Postoje teolozi koji su u skladu s tradicijom i naukom Crkve od početaka, ali su ušutkani od strane modernih teologa. Primjerice – po pitanju pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu moderni teolozi mogu o tom i jako pobožno pričati, ali su u većoj ili manjoj mjeri otišli od doktrinalnih temelja.

Teolozi ove teologije oslobođenja imaju jednu stvar zajedničku a to je da naglašavaju povijesnog Krista u odnosu na Krista vjere i to temelje na tvrdnji da Isus nije propovijedao o sebi (to bi značilo niti na pobožnost prema Njegovu Srcu) nego o svom Kraljevstvu, a Njegovo Kraljevstvo je osloboditi financijski i materijalno siromahe od njihova zemljskog siromaštva.

Vjerojatno najviše sistamatiziran među njima je bio Boff Leonard, brazilski pisac čiji je roman Isus Krist osloboditelj postao klasik. Prema njemu Isus nije došao donijeti objašnjenje ove stvarnosti nego je došao pozvati na hitnu i kompletnu promjenu stvarnosti.

Isus, prema Boffu, propovjeda Boga do kojeg se ne dolazi toliko preko molitve i religiozne prakse koliko preko služenja siromašnima u kojima prebiva istinski Bog. Isus dobija bogatstvo i političku moć i on uči totalno novu religiju a to je slavljenje Boga preko truda oko oslobođenja od zemaljskih ugnjetavanja.

Prema tome, poprilično je sporedno u toj teologiji što kršćani misle o Kristu. Bilo da je Isus Božanska osoba koja je uzela ljudsku narav, ili nije, bilo da je uskrsnuo ili nije… to je njima manje važno. (On čak nije prema Hansu Kungu stvarno uskrsnuo nego je to nešto što se dogodilo samo njegovim učenicima – tj. u njihovim mislima). Ono što je zaista bitno i što je temeljna i centralna poruka Evanđelja za ove moderne teologe – jesu li siromašni oslobođeni od ugnjetavanja.

za više usp. o. J. A. Hardon S.J. o teologiji oslobođenja