don Jozo u emisiji “Riječ i život”, 21.12.

U emisiji “Riječ i život” imali smo danas na par minuta priliku čuti i nekoliko misli don Josipa Mužića, koji je skrenuo pozornost na to da kršćanin koji želi doživjeti Božić mora potražiti jedan drugi, drugačiji put. Današnje slavlje Božića je u znaku potrošnje, a malog Isusa je zamjenio Djed Božićnjak. Moramo biti svjesni da živimo u svijetu koji je kulturološki bezbožan. Kršćanin se mora povući, sabrati se kako bi bio kadar u sebi čuti Boga.

Vrijeme Adventa je izvrsna prigoda za obnoviti susret s Bogom. Krist nije došao da nas optereti s mor zahtjevima, trapljenjem, došao je da imamo život u izobilju, da živimo u radosti, i apostolima je obećao stostruko već na zemlji, a kršćanin sam može vidjeti da li mu ono što dobiva ovih dana donosi sreću ili ne.

U predbožićno vrijeme trebalo bi potražiti drugačiji put. Mislim da se možemo poslužit i iskustvom komunizma koji ga se sjećaju. Znači, sve ono što nam većina nudi tj. današnji potrošački svijet treba bojkotirati i za to naći drugo vrijeme. Kupovati kasnije, iza ovog vremena npr, kad budu sniženja, ići u neko drugo vrijeme na kuhano vino i kobasice i sl. isključiti se s televizije i interneta, ako je moguće. Posvetiti više vremena molitvu, druženju s ljudima, potrebnima, vidjet ćemo da će biti više mira i optimizma i nada, koliko nam god bilo teško možemo sve ovo prebrodit, ako smo s Bogom. Nemamo se čega bojat.

Zamka je da mi taj drugi put očekujemo od svjetskih moćnika, kaže don Jozo. I mediji ih pobožanstvene i oni postanu mala božanstva. No ako oni i mogu dati neko blagostanje, slogu, pravednost u društvu… na zemlji oni ne mogu dati ono za što je čovjek stvoren, ono što treba čovjekovoj duši. Ne bi smjeli pristajati na tu igru pobožanstvenjenja ljudi, a mi smo nasjeli na tu neku igru koju onda plaćamo i svojim životima…

Materijalno je potrebno, ali ne smijemo dopustiti da nas ono zarobi. Kod situacije iseljavanja, don Jozo misli kako to nije toliko uvjetovano materijalnom situacijom, tj. nije to prije svega jer je netko imao iskustvo gladi, nego prije svega nepravde, da im nije im dana jednaka šansa kao i drugima i da su jednostavno stvari trebale bit drugačije, a nisu…

(…)

NEBESA, ODOZGO ROSITE

Gregorijanski koral

Ne srdi se, Gospodine, ne spominji se krivnje dovijeka.
Evo, opustošen je grad Svetoga, Sion postade pustinjom:
Jeruzalem je napušten, kuća svetosti tvoje i slave tvoje,
gdje su te hvalili oci naši.
Sagriješismo i kao čovjek gubav postadosmo,
i popadosmo svi mi kao lišće,
i opačine naše kao vjetar odnesoše nas,
sakrio si lice svoje od nas, i bacio si nas u ruke
opačina naših.
Pogledaj, Gospodine, nevolju naroda svoga i pošalji
koga imaš poslati; pošalji Jaganjca, gospodara zemlje,
od stijene pustinjske gore kćeri Sionske, da on digne
jaram ropstva našega.
Utješi se, utješi se narode moj, brzo dolazi spasenje tvoje;
zašto se žalošću izjedaš, jer ti se bol obnavlja?
Spasit ću te, nemoj se bojati, jer sam ja Gospodin Bog tvoj,
Sveti Izraelov, tvoj Otkupitelj.

Božić je jedan od najvećih blagdana u našem katoličkom kalendaru. Na žalost, postao je plijen komercijalizacije, a njegova duboka poruka postala je pomiješana sa kičem i šljokicama. Također je zapanjujuća praksa priprema za razne festivale. Čak i katolicu u Adventu preferiraju zabavu umjesto molitve i sakramenata.  Žalosno je vidjeti što je na Zapadu ostalo od Adventa. Istina o Božjem utjelovljenju je uklonjena.

Postoji značajna razlika između katoličkih proslava i nazovimo ga tako “komercijalno-protestantskog” koji se ušuljao u našu zemlju. Došašće bi trebalo biti vrijeme šutnje, vrijeme duha, a ne vrijeme ugađanja tijelu, vrijeme koje bi se trebalo uzdržati od iskušenja, kako bi se pripremilo na dolazak Gospodina.

Radost Božića je plod milosti koja stanuje u dušama praktičnih katolika, a koja se kasnije i očituje.  Kod pretestantske  verzije komercijalizacija, element ometanja, buka u trgovačkim centrima, puno darova,  praznina u duši, pa čak i tuga. Prava radost se ne pojavljuje jer ovaj komercijalni uzvik nije djelo milosti, rekao je u intervjuu u dvomjesečnom čaopisu “Savez s Marijom” Slawomir Olejniczak, predsjednik institua. otac Piotr Skarga.

Komercijalizacija Božića, osim što stvara veliku buku, ima jedan veliki nedostatak: ona je ukorjenjena u kiču, i na taj način ima za učinak – uništavanje duhovnosti. Tamo gdje nema Boga nema istinske biti blagdana i cijeloga života – tamo se ne može pronaći istina i ljepota.

O tome kako je “Božić” daleko od Božića, možete vidjeti kad promatrate Božićne čestitke: Velika većina čestitki ne sadrži nikakve vjerske elemente. Obično možemo vidjeti Djeda Mraza koji oponaša svetog Nikolu, svijetleće oznake “Sretan Božić”, tu ti tamo je zamjenjen natpisom “Sretni blagdani” , a Novorođenče je negdje nestalo, baš kao i sveta Obitelj.

Svijet slavi blagdane radi slavlja. Oni su prazni, neplodni, i nemaju nikakve veze s ljudkim životom – to je samo kratka “zimska pauza”. Ne skrivaju to ni Britanci koji umjesto Božića, slave “zimske praznike”, neutralni svjetonazor, bezazlene muslimane, židove, ateiste,… a što je najvažnije – bez Boga i bez vjere, a nakon svega postavljaju zahtjeve.

Kako se onda mi katolici možemo dobro pripremiti za Božić? Odgovor je jasan i očit. Kroz sakramente, dnevnu molitvu, šutnju i obavezu pokore. Također pokušavam iskoristiti ovu situaciju i napraviti takve želje koje će stvarno izraziti nadu da će ta osoba ispraviti ono što je u redu u životu ili barem usmjeriti svoju pozornost prema Bogu. U takvim slučajevima, ne podnosim nekoliko želja: “Sve najbolje”, “Puno zdravlja”, “Sretni blagdani”, “Puno novaca” … – govori za “Savez s Marijom” Sławomir S., potpredsjednik Instituta. Ks. Piotr Skarga. – U tom kontekstu, želimo  drugom “širok put prema paklu” – rekao je Sławomir Olejnichak.

Izvor: Polonia Christiana