SVEĆENIČKI POZIV

Na početku možemo čuti nešto o don Josipu, koji je sa 16 godina otišao studirati u Rim, o susretanju raznih svećenika, o molitvenoj zajednici u Splitu i pozivu na svećeništvo, o prvotnom studiranju filozofije i promatranju svećeničkog poziva sa strane, o prvim koracima na putu ka svećeništvu, o slavlju jedne Nove godine na kojoj se točno u ponoć molila krunica, te nešto o crkvi za mlade u kojoj djeluje trideset godina kao upravitelj.

ULTRA U SPLITU

U nastavku emisije govori o ULTRI u Splitu te je mišljenja da se treba borit da se to ukine. Govori o svojim susretanjima narkomana u splitskom getu koji su svojim dilanjem sustavno uništavali ljude. Kao razlog se navode novci, ali što čovjeku vrijedi više novaca, ako nema blagoslova? (… u videu kasnije opet nešto na tu temu: Pohvalno je da ljudi žele evangelizirati, ali to je krivi pristup; tu se može izmijeniti s njima 2-3 rečenice i to je to, a oni računaju i s nama da ćemo im još davati besplatnu vodu koju će na drugom mjestu platiti 20-30 kn… )

NALAZIMO SE U DUHOVNOM RATU

Ljudi često ne shvaćaju da se nalazimo u duhovnom ratu. Imamo sakramente koji se primaju čisto radi forme. Umjesto da ih se krizma 100%, zašto ih ne bi krizmali 20% pa da i riskiramo 10%, ali krizmati ih sve pa riskirati 90% nema smisla.

Događa se UBRZANA APOSTAZIJA, otpad od vjere.  Potrebno je drugačije postaviti stvari. Postoji razni izazovi za mlade: droga, pornografija, okultno, a ne odgovara se adekvatno. Gdje o tome možemo čuti danas?

Živi se u krivom uvjerenju da smo u demokraciji. To nije kršćanska demokracija. Sustavno se radi na tome da kršćanstva ne bude. Kako se braniti od toga?

Ljudi onda odlaze u druge zemlje gdje je još veći otpad od vjere. Ne pitaju se hoće li djeca tamo biti vjernici? Na kakvu će zajednicu naići? Na kakve svećenike? Na kakvu župu?

IDE SE ZA MATERIJALNIM, i u tome se uspijeva ali se ne misli da se MOŽE IZGUBITI DUŠU. I svoju i duše svoje djece.

Mi imamo državu ali u njoj postoje snage koje se bore protiv domoljublja. MEDIJI DJELUJU NEPRIJATELJSKI. Što možete naći dobrog na HRT, što ti dobrog donose takvi mediji? (…) To treba tretirati kao pornografiju i ne podržavati ih svojim novcem. To je toliko protiv čovjeka. Ima već i djece koja se susreću s pornografijom (dječak od 5 godina pita za savjet…)

Ono s čim se djeca i mladi stalno mogu susretati jesu pornografija, okultne prakse kao prizivanje duhova i sl. a to je na TV non-stop, to je na crtanim filmovima, a neke crtane serije imaju 500-600 epizoda i onda se gledajući to dobije kriva slika svijeta i ne kršćanski način razmišljanja.

Onda, u školi postoje razne ideološke podvale kao npr. teorije o stvaranju svijeta. Zašto se toliko govori o teoriji evolucionizma npr, a zašto se ne bi govorilo o teoriji kreacionizma?

Stalno nas se bombardira sa protukršćanskim sadržajima.

OBITELJSKI SUSRETI

Neke su obitelji izrazile želju da pokušaju nešto promijeniti, pa smo organizirali susrete obitelji koji traju po 2-3 dana. Tu smo vidjeli da se može i drugačije. Tu se mogu susresti sa drugim obiteljima koje imaju iste probleme. Obitelji bi se okupljale oko euharistije, oko krunice, družili bi se, imali bi dva predavanja i to je bilo nešto dragocjeno. Susreti se organiziraju 2 puta godišnje, a u međuvremenu se obitelji grupiraju u četiri i onda idu kod jedne obitelji u goste, redaju se, ništa se ne sprema za jesti, eventualno se ponudi čaj i slično, mole krunicu i tako djeca bolje vide da je i kuća mjesto molitve, ne samo crkva. Vide da nisu sami, da ima i drugih koji tako žive i to postanu susreti koji se iščekuju i koji ih raduju.

Od malih koraka na duge staze vide se velike promjene.

ŽIVOTNA PRAZNINA i TRAŽENJE BOGA

Kako će čovjek prepoznati da je prazan i da mu treba Bog?

Mi živimo u vrijeme kad se živi za jelo, izlaske, putovanja, i sl. no treba povući crtu.
(osobno iskustvo praznine izlazaka iz mladosti. Što želim? Kud to vodi?)

Čovjek nije stvoren samo za tjelesna zadovoljstva. Treba nahraniti dušu. I to je ono što se ne misli kod sklapanja brakova. Misli se je li zgodna, ima li on stan, a ne ono što je bitno: dijele li iste ideale, mogu li živjeti u čistoći, a ako ne mogu živjeti u predbračnoj čistoći šta će se dogoditi u braku kad ne budu zbog nekih razloga mogli imati odnose – hoće li tražiti drugu/drugoga? Treba biti iskren sa sobom. Ono što nudi svijet – to je samo slama.

Kako se okrenuti prema Bogu? Što kad  čovjek dođe i u crkvu pa je i tamo razočaran?

Sve kreće od osobnom odnosa s Bogom. Ako ja dođem do zaključka da Bog postoji, da sam se odlučio da živim kao vjernik, onda me u tome ne može ništa omesti. Postoji izreka: „Roma veduta – fede perduta!“ – „Viđen Rim – izgubljena vjera!“ – Tu se može vidjeti sablažnjivih stvari. Ako se čovjek fokusira na to izgubit ćeš vjeru preko noći. … Zašto ja idem na misu? Vjerujem da je tu živi Bog i da mi je to potrebno da se mogu nositi s ovim svijetom.

Dalje u emisiij (Na yt – VJERNI BOGU) možete čuti:

• O poganskom slavlju pireva – djevojke i žene kao da se takmiče tko će se vulgarnije obući…
• o poganskim slavljima krizme: mladi zakupe kafić pa banče … i kakve to veze ima s krizmom?
• Poganstvo u turizmu: zakupljivanje apartmana za čovjeka i njegovu  dogu (psa) – onaj koji pristaje na to dopušta da se pod njegovim krovom događa i zoofilija, općenje sa životinjama
• O pokušaju evangelizacije na Ultri – Više para, ali manje blagoslova! Mi moramo moliti Boga da Ultra u Splitu stane
• pokušajima da se uništava mlade zdrave snage koje dolaze u grad iz sela, iz Hercegovine, … kao što je i nekad radila UDBA…
• o potrebi da se s mladima susreće pojedinačno ; ispovijedi, duhovna vodstva…
• O duhovnim vježbama svetog Ignacija… Koliko je samo bilo duhovnih poziva kao plod duhovnih vježbi…
• O inicijativama za vrijeme korone: organiziranje hodočašća sedam Gospinih crkava koje bi trajalo 3 ipol sata hodanja tu je sudjelovalo oko 150 ljudi… osjetili su ozračje slobode. Vidjeli su da se nešto i može učiniti.
• O sve većem uvođenju klanjanja u crkvama
• o inicijativi 4o dana za život i velikih blagoslova koji iz toga proizlaze
• o krivovjerjima među pastirima, pa i kardinalima – ako netko izvjesi zastavu LGBT u crkvi – pa tu nemaš šta radit -moraš tražit  crkvu koja je udaljena kilometrima, ako treba jer na dulju vremenski period pokazat će se rezultati – polako će se gubiti vjera…
• o osobnoj, a ne samo kolektivnoj odgovornosti; nema odgovornosti jer nema sankcija
• o šutnji Crkve o grijehu kontracepcije – a nikakva kontraceptivna sredstva nisu dopuštena. Nema više govora o vjeri u Božju Providnost. sve mora čovjek sam osigurati. Bog mu više ne treba. Sveta Katarina Sijenska je bila 25 dijete u obitelji. Da tu nije bilo otvorenosti životu ne bi bilo svete Katarine
• o koroni i mjerama
• o najavi GLADI – tko o tom razmišlja? Namjerna prekidanja dotoka goriva, gnojiva, uništavanje stočarstva u Nizozemskoj,… Nestanak struje: ne rade škrinje, ne rade liftovi…  Kolone šlepera… namjerno zaustavljanje brodova da ne mogu isploviti da se pokvari roba i namjerno izazivanje nestašice hrane…  Čitajmo Stari zavjet – što se događalo u Josipovo vrijeme – … Ne možemo mi kao bogataši raditi skloništa i skupiti hranu za 2-3 godine: Potrebna je međusobna solidarnost; ako imaš neku njivu staviš to u funkciju i onda Bogu u ruke.
• Bog je nekad hranio narod manom
• O velikom resetu i “novom normalnom”, o nastojanju da se ljude učini robovima…
• Jesmo li svjesni kud to ide… Što će u velikom gradu ljudi kad ostanu bez struje? Krajnji je čas da se ljudi vrate. Imaju nešto od čega mogu početi… (A ljudi prodaju svoje. Bože budi nam u pomoći…)
• O intelektualcima i političarima koji se prostituiraju tj. pišu samo ono što se traži od njih, što se plaća, kalkuliraju a ne rade po Božjem
• Trebamo moliti da nam Bog da snage da živimo kao ljudi i kao vjernici
• Ne poznajemo svoju povijest i ne vidimo koje je sve zahvate u prošlosti Bog radio u našem narodu; O našem velikom svetištu Trsat; o brojnim Gospinim ukazanjima koja su se događala u vrijeme kad se to nije moglo istraživati (Drugi svjetski rat…) Bošnjaci, Zovik, Paulovec, Roško polje, Pašman, Bol, Roženica, kraj Krašiča, kraj Zadra, … Ukazanja su bila toliko raširena da je Tito došao u Split i govorio protiv Gospinih ukazanja.  I to su stvari koje se 70 godina nitko nije istraživao, a na tome treba Bogu zahvaliti …
• O važnosti javne molitve. Naš jedan pustinjak u Australiji je za vrijeme korone organizirao molitvu u Sydneyu ispred katedrale, pa je to onda krenulo u Poljskoj, pa onda i kod nas, ispred katedrale u Dubrovniku (što vodi Stjepo Gleđ Markos…), naši su molili u Splitu ispred katedrale, u Zadru ispred nadbiskupije, u Zagrebu ispred Kamenitih vrata, … To pokazuje kako smo ugroženi u svom opstanku. Ljudi izlaze na ulice kako bi ohrabrili i druge da se vrate vjeri, jer nama nam druge.
• Poruka za kraj? Teško je dati opću preporuku, ali je važno da svatko bude vjeran u onome što mu je povjereno, i da bude ponosan na ono što mu je povjereno. Svatko od nas može u svom životu prepoznati Božje zahvate na kojima može Bogu zahvaljivati i njma se nadahnjivati. A onima koji su vani, u Njemačkoj, najbolje da se vrate jer je krajnji čas…  Poznanstvo s ljudima koji se vraćaju… Možemo oživjeti bratimljenje u narodu, vratiti se svome i svojima, ima dovoljno i prostora i posla. …
• Blagoslov …

Izvor: posavinatv – Srijeda, 12.10.2022.

(…) Primjer koji daje jedan crkveni otac: Kad liječnik bolesniku propiše PIJAVICE koje će mu oduzeti dio krvi – time postizava da mu bude bolje. One po svojoj naravi piju krv do beskonačnosti. Naporne i dosadn e ljude znamo usporediti sa pijavicama. Oni samo gledaju kako doći do što više krvi. Liječnik gleda samo na to da se odstrani ona bolesna krv. Nezasitna želja pijavica za krvlju, njihova požuda, nema ništa zajedničko sa željom liječnika. On ih stavlja za dobro. Bolesnik se ne brine za nezasitnost i požudu pijavica nego tu vidi sredstvo koje će mu pomoći.(…)

…

Ništa se ne događa bez Božjeg dopuštenja. Nema onog da se nešto dogodilo slučajno. Mi možemo imati krize uzrokovane sobom ili drugima, ali bez obzira na to – Bog je s nama. Kad bi se Bog od nas omaknuo ničeg ne bi bilo. U Svetom Pismu vidimo kako je faraon tlačio Izraelce zbog njihove brojnosti, ali i iza toga je opet Božja promisao, da se oni vrate Bogu. Bog se služi dobrim i lošim stvarima. Pa, ako je sve od Boga – onda bi sve trebalo mirno primat, a ne što nam odgovara to ćemo primat, a što nije to nećemo.

Na to bi se moglo prigovorit da ne spada u Božju Providnost ono što spada na slobodu čovjeka. Ako netko čini nešto da nam napakosti, da nam otme nešto, materijalna dobra ili dobar glas, – kako u tom vidjeti Božju volju?! – jer Bog takvo što osuđuje. Samovolja, zloća, neznanje… to nije Božja volja. Ipak, Bog je jasan u Svetom Pismu – ništa se ne događa bez Božjeg dopuštenja. Ako nam netko želi zlo to se događa jer je BOG TO DOPUSTIO. Zašto, npr. imamo baš ovakve političare, korupciju i sl. Ako Bog to dopušta onda je to za naše dobro. Moramo se suočit s tim i shvaćati to na ovaj način – da Bog to dopušta.

Bog nema ništa zajedničko sa grijehom. Moramo stoga razlikovati ono izvanjsko od nutarnjeg, od volje koja pokreće radnju. ..:= Što je u nutrini čovjeka to čini da određena radnja čovjeka bude grijeh. To spada na volju. Bog tu ne sudjeluje. Ali Bog i to dopušta jer nas želi kao slobodna bića.

Ako čovjeku netko nešto ukrade Bog to dopušta, jer želi da taj netko ostane bez materijalnih dobara, ali ne sudjeluje u djelu lopova.  Zla nakana je čovjekova osobna stvar. Što Bog želi postići? Želi te lišiti vremenitih dobara da te učini kreposnijim. Tako grijeh postaje sredstvo. Što Bog čini ide za dobrom. I iza zla postoji njegova promisao da se POSTIGNE DOBRO. Grijeh što me netko baca u bijedu i siromaštvo škodi onom tko ga čini. Što se događa zbog grešnika – to je za moje dobro.

Primjer koji daje jedan crkveni otac: Kad liječnik bolesniku propiše PIJAVICE koje će mu oduzeti dio krvi – time postizava da mu bude bolje. One po svojoj naravi piju krv do beskonačnosti. Naporne i dosadne ljude znamo usporediti sa pijavicama. Oni samo gledaju kako doći do što više krvi. Liječnik gleda samo na to da se odstrani ona bolesna krv. Nezasitna želja pijavica za krvlju, njihova požuda, nema ništa zajedničko sa željom liječnika. On ih stavlja za dobro. Bolesnik se ne brine za nezasitnost i požudu pijavica nego tu vidi sredstvo koje će mu pomoći.

Tako treba gledati i na stvari koje nas pogađaju. Ne treba se brinuti da mi npr. nadređeni želi loše, ili da je htio pogodovati nekom drugom, da je bio neraspoložen, da zbog toga budem loše volje… U konačnici, znamo da je svaki čovjek slab, da se kod svakog mogu pronaći neke slabosti (osim kod svetaca u nebu) i da mi ne možemo imati apsolutno DOBRU NAKANU. Kad se vodila polemika sa protestantima onda su oi tvrdili da mi ne bi trebali biti vođeni željom za vječnom srećom jer je tu po srijedi kriva NAKANA, već se treba voditi samo time da UGODIMO BOGU. To jest ideal. Ali Bog nam daje i zapovijed da ljubimo sebe. Mi tražimo BOGA, ali tražimo i svoju SREĆU. To traženje svoje sreće ne smije prijeći, recimo 50%, ako se to uopće može tako računati.

Kad Kant raspravlja o čistoj nakani ona govori da NEMA APSOLUTNO ČISTE NAKANE. Moramo se zadovoljiti relativno čistom nakanom i prihvaćati da nam Bog želi dobro i da će nas on vodit, da se pročišćavamo. Ne smijemo mislit na zle namjere drugog i gajiti nesimpatiju prema drugom, Svatko ima kritičku sposobnost i može lako u drugom naći slabe točke. Ako to gledam kao nešto što je Bog dopustio onda to mogu gledati kao nešto za moje dobro. Ako netko ima loše pobude to ne bi trebao biti moj problem nego problem onoga tko to ima. To je sredstvo za naše spasenje. Bog je predobar, premudar i svemoguć. Ako stvari postavlja ovako – to je najbolji način za nas. Potrebno je da se ne odupiremo nego da prihvaćamo. I to što daje nekom vlast nada mnom i to je za naše dobro i spasenje. Tako u braku npr gdje je žena podređena mužu ona ima mogućnost da slušajući muža sluša Boga. Muž u toj ulozi ima veću odgovornost jer raspolaže sa većom vlašću. U svakoj zajednici je potrebna podjela uloga. Ako se ta uloga ne želi priznati mužu onda tu ulogu preuzima žena. Svakako, netko mora slušat. Moramo prihvaćat biti nekom podređeni. Tako je i u društvu… to činim za dobro i to doista postane dobro. Shvaćamo da to nije njihova moć nego Gospodinova. Kako bi inače izgledao naš život? Zamislimo kako je bilo onima koji su živjeli na stupovima i mogli su izravno slušati samo Boga. Bili su ovisni o drugim ljudima. Hranu im je trebao netko donijeti jer se nisu spuštali. I to ako ih se netko sjeti. Oni su prihvatili ovisiti o drugima. To je daleko zahtjevnije nego živjeti u našim okolnostima. Predanost Božjoj volji! Nitko se ne može domoći vlasti ako mu nije dopušteno od Boga. Božja Providnost svime upravlja. Izvrstan primjer imamo kod JOBA. Kad je Jobu sve išlo od ruke to je nešto svima prihvaljivo jer se prije držalo da ako Bog nekog ljubi onda ima potomstvo, imetak, zdravlje i sl. Ali kad se dogodilo da je izgubio sve, da ga je napala bolest… to nam nije jasno. Iz najboljeg stanja pada u ponor bijede. Što Job kaže? Žena ga poziva da proklinje Boga, ali Job to ne čini već govori „Blagoslovljeno bile ime Jahvino. On je dao, On je oduzeo“ Ostaje vjeran. On gleda sve na način kao da dolazi iz Božje ruke. Pa ako je prihvatio dobro iz Božje ruke, prihvaća i ono loše. Sv. Augustin piše da je JOB razumio Božju Providnost. Ne govori: Bog je dao, a Đavao oduzeo. On govori „Gospodin dao, Gospodin oduzeo“ Bog daje đavlu odriješene ruke da to čini nad Jobom. Ali Bogu se svidjelo da tako bude. Ili imamo primjer Josipa kojeg su braća prodala u Egipat. Zašto? Htjeli su ga ubiti, ali im se činilo manje zlo da ga prodaju u Egipat, no on je tamo „napravio karijeru“. Motivi su bili mržnja i zavist. A ipak Josip sve pripisuje Božjoj Providnosti. I umjesto da ih kazni kda ih je razotkrio govori im Bog je onaj koji me je poslao da vas održim na životu. Niste vi mene poslali nego Bog. On je rukovodio sa svime. On gleda u Božje nakane. Ne gleda u nakane zloće u srcima. Imamo i primjer kad je David morao bježati i kad mu govore „daj nam dopuštenje da ga smaknemo. David je još bio kralj i on ga je mogao dati smaknuti, međutim David razmišlja drugčije. Dva puta zaustavlja sluge. Sve je u Božjoj vlasti. To prihvaća iz Božjih ruku. Ili primjer samog Isusa kad ga je Petar htio zadržati,da ne prođe muku, On odgovara: „Čašu koju mi je Otac dao zar da ne pijem.” On može bez problema to izbjeć. I kako vidimo On to prihvaća. Kako znamo Volja Božja je za veće dobro. Tako sve što je uslijedilo ne pripisuje židovima, ne ni Judi, ni Pilatu, ni krvnicima, ni đavlima, ni onima koji huškaju sve one nesretnike… On u srcu gleda samo na Boga i to ne kao strogog suca nego kao Oca koji ljubi.

TO su primjeri od kojih učimo. Na gubitke, boli, poniženja, na sve to možemo gledati kao na nešto što dolazi od Boga. Ne misliti: ovaj ili onaj je kriv, naše boli nisu čovjekovo djelo nego Božje djelo… Kad razmišljamo i o nacionalnim tragedijama, o Blajburgu isl. I to je u konačnici za naše dobro. Znamo da je to vilo vrijeme mučeništva… i znamo kad ljudi žive u blagostanju da se lako odmetnu od pravih vrijednosti… Ako Bog dopušta nevolje i poteškoće onda On to čini jer vidi da imamo dovoljno snage da se s tim nosimo. Naše boli nisu čovjekovo djelo nego Božje djelo. TO je djelo puno mudrosti i služi najuzvišenijim svrhama. Mi smo Njegova stvorenja i on se brine za nas. Sve što nas snađe je dobro i to dobro od kojeg se BOLJE NE MOŽE ZAMISLIT. Teško je nama npr bolest kao rak smatrati dobrim za čovjeka, ali i tada čovjek treba sebi posvjestit da mu se ništa bolje nije moglo dogodit. Bolest od koje umiremo je najbolja za nas tada.. Knjiga mudrosti o tom „Ti upravljaš s nama….“

Doista, sve je za naše dobro. Neizmjerna je Njegova moć… U svemu što čini on s nama postupa blago, uvažava svačije darove… pokazuje poštovanje. Ako se osjeti prinuđenim da nas posjeti bolešću onda opet postupa poput dobrog liječnika i postupa tada s nama kako treba nama za izliječenje. Ukratko, sve služi za dobro ako se surađuje sa voljom Božjom.

(Prvi dio razmatranja; Duhovna obnova, Kaštel Lukšić & Kaštel Stari, 5.6.2016.; voditelj don Josip Mužić)

foto Dajana FB

bilješke M.G.