Nismo potpuno sigurni koji su od njih bili oženjeni, a koji su bili samci prije nego ih je Krist izabrao. Petar je sigurno bio oženjen, a Ivan je, kako se vjeruje, živio u celibatu i prije nego je pozvan za Isusom. Kako god, u crkvenom je učenju da su svi oni nakon Kristova poziva za apostole ŽIVJELI U CELIBATU, a Isus je nekako providio za njihove  žene i obitelji.

• Kad i zbog kojeg razloga je postalo zahtjev za svećenike da žive u celibatu?

Prvi razlog je Kristov život u celibatu.

Drugi je da su i sami apostoli žijeli u celibatu.

Celibat je tijekom stoljeća u svećeništvu pokazao se kao veliko blago za Katoličku crkvu.

To također pomaže svećenicima, pogotovo biskupima, da ne favoriziraju svoje.

Celibat daje svećeniku slobodu za Kristovu službu, koji bi teško mogao obavljat kao oženjen čovjek koji ima obitelj.

(Primjer pravoslavnog svećenika koji ima petero djece, od toga dvoje koji su se razveli i ponovo vjenčali… kako će on u nedjelju ujutro propovijedati o braku…? )

…Celibat, mogu to iskreno reći, nije lagan, ali je također i radostan.

Kako god, ljudski govoreći to nije lagano – Bog nagrađuje celibat sa nadnaravnim milostima. I tu je krunski razlog celibata za svećenike…

sluga Božji o. John Hardon, video

i zato on postaje „netko krasan“ „krasan učitelj“ i sve to tako jer mi  ne želimo da ON bude BOG. …

U evanđelju Isus pita apostole „Što ljudi kažu tko sam ja?“ i onda razni odgovori: „Neki kažu Ilija“ Neki kažu Ivan Krstitelj“ Neki kažu Jeremija“ … i razna mišljenja… U Americi ljudi isto MISLE DA ISTINA OVISI O VEĆINI. „Većina ljudi kaže…. „ ali  – to je besmislica. Samo zato što to kaže većina ljudi – to ne znači da je to U REDU.

Isus ide dalje i pita sljedeće pitanje. „a ŠTO VI KAŽETE TKO SAM JA?“ Petar kaže: „Ti si Krist!“ Pitanje za vas i mene: Što vi kažete da je Isus?

U današnje vrijeme mi dobivamo razne odgovore na to. „On je krasan… „ „On je Učitelj“, „On je moj kompa…“ „On je sladak..“,  … (!!!) … ovo, ono…

ON JE BOG. Budimo vrlo jasni: ON je BOG. On nije tamo nekakav „slatki“, „topao“ „ kompa..“. i sl. ON je uistinu najbolji Prijatelj kojeg možete imati, ali on nije „tvoj mali kompa“… On nije netko na koga ćeš pokazati prstom pa da učini sve ono što tebi padne na pamet… On je Druga osoba Presvetog Trojstva. Uzeo je tijelo od žene, Blažene Djevice Marije. I postao jedan od nas. I mi nikad nikad ne smijemo to zaboraviti. ON JE BOG. On je Krist.

Mi danas običavamo misliti da je Krist kao njegovo prezime. No, nije. Riječ Krist znači Mesija. Pomazanik. ON je Mesija od Boga. I kao takav došao je na svijet i rekao: „Ja sam PUT, ISTINA I ŽIVOT.“ On je JEDINI put. Sv Petar je to jasno rekao u Djelima apostolskim: Nema drugog imena po kojem se možemo spasiti.“  Jednom u nekoj emisiji Oprah je rekla da „Isus nije put već jedan od puteva…“ I milioni ljudi su preuzeli tu njenu besmislicu.

Samo je jedan put Ocu. Ne postoje tri, ne postoje dva nego – jedan. A to je ISUS KRIST. Ne postoji drugi put Bogu. Isus kaže: ja sam PUT. (the way, not a way) Pitanje je – DA LI MI TO VJERUJEMO?

MI živimo u društvu gdje mislimo da možemo izabrati što nam se sviđa.

“Možemo napraviti neku svoju vjeru. Mi ne moramo vjerovati što je Isus rekao, naposljetku.” ON je samo „netko krasan“… O ne, on nije tek to.

Ko što netko reče – postoje tri mogućnosti: Ili je Isus lažac. Ili je lud. Ili je Bog. On je jedno od toga troje. I nema drugih opcija. Možete navoditi razne nazive, ali sve se svodi na ovo troje. Zašto to kaže?

Jer Isus je rekao da je on Bog. Razmislite o ovom na tren.

Kad bih ja ustao u ovom trenutku i rekao „Znate što, ja sam Bog“. Ja se nadam da biste vi svi ustali i otišli. I vi biste ili znali da ja nisam Bog ali govorim da jesam pa dakle lažem“ ili sam mentalno bolestan pa stvarno mislim da sam Bog, pa sam lud.
Razlika je – što je Isus govorio ISTINU. Nije lagao. Nije bolestan. ON je Bog. Onda znači, svaka riječ koja je proizišla iz Njegovih usta je RIJEČ BOŽJA. I kao što sveti Pavao kaže: Bog ne može lagati. I istina se ne može promijeniti. I mi smo dobili ideju: o to bilo prije 2000 godina… mi živimo u 21 stoljeću, ovoga se riješimo…

Ne, istina se ne mijenja. Jednostavno ne može.

Sv. Pavao kaže u poslanici Hebrejima: „Isus je isti, jučer, danas, uvijek“. On se ne može promijeniti. ON je Bog. Bog je apsolutno savršen on se ne može mijenjati. Ovo postaje važno, ne samo na objektivan način. Ovo biva subjektivno važno. Jer Isus kaže: a VI što vi kažete TKO SAM JA?“

Pogledaj svoje srce i pitaj to pitanje. I ovo biva jako važno, jer sv Pavao nas podsjeća u drugom čitanju da si dijete Božje zato jer si član Isusa Krista. Ako Isus nije Bog, onda ti ne možeš biti dijete Božje. Ako si kršten u Isusovo ime, a o nije Bog kakve vrijednosti ima tvoje krštenje? Ako bi bio kršten u ime Alberta Einsteina bi li te to učinilo znanstvenikom? Ne. Ne bi to koristilo ništa.

Ima nešto u vezi Isusa što je drugčije nego li kod bilo koga tko je ikad živio, a to je zato jer JE ON BOG. I u krštenju ti si kršten-a u ime Isusa Krista. I ti postaješ sin ili kćer Božja jer si član Isusa Krista. Sad to biva važnije.

Mi nekako dobivamo krive ideje da možemo biti odvojeni od onog što je Isus učinio. Gospodin nam je rekao da svatko tko želi ići za njim mora uzeti svoj križ i slijediti ga.

No mnogo je raznih ideja, koje ćete vidjeti i na TV kao: “Isus ne želi da trpiš! Isus je učinio sve za tebe! ON želi da budeš bogat-a! On želi da imaš ikakvih problema!“ Kad takve ideje dođu uvijek kažem: Pokaži mi gdje je to u Bibliji rečeno, gdje je to barem natuknuto? Nema toga. Izmislili su. To je laž. TO je puno lakše nego uzeti svoj križ. TO je puno ugodnije nego da moramo trpjeti i da preko toga bivamo ujedinjeni s Njim. Mi MORAMO SUDJELOVATI U NJEGOVU TRPLJENJU AKO ŽELIMO SUDJELOVATI U NJEGOVOJ SLAVI. Mi volimo ideje vezane uz slavu, ali ne volimo ideje vezane uz trpljenje. A što nam Zaharija kaže u prvom čitanju? „Gledat će onog koga su proboli!“

Pogledaj ga. Tko je ON? TI si Njegov član. Gore na križu. Noseći Njegov križ. Zašto mi mislimo da možemo biti odvojeni od Njegova trpljenja, a da možemo biti ujedinjeni s Njim? Ne funkcionira. Ako mi želimo biti članovi Isusa Krista i imati dostojanstvo članova Isusa Krista, onda moramo dijeliti život Isusa Krista. A to također znači da moramo VJEROVATI U TO TKO ON JEST. Slušati Njegovu Riječ. Jer Njegova Riječ je Riječ Božja.

Mi smo dobili naviku biranja iz Biblije onog što se nama sviđa. I nekako – ovo je Riječ Božja jer to mi se sviđa.  A ova…. hm… ne sviđa mi se. Tako mogu tome i ne posvetiti pažnju. KRIVO. Ili je to RIJEČ BOŽJA ILI NIJE RIJEČ BOŽJA. ISUS JE BOG ILI NIJE BOG. Isus je SPASITELJ SVIJETA ILI NIJE. I ti si ČLAN ISUSA KRISTA – ILI NISI. Nema ništa između. I mi pokušavamo nešto između…

i zato on postaje „netko krasan“ „krasan učitelj“ i sve to tako jer mi  ne želimo da ON bude BOG. I u isto vrijeme mi ga ne želimo odbaciti pa nalazimo neke male puteve koji si udobni za nas. Drugim riječima – mi smo učinili Boga na svoju sliku i priliku. Radije nego da prihvatimo da smo mi na Njegovu sliku i priliku.

Zato je ovo pitanje koje je Isus pitao svoje učenike tako važno. Nije to stvar mišljenja. Ti možeš pitati Oprah… možeš pitati koga god: Što ti misliš tko je Isus? No u konačnici – koga briga što je čije mišljenje. Ne zanima me ako ti kažeš 2+2=5! Ti si u krivu. Ovdje je objektivna istina. I ako ti ne kažeš 2+2=4 nije važno. I što ako bi većina Amerikanaca rekla: 2+2=5. … Ima nešto što je OBJEKTIVNA ISTINA. Istina se NE MIJENJA. JER ISTINA SE NE MOŽE PROMIJENITI.

Zato to se tiče svakog od nas. Isus je bio jasan. Apostoli su bili jasni. Sveci Crkve. Crkva sama je jasna kroz 2000 godina. Sad je red na nama. I ja moram biti jasan. Što to znači – ne samo objektivno nego za nas same. Jer ISUS JE BOG, a mi smo Njegovi članovi. Mi moramo uzeti svoj križ … Mišljenja tipa: „On je samo krasan, on je dobar Učitelj, „ i sl- za nas to nije važno. AKO ON NIJE BOG MI NISMO SPAŠENI. A AKO JE BOG MI MOŽEMO IMATI UDJELA U NJEGOVU TRPLJENJU … ZAPRAVO MI IMAMO PRIVILEGIJ DA SUDJELUJEMO U DJELU OTKUPLJENJA, SUDJELOVATI U SPAŠAVANJU DUŠA DRUGIH LJUDI. I NEMA DRUGOG, VEĆEG PRIVILEGIJA OD TOGA. Svatko od nas treba gledati to …

Isus te gleda danas. I tebe pita isto pitanje: (Prepoznaj važnost tog odgovora.)

– A ti  što ti kažeš – TKO JE ISUS?

Izvor: audio propovijedi, o. Robert Altier

Spazi dvije lađe, a to se Šimunova nađe,
pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja.
Tu sjedne i poče poučavati mnoštvo iz lađe. (2-3)

Kad propovijed njegova minu
On Šimunu reče: „Baci mreže za lov!
Izvezi na pučinu!“ (4)

Odgovori Šimun: „Učitelju,
trudili smo se svu noć!
Ništa ne ulovismo,
ali na Tvoju riječ
opet ću mreže baciti poć!“ (5)

Učiniše tako i gle –
sve ribe uhvaćene gdje bi stale?
Bijaše ih veoma mnogo,
skoro im se mreže razdirale. (6)

Mahnuše drugovima na lađi drugoj
da im pomoć dođu izvuć ribu onu.
Oni dođoše i napuniše obje lađe,
što umalo im ne potonu. (7)

Vidjevši to Šimun Petar
do Isusovih nogu pade.
Grešan sam čovjek Gospodine!
Idi od mene! – govoriti stade. (8)

Zbog lovine riba što su ih ulovili
bijaše se zapanjio on
i svi koji su s njime bili. (9)

A tako i Zebedejevi sinovi,
Jakov i Ivan, drugovi Šimunovi.

Isus reče Šimunu tada
„Ne boj se!
Lovit ćeš ljude od sada!“ (10)

Oni ostaviše sve, te zatim
izvukoše lađe na kopno
i pođoše za njim. (11)

(Prema Lk 5,1-11)

Narod k Isusu hrli da riječ mu sluša
a On na Šimunovu lađu sjeda,
i riječju svojom hrani mnoštvo duša.

Učitelj im nov i znatiželja gusta,
guraju se da bolje čuju
što govore ta božanska usta.

U ribolov duša ovaj Ribar kreće,
evanđelje im naviješta
i put do vječne sreće.

On, koji i mrtve od sna budi
po vodi je mogao hodat da je htio
al običnost tu voli i suradnju ljudi.

Lađa na vodi katedra je njegova
i toj vodi majka ga od sad predaje,
da putnik bude ispod nebeskog krova.

Ne zna Ona što ga sve čeka
al zna da On ići mora
i prati ga izbliza i prati izdaleka.

Zemlji Obećanoj on narod vodit želi
i na tom putu vođa je njihov
što brige njihove i radosti dijeli.

Umorne ribare pozivom iznenadi
i tu, za učenike svoje buduće
on čudesan ulov radi.

Zorna lekcija nad Galilejskom vodom,
o ribarenju novom na koje ih zove
i o posluhu što obilato rađa plodom.

I svatko je od nas dobio poslanje
da upozna svoju vjeru
i da drugima nosi to saznanje.

Uspjeh je u rukama Ribara s neba,
naše je samo da surađujemo s Njim
a On će čudesa činit ako treba.

Razni su načini i mjesta mnoga
gdje se može ribar duša biti,
gdje se može donositi Boga.

Od krizme nam to poslanje traje
da svoju vjeru svjedočimo hrabro
bilo riječju bilo primjerom što se daje.

I nema isprike kršćanima
za ne brigu oko besmrtnih duša
i svaki tu časnu odgovornost ima.

A oni koji svećenički red primaju
preko apostola, dalje, do danas,
i odgovornost veću imaju.

Ako su apostoli prvi njihovi uzori
Evanđelje će navještati hrabro,
I govoriti ono što Isus govori.

Ako od apostola prvih zagovor traže
onda se trude oko poziva svog
i ništa im od duša srcu nije draže.

Al ako im se srce za ovaj svijet veže
bit će im teško pred apostole stat
A pred Isusovo lice još daleko teže.

Ako je tko svećenik time spašen nije
i u čistilište i u pakao može doći
ako ne pomiren s Bogom mrije.

Zabluda je vjerovat u samo sretan kraj,
Zabluda i druge uvjeravat u to –
da svi ćemo jednom doći u raj.

Daj nam Bože svetih svećenika
u čijem srcu prebivaš rado
u čijem srcu živi Tvoja slika.

I dok svijet sebi svoje vođe bira
po školi, po stasu, po glasu… –
Ti nama daj svetih pastira.

Dok svijet viče parole u ime mira
a u stvari navješta Isusu rat
Ti nama daj svetih pastira.

Dok svijet igra kako vrag svira
i kompromise lako radi
Ti nama daj svetih pastira.

A i nas čuvaj od pritajene Zvijeri,
od toga da se suobličimo svijetu
i daj da sve više rastemo u vjeri.

Marijo Majko sviju apostola
daj da budemo uzrok radosti Tvoje
a ne da budemo razlog Tvoga bola.

Učenici su bili s Isusom. Slijedili su ga izbliza. Oni ga poznaju bolje nego itko. I ako je itko mogao ispravno shvatiti Isusove riječi – onda su to bili Isusovi učenici. I nisu mogli razumjeti, ali su vjerovali. A oni koji nisu mogli prihvatiti takvo nešto – otpali su. Dogodio se otpad od vjere, apostazija, već tad. Manjina ostaje, većina odlazi, jer im je težak taj govor. Njihova ohola ljudska narav, ne može prihvatiti stvari koje ne može razumski objasniti. I tu se opraštaju od Isusa. Uzalud se i oko njih trudio, čini se.

A Isus? Isus gleda za njima i ne može ih zadržati na silu. Slobodno su se okrenuli protiv, a on nikad ne ide protiv ljudske slobode. Pušta čovjeka da sam bira svoj put i svoju vječnost. Sablažnjivo im je čuti takvo što. Kako on može dati sebe za hranu? Kako njegova krv može biti za piće? Odlaze, kao da nikad ništa dobra u njemu nisu vidjeli. I još će ga možda okolo ogovarati zbog tih njima nerazumljivih riječi. Dat će sebi za pravo da ispravljaju i napadaju samoga Boga. Vječita napast usred ljudskog roda: biti kao Bog. Bog je sišao među ljude, lišio se neba radi čovjeka, želi mu biti čak i hrana, a čovjek? Nezahvalan. U svojoj samopravednosti odbija dar. Već će on sebi naći neku hranu.

„Hoćete li i vi otići?“ – Isus se obraća apostolima. Oni, gledaju, ne razumiju… ali vjeruju… „Gospodine, komu da idemo. Ti imaš riječi života vječnoga“. Oni ostaju s Njim.

I stoljeća prolaze, a misa ostaje, kao i vjera u stvarnu Isusovu prisutnost pod prilikama kruha i vina. No, u 16. stoljeću događa se onaj veliki otpad. Odlaze oni koji ne vjeruju. Slijede Luthera. I mnoge povlače za sobom. I komadaju Istinu. Komad u jednom ogranku, komad u drugom, a ne zna se više ni koliko tih različitih ogranaka ima. Odvojili su se od Temelja. I zar je vjerojatnije da su oni bolje shvatili Isusa, nego li apostoli koji su s njim bili tri godine? A apostoli su shvatili da – ISUS STVARNO JEST PRISUTAN POD PRILIKAMA KRUHA I VINA.

A mi? Jesmo li vjerni Isusu ili mu zapravo i ne vjerujemo? Pričešćujemo li se samo iz navike? Ili budimo u sebi vjeru da je Isus stvarno tu prisutan?

Je li netko katolik – zato jer se pričešćuje? Pa može biti da zapravo – spada i u protestante. Da, ako ne vjeruje da je Isus tu prisutan i živ, vrijedan najdubljeg poklona, onda spada u one otpale učenike. U one koji su okrenuli leđa tom govoru u Kruhu i otišli nekim svojim putem, za nekom svojom hranom. I možda će i doći (biti viđeni) okolo oltara s nekim svojim ljudskim željama, krivim nakanama, možda i u smrtnim grijesima i neće vidjeti ništa sablažnjivo ni svetogrdno u tomu da Isusa u hostiji primaju i nepokajani grešnici koji javno žive u teškom grijehu …   Koliko takvih „protestanata“ imamo  u našim crkvama? Koliko onih koji ne dolaze moliti, ne dolaze kleknuti pred svog Spasitelja, već dolaze samo špijunirati,... ili tko zna već zbog čega … a Isus biva potpuno sporedan, u odnosu na neke zemaljske ciljeve.

Događa se izdaja. Izdaja u malim stvarima sutra može biti u velikim. Vjernost u malim stvarima sutra može biti vjernost u velikim stvarima. Juda je izdao Isusa za 30 srebrenjaka. A svaki katolik koji svjesno i svojevoljno, ne bira nedjeljom MISU kao svoju najvažniji dio dana (ili koji sam možda i ide ali ne mari ništa što njegovi bližnji ne idu), izdaje Isusa. Juda za onoliko, ovi za nešto drugo: za zabavni program, za udoban krevet, za uvećanu zaradu, za nešto… Ljudi se tako olako prodaju. I tako lako druge prodaju. Jednom kad Isus postane nevažan, a nešto drugo dođe na njegovo mjesto – samo je pitanje: kolika će biti cijena – i izdat će Ga, bez puno razmišljanja.

Postavlja se pitanje iz apostolskih vremena – Koga ćemo slijediti – apostole ili otpale učenike?  Nitko ne može sjediti na dvije stolice. Ne može se služiti dvojici gospodara.  …

Vrijeme je kad se na razne i nove načine progone kršćani, pa je vrijeme i da se opredjelimo. Ako smo već stavljeni u ovaj svijet neprestane borbe dobra i zla, onda se moramo i opredjeliti na čijoj smo strani! Na strani Isusa i apostola (učiteljstva Crkve koje ne zastarjeva) ili na strani Jude i otpalih učenika?

M.G.

…

Članak pod naslovom “Koga slijediti – apostole ili otpale učenike?” možete pronaći  i u nedavno tiskanoj knjizi “NA BRANIKU” (više autora; zbir članaka sa stranice katolik.hr)

O Filipu i Jakovu iz Biblije znamo
I što Predaja nam sveta kaže
Život dati nego ga sačuvat
Rad Istine bilo im je draže!
…
Isus mijenja Filipove mreže
I šalje ga u ribolov duša
A Filip krenu s vjerom, spreman,
Učitelju do smrti poslušan.

Riječ je njegova ostavljala traga,
I srca više nisu bila ista,
u Palestini, Frigiji, Maloj Aziji,
obraća se mnoštvo i vjeruje u Krista!

No optužen je da narod buni,
samo zato jer im je pokazivao Put,
U tamnicu je bačen nevin,
na križ raspet, pa kamenjem zasut.
…
Jakov mlađi, sin Marije Kleofine,
Isusu je po majci i rođak bio.
Hodao je bos i noćima bi klečao,
U siromašnom odjelu pokornički živio.

S Isusom je bio na gori Tabor
i vidio Njegovu slavu preobraženja,
a gledao je Isusa i u Maslinskom vrtu
I kako se slava u muku mijenja.

Bio je prvi biskup u Jeruzalemu,
o Isusu je hrabro propovjedao židovima
Mnoge je tako obratio na kršćanstvo
Al njegova se riječ nije sviđala svima.

Glavari židovski mu smrću zaprijetiše
govoreći da se Isusa odreći treba
Al Jakov je narod uvjeravao i dalje,
pa je mučenjem i on išao put neba.

Sa visine velike baciše ga dolje
a on se uspravi i tad moli za njih,
uzvratiše mu na to toljagom nekom
u želji da konačno bude tih.

Ova mučenika dva pokopana su skupa
U Rimu, u jednom grobu,
A život njihov ne želi šutjet ni danas
već primjer biti i ovom našem dobu.
…

DOK SE I DANAS MNOGIM KRŠĆANIMA PRIJETI
MOLITE ZA NJIH FILIPE I JAKOVE SVETI!
MOLITE ZA SVE NAS DA U VJERI USTRAJEMO
I ISUSA BOGOM UVIJEK HRABRO PRIZNAJEMO.

VAS JE ISUS IZABRAO MEĐU VJERNE UČENIKE
A VJERA VAŠA UBROJI VAS U SVETE MEČENIKE.
SVETI FILIPE I JAKOVE MOLITE ZA NAS
DA UVIJEK PREPOZNAJEMO UČITELJEV GLAS.