,,Misa bijaše kratka. Evanđelje se svetog Ivana ne čitaše na kraju. Vidjeh druge mučenike, ne sada nego u budućnosti… Vidjeh tajne sljedbe kako nemilosrdno podrivaju veliku Crkvu. Blizu njih vidjeh strašnu neman koja izlažaše iz mora… U cijelome svijetu dobre i pobožne osobe, a osobito kler, bijahu uznemiravane, mučene i bacane u tamnicu. Imah osjećaj da će jednoga dana postati mučenicima.”

,,Vidjeh čudnu crkvu koja se gradila protiv svakog pravila… Ne nadgledaše anđeli djela izgradnje. U toj crkvi ne bijaše ničega što je dolazilo s visine… Bijahu samo podjele i kaos. Posrijedi je najvjerojatnije crkva koja je ljudsko djelo, koja slijedi posljednju modu…”.

,Vidjeh koliko će biti zlokobne posljedice ove lažne crkve. Vidjeh kako joj se povećavahu dimenzije; heretici svake vrste dolažahu u grad (Rim). Mjesni kler postade mlakim, vidjeh veliku tamu… Tada se učini da se viđenje proširivaše na sve strane. Cijele katoličke zajednice bijahu ugnjetavane, uznemiravane, proganjane i lišavane svoje slobode. Vidjeh mnoge crkve koje se zatvarahu, svagdje velike patnje, ratovi i prolijevanje krvi. Divlja i neuka svjetina poduzimaše nasilna djela. Ali sve to ne potraja dugo.”

,,Među najčudnijim stvarima koje vidjeh bijahu duge procesije biskupa. Dane su mi na znanje njihove misli i njihove riječi preko slika koje izlažahu iz njihovih usta. Njihove krivnje prema vjeri pokazivahu se preko vanjskih unakaženosti. Neki imahu samo tijelo, s tamnim oblakom umjesto glave. Drugi imahu samo glavu, njihova tijela i srca bijahu kao guste pare. Neki bijahu šepavi, drugi bijahu oduzeti; drugi opet spavahu ili teturahu.”