NAJVEĆI IDOL OD SVIH – VLASTITO JA (i neka ‘moja istina’ na mjesto Božje)

Jednu stvar koju nisam stavio na listu protiv prve zapovijedi je vjerojatno NAJVEĆI IDOL od svih a to je naše VLASTITO ‘JA’. Mi živimo u društvu koje relativizira. Svi mogu imati NEKU SVOJU ISTINU. Ti možeš imati svoju istinu, ja mogu imati svoju istinu… maaa, nije važno ako se suprostavljaju jedna drugoj. Ali BOG je Istina. I ako idem gledati ZAKON BOŽJI i govoriti: pa, ne moram ja raditi sve što Zakon kaže ja mogu odlučiti sam što želim – tada sam učinio SAM SEBE BOGOM. I nema većeg idola od tog. I kad gledamo na ostale zapovijedi i pitamo što s njima – … o kako smo ‘lijepo’ mi uspjeli sve njih staviti sa strane. Kako često se čuje da se Božje ime uzima uzalud. To je danas posvuda! Davao sam ispit savjesti srednjoškolcima i rekao sam: U redu, maknite Božje ime i stavite ime svoje majke tamo, … o, nisu to htjeli učiniti. Pitao sam: zašto ne? O, zato što vole svoju mamu i ne žele pokazati nepoštovanje. Aha, ok. Dakle to je u redu činiti prema Bogu, ali nije u redu prema majci? Kako mi STVARNO VOLIMO BOGA? Treća zapovijed – Nedjelja je, idemo u šoping! Ako moje dijete želi biti profesionalni glazbenik mora ići svirati nedjeljom. Nedjelja postaje običan radni dan: Idemo na posao. I tako mi činimo „veliki posao“ kršeći Zapovijedi. Možete pogledati cijelu listu ostalih.

„PA SVI TAKO ČINE. ŽIVIMO U 21. STOLJEĆU!“

Prošlog tjedna otac je govorio o tvrdom Isusovu govoru. („Tvrd je to govor, tko to može slušati!“) I ovo je tvrdo učenje Crkve. I zato što to nije uvijek jednostavno mi to moramo ostaviti sa  strane. Na posljetku „SVI TO ČINE.“ Ali to ne čini da to postane OK. Ili ako živimo u 21. Stoljeću mi mislimo da smo više prosvijetljeni nego u prošlosti, ali sve što smo uspjeli dokazati je da Bog koji je istina jest u pravu. Pitanje je samo da li mi to prihvaćamo. Jer mi imamo neku svoju istinu, svoje misli, i to ja onda stavljam ispred onog što je Božje. I tako ja sad mogu opravdavati kontracepciju, preljube, predbračne odnose, abortus, krađu, laganje, pornografiju.. vi nabrojite… i sve je to postalo OK u naše vrijeme. A ne NIJE. Ali mi smo pronašli načine da opravdavamo, da racionaliziramo, baš o svemu. I pogledajmo rezultate… KATASTROFA.

KAD PUSTIMO DUH OVOG SVIJETA DA UĐE U CRKVU

Kad pogledamo što se događa u Crkvi danas – Crkva i mi trebamo biti KVASAC U SVIJETU, ali što smo mi učinili – otvorili smo Crkvu duhu ovog svijeta. Nekako misleći da svijet ima nešto ponuditi nama i da je to nekako bolje od onog što nam je Bog dao. I tragično, ali sad je SVIJET postao KVASAC U Crkvi. I ako koristimo tu istu analogiju moramo reći da je sve palo. Tijesto nije naraslo. Splasnulo je. Vrijeme je da svijet maknemo – van. A sad ako slušamo pažljivo što nam je Isus rekao u evanđelju možete prepoznati nešto od onog što ste čuli u vijestima zadnjih par tjedana: zle misli, bludnost, krađe, ubojstva, preljubi, pohlepe, zlonamjernosti, prijevare, razuzdanosti, zavisti, bogohuljenja, arogancije, ludosti… i možemo pomisliti: vidi ti sve to! I znate što. Ti i ja ne možemo učiniti puno u vezi onog što se događa u Vatikanu. Gospa se brine za Crkvu. Mi moramo gledati gdje smo mi. Sv. Pavao kaže: mi smo hram Božji, hram Duha Svetoga. Zato trebamo gledati u sebe i zapitati se – gdje sam ja pustio svijet unutra? Gdje sam ja pravio kompromise? Gdje sam ja bio samo slušatelj, a ne i činitelj jer to nije u svijetu popularno. Želim se uklopiti, želim biti kao svi ostali. I tako mi dopuštamo sve to racionaliziranje kako bi nam izgledalo Ok griješiti. Moramo se sjetiti da će jednoga dana svatko od nas doći pred Sud Božji. I mislim da činjenica što živimo u 21 stoljeću neće biti dobra isprika! Niti će biti prihvatljivo ono mišljenje: „ali ja barem nisam činio ono što su drugi ljudi činili!“ znate što bi to bilo u prijevodu? – „Ti možda nećeš biti tako duboko u paklu kao što će biti neki drugi ljudi… „ O, ne…. zar je to neka utjeha? Teško. Mi moramo prepoznati da puštajući svijet unutra i dopuštajući sebi da se suobličimo ovom svijetu radije nego Isusu Kristu ne ide. Opet, pogledajte što je u vijestima! To je katastrofa. Ali to nije samo o onim ljudima. To se i nas tiče. Zato, svatko od nas treba ozbiljno pogledati sebe. Gdje sam ja pustio svijet unutra? Gdje sam ja kompromitirao Božju istinu? Gdje sam ja stavio sebe ispred Božje istine, jer mi njegova istina nije odgovarala, nije se poklapala s ‘mojom istinom’? I bolje mi je da se oslobodim te moje istine i prilagodim se Njegovoj. Gdje sam ja postao ono što Isus kaže – onaj koji mu služi usnama a srce mu je daleko od Njega? A mi ne želimo biti takvi.

SVATKO OD NAS TREBA NAPRAVITI SVOJ IZBOR, ne može se imati oboje: Bog i ovaj svijet

Sveti Jakov govori o vjeri koja je čista i neokaljana. To je ona koja nije okaljana ovim svijetom. Mi smo se okaljali. I vrijeme je da se oslobodimo toga. Vrijeme je za svakog od nas da napravi izbor. Mi možemo živjeti prema duhu ovog svijeta i li možemo živjeti prema Isusovu putu. Koji nas vodi u vječni život. Postoje dvije opcije. I dan dolazi kad ćemo morati napraviti izbor. Mnogi su ljudi mnogo pretrpjeli… Ili ćemo učiniti svoj savez sa ovim svijetom ili sa Bogom. Ne može se imati oboje. Ako je svijet ušao u crkvu – vrijeme je da se taj svijet izgura van. Taj svijet je ušao u naš hram. U hram Duha svetoga. I vrijeme je da ono nesveto istjeramo van tako da Duh Sveti može ući unutra. Tako da ti i ja, ne samo Crkva… zapamtite, to je važno imati na umu.. možete reći, da, ali pogledajte sve to što se događa… Ljudi u Crkvi, svi su grešnici, od pape pa sve do onog najmanjeg, svi smo mi grešnici. Ali učenje Crkve je SAVRŠENO. To je OBJAVA BOŽJA. I ne može se mijenjati. To je isto za sve ljude na kugli zemaljskoj. TO se ne može i neće se promijeniti. .. to što mi mislimo da smo prosvijetljeni i da živimo u 21 stoljeću i da ne moramo činiti ono što Bog kaže – Bog se nije promijenio … Naše ideje. Pogledajte dokle nas je to dovelo. Vrijeme je da se prizna: To je katastrofa. I vrijeme je za izbor, da bi imali vjeru koja je čista i neokaljana od strane svijeta.

Izvor: audio snimka propovijedi; župa sv Rafaela, straphaelcrystal.org

Božja objava je Božje očitovanje nama preko kojeg saznajemo nešto o Bogu i njegovoj volji za nas, te kako Bogu iskazati štovanje.

Zašto je objava nazvana Božjom objavom?

Zato jer dolazi od Boga I jer nas vodi u posjedovanje Boga.

Kako Bog objavljuje sebe?

Bog se objavljuje preko prirode tj. na naravni način, ali i na nadnaravni način.
Što nam Biblija kaže o naravnoj objavi?
Biblija nam kaže o naravnoj objavi u starom i novom zavjetu. Knjiga mudrosti govori das u “po naravi glupi svi ljudi koji iz vidljivih ljepota nisu kadri prepoznati Boga…” (Mudr 13,1) A I sv. Pavao piše da se Božja moć I božanstvo može po djelima njegovim prepoznati. (vječna njegova moć I božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike” Rim 1,20)

Što znači naravna (prirodna) objava?

Prirodna objava je znanje koje stječemo o Bogu preko ljudskim razumom preko djela Njegova u prirodi.

Zašto se naziva prirodna?
Zove se prirodna zato jer čovjek može doći do određenog znanja o Bogu svjetlom svoga razuma promatrajući stvoreno.

Što je nadnaravna objava?
To je znanje o Bogu koje je iznad onog do kojeg možemo doći svojim razumom. (Znanje do kojeg ne bismo razumom došli da nam to Bog nije objavio)

Zašto se zove nadnaravna objava?
ove se nadaravna zato jer tu Bog direktno nadahnjuje proroke ili svete pisce da sudjeluju u Njegovu Božanskom autoritetu kako bi Božju Riječ komunicirali ljudima.

Koja je svrha nadnaravne objave?
Svrha nadnaravne objave je prko Božjeg očitovanja ljudima – ljudi mogu postići spasenje i posvećenje.

Je li nam se Bog morao objaviti?
Nije morao, ali je u svojoj Ljubavi za nas želio ljudima pomoći dag a upoznaju.

Kako nam objava pomaže da Boga bolje upoznamo?
Objava nam pomaže da Boga bolje upoznamo nego li što bismo ga upoznali samo preko prirode. Pomaže nam dad a dođemo do znanja o Bogu sa sigurnošću i bez zabluda.

Tradicija je često krivo shvaćena. Ljudi ne shvaćaju da bez tradicije ne bi imali ni Božje Objave. Riječ „tradicija“ dolazi od riječi „tradere“ što bi značilo „prenijeti na“ nekog ili na osobu ili na generaciju.

Postoje tri glavna značenja riječi – tradicija. Prije svega TRADICIJA je komunikacija Božje Objave ljudskoj rasi. Kad su naši prvi roditelji primili Božju objavu oni su to prenijeli na svoje potomstvo, a ovi su to prenijeli na one poslije. Inače bi ono što je prvo bilo objavljeno bilo –  izgubljeno.

Tradiciju uvijek treba shvatiti kao PRENOŠENJE NEČEG SVETOG – u ovom slučaju – BOŽJE OBJAVE.

U najširem smislu to uključuje sve što Bog želi objaviti od najranije povijesti do kraja apostolskog doba tj. do smrti Ivana apostola. Bog se pobrinuo da to bude prenešeno.

Je li bilo autentične objave nakon tog apostolskog doba? Što je s objavama svecima, Ivanu os Križa, sv. Tereziji Avilskoj i sl. Kad mi katolici govorimo o Objavi onda govorimo o „javnoj“ objavi tj. o onom što je BOG OBJAVIO ZA SVE LJUDE, ono što je univerzalno i što je neophodno. Drugo je „privatno“. Objava u Fatimi također, tehnički rečeno, spada u privatne objave.

TRADICIJA je ono što je Bog objavio određenim ljudima za sljedeće generacije. Tradicija u tom prvom smislu je tradicija – u jednini, ne u množini (što ćemo vidjeti u trećem pojmu o tradicijama).

1. Mi vjerujemo da postoje 2 forme tradicije: Prva je SVETO PISMO, a druga je koja nam nije prenešena u pisanom obliku kao Sveto Pismo nego je to svjedočanstvo Bogom nadahnutih ljudi…

Dakle, kao prvo vjerujemo da neke istine koje je Bog objavio Bog se pobrinuo kroz djelovanje Duha Svetoga da će nadahnuti pisci NAPISATI ONO ŠTO JE BOG ŽELIO DA BUDE PROSLIJEĐENO SLJEDEĆIM GENERACIJAMA –  a to je SVETO PISMO. To je prvi nivo tradicije. Ono što je zapisano u Svetom Pismu.

2. Postoji i drugi nivo tradicije. Također je od Boga nadahnuta. Nije zapisana kao Sveto Pismo. Bog je u povijesti nadahnuo neke ljude i oni su svojim životom, onim što su rekli ili nisu rekli, postali zapamćeni i sjećanje na njihov život i na njihovo djelo je proslijeđeno sljedećim generacijama. Mi to zovemo SVETA TRADICIJA. Što je sveta tradicija? Sveta tradicija je objava mudrsti koju Bog želi za cijelu ljudsku rasu – da to zna i da to stavi u praksu. Ne nešto nešto što imaju zapisano u svojim knjigama nego nešto što su nadahnuti ljudi prenijeli generacijama kao nešto što je vrijedno znanja, a pogotovo nasljedovanja. Tko su dvije osobe koje su najsvetije od svih ljudi koji su ikada hodali ovom zemljom? To su Isus i Gospa. Ni Isus ni Gospa nisu nam ostavili ništa napisano. Možemo li stoga reći da je jedino što znamo o Isusu i Gospi ono što imamo zapisano u Novom zavjetu? Ne. Sjetimo se riječi sv. Ivana apostola: „Ako bi netko htio zapisati sve što je Isus govorio i činio mislim da sve knjige svijeta to ne bi obuhvatile“ Stoga, ono što mi imamo u Novom zavjetu je samo srž, bit… bit od svega što je Isus objavio ljudskoj rasi i važno nam je kao što je bilo važno apostolima i prvoj Crkvi. Zašto je tradicija važna? Važna je da shvatimo da IMAMO NEPOGREŠIVU CRKVU kojoj je Isus predao ukupnost Objave. Znači i ono što je zapisano i ono što je prenešeno. Mi stoga, kao katolici nismo šokirani (kao protestanti), nismo skandalizirani ako nas Crkva uči stvari koje ne nalazimo u Biliji. To nas ne brine. Kad je papa Pio XII htio proglasiti dogmu o uznesenju Blažene Djevice Marije onda je naišao nna žestoku opoziciju kdo nekatolika, protestanata – jer „kako se usuđuje tvrditi da je Marija dušom i tijelom uznesena na nebo kad u Bibliji nema nema niti riječi o tom“ (o. Hardon S.J. je bio pozvan u Rim da radio Vatikanu 9 tjedana prije proglašenja dogme brani nauk Crkve o Gospinu uznesenju na nebo, dakle nešto što uopće nije u Svetom Pismu. Imao je tada 35 godina.) Jednostavno, Bog je objavio i stvari koje nisu u Svetom Pismu. A tko ima pravo odlučivati što spada na Božju Objavu? Nitko – osim rimske Katoličke Crkve. I što bi npr. bilo korist da Bog objavi nešto preko sv. Tereze a da ne postoji jedan autoritet preko kojeg se može doznati što je Bog objavio. Ako Crkva kaže da je Marijino tijelo na nebo uzneseno BOŽJA OBJAVA onda je to BOŽJA OBJAVA.
3. Treći nivo, kad govorimo o tradiciji jesu TRADICIJE – u množini. Tradicije su PROMJENJIVE prakse u Crkvi. Npr. uzdržavanje od mesa u petak. Petak je obavezan dan za pokori. I mi smo dužni prakticirati pokoru u petak kao što smo dužni nedjeljom ići na misu. Iako nam se daje na IZBOR – KOJU ĆEMO POKORU PRAKTICIRATI nije nam ostavljena opcija da NE prakticiramo pokori. Prakticiranje POKORE je OD BOGA OBJAVLJENO. Crkva ima pravo specificirati, kako ćemo to prakticirati – u spomen na Isusovu muku. Dakle, imamo pokoru u petak, spomen na muku, kao što nedjeljom imamo misu, spomen na Isusovo uskrsnuće.

Naša Crkva ima dvije oznake: 1. Nepromjenjivi kontinuitet 2. Promjenjivo prilagođavanje. Da nije ovog prvog – nepromjenjivog kontinuiteta – onda bi nestalo i Katoličke Crkve. NO Crkva je u drugim stvarima i prilagodljiva, ovisno o vremenima i mjestima.

Tajna dobrog katolika je – znati što je nepromjenjivo i radije umrijeti nego li to mijenajti, a što je promjenjivo – i biti prilagodljiv onako kako Isus to želi, pod djelovanjem Duha Svetoga.

Izvor: sluga Božji o. Hardon S.J.

U drugom poglavlju učimo – o Božjoj Objavi. Objava je otkrivanje. Bog nam otkriva sebe kroz povijest. Pokazuje koji plan ima s nama. Otkriva da je taj plan ljude učiniti Njegovom djecom i dionicima raja.

U povijesti ljudskog roda Bog nam se otkriva preko ljudi, svojih odabranika. Najprije se otrkiva Adamu i Evi, a nakon što se ljudki rod izopačio otkriva se Noi i s njim sklapa savez. Nakon Noe objavljuje se Abrahamu od kojeg čini cijeli jedan odabrani narod (Izrael). Abraham i njegov sin Izak, te Izakov sin Jakov jesu patrijarsi (praoci) i sam Bog se kasnije Mojsiju predstavlja kao: Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev. S Mojsijem sklapa savez na Sinaju i daje mu svoje zapovijedi. Kasnije se objavljuje preko proroka (4 velika i 12 malih) i navješta jedan novi i vječni savez i jedno kraljevstvo koje neće imati kraja. Otkriva da će se iz loze slavnog izraelskog kralja Davida roditi Mesija, Spasitelj, Isus. Isus je  u starom zavjetu od više proroka navješten. I Isusov dolazak na zemlju jest punina Božje Objave. Isus je savršena objava Božja. U Njemu vidimo kakav je Bog. U Njemu je punina objave. Sve što nam je bitno za spasenje nalazi se tu, ali Crkva sav sadržaj Božje objave polako sve više otkriva. A što je s privatnim objavama? One mogu pomoći življenju vjere, ali ne mogu ispravljati ili dopunjati ono što je jednom objavljeno.

IZ KOMPENDIJA:

6. Što Bog objavljuje čovjeku?

U svojoj dobroti i mudrosti Bog se objavljuje čovjeku. Djelima i riječima objavljuje sama sebe i svoj dobrohotan naum koji je utvrdio od vječnosti u Kristu u prilog čovječanstvu. Taj naum ide za tim da milošću Duha Svetoga sve ljude kao posinjenu djecu u njegovu jedinome Sinu učini dionicima božanskoga života.

7. Koje su prve etape Božje Objave?

Već od početka Bog se otkriva praroditeljima Adamu i Evi te ih poziva na usrdno zajedništvo sa sobom. Nakon njihova pada ne prekida svoje objave, već obećava spasenje njihovu svekolikom potomstvu. Nakon potopa sklapa s Noom savez između sebe i sviju živih bića.

8. Koje su daljnje etape Božje Objave?

Bog odabire Abrahama pozivajući ga da izađe iz svoje zemlje, da ga učini »ocem naroda mnogih« (Post 17,5), obećavajući mu da će u njemu blagosloviti »sva plemena na zemlji« (Post 12,3). Abrahamovo će potomstvo biti nosilac božanskih obećanja danih patrijarsima. Bog čini Izrael svojim izabranim narodom, izbavivši ga iz egipatskoga ropstva, s njime sklapa Savez na Sinaju i po Mojsiju mu daje svoj Zakon. Proroci navješćuju korjenito otkupljenje naroda i spasenje koje će uključiti sve narode u novi i vječni Savez. Iz izrael­skoga naroda, iz plemena Davidova, rodit će se Mesija-Pomazanik: Isus.

9. Koja je etapa punina i dovršetak Božje Objave?

To je ona ostvarena u njegovoj Utjelovljenoj Riječi, Isusu Kristu, posredinku i punini Objave. Budući daje Jedinorođeni Sin Božji koji je postao čovjekom, on je savršena i konačna Očeva Riječ. Poslanjem Sina i darom Duha Svetoga Objava je već potpuno dovršena, mada Crkvi ostaje da postupno tijekom vjekova dosegne sav njezin domašaj.

10. Koja je vrijednost privatnih objava?

Premda ne pripadaju u polog vjere, one mogu pomoći življenju same vjere samo ako zadrže svoju usmjerenost prema Kristu. Crkveno učiteljstvo, na koje spada razlučivanje takvih privatnih objava, stoga ne može prihvatiti one objave koje bi htjele nadići ili ispraviti dovršenu Objavu koja je Krist.

….

“Darovavši nam svoga Sina, koji je njegova jedina i konačna Riječ, Bog nam je tom svojom Riječju ujedno rekao sve i nema nam što više reći« (sveti Ivan od Križa).

KOMPENDIJ KKC