog njegovog odbijanja da za vrijeme svojih sveučilišnih predavanja koristi izmišljene zamjenice. Njegov zajedljivi pristup liberalima i wokeismu (ekstremna progresivnost, op. prev.) iznimno ga je brzo učinio popularnim među konzervativcima, a tako je dobio i jako mnogo pratitelja iz Sjedinjenih Država i Kanade na YouTubeu.

Mnoge su također impresionirala njegova kvazireligiozna promišljanja puna biblijskih citata, a u kojima on zapravo nikada nije afirmirao postojanje osobnoga i kršćanskoga Boga. No predstavljao je „kršćanske” ideje na moderan, nekršćanski način, za koji se činilo da privlači mlade ljude, a to je za većinu kršćana dovoljno dobro. Iako ne ispovijeda nijednu vjeru, dao je naslutiti da cijeni Katoličku Crkvu, i to u tolikoj mjeri da su neki ljudi posumnjali da je on možda ipak katolik. 

No druga strana toga kanadskoga autora knjiških uspješnica samo još pojačava tajnovitost. Njegove su knjige obično ezoterične, i u njima često spominje moderne autore poput Darwina, Freuda, Junga, Nietzschea i Heideggera. Taj veteran kliničke psihologije predstavlja zbunjujuću mješavinu egzistencijalnih doktrina, psihoanalitičkih koncepata i istočnjačke misli, koja slabo nalikuje ičemu kršćanskome.

Još nešto iz njegove biografije: prije nekoliko godina stres uslijed nekoliko osobnih tragedija doveo ga je do ovisnosti o lijekovima protiv bolova. Došlo je do ozbiljne situacije, i liječio se u Rusiji. Nedavno je ostavio iza sebe tu ne posve jasnu kušnju, i pokušao se uz nove knjige i videa vratiti na svjetsku scenu.

Novi Jordan Peterson nema privlačnost onoga nekadašnjega. Njegova najnovija knjiga, „Izvan reda: 12 novih pravila za život” (Beyond Order: 12 More Rules for Life), nije se pokazala uspješnom poput njegovoga prvoga niza od 12 pravila. Više nema rasprodanih govorničkih turneja koje su ga učinile superzvijezdom.

U ovoj novoj životnoj fazi upravo je objavio video-podcast koji će zasigurno šokirati mnoge koji su Jordana Petersona pratili kao konzervativnoga mislioca.

U ovoj epizodi koja potkopava tradicionalni moral na načine koji čovjeka ostave poprilično zaprepaštenim nema ničega konzervativnoga.

U intervjuu s Daveom Rubinom, „oženjenim” homoseksualcem, dr. Peterson razgovarao je Peterson razgovarao je o temi „Gay roditeljstvo: obećanja i opasnosti”.

Dave Rubin je novinar, komičar i „konzervativni” politički komentator. Najpoznatiji je kao domaćin emisije The Rubin Report („Rubinovo izvješće”), koja se prikazuje na internetskoj televizijskoj postaji BlazeTV. Tema epizode bila je namjera Davea Rubina da postane roditeljem. Još više zabrinjava to kako voditelj usmjerava razgovor kako bi takvo roditeljstvo zvučalo konzervativno u usporedbi s radikalnijim woke (progresivnim, op prev.) establišmentom.

Prvi je problem njegovo iskreno priznanje da je istospolni „brak” postao normalan.

Dr. Peterson postao je kontrakulturnim junakom jer je nekad odbijao koristiti zamjenice koje ne odražavaju biološku stvarnost, a sada mu u podcastu nije problem Rubinova partnera nazivati njegovim „mužem”, što predstavlja društvenu nemogućnost.

On se u razgovoru prema toj novoj „obitelji” odnosi kao prema nečemu stvarnome, a ne lažnome. Tako Dave Rubin govori o formiranju homoseksualne „obitelji”, pa čak i o tome da „ima” djecu (uz pomoć surogatmajke). Čak zajedno nagađaju o tome kako riješiti problem manjka majke uz prisutnost brižnoga muškarca, i pozivanje u posjet žena koje bi bile uzori djeci, i pomagale pri odgoju unutar Rubinovoga istospolnoga domaćinstva. Dr. Peterson traži načine da prati evoluciju obitelji uključujući i jedan istospolni izraz. „Ovo je političko pitanje. Pokušavamo ocrtati put”, kaže on, a kasnije zaključuje kako izgleda da je sama kultura odlučila da je gay „brak” postao „dijelom same strukture braka”.

No glavni znak kapitulacije nalazi se u nekoliko spominjanja braka kao „zajednice dvoje ljudi”. To udaljuje je od jedine definicije koja može opisati  brak: doživotna zajednica muškarca i žene radi razmnožavanja, obostrane ljubavi supružnika te odgoja i obrazovanja djece. Darvinist kao i uvijek, dr. Peterson kao da krivi kulturu za određivanje toga što bi brak trebao biti, no ipak prihvaća presudu kulture kako bi proširio definiciju i u nju uključio istospolni „brak” i roditeljstvo. 

Drugi je problem s ovom emisijom dr. Petersona njegov pokušaj da istospolni „brak” označi kao nešto konzervativno. On to čini dajući naslutiti da se izrazito seksualiziran homoseksualni način života može ukrotiti ovim „brakom”, i da ta nova kreacija može biti konzervativna sila u obrani obitelji. „Mi sada promatramo kako stari svijet odlazi, a ulazimo u ovaj novi svijet”, tvrdi Dave Rubin, govoreći o svojemu budućemu roditeljstvu. „Mislim da sam i ja dio ovoga novoga konzervativnoga svijeta.” Ovaj je razgovor prepun spominjanja važnosti obitelji i njezine obrane. Dvojica sugovornika čak priznaju da je „idealna” obitelj ona sastavljena od muškarca i žene, i njihove vlastite, biološke djece. No budući da gotovo svatko zakazuje pri slijeđenju ideala, dr. Peterson smatra da je nerazumno isključivati ovu neidealnu, istospolnu „obitelj” iz normi civiliziranoga društva. Prema tome, tradicionalne obitelji ne bi se trebale suprotstavljati istospolnoj „obitelji”, nego je prihvatiti kao saveznika. Mit o kroćenju homoseksualaca brakom dugo se koristi kao način zadobivanja potpore istospolnim „brakovima”, no izgleda da to kroćenje nije uspjelo. Čak i dr. Peterson priznaje da su se optimističniji konzervativci nadali da će se otvaranjem vrata „braku” homoseksualaca za nj postići neka vrsta normalnosti. To je dovelo samo do još radikalnijih zahtjeva.

Čak i Dave Rubin shvaća da se ta radikalizacija dogodila, i „suosjeća” s bojaznima konzervativaca. Dr. Peterson taj mit o kroćenju diže na još višu razinu insinuiranjem da bi društvo moglo biti krivo za pretjerani i raskalašeni homoseksualni promiskuitet, i to zbog manjka u prošlosti struktura poput „braka”, koje bi mogle te energije preusmjeriti u konstruktivnije svrhe. Tvrdi da bi neprijateljstvo i neprihvaćanje čak moglo „izazvati prkosnu buntovnost, jer znate što se događa kada nekome ne dopuštaju da bude ono što jest”.

Posljednji je problem još bizarniji. On se sastoji od uvjerenja da homoseksualni brak može predstavljati silu u borbi protiv woke establišmenta i „transseksualne” revolucije, koja je sada najmodernija stvar u sklopu seksualne revolucije. Takav je savez riskantan. Od konzervativaca se traži da prihvaćajući ovu ideju poduzmu „skok” u nepoznato. Ova dvojica ne nude dokaze o tome hoće li ovo prihvaćanje imati ikakvih rezultata. Važno je „voditi ovakve razgovore”. Tijekom razgovora priznali su da u povijesti ove problematike nema dobrih stvari. Ustupci jučer dani homoseksualcima doveli su do današnjih „transseksualnih” zahtjeva.

No slučaj Davea Rubina trebao bi predstavljati moguću iznimku, samo kada bi bio prihvaćen.

„Što s konzervativcima koji su se brinuli da ćemo upravo ovdje i završiti? Ja bih u jednome smislu trebao biti njihov najveći junak”, ustvrdio je Rubin, „jer ‘To je netko tko je htio stupiti u civilizirano društvo, htio je afirmirati većinu vremenom iskušanih ideala, za koje smo se dugo borili, i tko je htio pomoći obraniti taj svijet.”  Poruka je ta da je homoseksualna revolucija – revolucija iz prošlosti, a danas se moramo usredotočiti na „transseksualne” revolucionare. Dakle, dvojica govornika sebe predstavljaju kao branitelje sadašnjih, abnormalnih „društvenih normi”. Bune se protiv woke establišmenta, „transseksualne” tiranije, rodne teorije, i „pripremanja” djece za pedofiliju (izv. child grooming, op. prev.).

I dr. Petersonu i Daveu Rubinu privremeno su zatvoreni računi na Twitteru zbog „transfobičnoga” sadržaja. No konzervativno je iskustvo takvo da su takve revolucije dio jedinstvenoga procesa, i da su one ujedinjene u svojoj doktrini i djelovanju. Vode do uništenja kršćanske civilizacije jer povrjeđuju moralna načela. Dugina ih  zastava sve skupa ujedinjuje protiv morala. Ovaj istraživački „razgovor” svoju pogrješnu poruku predstavlja u sentimentalnome ozračju emocija i simpatije između dvojice prijatelja. To nije mjesto za ovakve razgovore. Oni pripadaju u sferu morala.

Predodžba o grijehu ili nemoralnosti homoseksualnih čina posve je odsutna iz ovoga „razgovora”. Također se ne uzima u obzir ni učinak takvih „obitelji” na djecu. Pretpostavlja se da je sve to ispravno, iako pomalo neregularno. Ta je dvosmislenost uvijek bila problematična kod Jordana Petersona. Kao čovjek bez vjere, on nema čvrstoga uporišta u kršćanskome ili  katoličkome moralu.

Njegova izrazito evolucionistička filozofija ljudima dopušta da promijene svoj moral onda kada društvo ili evolucija to smatraju nužnim.

Njegove egzistencijalističke ideje ne definiraju solidno ljudsku prirodu, koja tada postaje određena kulturom. Zaključci ovoga podcasta o „roditeljstvu” predvidljivi su.

Svi moderni revolucionarni autori koje on citira i cijeni ih pokazuju u tome smjeru. Ondje gdje se grijeh ne uzima u obzir, sve je moguće. Kada je osobni Bog u najboljemu slučaju mitologizirana priča koju je „izmislila kolektivna mašta”, nema nikoga koga bi se poznavalo, koga bi se ljubilo, i kome bi se služilo, osim – samoga sebe.

Dr. Peterson poznat je po svojim pravilima za život.

Neka od njih su Neka od njih su čisto zdravorazumska, a neka su blesava (12. pravilo: „Pomiluj mačku koju sretneš na ulici.”) Nekim su ljudima ova pravila donijela nečega dobroga, budući da se njima nastoji usaditi osjećaj odgovornosti i svrhovitosti u postmodernoj pustoši. Bez ispravnoga razumijevanja svetosti i našega konačnoga cilja u Bogu, takva  pravila nikada ne mogu u potpunosti zadovoljiti, i na kraju čovjek ostane frustriran. No Katolička Crkva ima istinska pravila za život. Njezina učenja sadržavaju vječnu mudrost, koja vodi ljudske čine prema traženju istine, ljepote, dobrote i uzvišenosti, što će ljude dovesti k Bogu. Crkva naučava moralni zakon koji ljudima omogućava da žive krjeposnim  životom, a prema svojoj naravi. Crkva razumije stvarnost Križa, koja ljudima pomaže prihvatiti trpljenja i patnju koje život donosi.

Dr. Peterson, koji u dvije knjige predstavlja 24 pravila, zaboravlja viša pravila, koja uvažavaju istinu, a ne popularnu psihologiju. Najbolje je početi s deset temeljnih pravila, zvanih Božjim  zapovijedima, i graditi na njima.

Izvor: https://www.crisismagazine.com prijevod: https://mladosunce.com

No, događa se nezamisliva reforma Instituta. 

Naime, projekt koji je zamislio Ivan Pavao II pokušava se srušiti. Želi se staviti ljudske znanosti iznad teologije. Želi se više sociologije, manje teologije, manje morala. Postaje to svojevrsni sociološki odjel. S instituta se otuštaju profesori koji su tu radili od početka, profesori koji su bili najbliži učenju Ivana Pavla II, i to bez ikakva valjana razloga, već zato što se ne uklapaju u „nove satute“.  Ako se potvrde najavljene promjene na Institutu će predavati  profesori poput Maurizia Chiodija, a koji zagovara kontracepciju i homoseksualne čine kao „moguće dobro“ u određenim okolnostima (!).

I kako se onda može reći da je sačuvna baština Ivana Pavla II?

Moralni nauk je temelj katoličke vjere. Ako te stvari nisu poznate onda i bračni moral ostaje negdje u zraku, govori potpredsjednik Papinskog instituta Ivan Pavao II, o. José Granados. Profesorima je otkaze uručio kardinal Paglia, koji je sada jedini nadležan za primanje i otpuštanje profesora. Prije se to činilo na vijeću, gdje je o tomu odlučivala većina. Iako Institut tvrdi da su dostupni za objašnjenja činjenica je da nisu, jer je Catholic Herald ostao bez traženih objašenjenja, a koja će se navodno dati kroz sljedećih nekoliko tjedana. Valjda u nadi da će se do tada promjene učiniti i nekako zaboraviti. Tako, čini se da se pitati može, ali odgovore se ne može dobiti.

Promjene su se dale naslututi već nakon smrti kardinala Caffare, jer dva dana nakon njegove smrti promjenjen je naziv instituta u „Institut za brak i obiteljske znanosti“. Kardinal Caffara bio je prvi predsjednik Instituta i  govorio kako su svi učitelji  spremni boriti se za katolički moralni nauk, za učenje Humanae Vitae, o bračnoj ljubavi i neraskidivosti braka itd.  Do sada su svi profesori branili ove dvije istine. A što će biti od sada?

Oni koji su vjerni učenju Ivana Pavla II smatraju da bi bolje bilo da se ukloni ime Ivana Pavla iz imena instituta, s obzirom da se stvari drastično mijenjaju.

Studenti se bune protiv ove reforme jer vide da je to nešto posve drugo od onog što su željeli upisati. Do 4.8.2019. skupljeno je šetsto potpisa studenata, kao APEL da se obrani Institut Ivana Pavla II. tj. ono što je on zamislio. Moralna teologija je bila od velike važnosti za Ivana Pavla II, a sad, prema novom kurikulumu, moralna teologija je prepolovljena, a oni koji su je predavali dobili su otkaz. Također su otkazana predavanja poljskih profesora koja su se trebala održati u ožujku, a inače su, kao stručnjaci, držali predavanja na temu spisa Ivana Pavla II, obiteljske duhovnosti i njegove filozofije.

P.S. I oni koji nisu studenti mogu pročitati pismo predsjedniku Instituta (dostupan prijevod na više jezika u pdf) koje je napisano kao apel,  u svrhu obrane Instituta Ivan Pavao II.

…

Uređivano 5.8.2019.

Pridružite se apelu studenata!
kliknite na link: https://www.appellostudentigp2.com/
pa (za sad dok nema prijevoda na hrvatski) može se (dovoljno dobro) prevesti

uz pomoć google-translate,
te poslati svoju podršku (potpis)
na linku: https://docs.google.com/…/1FAIpQLSdTUbZoLnywZB…/viewform

Da je netko mojoj baki i djedu rekao dođi na predavanje o braku i bračnim problemima  – čudili bi se. U to vrijeme to je bilo nešto besmisleno. Mogli bi očekivati da ih se zove na predavanje o astronomiji i slično, ali… o braku? O tome se saznavalo od oca i majke, od djeda i bake. Na žalost o takvim temama koje bi trebale biti potpuno jasne svima, mi moramo o tome držati – predavanja. To je jedna tragična činjenica…

U ono vrijeme je “zabavljanje” bio nepoznat pojam. Što to znači? Postojala je u to vrijeme jedna dobra institucija “provodadžije”… I to je bilo dobro… ljudi koji su vidjeli kad su se momci zamomčili i cure zacurile pa bi rekli: ovo su dvoje jedno za drugo… Jer sa strane se mnogo bolje vidi… Uzimali su se iz istog mjesta, komšiluka, iz istog naroda. …

Danas se putuje; vjenčavamo se sa kinezima, crncima, njemcima, …  To je vrlo problematično. Upoznamo se na nekoj zabavi, nekom aerodromu, svidimo se jedno drugom… divan, plav, visok, moćan… zaljubi se… Teško to funkcionira… Bitno je da imaju o čemu razgovarati. Tužna je slika vidjeti mladi par koji sjede u kafiću tu i tamo se malo porazgovaraju, pa prestanu – uzimaju mobitele i svako nešto tipka… I tako pola sata… to je to kad se nema o čemu komunicirati. Tijelima se komunicira najbrže, ali se i najbrže završi ako ne svijetli – duša. Ako Bog nije tu među nama. Mi smo tu uvijek u troje onda, ne u dvoje.

Vratimo se starima – njima je “zabavljanje” imalo negativan prizvuk. Ali spajanje u brak, to je bilo nešto ozbiljno.  U to vrijeme mislim da nije uopće bilo razvoda.  Znači, tada su brakovi bili stabilni, bilo je svađe, ali bilo je jasno:  to je put kojim putujemo. Djeca su bila manje više normalna…

GENERACIJE NAŠIH RODITELJA, OKO 30-ih

Sljedeća generacija, ona oko tridesetih, kao moji roditelji… Pojavljuje se taj pojam “zabavljanja”. Tu se već  uzlazi u odnose prije braka. Ne svi, naravno, ne ulaze svi ni danas. Ali tada je to već prisutno. Nije mu prva, nije joj prvi, i ti su brakovi već klimavi, riskantni, jer ona pamti one svoje ranije, on pamti svoje ranije… Ne moš da zaboraviš ni kad nekog vidiš na ulici kad hormoni rade, kad si mlad, – a kamoli da zaboraviš kad si s nekim dijelio postelju.  Ti to nosiš sa sobom, u taj brak. Opametimo se… naiđe se na pravog, dolaze djeca ali ti su brakovi klimavi. Govorimo o  generacijama 3o-ih… Ja sam jedan od djece tih iz generacije 30-ih, ja sam iz generacije 6o ih…

NAŠA GENERACIJA, OKO 60-ih

Postoji jedna ogromna odbojnost prema braku. Brak je ranije bilo nešto logično. Moja generacija već, urbana, …ali i na selu je isto već došlo  isto, došla je satelitska antena, facebook, mi smo se zabavljali beskrajno dugo, zasićavali se jedni drugih, postojala je ta “svedozvoljenost”, to je dobar termin (!)  Nije da su roditelji dozvoljavali – nisu, ali je društvo nametalo to da je sve dozvoljeno, pa smo mi govorili: “Pusti me na miru sve je dozvoljeno!” Poslije tako dugog zabavljavanja znamo se do tančina, a nije bilo Božjeg blagoslova, nije bilo te tajne, sve smo vidjeli, sve smo upoznali, izbjegavao se brak, ti brakovi su pucali vrlo brzo, jer tek onda vidiš da ste se zasitili jedno drugog, da tu nije bilo te divne božanske tajne, ti brakovi pucaju, jer recimo zabavljaju se po deset godina, vjenačaju se i za manje od godinu dana se rastavljaju…

NOVE GENERACIJE, 90-ih

To su generacije koje ne da ne razmišljaju o braku, nego ne razmišljaju ni o zabavljanju. Djevojke su u grupi, mladići su u grupi. Za jedno večer – super. Poslije: Zdravo! Osjećaj odgovornosti je totalna nula. Znači – želim totalnu slobodu. Nemoj uopće da me optrećuješ. Samo ako može za večer, dvije i to je sve.

O čemu se tu radi? Nalazimo se u jednom zaista tragičnom naraštaju.  Civilizacija boluje od nedostatka komunikacije. Mi smo izgubili komunikaciju i na taj način smo izgubili mogućnost da razumijemo jedni druge. Problem je tamo još od početka čovječanstva, izgubili smo Boga u sebi, Tvorca s kojim mi trebamo komunicirati, koji nam daje moć da komuniciramo. Kada volim, tada komuniciram. Kada ne volim komunikacija se prekida.

Pasije Svetogorac, jedan predivni starac iz Svete Gore, (opet monah koji govori o braku) kaže da današnja civilizacija boluje od tri glavne bolesti: razvodi, duševna oboljenja i karcinom. Tu vidimo da je suština svega – gubitak komunikacije.

Ne možemo se sporazumjeti. Mi ne znamo što hoćemo zapravo. Nismo uopće svjesni šta mi hoćemo od života. Ne možemo komunicirati sa sobom, sa drugim i sve se ruši. Međuljudski odnosi su u ogromnoj krizi. Kakve to veze ima s duševim oboljenjima i karcinom. Ima i te kakve. Glavno oboljenje današnjice je šizofrenija, rascjep ličnosti. Sad je to samo šifra. Ima ih preko tridestak vrsta. Uglavnom je šizofrenija gubitak komunikacije sa sobom i sa drugima. Čovjek ne može više da iskomunicira sa sobom. Kod karcinoma vidimo da dolazi do gubitka komunicije stanice između stanice. Gubi se sila koja daje zdravlje organizmu. Dvije ćelije u jednom organizmu ne mogu komunicirati između sebe, i čim nema komunikacije, gubi se ljubav, gubi se atrakcija, dolazi do odbijanja i do raspada. Karcinom nije ništa drugo nego rat.

Drugi svetogorski starac sv. Silvan A. on je rekao da je najveći grijeh današnjice – rat. Rat nije ništa drugo do gubitak Boga gubitak Tvorca. Kad gubimo Boga u sebi, gubimo tu snagu da živimo, da komuniciramo i da volimo. Onda dolazi do kraha, ne razumijemo jedni druge, i sve počinje da se ruši. Mi nismo svjesni šta mi hoćemo od života, šta hoćemo od prijateljstva, od života, šta hoćemo od braka… (17.51)

….

Tko je Arsenije Jovanović – evo nekoliko podataka s nekoliko internetskih izvora: 

Bio je roker, u grupi iz koje je nikla “Ekatarina Velika”, mladost proveo u elitnom dijelu Beograda, završio stomatologiju, živio u New Yorku. Kao mladić, koji je u vrijeme osamdesetih “imao sve”, a opet osećao neizrecivu prazninu i besmisao, bio je svjedok tragične sudbine  kruga vrhunskih umjetnika, glazbenika, slikara stare SFRJ koji su, zajedno sa njim, bjeg od tog istog besmisla potražili u još većem ništavilu – drogi. Većina ih je umrla. Ili su se predozirali, ili su ih pokosili hepatitis i sida. U sjećanje na njih napisao je knjigu “Bog i rokenrol”. “Neki su mu zamjerili, – govori – a nekima je ta  knjiga spasila život.” U svojoj knjizi “Bog i rokenrol” opisuje stradanje članova popularne grupe Ekatarina Velika, gde govori da je prvi od heroina umro bubnjar, vjerojatno najbolji koga je Beograd imao. Zatim je otišao vođa grupe gitarist i pjevač, onda basist te na kraju Margita, klavijaturistkinja, sva otečena od narkotika, alkohola i lijekova. Knjigom je htio pokazati i ovu drugu stranu medalje glazbenog pravca. Kada sam objavio knjigu neki su mi zamjerili. Pitali me ko će to čitati.  A mladi su je djelili između sebe i puno njih se skinulo s droge poslije te knjige…

Danas je monah u Crnoj Gori. Bavi se i psihologijom.

O mladima je jednom rekao da u “zombirani i nadrogirani”. U Podgorici su se održavala redovite tribine na kojoj je to izjavio pa je nekom to zasmetalo i otad tribina više nema. A omladinu je važno sačuvati – “zato što je omladina najzdraviji dio društva. Čovjek srednjih godina je ucjenjen poslom, djecom. Omladina je rasterećena i može pokrenuti promjene. Sistem to zna i ne želi da se istina čuje. Sjećam se mog vremena. Vođe najvećih rokenrol bendova bile su izmanipulirane od sistema. Mislili su da su borci, neki buntovnici, u stvari, sistem je preko njih kontrolirao omladinu. Dođu klinci na koncert, ispušu se, izprotestiraju, kažu: “Kako nam je dobro u ovom mekom komunizmu”, i ne bune se. Onda im još ubace drogu i završe posao.

A ovako on opisuje život mladih današnjice:

“Ne prođe ni 24 sata bez nekog stimulansa, od kofeina i nikotina, preko alkohola, do droge i seksa. Moji preživeli prijatelji mi pričaju da je u Njujorku sramota ako da kažeš da nisi imao bar jednu gej vezu. Neka si “hetero”, ali moraš da imaš i neku gej – avanturu da bi te smatrali “civiliziranim”

O društvu kaže da pati od nedostatka ljubavi. Ljudi su debeli jer žele utoliti svoju duhovnu glad. Duša im je gladna. Društvo odvlači roditelje van kuće, preopterećeni su, nemaju vremena za svoju djecu. Odgajani su bez ljubavi. Zato imamo epidemiju psihičkih bolesti.

O ljubavi kaže kako se, na žalost, sve više poistovećuje sa požudom. I ne postoji ljubav na prvi pogled kao što ne postoji ni “prijateljstvo na prvi pogled.”…

c) AIDS

Svjetska je javnost s pravom zabrinuta zbog pojave ove epidemije koja se očito nezaustavljivo širi jer sve do danas za nju nije nađen lijek.

Tema AIDS-a usko je povezana sa čistoćom. Prije svega zato jer se zaraza najčešće prenosi seksualnim odnosom. Velik udio pri tome imaju homoseksualni kontakti, ali ima sve više slučajeva u kojima se zaraza prenosi heteroseksualnim odnosom. Znatno je manje zaraza među supružnicima koji se čvrsto drže bračne vjernosti.

Kad analiziramo podatke koji su nam danas na raspolaganju možemo zaključiti  da su bračna vjernost i čistoća najučinkovitije prepreke protiv širenja AIDS-a.

Treba reći i da širenju AIDS-a najviše pridonosi neuredan, nečist i prije svega istospolni seksualni život.

S bolom moramo konstatirati da se borba protiv AIDS-a usredotočuje prije svega na podjelu i uporabu kondoma, čime se propagira  „siguran seks“. Pritom se ni u najmanjoj mjeri ne ulazi u moralnu procjenu spolnog odnosa niti se ukazuje na nemali postotak slučajeva u kojima ti potpuno mehanički elementi zakazuju pa se ljudi dovode u zabludu.

U permisivnom društvu smatra se da se „odgoj“ sastoji od izbjegavanja rizika a nitko se ne pita o načinu izbjegavanja rizika niti o moralnosti sredstava koja se koriste. Čovjek bi pomislio kako je „siguran seks“ najvažniji kriterij a riječ je u ovom slučaju o istoznačnici s pojmom „siguran grijeh“.

Sve dok ne počnemo inzistirati na važnosti čista načina života pri suzbijanju AIDS-a, ta se pošast neće moći ispravno procijeniti.

d) Rastava braka

Sigurno bismo stvari grubo pojednostavnili kad bismo ustvrdili da je neuspjeh bračne zajednice nešto što uvijek i isključivo možemo svesti na nekorektno seksualno ponašanje jednog od supružnika. S druge strane, zbog očita nepoznavanja zbilje, moglo bi se tvrditi da ponašanje koje je suprotno čistoći neznatno utječe ili uopće ne utječe na propast braka. Propast bračne zajednice obično je rezultat više čindbenika no važnu ulogu pripisujem nedostatku seksualnog samosvladavanja. Postoje neuredni seksualni predbračni oblici ponašanja koji izrazito negativno utječu na suživot u braku ako se za njih ne učine djela pokore, osobito ako se i dalje nastavlja nezrelo i egoistično ponašanje. Ono se opisuje kao „bećarsko“ umjesto da se smatra uvredom Boga, a i  ljudske prirode.

Kad se među supružnicima dogodi slom koji se više ne može zaliječiti, otvara se novo područje za čistoću: vjernost prema partneru od kojeg smo razdvojeni, a koji možda nosi znatan dio odgovornosti koju teško mogu razumijeti oni koji u braku vide samo ugovor o suživotu dok,

kako se kaže „ljubav traje“.

e) „Odgoj za ispravan odnos prema seksualnosti“

Ova tema je na dnevnom redu otkad je Ministarstvo odgoja i obrazovanja o njoj izdalo dvije publikacije. U dokumentima se navodno težilo tomu da se nađe „najmanji zajednički nazivnik“, ali vrijednost ponuđena sadržaja ne smatramo prikladnim za stjecanje orjentacije upravo zato jer ga je njihov „pluralizam“ spriječio da za ishodište uzme objektivni moral.

Prvi dokument govori o „seksualnom odgoju“, dakle o dvoznačnom izrazu, koji je u drugom izdanju zamijenjen pojmom „odgoj koji se tiče seksualnosti“, što zasigurno bolje zvuči. Pa ipak se ni u prvom ni u drugom izdanju ne spominje čistoća u kontekstu seksualnosti i spolnosti kao ponašanje koji se pristoji zrelom muškarcu i zreloj ženi.

Bez osnova jedne ispravne antropologije odgoj nije moguć. Kad se ne zna što je čovjek, što mu je cilj i smisao života i djelovanja, ne može se izgraditi projekt odgoja. Jedna istinska ljudska antropologija ne počiva isključivo na sociološkim statistikama ili psihološkim zapažanjima nego mora bezuvjetno uključiti i odgoj u seksualnom području, koji naravno ovisi o cjelokupnoj čovjekovoj slici, njegovoj prirodi, cilju i djelovanju.

Drugi tekst je važan prije svega zato jer obitelji i svakoj odgojnoj ustanovi priznaje autonomno pravo da odredi programske sadržaje odgoja na tom području. U cjelovitu odgoju važno mjesto zasigurno zauzima odgoj za čistoću.

f) Godina obitelji

Ujedinjeni narodi i Katolička Crkva proglasili su 1994. „godinom obitelji“. Tijekom te godine Crkva poduzima velike napore kako bi ojačala kršćansku obitelj i kako bi svaki dom postao ono što treba biti prema Božjem planu punom ljubavi, izvorom istinske ljudske savršenosti.

Dio tih napora Crkve zacijelo će biti posvećen podukama o braku, o podrijetlu i osnovama obitelji, o pripremama za brak, o ispunjenu životu u obiteljskoj zajednici, o obitelji kao glavnom čindbeniku odgoja djece, o religioznoj prirodi obiteljske zbilje, o obiteljskim krizama itd.

Čistoća je izuzetno važan čimbenik u životu obitelji. Priprema za brak mora biti čista, međusobna ljubav supružnika mora biti čista a djeca moraju u obiteljskom okružju imati pretpostavke za odgoj u čistoći.

Ne želim nipošto tvrditi da je čistoća jedina sktrukturna sastavnica kršćanske obitelji. Ipak treba inzistirati na tome da je uz ostale sastavnice upravo ona jedan od njezinih nosivih stupova. Ostale sastavnice čine se bez nje nepostpunima i oslabljenima. Bez nje nedostaje im organska ljepota, vanjska i unutarnja harmonija osoba koje čine obiteljsku zajednicu.

Ozračje čistoće u jednoj obitelji dolazi do izražaja u dostojanstvu njeziih članova i nužna je pretpostvka za osjećaj Božje prisutnosti u toj osnovnoj zajednici „kućne Ckrve“. Obitelj je prikladno okružje za cjelovit odgoj djece kji nesumnjivo mora sadržavati i odgoj za čistoću.

Dosadašnja razmatranja ukazuju na cijeli niz činjenica i situacija koji razmatranje o čistoći ne čine samo primjerenim nego dapače nužnim. Problemi na koje ukazuju navedene činjenice neće se moći adekvatno riješiti ako se ne poduzmu napori za cjelovit odgoj čovjeka. A on uključuje odgoj koji dovodi do toga da se nauči i cijeni ponašanje u skladu sa čistoćom.

Iz pastirske poslanica kardinala Jorgea Medine Esteveza

koju je napisao dok je bio biskup Valparaisa u Čileu

I Isusova majka bila je tamo. (1)
A na svadbu je bio pozvan i Isus.
I njegovi učenici bili su onamo. (2)

Kad je vina počelo nestajati
dođe Isusu njegova majka
„Vina nemaju“ – ona se Njemu obrati. (3)

I kaže njoj Isus, Spas:
„Ženo, što ja imam s tobom?
Još nije došao moj čas.“ (4)

Poslužiteljima će tad njegova mati:
„Što god vam rekne učinite!”
(I oni će se odmah na posao dati.) (5)

Bijaše ondje za čišćenje židovima
šest kamenih posuda,
a svaka od po dvije do tri mjere ima. (6)

“Napunite vodom posude te!”

reče Isus poslužiteljima
I do vrha oni napune sve. (7)

Reče im dalje: „Zagrabite sada
i nosite ranatelju stola.“
Oni odnesu tada. (8)

Kad okusi vodu što posta vinom
A nije znao otkud dobre kaplje ove –
Znale su sluge koje zagrabiše vodu –
Ravnatelj stola zaručnika pozove. (9)

I kaže mu: „Svaki čovjek stavlja na stol
dobro vino najprije
A ono gore kad se čovjek ponapije,
a u tebe se dobro vino sve do sada krije. (10)

Tako u Kani Galilejskoj
Isus prvo znamenje napravi.
I povjerovaše u nj učenici njegovi
kad im se tu očitova u slavi. (11)

Nakon toga odu u Kafarnaum
Isus i oni što su mu kao braća znani
S majkom i učenicima skupa
i ostanu tamo nekoliko dana. (12)

(Prema Iv 2,1-12)

Najpoznatija svadba to je bila,
u Kani, onog čudesnog dana
gdje se i Gospa s Isusom uputila.

Nije to bilo kraljevsko vjenčanje
već dvoje koje ljubav veže,
a ne neko veliko imanje.

I kad nasta zabrinjavajuće stanje,
kad vina nesta Gospa sve vidi
pa Isusu to daje na znanje.

Za zaručnike želi blagoslov svog Sina
i da se u veselju združe tog dana,
a ne da dan pamte po manjku vina.

Zar Sin njoj može ne uslišit želju?
Protivi se naizgled da započne čuda
al čini to – i biva uzrok veselju.

Od obične vode vino najbolje pravi
i njegovi učenici svjedoci su toga
i kakvog Učitelja tu imaju u slavi.

Tu vjenčanje nije tek zabava noćna,
tu je ženidba po volji Božjoj bila
pa je i molitva stoga bila tako moćna.

Koji Gospinu zaštitu u životu žele,
oni se trude ugađati Bogu
a Bog će im onda i dati – da se vesele.

A kad godine i zaljubljenost prođu,
kad veselje utihne i teškoće porastu
kad bolesti i nemoći dođu

koji se zaista vole neće odustati
njima je sveto ono dano obećanje,
u dobru i zlu jedno uz drugo će stati.

I kad bolest zavlada i predugo traje,
kad od zaljubljenosti nestane traga
kad svijet ih uče da slijede osjećaje

koji se zaista vole neće odustati
znaju da je ljubav od osjećaja više
i da ih Bog svojom pomoću prati.

Skupa u dobru i zlu! – sveta su obećanja,
koji se zaista vole znaju što to znači,
i obnavljaju u srcu zavjete s vjenčanja.

Dok ih smrt ne rastavi – riječ su dali
u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti,
pred Bogom su svečano obećali.

I dok im drugi ljubav uništiti žele
Bog će im dati snagu koja treba
ako s Njim oni svoje brige dijele.

I dok svijet ih uči da samo guštaju,
da planiraju možda samo jedno dijete,
oni svoje planove Bogu prepuštaju.

No za mnoge koji se kršćani zovu
i troje djece već je puno
i ne pitaju se za želju Isusovu.

A On ne želi da se čovjek boji
života kog mu On povjeriti hoće
niti da planove bez njega kroji.

A znamo i sami što se danas događa,
da se malo gleda na Božje želje
i umjesto djece sebičnost se rađa.

Lukavo je sotona već mnoge zaveo
da priznaju i gay-brak
i na otpad od Boga ih naveo.

Lukavo se izokreće što Bog odredi
pa je stvar izbora jesi muško il žensko
ni zakon prirode više ne vrijedi.

Tamo kod prvog para
u raju, Bog dvoje ljudi
od jednog stvara.

I blagoslovi onaj par
muško i žensko
što jedno drugom postadoše dar.

I zapovijed im dade svetu
da postomstvo dadu
ko bogatstvo ovom svijetu.

Želio je Bog da on i ona
slika njegove ljubavi budu
al njih dvoje prevari sotona.

A Bog već tad ima svoj plan
u sveznanju svom već vidi
tko će njemu biti poslušan.

Jedna žena koja nema grijeha
za sve one što Spas čekaju
bit će prava utjeha.

I eto ta Žena i eto taj Spas
na svadbi znanoj u Kani
tu su radi njih, al i radi nas.

Tu su da blagoslov svoj daju
onima koji blagoslov traže,
da pomoć njihovu uza se imaju.

Tu su da s njima radost dijele
da znak ljubavi budu
to im oni od srca žele.

Gospe, Majko i naša i Zagovornice,
u potrebama našim
ni od nas ne krij svoje lice.

Ti izmoli za nas ono što nam treba
i daj da kušamo već sad
na zemlji komadić Neba.

I prije neg pozivamo za stol ljude
nek Sina Tvog u molitvi zovemo
da nam dragi Gost bude.

On i veselje s nama dijelit želi
i ne mora se smijat glasno
da bi znali da s nama se veseli.

Isuse, Ti si bliz svakoj dobroj želji
usliši nas i budi
temelj naših obitelji.

Primi naše veselje i naš znoj
sve ono što planiramo i radimo
neka bude – uz blagoslov Tvoj

Primi Isuse plodove našeg truda
i nek blagoslov Tvoj u životu našem
na Tvoju slavu čini čuda.