U malom selu Mulo, u Boki Kotorskoj

Bio je dijete iz siromašne ribarske obitelji. Prvu je mladost proživio na moru kao ribar i težak, na škrtoj zemlji. Uskoro je postao mornar i na jednom od svojih putovanja po Jadranskom moru od svog rodnog mjesta do Venecije nisu ga zanimala samo materijalna dobra nego i ona duhovna.

Jedna propovijed promjenila mu je život. U to vrijeme živo je glasoviti propovjednik bl. Šimun iz Camerina, augustinac. Nakon jedne njegove propovijedi Gracija odluči napustiti svijet i potpuno se posvetiti Bogu.

Započeo je svoj novi život nedaleko od Padove, kao siromašni redovnik augustinac, na brdu Ortrone.

Otud, nakon 15 pokorničkih godina, odlazi u Veneciju, gdje je I proveo posljednje godine svog života i sveto preminuo u 70. godini.

Mnogi su svjedočili da su primili brojne milosti po njegovu zagovoru.

Tijelo bl. Gracije darovano je opet njegovu rodnom mjestu, nakon što su augustinci napustili otočić sv. Kristofor. U njegovu rodnom mjestu bilo je veliko slavlje.

Papa Leon XIII je proglasio br. Gracija blaženim 1889.
Kad se odlučio za redovnički život, nije se htio baviti knjigom i postati svećenik, nego je živio kao skromni redovnički brat. Rad u sakristiji, samostanu i samostanskom vrtu Gracija je posvećivao predanom ljubavlju i žrtvom. Osobito je gajio pobožnost preme Kristu nazočnom u presvetoj Euharistiji. Za vrijeme mise uranjao bi u euharistijski misterij, hranio se Kristovim tijelom u sv. pričesti i u slobodno vrijeme sate i sate provodio u klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu. Bio je euharistijska duša.

A isticao se i u djetinjoj iskrenoj pobožnosti prema Mariji. Posebno su mu bili na srcu siromasi i prosjaci, koji su dolazili na samostanska vrata. Nikoga nije odbio. Svakom je pružio “koricu kruha” i riječ utjehe, koja im je često više značila nego materijalni dar. Blaženi Gracija  nije uzimao nikakvu hranu prije podne, nikada nije jeo mesa ni mlijeka. Nosio je pokornički pojas i bičevao se.  Njegova je ćelija bila najmanja u samostanu i sav namještaj bio je: Raspelo, slika Majke Božje i drvena Krunica iznad ubogog ležaja od dasaka, gdje je mjesto jastuka služio kamen za uzglavlje. Nikad se nije približavao peći da se ogrije. Po slici Majke Božje i Krunici jasno je da je imao sinovsku pobožnost prema Majci Božjoj koja ga je vodila do žarke ljubavi prema Euharistiji.

Veoma je volio posluživati kod Svete Mise. Ali poslovi nisu dopuštali Baženom Graciji da služi kod svih Svetih Misa.

Isus je nagradio i čudom njegovu euharistijsku pobožnost. Dok je jednom, a možda i više puta,  u vrtu prekopavao zemlju – Gospodin mu je učinio da su se rastvorili zidovi crkve samo da bi on mogao klečeći raširenih ruku vidljivo pratiti čin Pretvorbe. Mnoge slike ovjekovječile su taj prizor.

Preminuo je 9.11.1508. Pokopan je u zajednički grob braće. No radi glasa svetosti  su iskopali njegovo tijelo i ustanovili da je neraspadnuto  i širilo je ugodni miris.  Relikvije su zatim stavljene u mramorni sarkofag te vjernicima izložene na štovanje.  Po njegovu zagovoru dogodila su se brojna milosna i čudesna uslišanja.

sveci.net