Crkva treba donijeti pravorijek o tim događanjima, ali na nam je da ih iznesemo u javnost i budemo upoznati sa tim svojevrsnim svjedočanstvom vjere iz naše nedavne prošlosti.

Bol je poznato turističko mjesto na otoku Braču i dana 25.7. pa sve do kraja rujna 1946. tu su se događala ukazanja u špilji udaljenoj nekih 3 km od središta mjesta. Sve skupa je to bilo jedno ljeto, nekoliko mjeseci.

Nije po srijedi polušpilja poput one u Lurdu nego prava špilja sa ulazom širine od nekih 80 cm i dužine od nekih 5 m koji završava u prostoriji širokoj dva i dugoj dva metra. Dakle, prava špilja sa svojim posebnim ulazom.

Dva su glavna izvora o tadašnjim događanjima. Jedan je dnevnik učiteljice Mine Cvitanić koji pokriva razdoblje od 7.7. do 24.9. 46.-e, a drugi je dnevnik tadašnjeg studenta Božidara Jakšića od 24.7.-238iste godine. To su dva glavna izvora koja su vođeni odmah neposredno kad su se događala ta nadnadnarvna događanja i zapisivana i tako da je to prvorazredno svjedočanstvo.

Luka Jugović Pirula rodio se 1937.-e a umro 2017.-e, potječe iz siromašne obitelji u Bolu. Majka mu je bila revna vjernica … bojao se povratka majke sa nedjeljne mise jer bi joj tada župnik nabrojio sve njegove tjedne nepodopštine a je slijedila kazna. Upravo on je bio glavni protagonist ovih zbivanja.

U dobi od devet godina loveći pticu ušao je za njom u pećinu povrh Bola i izišao nakon nekog vremena rekavši prijateljima koji su bili s njim da je vidio Gospu. To je bilo kako pojašnjava Božidar Jakšić 25.i lipnja 46.-e, a ne dan poslije. To je bio prvi dan ukazanja. Samo dan ranije Crkva slavi rođenje Ivana Krstitelja, kada će 35 godina kasnije početi ukazanja u Međugorju. Lukin prijatelj iz djetinjstva Ivica Karinčić po uvjerenju ateist kao svjedok ovih događanja drži da Luka nije bio nagovoren ili manipuliran od nikoga i da je doista imao nadnaravno iskustvo. Luka nije imao nikakve materijalne koristi od hodočasnika niti se njegova narav promijenila. Njegovi roditelji mu nisu pravili smetnje a oca su mještani podbadali – kako to da se baš njegovu sinu ukazala Gospa.

Nakon nekog vremena još su neka djeca posebno tvrdila da imaju ukazanja.

Luka se držao na distanci od ove druge djece i iskazivao određenu sumnju u njih. Prvi dan o kojem posjedujemo zapise je 7.7. kad se Gospa prvi put riječima obraća Luki. Taj dan su i neka druga djeca vidjela Gospu. Djeca su ona koja redovito imaju viđenja. Osim Luke tu spadaju i 12-ogodišnja Marica Lalić, Tatjana Vučičić, Jerko Malvazija i Lucija Karmelić.

Neka djeca su imala viđenja samo jednom. Tako je 9.7. ujutro djevojčica Mirjana Marinković vidjela Gospu s jednim anđelom a popodne dječak Tonći Bezgrešnu u oblaku.

24.7. 10-ogodišnji Vinko Hrepić vidio je glavu vraga i ruku koja prijeti.

Dan kasnije dvije djevojčice iz Čišća, Franka Eterović i Marija Eterović također su vidjele Gospu.

29.7. 14.-ogodišnja Ecija Marinković vidi dijete kako gori u vatri.

4.8. 9.-ogodišnja Ina Nušić iz selaca vidi zvijezde, trnovu krunu i tri čavla, štap, tri ovce, i tri zvijezde. A Stipe Gamulin vidi vraga, anđele i dva sveca.

I odrasli znaju imati ukazanja više puta, kao Zdenka Karmelić, Nada Kraljević, Katica Katić i Venka Dulčić. No, u pravilu imaju ukazanja samo jednom i puno je tih ukazanja koji su imali samo jednom.

Za neke imamo potpune podatke, za neke nepotpune, ili se znaju samo imena i mjesta boravišta. Neki ipak ne vide ništa ali imaju neki drugi doživljaj. Tako su mladići Ivo Soljačić i Tonko Florio u Špilji osjetili opojan miris ruža. Marici Lalić je Gospa dopustila da joj poljubi ruku. Ali joj nije dozvolila da to učini umjesto jedne nazočne žene. Gospa se ukazuje na razne načine. Kao Bezgrešna, Gospa od sedam žalosti, Gospa od milosrđa, Gospa od Ružarja, Gospa od Karmela, Gospa Lurdska, Gospa Sinjska, Bezgrešno Srce Marijino, ili jednostavno bez ikakve posebne oznake.

Tako Marica Lalić 10.7. vidi Gospu u pratnji dva anđela i svetog Nikole, sa smotanom krunicom oko ruke koju kasnije prebire dok narod moli. A drugu krunicu, što je neobično, nosi oko vrata.

Lice joj je dugo, rumeno, a oči i obrve crne, glava pokrivena velom, ozbiljna, sklopljenih je ruku, a povrh glave su joj zvijezde.

Luka Juginović vidi pak čudotvornu Gospu Sinjsku prepoznatljivu po medaljama kojima su joj okićena prsa. I Gospa za medalje oko vrata kaže da se radi o darovima.

1.8. na upit Gospi zašto je vidi kao malu ona mu odgovara preko Marice: Ja sam malena i velika. A na upit djece Gospi zašto se pokazuje u više oblika kaže: Ja se mogu na više načina pokazivati.

To je doista svojstvo preobraženog tijela. A znamo da je samo u nebu tijelo Isusovo i tijelo Marijino. Viđenja prizora iz Isusova života su česta posebno rođenja, krštenja na Jordanu, posljednje večere, muke i smrti, uskrsnuća, uzašašća ali i Dobrog pastira, Srca Isusova i Svete obitelji.

Bog Otac se pokazuje sa dugom bradom, pokazuje mu se samo glava ili jednostavno samo u liku oka. Duh Sveti se pokazuje u obliku golubice, a Trojstvo liku tri ptice.

Djeca gledaju pojedine ključne događaje iz Povijesti Spasenja, kao što je stvaranje, istočni grijeh ili ubojstvo Abela. Tako da možemo reći da imaju jednu katehezu iz povijesti spasenja. Imaju također i viđenja anđela i demona, te raja, pakla i čistilišta. Tako jednom Luka vidi punu špilju zvijezda koje padaju i tumači mu se da će tako biti na Sudnjem danu. Nekada se ukazuje Presveto, ako i prizori Mise, klanjanja, pričesti, molitve, procesije. 22.8. Zdenka Karmelić ima viđenje svećenika kako diže hostiju u kojoj se vidi krvavi Isus, krv mu kapa u kalež, od velike hostije nastaje mnogo hostija, koje same idu k djeci a svećenik ih uzima i pričešćuje. Sveukupno gledano vidiocima se daje uvid u Božja otajstva ali i u otajstvo grijeha i zla kao i zagrobnog života.

Ukazuju se i sveci posebno sveta Tereza od Djeteta Isusa, ali i mnogi drugi kao sveti Josip, sveta Elizabeta, Ivan Krstitelj, sv. Ana, sv. Petar, sv. Pavao, sv. Ante, sv. Filip, sv. Liberat, sv. Roko, Bartul, Dominik, Marija Magdalena, Jeronim, Alojzije, Franjo, Augustin, Jakov, Jure, sv. Ivan Leonardi i sv. Andrija Bobola. Cijela jedna plejada svetaca.

Pojava svete Bernardice može se objasniti sličnošću njenog viđenja u špilji sa iskustvom vidioca u Bolu, a pojava svetog Nikole i sv. Lucije jer su bliski djeci, kao i bl Imelda Lambertini koaj je zaštitnica prvopričesnika.

Znakovito je da im se ukazuje u nekoliko navrata i poznata stigmatičarka Tereza Neuman, koja je dugo godina živjela samo od Euharistije, i koja nije proglašena svetom.

1.8. postavlja se pitanje: u ovoj špilji pokazuju se prizori iz muke Isusove, i svetog Pisma, blažena Gospa, razni sveci, a tko se zapravo pokazuje u ovoj špilji? Doslovni odgovor je: U ovoj špilji pokazuje nam se Gospa. Znači Gospina viđenja su u prvom planu.

Ukazanja nisu statična kao da je po srijedi slika ili fotografija, iako je bilo viđenja i kipova. Nego su ukazanja dinamična i uključuju vidioce koji kao da su preneseni u dotična događanja i tako dionici nekog virtualnog svijeta nego stvarnog svijeta. Kao da su prebačeni u taj događaj. Okolina u kojoj se nalaze biva skroz promijenjena. Oko 15.7. Marica vidi špilju skroz rasvijetljenu dok su drugi u potpunom mraku. Jedan od nazočnih je testira, pokazujući joj ruku u raznim položajima i ono toćno pogađa u kakvim se položajima ruka nalazi. Potvrđuje njen iskaz da je sve osvjetljeno iako je sve u mraku. Vidioci vide različite prizore a nekad i iste. Pod jakim su dojmom onoga što doživljavaju pa kod nekih viđenja plaču od ganuća, a kod nekih kao što su susreti s vragom žele pobjeći. Sve je to svojevrsna kateheza za djecu i za odrasle ali i za one koji ništa ne vide nego samo prisustvuju ukazanjima. Kada ono što se vidi nije dovoljno jasno daje se objašnjenje bilo preko nekog natpisa bilo usmeno od osobe koja se ukazuje bilo da se dobiva kroz popratne pjesme anđela ili glasa čije se porijeklo ne zna. Djeca ili odrasli preko njih mogu postavljati pitanja na koja u pravilu dobivaju odgovore. Tako primjerice 15.7. na upit Marice dok gleda muku – da li trpi mnogo Isus odgovara da ne trpi. Teološki ispravno jer on ne može u slavi trpjeti više. No, djeci se nekad odgovori uskraćuju ili odgađaju. Bivaju im objavljene i stvari koje ne smiju dijeliti s drugima. Luki je tako 7.7. Gospa povjerila dvije tajne. A u viđenju 13.7. Isus mu povjerava nešto što će moći kazati drugima tek za pola godine. Sve ono što ovako doživljavaju jako iskustvo

Poduke i poruke

Za vrijeme prvih ukazanja Gospa ne govori ništa, a na upit Luke želi li da joj se tu izgradi kapelica odgovara samo sa smiješkom. 7.7. prvi put da je izabrala tu špilju gdje će se ukazivati djeci. I nekoliko dana kasnije opet ponavlja da je špilju odabrala radi djece. 4.8. Isus kaže da bi želio da se u špilji uvijek moli Boga, no ipak svega nekoliko dana kasnije, Marica vidi tablu na kojoj piše: Oče naš, Zdravo Marija i Slava Ocu za obraćenje grešnika. Narode čujte, ne dolazite u ovu špilju prije 5 ujutro, od 5 do 12 dolazite. Od 2 poslijepodne nemojte dolazit. Od 2 do 7 dolazite. Poslije 7 nemojte dolazit. Znači, određeno je vrijeme kad hodočasnici mogu dolazit: od 5 ujutro do 12. i od 2 do 7 popodne. Poručuje im se da je Isusu i Gospi drago što dolaze moliti u špilju i preporučuje im se da drže potrebnu pobožnost. Raspored koji im se daje vodi računa o potrebi počinka, hrane i molitvenog reda. 24.9. Jerku Gospa kaže da ne smijemo po zidovima pećine nego kad ona kaže. Veli dalje da je žalosna što se ulazi i izlazi iz špilje a da se ne prekriži. Isti dan ukazuje se umirući Isus na križu koji kaže da je žalostan što nisu došli u većem broju kako je sinoć rekla Gospa.

13.7. Gospa Luki na neka pitanja poput onog želi li da dolaze odrasli – ne odgovara. Za dolaženje djece odgovara: ja okupljam malene, oko sebe. 14.7. Isus kaže Luki da želi da mu maleni dolaze, anđeli pjevaju: Sred te se pećine Marija javi. 1.8. Isus s ovcama ukazuje, a Marica pita: Jesmo li mi tvoje ovčice. Isus odgovara da jesu. No djeca, uz pohvale znaju primiti i prijekore. Tako Gospa 22.9. na pitanje je li zadovoljna s njima odgovara da nije sa svima. 5.8. na Gospu Snježnu Isus kaže Marici da će im udijeliti blagoslov za 15 minuta, a da kroz to vrijeme šute. Blagoslov je dan u određeno vrijeme koje se točno podudaralo sa blagoslovom sa Presvetim koji se tada udjeljivao u župnoj crkvi. Isus blagoslivlja i u drugim prigodama a nekad i više puta tijekom dana. Djecu i nazočne često blagoslivlje i Gospa, a i mnogi sveci.

24.9. Gospa traži da svi iziđu kako bi blagoslovila Jerka i Maricu, a onda se mogu vratiti i ostali koji će tada nakon njih primiti blagoslov. Isti dan blagoslov udjeljuju i sveti Josip, sveta Bernardica i sveti Jakov.

Ako imamo na umu da su se vjernici okupljali u špilji od jutra do navečer, i da su se kroz skoro cijelo to vrijeme događala ukazanja, onda to nije neobično, posebno jer u špilju može stati ograničeni broj ljudi, a hodočasnika je puno više pa se onda moraju izmjenjivat.

Taj dan sv. Jakov stalno ponavlja da se stalno moli za nazočne, da će se uvijek za njih moliti te da će uvijek dolaziti u ovu špilju. Blagoslov se daje i za nabožne predmete pa tako sveti Alojzije blagoslivlja krunice. Nekad se blagoslov dobiva i za one koji nisu nazočni. Tako Postirani na Veliku Gospu poslije podne traže blagoslov za sebe, ali i za svog župnika koji je odsutan. Gospa im ga daje.

22.8. Zdenka Karmelić vidi anđela kako blagoslivlje s vodom i maslinovom grančicom. I kaže: Tri anđela  zakasnila na blagoslov i mole oprost. Bog se grozi, ali Gospa i Isus mole te ih Bog blagoslovi.

Ovo je neobično jer su anđeli savršeni i ne mogu više sagriješiti, traže oproštenje za ljude na zemlji za koje su zaduženi i koji su zakazali. Nisu došli i zakasnili su na blagoslov.

Glavna poruka koja dolazi preko raznih viđenja je poziv na molitvu. Tako sv. Bernardica poručuje da joj je želja da mole a sv. Terezija tome dodaje i pjevanje vjerskih pjesama. Sveti Roko uz traženje molitve upozorava: molite, molite, mnogo molite – teška vam nevolja prijeti.

Gospa od ružarja poziva na neprestanu molitvu preko dana i noći. Isus je jednom nezadovoljan što malo mole pa traži da iziđu iz špilje, a na njihovu povratku im veseo kaže: Ako hoćete moju milost molite svaki put kao do sada. Drugom prilikom Isus iz hostije poručuje: Ja nagrađujem one koji mi se mole.

Sveti Jeronim na molbu da čuva i obrati Dalmaciju odgovara da moli za nas i da će uvijek moliti. Vjernicima se daje poduka kako snažiti molitvu i izvanjskim činima. Tako na Veliku Gospu, u 2 sata poslije podne Gospa poziva prisutne u špilji da se pridruže župskoj procesiji a onda da se vrate u špilju. Kad su se vratili Gospa izražava zadovoljstvo s održanom procesijom no Gospa traži procesije do špilje. 23.8.  sv. Alojzije želi da se dođe u što većem broju popodne u procesiji kako je tražila Gospa. Taj dan se ukazuje procesija anđela i 20 duša obučenih u crno sa svijećama u rukama koji se preporučuju u molitve. Kad je tog dana popodne procesija stigla, Gospa izražava zadovoljstvo, a Isus poručuje: tko štuje moju Majku majku štuje i mene.

22.9. narod opet dolazi u procesiji do špilje i Gospa poručuje da je Isus zadovoljan time i da želi da i sutra prirede procesiju, ali do crkve sv. Josipa. Sutradan Gospa određuje dan za redovitu procesiju. I kaže: Sinci moji meni je drago da ste učinili ovu procesiju, činite tako svake nedjelje. Osim procesija traži se i paljenje vatri kao čin pobožnosti. Po sebi to nije ništa neobično, jer se to u crkvi običava uoči nekih blagdana pa se tako pali uskrsni krijes na veliku subotu, a 23.6. uoči blagdana sv. Ivana Krstitelja, užiže svitnjak. Ovdje paljenje vatri nije vezano uz određene datume nego samo je jedan iskaz štovanja. Tako na veliku Gospu, Gospa osim procesije traži da se zapali vatra taj dan i sutradan. Dakle, na sami blagdan, ali i dan iza njega. Nakon prve vatre kaže da su je time razveselili. 22. 9. Isus traži da se naloži vatra  tu večer. Sutradan neki sveci traže da se zapale vatre njima u čast. 24. 9. dolazi do vrhunca jer Isus traži da se tu večer zapali 12 vatri oko špilje. Isti dan Gospa traži 5 vatri u čast Isusa i nje, a sveta Bernardica traži jednu malu vatru za sebe. Oboje se pokazuju veseli kad im je ispunjena molba. Taj dan je sveti Jakov tražio da mu otpjevaju njegovu pjesmu a kako je nisu znali upalili su vatru i njemu u čast. Tako da je taj dan gorjelo čak 19 vatri. Preko ukazanja vidioci bivaju poučeni u učvršćeni u vjerskim istinama. 7.8. poslijepodne Marica Lalić vidi vrpcu s natpisom: „Bog postoji u i uvijek će postojati.“ U vremenu službene vladavine bezboštva to je važna poruka i ohrabrenje da se ustraje u vjeri. Zdenka Karmelić vidi kako Bog zaustavlja i onemogućuje kugu i bolest. Time se pokazuje da je Bog gospodar svega i da se ničega ne treba bojati osim odvojenosti od njega. To je važno jer dosta hodočasnika dolaze sa molbama za bolesnike. Na upit Marice Lalić o bolesnoj majci Gospa odgovara da će ona ozdraviti za 6 mjeseci ali da treba puno moliti. Za bolesnika Pravdana Soljačić Isus kaže ozdravit će ozdravit, samo nije preša. I rukom pravi kretnju: polako. Sveti Josip poručuje za jednu bolesnicu da će ozdraviti ako bude dolazila u špilju. Na prošnje za slijepca iz Jelse Gospa Sinjska kaže da se moli za njega da ona i njezini sveci misle na njega. Dakle, većini se obećaje ozdravljenje, a nekima se daje samo duhovna utjeha i potpora. U nekim slučajevima se ne radi o bolesti nego o brigama i duševnim mukama. Pa tako Luka prenosi Gospi želju jedne žalosne majke i dobiva potvrdan odgovor. Kada se radi o pokojnima onda Gospa za neke objavljuje da su u raju, a za druge se pak otkriva da su u čistilištu. I da su potrebni molitve. Neka se vidi duša pokojnika kako iz čistilišta ide u raj. A drugi put jedna duša traži jednu misu i tri ružarija, jer da njezini ne vjeruju. U drugoj prigodi Gospa poručuje da ne pitaju za ozdravljenja. Djeci se također daju i konkretni naputci koje trebaju slijediti. Jedan koji se često ponavlja je da ne ostaju u špilji iza 19 h nego da idu kući. Osim raznih kratkih poruka imamo i jednu dužu koju je zapisala Zdenka Karmelić 22.8. Tada je Gospa rekla: Na dan Presvetog Srca Isusova želim da se napravi mala svečanost tj. da svi prisustvuju svetoj Pričesti. Zatim da dođu ovamo u procesiji. Hoću da ovdje imam sutra čista srca i molim tebe da sutra paziš koga sutra puštaš u špilju. Puštaj samo čiste duše, pošto je sutra moj žalosni dan želim s time biti razveseljena. Drugo, želim da se ovo mjesto oko špilje drži kao sveto mjesto, kao moj dom. Treće, obraćam se preko tebe svoj mladeži, i molim ih da čine pobožnost presvetom Srcu Isusovu. Pošto on sada mnogo trpi. Nakon što je primila poruke Zdenka je izišla ispred špilje i pročitala ih, a nakon toga su se ukazanja nastavila.

Anđeli

Anđeli se pokazuju u raznim situacijama i tako osvjetljavaju i približavaju svima koji prate viđenja –    ulogu koju im je Bog namijenio na nebu i na zemlji. Oni su tako čuvari koji se pokazuju za pojedine osobe koje su im povjerene, a nekad i za sve nazočne u špilji.

8.8. ukazuje se jedan anđeo iznad glave Željka Ivka iz Dubrovnika. Pitamo – čiji je to anđeo čuvar. I dobivamo odgovor – Ja sam njegov anđeo čuvar. Ja sam uvijek uz njega i ja ga uvijek čuvam. Ja ću do njegove smrti biti uz njega i ogrli ga rukom. Svatko ima anđela čuvara.

Malo kasnije dolaze 15 anđela čuvara, koliko ima djece u špilji, kako raste broj ljudi u špilji tako se razmjerno povećava i broj anđela.

Sutradan se opet pokazuju anđeli čuvari obučeni u bijelo, onoliko ih je koliko ima prisutnih u špilji. 10.8. ukazuje se puno anđela čuvara koji kažu da ih je više od 500. A kako je porastao broj ljudi i njihov broj prelazi 550. taj dan je doista bilo puno vjernika.

U svojstvu čuvara štite i brane nazočne od zlih duhova kojima priječe pristup u špilju ili upozoravaju nazočne da napuste špilju jer vragovi dolaze.

U tome ih nekada znaju pomagati i sveci. Kao sv. Jeronim ili sv. Petar koji kaže: ja sam onaj koji vas čuva od zla. Ako vidite vraga, ne bojte se, to je samo njegova slika. Anđeli ponekad izravno tjeraju zle duhove ili ih tuku, prepiru se s njima, pa tako za zemlju kažu da je njihova, a vragovima koji je prisvajaju poručuju: mi ćemo još mnoge obratiti. Anđeli se bore za spasenje duša koje su im povjerene posebno kad su u pogibelji da izgube vjeru ovdje na zemlji ili iza smrti kad se odlučuje o njihovoj vječnoj sudbini.

Anđeli razotrkivaju obmane đavolske. Nadi, 10.8., kad ima viđenje dviju prijetećih žena, koje za sebe govore da su Gospa, anđeo čuvar govori da su to vragovi pretvoreni u žene. Anđeli podučavaju narod kako će se boriti. Pa tako jednom veliki anđeo traži da se pred špiljom zapali vatra kako bi se otjerali zli dusi.

Ovi nebeski zaštitnici pjesmom i plesom slave Bogu na nebu i na zemlji, donose Božji blagoslov i prenose poruku koja – jedna od njih – 22. 8. glasi – Držite se 10 zapovijedi njegovih, Božjih.

Potiču vjernike da pjevaju skupa s njima: U ponoći se Bog rodi i pjesmu Sred te se pećine.

Služe Gospi koja se 1.8. ukazuje okružena njima i oni je na koncu uznose na nebo. Vjernike pozivlju na molitvu, posebno krunice kako bi se spasili i kao glavni razlog svoga ukazivanja navode da se okupljeni puno mole. Traže pripravu za ukazanja pa tako 24. 9. kažu da sutra u špilju mogu doći samo oni koji su se prethodno ispovjedili i pričestili.

Uz anđele imamo i ukazanje demona.

Vidioci bez obzira što su bili djeca nisu bili pošteđeni ovih dramatičnih iskustava, kao što to nisu bili ni djeca u Fatimi. Bog u svojoj svemogućnosti dopušta i okreće i to na dobro. Zli dusi se pokazuju kod prvog grijeha u Edenu. Za razliku od anđela koji bodre i blagoslivljaju, dusi kad se pojave prijete i pljuju na blagoslovljenu vodu ili na okupljeni narod. To zna djecu i prepasti. Nekad ih se vidi kako tuku nazočne ali to dotični ne osjeća. Protiv zlih duhova vjernici se bore molitvom Vjerovanja i pjesmom Hoćemo Boga i tako ih razotkrivaju i otjeruju. Suprotno od dobrih duhova zli duhovi stražare u špilji zato da se grešnici ne obrate. Uz to imaju nakanu da upropaste vjernike pa i vidioce i odvedu ih u pakao. Kad je jedan čovjek upitao đavla – hoće li ga vidjeti – odgovorio mu je da hoće i to vrlo brzo zato jer je grešnik. To se može objasniti i time da zlom duhu nije skriveno stanje grijeha, ali i njegovim nastojanjem da obeshrabri i odvrati dušu od obraćenja. Na upit hoće li ga druge duše moći vidjeti odgovara da hoće, ali ne danas. Značenje je vjerojatno kao i u prvom slučaju.

Kada 3.8. vjernici traže da se ukaže vrag – on samodopadno odgovara – svi ćete me jedanput vidjeti. U tome se krije prijetnja da će svi jedan put završiti u njegovoj vlasti – u paklu. Zli dolazi u raznim obličjima koja nisu ista nego su drugačija. Razliku u viđenjima može se objasniti i time da se time želi pokazati da svi zlodusi nisu ista i time da i među njima postoji hijerarhija. Djeca imaju viđenja pakla i grešnika koji se u njega strovaljuju i pretvaraju se u anđele s rogovima. Dobivaju i slikovite uvide u to kakvi odnosi vladaju u tom mjestu propasti. Nekada sotona jednostavno prijeti paklom i protivnicima. Pobjeda je zajamčena unatoč svega pa tako Zdenka Dulčić vidi Gospu sa zmijom pod nogama, a na pojasu joj piše Ja sam Bezgrešno začeće, majka puna milosrđa. Marica vidi velikog Zmaja, a onda svetog Mihovila koji ga ubija. A kasnije vidi tri đavla vezana konopcima i njihove prijetnje više ne straše. Njihov dolazak je vezan posebno sa dolaskom u 19 h kad je vidiocima rečeno da idu kući. Zna se dogoditi da nekad stupaju u razgovor s vidiocima ili daju samouvjerene izjave. Tako 10.8. ukazuje se puno zlih duhova, a jedan od njih kaže: „Ja sam onaj koji upravlja svijetom. Ja sam Bog Lucifer Kaferium.“ Drugom prigodom kaže da je Bog i viši od Boga koji je stvorio sam sebe, te da ne postoji drugi Bog. Ova đavolska oholost da sotona sebe stavlja na mjesto Boga je i bio razlog da je zbačen s Neba. Lucifer je poznati predvodnik palih anđela. Naziv kaferium koji se dodaje njegovu imenu je zagonetan i možda dolazi od turske riječi kaferi koja znači: nevjernik. Za njega jedan zloduh kaže da je njihov zapovjednik Bog. On želi nametnuti štovanje sebe. Đavlu smeta molitva i želi odvratiti vjernike od njih. Predstavlja se kao nositelj slobode pa tako 2.8. govori Zovite djecu da dođu k meni, bit će im sve slobodno. Sutradan kaže za sebe da je promicatelj slobode koju ovako definira: Sloboda je stanje u kojem svatko može činiti što je koga volja i može slobodno psovati. Kraj citata. Ne želi prihvatiti poraz pa tako kaže da nije izbačen iz raja. Ne priznaje da trpi nego kaže da uživa. A to što vidioci vide u paklu da ne odgovara istini.

Drugi dio:

Mnogi krivo misle da kad ljudi umru (osobito ako se radi o maloj djeci) postaju anđeli. Ne. Anđeli su stvoreni prije vidljivog svijeta. Kad u Vjerovanju govorimo da vjerujemo u Boga, Oca Svemogućega, stvoritelja neba i zemlje – svega vidljivoga i NEVIDLJIVOGA – zapravo mislimo i na ANĐEOSKI SVIJET, na nevidljiva duhovna bića koja je Bog stvorio prije nego je stvorio svijet i ljude.

O naravi anđela više iz knjige – Pobožnost anđelima Božjim

Anđeli su nevidljiva bića, Božji klanjatelji i služitelji, njegovi glasnici, prenositelji ili izvršitelji njegove volje na zemlji, među ljudima. Oni nekoga obavješćuju, opominju, savjetuju, poučavaju, nešto mu tumače i objašnjavaju; nekoga prate, štite, čuvaju, spašavaju, sprečavaju, kažnjavaju, pa čak i ubijaju. Biblijska angeloeologija razlikuje anđele po funkcijama i hijerarhiji, a predočuje ih kao »nebesku vojsku«, ali im ne utvrđuje broj. Tek od VI. stoljeća, s Dionizijem Areopagitom (De coelesti hierarchia), angelologija postaje sistem, a broj se anđeoskih vrsta fiksira na devet korova, podijeljenih na tri reda, hijerarhije:

I. red:

1. Serafini (Seraphim), 2. Kerubini (Cherubim), 3. Prijestolja (Throni);

(Ime Serafini označava gorljivost ljubavi kojom se duhovi prvog anđeoskog kora kreću oko Božjeg prijestolja. Oni su najviši anđeoski kor, uvijek oko Božjeg prijestolja neprestano pjevaju slave Bogu i predstavljaju ljubav, svjetlo i plamen. Ime Kerubini označava uzvišenost motrenja Boga duhova drugog anđeoskog kora, upravljaju harmonijom svemira i zvijezda šireći mudrost Božju, dok Prijestolja, koja nas čine svjesnima Božje Pravde, označavaju savršenu odvojenost od zemlje i postojani boravak kod Boga duhova trećeg anđeoskog kora)

II. red: 4. Gospodstva (Dominationes), 5. Sile (Virtutes), 6. Vlasti (Potestates);

(Gospodstva su duhovi slobodni od svake veze, koji se kreću oko Boga, objavljuju Volju Božju; Sile označuju hrabrost u nasljedovanju i služenju Bogu , dijele milosti, darove i čudesa, a Vlasti označuju pobjedu nad neprijateljima koja dopušta ostati u miru da se može prihvatiti Božji dar, štite ljude od sila zla i neprijateljskih napasti).

III. red; 7. Poglavarstva (Principatus), 8. Arkanđeli (Archangeli), 9. Anđeli (Angeli). (Poglavarstva su tako nazvana jer imaju službu upravljanja, bdiju nad Božjim službenicima, vjerom i kultom; Arkanđeli sudjeluju u zadacima upravljanja Poglavarstava i poslanja Anđela koji prenose objavu i Božje zapovijedi ljudima. Anđelima je kao zadnjem koru nebeske hijerarhije povjeren zadatak vođenja ljudi. Oni su Božji poslanici i preko njih Bog provodi u djelo svoju sveopću Providnost).

Pobožnost anđelima Božjim

Sveta Gemma Galgani

U biografiji sv. Gemme, koju je napisao njezin duhovnik, spominje se prijateljstvo Gemme i njenog anđela čuvara. Prema tim zapisima, ona je sa svojim anđelom čuvarom razgovarala kao i sa ljudima. Uvečer bi ga molila da je blagoslovi i da bdije uz njenu postelju. Sigurna da će on tako i učiniti, odmah bi se mirno okrenula na stranu i zaspala. Jednom joj je prilikom anđeo rekao:

• „Biti mi je tvojim nerazdvojnim pratiteljem. Ne znaš li tko mi je povjerio tu službu? Sam milosrdni Isus.“

Gemma spominje da ju je anđeo opominjao kada bi se dovela u napast da počini grijeh. Svojim ju je prisustvom odgajao i pomagao joj rasti u krepostima. Na svetoj misi ju je opomenuo da bolje pazi, a na čudesan način anđeo bi nosio njena pisma duhovniku.

Sveti Ivan Bosco

Paul O’Sullivan u svojoj knjizi „Sve o anđelima“ opisuje nesvakidašnja iskustva svetog Ivana Bosca:

„Kada se jedne noći vraćao kući kroz mračan i opasan dio grada, ugledao je divnog velika psa kako ga slijedi. Isprva ga se bojao, ali je ubrzo uvidio da je pas prijateljski raspoložen. Životinja je hodala uz njega, otpratila ga do vrata njegova doma, a potom otišla. Ovako se zbilo pet, šest ili više puta.

Čudesna pojavljivanja psa u najpravodobnijim trenutcima i na različitim mjestima O’Sullivan opisuje kao anđeosko posredovanje.

Zaista, osim što nas bodre i usmjeravaju na putu svetosti pomažući nam rasti u krepostima i čuvajući nas od napasti, anđeli nas štite od svakojakih nevolja i zala.

Sveti Padre Pio

Jedan je student pripovjedio kako je otišao na ispovijed svecu, padre Piu te ono što ga se osobito dojmilo na kraju ispovijedi

“Padre Pio udijelio mi je odrješenje, a potom me upitao: – ‘Vjeruješ li u anđela čuvara?’

• ‘Pa, nikad ga nisam vidio’, odgovorio sam.

Nekoliko me puta ‘išamarao’ svojim prodornim pogledom, a zatim vrlo ozbiljnim glasom kazao:

• ‘Pažljivo gledaj! Eno ga, tamo stoji. Predivan je!’

Okrenuo sam se, ali naravno da nisam ništa vidio. Ipak, u očima Padra Pija jasno se dalo razaznati kako on zaista nešto vidi jer je gledao u točno određenu točku.

• ‘Tvoj je anđeo čuvar ovdje i štiti te! Moli se anđelu, revno mu se moli!’

Oči Padra Pija sjajile su se. Odražavale su svjetlost mog nebeskog vodiča.”

Blažena Anna Maria Taigi

Anna Maria Taigi bila je domaćica i majka sedmero djece te su upravo te uloge bile izvor njenoga posvećenja, Sve svoje obaveze izvršavala je u prisustvu svog anđela čuvara. S njime je kuhala, čistila i brinula se o djeci.

Slala ga je da utješi bolesne i zaštiti one koji su u napasti ili nevolji. I mi možemo činiti isto: svakodnevno moliti anđele siromašnih, bolesnih ili slučajnih prolaznika, da ih čuvaju. Molite anđele za posredovanje u konfliktima i za brigu za najmilije uz koje ne možete biti u ovom trenutku…

******

Prijateljstvo s anđelima prije svega nas približava Bogu i uvodi nas u nebeske tajne

Zapisi velikih mističarki poput sv. Terezije Avilske ili Anne Catherine Emmerich otkrivaju nam mnogo divnih stvari o svijetu anđela, ali da je najvažniji aspekt uloge anđela čuvara u ljudskom životu taj da nam pomažu razumjeti križ, rasti u milosrdnoj ljubavi prema bližnjima i na koncu, preobražavati se u Krista. …

AŽURIRANO 6.5.2020.

A – Anđeo…

B – Biblija… BOG

C – Crkva…

Anđeli su Božji glasnici koji se u Svetom pismu često pojavljuju, ali samo neki od njih se pojavljuju s imenom, a to su: Mihael, Gabriel i Rafael.

Mihael se pojavljuje u viziji proroka Danijela kao “veliki princ” koji brani Izrael protiv neprijatelja, u knjizi Otkrivenja koji predvodi Božju vojsku i pobjeđuje. Pobožnost prema Mihaelu je nastarija pobožnost prema anđelima, a započela je na istoku u 4. st. U petom stoljeću se i na Zapadu počinje blagdanom slaviti anđeo Mihael.

Anđeo Gabriel se također pojavljuje u viziji proroka Danijela navještajući ulogu Mihaela u Božjem planu. Njegova njavažnije uloga je ona kad dolazi židovskoj djevojci Mariji i kad je navjestio da će začeti po Duhu Svetomu, te roditi Spasitelja.

O anđelu Rafaelu čitamo o knjizi o Tobiji. Tu se pojavljuje kao pratilac na putu Tobitova sina Tobije. Taj put bio je prava avantura, koja je završila sa sretnim krajem. Ne samo da je Tobija našao očev ušteđeni novac, nego mu je anđeo Rafael pomogao pronaći i lijek za očevu sljepoću, a osim svega toga, zahvaljujući anđelu, mladi Tobija se sretno oženio.

Svaki od ovih anđela – arkanđela ima specifičnu misiju.

Mihael je onaj koji se pojavljuje kao zaštitnik. Gabrijel se pojavljuje kao onaj koji najvešta. A Rafael se pojavljuje kao onaj koji vodi i liječi. U našim potrebama za zaštitom, komuniciranjem s Bogom i za vodstvom ne bi smjeli olako shvatiti ulogu anđela…

Izvor: franiscanmedia.org

Postojanje duhovnih bića

Kad netko ne bi bjerovao u anđele ne bi bio kršćanin. Čak su i filozofi koji su živjeli prijej Iusa vjeroavli u anđele (Platon, Sokrat…). Anđeli spadaju u jedan stvarni svijet, iako je taj svijet našim osjetilima nedostupan. Isto kao što Bog ne zauzia prostor a stvaran je, tako i anđeli. Kao što ljudska duša postoji, i u trenutku smrti napušta tijelo, duša je stvarna.

Anđeli su dakle duhovna bića, k tomu inteligentna bića, koja komuniciraju ideje. Je li tijelo neophodno da se komuniciraju ideje? Bog nam daje ideje. Mi smo na neki način kao anđeli u ljudsko tijelu. Možemo misliti, voljeti.. Imamo osobine duhovnog bića. No, mi na to lako zaboravio jer smo preokupirani materijalnim stvarima, stvarima koje možemo dotaknuti. To je jedan ekstrem. Drugi extrem može biti i prevelika okupiranost duhovnim silama. Tako danas imamo raznih vrsta samozvanih mistika. Nikad ih nije bilo više. Čini se kao daje svako treća osoba uvučena u New age pokret. To je neka suprotna reakcija na svijet materijalizma. Hinduizam i budizam imaju dubokk utjecaj na katoličku misao.

Koja je uloga anđela?

Zao duh je uspješno napastovao naše prve roditelje. I on je bio anđeo. (Ali je odlukom protiv Boga postao Sotona.) Anđeo Gabrijel dolazi Gospi u navještenju. Anđeli su, vidimo, prisutni u najbitinijim zbivanjima svijeta. Anđeli su bili prvi koji su nosili radosnu vijest pastirima kad se rodio Isus.

„Katoličke“ novine znaju pisati kako su prva poglavlja Knjige Postanka (jedanaest poglavlja) samo mit (!). Nikad više neistina u katoličkim krugovima što u današnje vrijeme (a ja sam sad već 48 godina svećenik, govori o. Hardon). Dakle, moderna tumačenja su da izvještaj o Adamu i Evi – „nisu pisani da nam daju neke konkretne detalje o našim počecima“. Ako je je napast, Sotona, Eva… samo mit – zašto onda uopće i biti katolik? Teologija je znanost o razumijevanju Božje objave. Ne da potpuno razumiješ, ali da stvari imaju smisla, da imamo vjere. Muslimani npr. imaju duboku vjeru u anđele. Anđeli su dakle čisto duhovna bića i oni koji su ostali vjerni Bogu zovu se – anđeli. Kad se ljudi odlučuju protiv Boga to je predokus pakla na zemlji. Mi trebamo anđele. I sotona je vrlo aktivan. Dio je Božje Providnosti da nas Bog prepušta kušnji kako bi nas spasio za vječnost.

Kompendij Katoličke Crkve – o anđelima…

Anđeo je onaj koji je „poslan od Boga kao glasnik“ – to je značenje anđela. Iz toga zaključujemo da su i apostoli u stvari  kao – anđeli. Jer riječ apostol znači „poslan“. Apostol je onaj koji ima poziv. Nitko ne prima poziv ako nije poslan. Njegovo ime je vezano uz dužnost.

Duh je po definiciji inteligentno biće. Ima misli koje mogu misliti, ima volju koja može izabrati. Duh je nematerijalno biće. Materijalno je nešto što se može mjeriti, što ima oblik, veličinu, kvalitetu, kvantitetu, što se može dijeliti na dijelove. Materija ne može ni misliti ni iazbrati, ni voljeti… Đavao nema nekih mjera. To je stvarno biće koje je duhovno.

Koja je druga riječ za nestvoreni duh? BOG.

Važno je znati da su anđeli stvorena bića. Anđeli nisu Bog.

Postoje 3 velike monoteističke religije, pa ipak čini se da je većina svijeta – politeističke vjere!!! Kako to? Zato jer postoje razne vrste bogova tj. božica.

U Africi ljudi vjeruju da postoje neki dobri bogovi a neki zli. Najgore su ženske božice – koje su tražile žrtovanje djece … U naše vrijeme imamo „kulturu smrti“ koja se očituje u masovim abortusima… Tu nije samo demon po srijedi, nego, može se reći legije njih. I zbog toga je dobro nešto znati o zlim duhovima.

Ljudi imaju osjetila i zbog toga imaju neko znanje o svijetu, da bi imali ideje. Anđeli nemaju tijelo i ne trabaju im osjetila da bi imali ideje. Sveci u nebu – imaju li oni tijelo? Nemaju. A komuniciraju li jedni s drugima? Da. Za komuniciranje im ne treba tijelo.

Calvin (začetnik jednog ogranka protestantizma) vjerovao je da duša, nakon što napusti tijelo više nema svijeti, više ne može komunicirati. Stoga on ne vjeruje u molitvu svecima. Njegovo vjerovanje da će duše tek kasnije povratiti svoju svijest – nije katoličko učenje.

Jesu li anđeli posjedovali milost kad su stvoreni? Imali su milost Božju s kojom su trebali surađivati. To je nadnaravni dar od Boga, kao nama kad smo kršteni. Bog nam daje udio u božanskoj naravi. Primamo vjeru, ufanje i ljubav da bi rasle u nadanaravnom životu.

Anđeli su trebali vjerovati Bogu – ako ga poslušaju da će biti nagrađeni, a ako ga ne poslušaju da će biti kažnjeni. Oni nisu vidjeli lice Božje. Jednom kad netko vidi lice Božje, više ne griješi. Stoga, odgovor na pitanje – jesu li anđeli stvoreni u nebu  – odgovor je: ne. Oni su trebali surađivati s Božjom milošću da bi došli u nebo. Zašto onda Isus kaže: „Vidio sam sotonu kako pada s neba…“ Nebo u tom kontekstu ne znači posjedovanje Boga. Anđeo pada iz posvetne milosti koja ga je vezala za nebo.

Najgora stvar za nas je – izgubiti milost Božju. Ništa drugo nije važno. Sačuvati milost Božju. Ako ne – onda ćemo otići tamo gdje i pali anđeli.

usp Izvor: sluga Božji o. Hardon S.J. audio

Pogledajmo za trenutak pojavljivanje anđela u Isusovu životu, jer to će nam pomoći da razumijemo njihovu ulogu tj. njihovu anđeosku misiju u ljudskom životu. Kršćanska tradicija opisuje anđela čuvara kao moćnog prijatelja, od Boga postavljenog uz svakog od nas, da nas prati na našem putu. I to je razlog zašto on nas poziva da se s njim sprijateljimo i od njih dobijemo pomoć.

(…)

Sveto pismo i tradicija s pravom daje imena anđela onim čistim duhovima koji su izabrali Boga; Njegovo kraljevstvo I slavu kad su stavljenu na temeljnu kušnju slobode (Ivan Pavao II, na općoj audijenciji, 6. kolovoza 1986.). Oni služe za zaštitu svih ljudi. Čitamo u poslanici Hebrejima:  Zar nisu svi (anđeli) službujući duhovi što se običavaju slati da služe onima koji imaju baštiniti spasenje?  (Heb 1,14).

To je stalno učenje da svaki čovjek, kršten ili ne, ima svog anđela čuvara. Anđelova misija započinje s čovjekovim začećem, a završava u trenutku njegove smrti. Sveti Ivan Zlatousti izjavljuje da će svi anđeli čuvari okupljaju na općem sudu kako bi dali svjedočanstvo o svojoj misiji koju su od Boga dobili kao zapovijed u svrhu spasenja svakog čovjeka. (Sv. Ivan Krizostom, Catena Aurea, vol III, p 238)

To povjerenje i vjera u anđele od strane naše prve braće u vjeri ojačana je i zbog čudesnog događaja oslobađanja apostola Petra iz zatvora.  ⁷Kad eto: pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja ćeliju. Anđeo udari Petra u rebra, probudi ga i reče: »Ustaj brzo!« I spadoše mu verige s ruku. ⁸Anđeo mu reče: »Opaši se i priveži obuću!« On učini tako. Onda će mu anđeo: »Zaogrni se i hajde za mnom!« ⁹Petar izađe, pođe za njim, a nije znao da je zbilja što se događa po anđelu: činilo mu se da gleda viđenje. ¹⁰Prošavši prvu stražu, i drugu, dođoše do željeznih vrata koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni izađu, prođu jednu ulicu, a onda anđeo odjednom odstupi od njega. ¹¹Petar pak, došavši k sebi, reče: »Sad uistinu znam da je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je očekivao židovski narod.«

Vidi: http://biblija.ks.hr/knjiga.aspx?g=51

Izvor: hablacondios.org