abortus – Magnifikat.hr

HOLOKAUST NAJMANJIH (Iz knjige “Rat protiv čovjeka”) – audio

M.G. — Wed, 30 Jun 2021 15:12:09 +0000

poslušaj na: youtube kanalu (Na Božjoj strani)

EVANĐELJE ŽIVOTA – Ivan Pavao II

M.G. — Wed, 30 Jun 2021 15:11:41 +0000

Poslušaj na youtube kanalu: Vjerni Bogu

Moralno promišljanje o cjepivima povezanim s pobačajem

M.G. — Thu, 17 Dec 2020 19:32:02 +0000

17. prosinca 2020.

1. Zločin pobačaja

Ivan Pavao II. u enciklici Evangelium Vitae ističe da “zapovijed ‘ne ubij’ ima apsolutnu vrijednost kad se odnosi na nedužnu osobu. … Prema tome, vlašću koju je Krist dao Petru i njegovim nasljednicima, u zajedništvu s biskupima Katoličke crkve, potvrđujem da je izravno i hotimično ubojstvo nedužnog ljudskog bića uvijek teško nemoralno.“[1] Na to se nadovezuje i kategorička argumentacija: „Namjerna odluka da se nedužno ljudsko biće liši svoga života, s moralnog stajališta je uvijek zla, i nikad ne može biti dopuštena, ni kao svrha niti kao sredstvo za dobar cilj. Ona je, uistinu, teška neposlušnost prema moralnom zakonu, čak samom Bogu, njegovom tvorcu i jamstvu; proturječi osnovnim krepostima pravde i ljubavi.“[2] U enciklici se potom ukazuje na „užasan zločin“ hotimičnog pobačaja koji, „kako god se izvrši, namjerno je i izravno ubojstvo ljudskog bića u početnoj fazi njegova postojanja, tj. između začeća i rođenja“.[3] Navodi se izjava Kongregacije za nauk vjere iz 1980.: „Nitko i ništa ne može ovlastiti ubijanje nevinoga ljudskog bića, bilo fetusa ili embrija, djeteta ili odraslog, starog, neizlječivog bolesnika ili umirućeg. Osim toga, nitko ne može zahtijevati taj čin ubojstva za samog sebe ili za nekog drugog povjerenog njegovoj odgovornosti, niti na nj može pristati izričito ili prešutno. Nijedna vlast ga ne može zakonito nametati ili dozvoliti.“[4] Takav čin nema opravdanja i po sebi je „nedopustiv, jer je protivan Zakonu Božjem, napisanom u srcu svakog čovjeka, razumom prepoznatljiv i od Crkve proglašen“.[5]

Učiteljstvo Crkve je svjesno da se pobačaj nekad opravdava i takozvanim napretkom medicine. Dokument Kongregacije za nauk vjere Dignitas personae govori kako se za proizvodnju cjepiva „ponekad koriste stanične linije koje su rezultat nedopuštenog zahvata protiv života“ odnosno znače njegovo uništenje pa stoga za njih vrijedi „ista moralna prosudba pobačaja“.[6] Ovakvi zahvati stoga „tvore uvijek teški moralni nered“.[7] Enciklika Evangelium vitae sa svoje strane ističe: „Moralno vrednovanje pobačaja treba primijeniti i na sadašnje oblike intervencije na ljudskim embrijima koji, premda smjerajući po sebi zakonitim ciljevima, neizbježno dovode do ubojstva. To je slučaj vršenja pokusa na zamecima što je u sve većoj ekspanziji na biomedicinskom području a zakonom je dopušteno u nekim državama. … Uporaba embrija ili ljudskih fetusa kao predmeta za pokuse predstavlja zločin u odnosu na njihovo dostojanstvo ljudskih bića, koja imaju pravo na isto dužno poštovanje kao i rođeno dijete i kao svaka druga osoba.“[8]

2. Predumišljaj proizvođača

U pripravi nekih cjepiva protiv virusa COVID-19 koristile su se stanice pobačene djece. Više američkih katoličkih biskupa i predstavnika pokreta za život uputili su 17. travnja 2020. otvoreno pismo američkoj Agenciji za hranu i lijekove (FDA) u kojem traže da buduće cjepivo protiv koronavirusa bude posve u skladu s osnovnim moralnim načelima a poglavito s „najvažnijim načelom da je ljudski život svet i da se nikad ne smije izrabljivati“.[9] Biskup Joseph Strickland iz Tylera u Teksasu (SAD) već je u travnju ove godine u svom pastirskom pismu ukazao da se do potrebnih stanica za cjepivo može doći, ne ogriješivši se o etiku, na razne druge načine koristeći „stanice od pupkovine, stanice od placente, matične stanice odraslih – i druge izvore stanica“.[10] Biskup Strickland je zaključio: “Znanstvenici s kojima sam razgovarao uvjeravaju me da ne postoji medicinska potreba za primjenom pobačene djece kako bi se razvilo prijeko potrebno cjepivo za zaštitu od ovog posebnog soja koronavirusa.”[11]

Unatoč tome, prema navodima časopisa Science, trenutačno barem pet tvrtki koje rade na izradi cjepiva protiv koronavirusa koriste jednu od dvije stanične linije dobivene od hotimično pobačenih beba koje moraju biti zdrave: HEK-293 (bubrežna stanična linija dobivena od fetusa pobačenog 1972.) i PER.C6 (retinalna linija dobivena od fetusa od 18 tjedana pobačenog 1985.).[12] Postoje i stanične linije koje su izvorno razvijene od pluća ženskog fetusa pobačenog 1964. godine (WI-38) i pluća muškog fetusa pobačenog 1966. (MRC-5) koje se koriste kod drugih cjepiva.[13] Papinska akademija za život je 2005. upozorila: „Budući da su ta cjepiva dobivena korištenjem virusa iz tkiva uzetih iz tkiva fetusa koji su bili zaraženi i hotimično pobačeni, a virusi su kasnije oslabljeni i uzgojeni na ljudskim staničnim linijama koje su također dobivene iz hotimičnih pobačaja, ona ne prestaju postavljati važne etičke probleme.“[14]

Također treba imati na umu da ove poznate slučajeva hotimičnih pobačaja u proizvodnji cjepiva mogu pratiti i mnogi drugi nepoznati. Tako je za potrebe razvoja i proizvodnje cjepiva protiv rubeole bilo napravljeno više od četrdeset namjernih pobačaja.[15] Ne čudi stoga da ovu praksu neki nazivaju „medicinski kanibalizam“.[16]

3. Suradnja sa zlom

Papinska akademija za život još je 2005. godine osudila praksu ovako dobivanih cjepiva kao neetičnu. U vezi s tim se ukazuje da svatko tko „surađuje na neki način, dijeleći nakanu, u izvršenju hotimičnog pobačaja s ciljem proizvodnje cjepiva, sudjelovao bi stvarno u istoj moralnoj zloći onog koji je izvršio taj pobačaj“.[17] Svaka takva formalna suradnja sa zlom pobačaja je uvijek moralno nedopuštena. Govoreći o suradnji u moralno zlim činima enciklika Evangelium vitae kaže: „Kršćani su, kao i svi ljudi dobre volje pozvani, zbog teške obveze u savjesti, da ne daju formalnu suradnju u takvim činima koji su, premda dopušteni civilnim zakonodavstvom, u suprotnosti s Božjim zakonom. Doista, s moralnog stajališta, nikad nije dopušteno formalno surađivati u zlu. Takva suradnja događa se kad se izvršeno djelo, zbog same svoje naravi ili zbog oblika koji zadobiva u određenom kontekstu, procijeni kao izravno sudjelovanje u nekom činu protiv nedužnog ljudskog života ili kao sudjelovanje u nemoralnoj namjeri glavnog počinitelja. Ta suradnja nikad ne može biti opravdana, ni pozivanjem na poštivanje slobode drugoga niti oslanjanjem na činjenicu da je građanski zakon predviđa i zahtijeva: za djela, koja svatko osobno izvršava postoji, doista, moralna odgovornost kojoj nitko ne može izbjeći i prema kojoj će sam Bog svakog suditi (usp. Rim 2,6; 14,12).“[18]

Priprava, distribucija i trgovanje takvim cjepivima „je moralno nedopuštena jer bi mogla doprinijeti stvarno u poticanju vršenja drugih hotimičnih pobačaja“.[19] Oni koji koriste takva cjepiva iz zdravstvenih razloga ostvaruju „barem posrednu, daleku pasivnu materijalnu suradnju u pobačaju, i neposrednu pasivnu materijalnu suradnju u njihovoj komercijalizaciji“.[20] Zato je „teška dužnost koristiti alternativna cjepiva i priziv savjesti“ za cjepiva koja su moralno problematična.[21] Također, kako traži Papinska akademija za život, treba ići i dalje: „Osim toga trebaju se na svaki način suprotstaviti (pišući, kroz različite udruge, sredstva javnog priopćavanja, itd.) cjepivima koja još nemaju alternative bez moralnih problema stvarajući pritisak da se proizvedu alternativna cjepiva koja nisu povezana s pobačajem ljudskog fetusa i da traže strogu zakonsku kontrolu nad proizvodnim farmaceutskim industrijama.“[22]

4. Korištenje spornih cjepiva

Ako ne postoji alternativa, a velika je opasnost po zdravlje, privremeno se može koristiti sporna cjepiva kao krajnju mjeru.[23] Kada nema mogućnosti izbora tada je situacija vrlo teška. Tada imamo, kako ukazuje Papinska akademija za život, kontekst „moralne prisile na savjest roditelja koji moraju izabrati djelovati protiv vlastite savjesti ili staviti u opasnost zdravlje svoje djece i cijele populacije. To je nepravedan izbor između alternativa koji treba biti uklonjen što je moguće prije.“[24] U toj situaciji „moralne prisile“, kako je nedavno istaknuo španjolski biskup José Ignacio Munilla, oni koji se cijepe radi spašavanja zdravlja ne upadaju osobno u suradnju sa zlom.[25] Prema uputi Dignitas Personae, “teški razlozi mogli bi biti moralno razmjerni za opravdati upotrebu“ ovakvog cjepiva.[26] Konkretno navodi se primjer: „opasnost za zdravlje djece može ovlastiti njihove roditelje da koriste cjepivo u čijoj pripremi su bile korištene stanične linije nedopuštenog porijekla“.[27] Dakle radi se o izuzetnim slučajevima i u ograničenom vremenu. Uz to uvijek se traži ispunjenje uvjeta “od strane sviju da izraze svoje neslaganje u vezi toga i da traže da zdravstveni sustavi stave na raspolaganje druge vrste cjepiva”.[28]

Svakako primanje cjepiva u takvom slučaju nikad se ne smije tumačiti kao „proglašenje dopuštenosti njihove proizvodnje, i upotrebe, nego kao pasivna materijalna suradnja“.[29] Velika zdravstvena dobrobit koju donose ova cjepiva ne može biti opravdanje za njihovo korištenje jer se time upada u neprihvatljivu logiku da cilj opravdava sredstvo koja nije moralno prihvatljiva. Iza toga mogu stajati pogrešne moralne teorije. Konkretno, kako navodi slovački bioetičar René Balák: “Etika konsekvencijalizma i proporcionalizma, u ime znanosti, uspoređuje dobro ljudskog života ubijene nevine djece s dobrom zdravlja i njegovom zaštitom u živoj djeci, smanjujući život ubijene djece na prihvatljivi omjer dobrih i zlih posljedica, ili drugim riječima, na veće dobro ili manje zlo.”[30]

5. Moralna revizija

Papinska akademije za život se ponovno oglasila 2017. godine na istu temu navodeći da nove spoznaje nalažu „reviziju i posadašnjenja“ dokumenta iz 2005. Razlog koji navode je vremenska udaljenost: „Stanične linije koje se trenutačno koriste veoma su udaljene od izvornih pobačaja i više ne podrazumijevaju onu svezu moralne suradnje neophodnu za etički negativnu procjenu njihove uporabe.”[31] Istina je da je znanost došla do novih spoznaja u vezi cjepiva, ipak činjenice su ostale nepromijenjene. Nepobitno je da je prošlo više desetljeća od počinjenih pobačaja koji su omogućili dobivanje stanica za cjepivo ali to ne znači da njihova upotreba nije više moralno problematična. Primjerice, možemo zamisliti hipotetski slučaj da je nacistički liječnik Josef Mengele u svojim pokusima s ljudima u Auschwitzu neko židovsko dijete namjerno zarazio i onda ga ubio kako bi mogao koristiti njegove stanice kao podlogu za razvoj staničnih linija koje će služit u proizvodnji učinkovita cjepiva protiv neke smrtonosne bolesti. Zar u tom slučaju sva javnost s gnušanjem ne bi odbacila takva cjepiva kao neetična, bez obzira na vremenski odmak veći od pola stoljeća i bez obzira na zdravstvenu dobrobit koju donose? Također, potrebno je imati na umu da se ne može proglašavati moralna zastara za zlodjelo, a u isto vrijeme i dalje od njega izvlačiti korist preko cijepljenja. To je kao da se proglasi da krivotvorena novčanica nakon dužeg vremena što je u upotrebi postaje prava.[32]

Na koncu u istom priopćenju Papinska akademije za život se kaže: „Tehničke karakteristike proizvodnje cjepiva najčešće korištenih u djetinjstvu navode nas da isključimo postojanje moralno relevantne suradnje između onih koji danas koriste ta cjepiva i prakse dobrovoljnog pobačaja” te da stoga „sva klinički preporučena cjepiva mogu biti korištena mirne savjesti“.[33] Utvrđuje se dakle da materijalna suradnja postoji ali se kaže da nije značajna i da je se stoga može zanemariti. To je prilično dvojben sud.[34] Ujedno, nisu se uzele u obzir i činjenice koje ga posve pobijaju a to je da stanice stare. Više studija dokazuju da se korištene stanice dobivene u pobačaju ne mogu stalno uzgajati nego nakon nekog vremena moraju biti zamijenjene novim.[35] Dobivene stanične linije iz pobačenih fetusa koja se koriste za cjepiva nisu besmrtne i stoga se traži dodatni biološki materijal iz novih pobačaja za proizvodnju cjepiva a zdravstvena korist opravdava i potiče nova istraživanja koja se zasnivaju na uništavanju fetusa.[36] Doista, neki su već ovo shvatili kao ohrabrenje da nesmetano nastave s istom praksom. Tako je doktor Stanley A. Plotkin, jedan od najpoznatijih stručnjaka za cjepiva, 11. siječnja 2018. pod zakletvom svjedočio na sudu priznavši da je za samo jedno istraživanje koristio 76 fetusa pobačene djece starije od tri mjeseca.[37] U jednom trenutku ga sudac pita: „Jeste li svjesni da je jedan od prigovora tužitelja protiv cijepljenja – u ovom slučaju uključivanje pobačenog fetalnog tkiva u razvoj cjepiva i činjenica da je ono (tkivo) zapravo jedan od njihovih sastojaka?“ [38] Plotkin je na to odgovorio: “Da, svjestan sam tih prigovora. Katolička Crkva je objavila dokument na ovu temu u kojem stoji da oni kojima je potrebno cjepivo, da se mogu cijepiti. Unatoč tome pretpostavljam da podrazumijevaju da ću ja ići u pakao jer koristim pobačeno tkivo što ću rado učiniti.“[39]

6. Gubljenje osjećaja za grijeh

U novonastaloj situaciji pandemije koronavirusa sva su očekivanja upravljena iščekivanju cjepiva kao rješenju za sve probleme. Postavljanje bilo kojeg pitanja u vezi cjepiva, još prije nego će biti izrečeno do kraja, već zvuči heretično, a kamoli ako je još s moralnog stajališta. Nije se lako oduprijeti ovom silnom pritisku te trezveno i slobodno rasuđivati. Od Crkve se očekuje da se pokorno prilagodi novim okolnostima. Ako se sve to uzme u obzir sasvim su očekivane izjave poput one koje su dali nedavno engleski biskupi u kojoj su ustvrdili da, iako se Crkva protivi proizvodnji cjepiva koja koriste stanice pobačene djece, ipak nema moralne zapreke za vjernike kod uzimanja takvih cjepiva.[40] Tako ono što je bilo dopušteno kao iznimka sada ispada da postaje pravilo, uklopivši se izvrsno u takozvano novo normalno preslagivanje. No bez obzira na dobru volju i teške okolnosti, ipak ovaj zaključak nije utemeljen, a stoga ni prihvatljiv. Grijeh u ovom slučaju nije moguće ukinuti ni izravno ni neizravno. U konačnici to pogoduje mentalitetu moralnog permisivizma. Odnosno, kako je to Papinska akademija za život još 2005. upozorila: „Na kulturnoj razini upotreba takvih cjepiva pridonosi stvaranju općeg društvenog pristajanja uz djelovanje farmaceutske industrije koja ih pripravlja na nemoralan način.“[41]

U stvarnosti materijalna suradnja sa zlom, pa kako bila mala ili daleka, postoji jer su sporna cjepiva doista u svojoj pripravi uključivali korištenje stanica pobačene djece. Uz to ne radi se o stanicama nenamjerno pobačenih fetusa preko spontanog pobačaja, nego namjerno pobačenih fetusa koji se biraju zdravi da bi se imao materijal za medicinske svrhe. Stoga se nikad takvo cjepivo ne može shvatiti olako niti uzimati mirne duše, nego jedino kad se nema drugog izbora kao manje zlo. U protivnom polako ali sigurno gubi se svaki osjećaj za grijeh. To je već vidljivo i u „stručnoj“ terminologiji nekih, gdje se pobačeno dijete naziva „biološki materijal“, vršitelj pobačaja i proizvođač cjepiva „opskrbljivač“ a naručitelji cjepiva „dobavljači“. Zato s pravom američki profesor i imunolog Kyle Christopher McKenna zaključuje: „Svaka medicinska korist ili znanstveni napredak preko korištenja fetalnog tkiva iz izabranih (engl: elective) pobačaja desenzibilizira korisnike, znanstvenike i liječnike na izvorni zli čin koji je proizveo ove stanice. Pobačena fetalna tkiva koja se koriste u laboratorijima svedena su na samo ljudske stanice, a ljudska bića kojima su oduzeti životi postaju nebitna i s vremenom zaboravljena. Najviše zabrinjava to što desenzibilizacija u konačnici dovodi do sablazni pogrešnim vrednovanjem izabranih pobačaja zbog većeg dobra. Bez pažljivog nadzora, fetus bi mogao, poput staničnih linija fetalnog tkiva, postati samo stanice koje se uzgajaju u maternici za znanstveno istraživanje. Svi ljudi dobre savjesti imaju odgovornost izraziti protivljenje upotrebi fetalnog tkiva iz izabranih pobačaja kako bi se promovirao razvoj alternativa, potvrdila vrijednost cjelokupnog ljudskog života i ograničilo sablazan.“[42] Zato zajednička izjava jednog kardinala (Janis Pujats) i četiri biskupa (Tomash Peta, Jan Pawel Lenga, Joseph E. Strickland i Athanasius Schneider) od 12. prosinca 2020. upozorava: “Neki svećenici u današnje vrijeme umiruju vjernike izjavom da je cijepljenje anti-Covid-19 cjepivom, pripremljeno sa staničnim linijama od pobačenog djeteta moralno dozvoljeno, ako ne postoje alternative, opravdavajući to takozvanom ‘materijalnom i dalekom suradnjom’ sa zlom. Takve su izjave crkvenih lica vrlo anti-pastoralne i kontraproduktivne, uzimajući u obzir kontinuirani rast industrije pobačaja i neljudskih fetalnih tehnologija, u gotovo apokaliptičnom scenariju.”[43]

7. Obrana života

Svjesni da korištenje moralno problematičnih cjepiva pomaže širenju kulture smrti još bolje je odbiti svaku suradnju sa zlom jer „kršćani ne smiju sudjelovati ili prihvaćati prakse koje nastavljaju i ohrabruju vezu između pobačaja, biomedicinske znanosti, i trgovine ljudima, bez obzira kada je spoj započet ili koliko dugo je ta praksa društveno prihvaćena“.[44] To pogotovo vrijedi danas kada se planira provesti prvi put u povijesti globalno cijepljenje cijelog ljudskog roda. Zato stoji upozorenje profesora filozofije Aleksandera R. Prussa: „Ako bi sve ovo doista povećalo prihvaćanje pobačaja u javnosti, opasnost od takvog slučaja mogla bi biti nesrazmjerna dobrobitima cijepljenja za javno zdravlje. Moralno zlo pobačaja, uostalom, nadmašuje nemoralno zlo smrti zbog bolesti.“[45] Ako je suditi po plodovima dosadašnje iskustvo pokazuje da se sve više prihvaća cjepiva koja su nastala u povezanosti s pobačajima štoviše da mnogi ne vide u tome ništa loše. Pri tome se potpuno zaboravlja da, kako je ukazala Papinska akademija za život, „u svakom slučaju ostaje moralna obveza nastavka borbe i korištenja svih dopuštenih sredstava kako bi se otežao život farmaceutskim industrijama koje djeluju bez etičkih skrupula“.[46]

Zabrinuti zbog korištenja stanica pobačene djece u proizvodnji cjepiva protiv koronavirusa kršćanski biskupi Sidneya, i to anglikanski nadbiskup, Glenn Davies, katolički nadbiskup, Anthony Fisher i pravoslavni primat, Makarios, uputili su australskom premijeru zajedničko pismo. U njemu se pokazuje razumijevanje za one koji neće pristati na takvo cjepivo: „Ali drugi će opet povući ravnu crtu od završetka ljudskog života u pobačaju kroz uzgoj stanične linije do upotrebe za proizvodnju ovog cjepiva; čak i ako su se stanice godinama razmnožavale u laboratoriju daleko od pobačaja, ta linija povezanosti ostaje. Bit će zabrinuti da na bilo koji način nemaju koristi od smrti male djevojčice kojoj su stanice uzete i uzgojene, niti da tu smrt banaliziraju i da ne potiču industriju fetalnog tkiva.“ [47] Američki biskup J. Strickland je izjavio još u travnju ove godine da „ako cjepivo za ovaj virus bude dobiveno jedino preko upotrebe dijelova tijela pobačene djece tada ću ja odbiti cjepivo… Ja neću ubijati djecu da bih živio.“^[48] Biskup A. Schneider pak drži da se iza nametanja isključivo onih cjepiva protiv korone koje sadrže dijelove pobačenih beba krije nakana da se tako neizravno ozakoni pobačaj po cijelom svijetu i da je to „posljednji korak sotonizma“.[49] „Stoga se moramo vrlo snažno oduprijeti ovome, ako se to dogodi. Moramo čak prihvatiti da budemo mučenici.“[50] Što više bude onih koji će dijeliti ovaj stav da neće uzimati cjepiva koja u svojoj pripravi koriste stanice pobačene djece to su veći izgledi da će se ona prestati proizvoditi. Ovaj izbor nikome se ne može nametati jer, kako kaže teolog Arnaud Sélégny, ovdje se radi o „jednom sudu razboritosti koji ne može biti jednoobrazan za sve i u svim slučajevima.“[51] No, imajući u vidu da su biskupi koji zagovaraju ovaj stav uglavnom pripadnici rizične skupine gledano po dobi, ovaj izbor je nedvojbeno savršeniji.

U spomenutoj zajedničkoj izjavi jednog kardinala i četiri biskupa od 12. prosinca 2020. daje se obrazloženje ovog stava preko uskraćivanja ikakve materijalne suradnje. “Teološko načelo materijalne suradnje zasigurno vrijedi i može se primijeniti na čitav niz slučajeva (plaćanje poreza, uporaba proizvoda od ropskog rada itd.). Međutim, ovo se načelo teško može primijeniti na slučaj cjepiva dobivenih iz fetalnih staničnih linija, jer oni koji svjesno i dobrovoljno primaju takva cjepiva ulaze u neku vrstu, iako vrlo udaljenog, ulančavanja s procesom industrije pobačaja. Zločin pobačaja toliko je monstruozan da je bilo kakvo ulančavanje s tim zločinom, čak i ako je vrlo udaljeno, nemoralno i ne može biti prihvaćeno od strane katolika ni u nikakvim okolnostima jednom kad je toga potpuno svjestan. Onaj koji koristi ova cjepiva mora shvatiti da se njegovo tijelo okorištava ‘plodovima’ (iako se dogodio niz kemijskih procesa) jednog od najvećih zločina čovječanstva.”[52] Dovoljno se prisjetiti da se prema službenim podacima Svjetske zdravstvene organizacije godišnje u svijetu izvrši preko pedeset milijuna pobačaja.[53] Prihvaćanje ovih cjepiva od strane katolika, na osnovu činjenice da uključuju samo ‘daleku, pasivnu i materijalnu suradnju’ sa zlom, pogodovalo bi njihovim neprijateljima i oslabilo bi zadnju utvrdu protiv pobačaja.[54] Po srijedi je, ni više ni manje, nego razaranje Božjeg reda stvaranja: “Da ovom djetetu nije bilo uskraćeno pravo na život, da njegove stanice (koje su od tada bile dalje više puta uzgajane u epruveti) nisu bile dostupne za proizvodnju cjepiva, ne bi se mogle komercijalizirati. Dakle, imamo dvostruko kršenje svetog Božjeg reda: s jedne strane samim pobačajem, a s druge strane groznim poslom komercijalizacije tkiva pobačene bebe. Međutim, taj dvostruki prezir prema redu stvaranja nikada ne može biti opravdan, čak ni s namjerom da se očuva zdravlje jedne osobe cijepljenjem zasnovanim na ovom preziru od Boga danog redu stvaranja.”[55]

8. Ponuđeni izbor

Kada postoje i druga cjepiva, kao u slučaju koronavirusa, koja ne uključuju u svom sastavu stanice pobačene djece tada je obveza uzeti samo takvo cjepivo. Zato trojica spomenutih australskih biskupa traže da se omoguće građanima „alternativna etički nesporna cjepiva“ jer se povratak u normalu ne smije dogoditi „po cijenu savjesti mnogih dobrih ljudi“.[56]

Hrvatska vlada je naručila sljedeća cjepiva: AstraZeneca/Oxford University dva milijuna i sedamsto tisuća doza; Pfizer/BioNTech milijun doza; Moderna milijun doza i Johnson&Johnson devetsto tisuća doza.[57] Od nabrojenih cjepiva protiv koronavirusa AstraZeneca/Oxford University i Johnson&Johnson koriste stanične linije koje potječu od pobačene djece u pripravnoj i proizvodnoj fazi pa su kao takve neprihvatljive.[58] Cjepiva protiv koronavirusa od Pfizer/BioNTech i Moderne su pak stanične linije koje potječu od pobačene djece koristili samo u fazi testiranja.[59] Dakle ne nudi se nikakva prava alternativa već samo da između dva zla možemo koristiti manje. Među moralno nesporna cjepiva koja ne koriste stanične linije koje potječu od pobačene djece koja je naručila Europska unija spadaju Sanofi-GSK i CureVac.[60] Na žalost, kako stvari sada stoje, hrvatskim građanima će možda biti dostupan samo manji broj od nekih tristo tisuća cjepiva CureVac koncem sljedeće godine.[61] Očito se uvjerenja kršćana koji su, barem na papiru, većina od preko devedeset posto stanovništva u Hrvatskoj uopće nije uzimalo u obzir. U toj situaciji, onima koji su se odlučili za cijepljenje, preostaje da odbiju sporna cjepiva te da čekaju da im se ponude druga koja nisu moralno problematična.

Zaključak

U vremenu masovne raširenost pobačaja Crkva jasno naučava da je to zločin ubojstva nedužnog djeteta. Proizvodnja i trgovanje cjepivima koja su proizvedene uz upotrebu stanica pobačene djece iako su bila moguća druga rješenja za vjernike je moralno neprihvatljiva. Formalna suradnja sa zlom pobačaja nikad nije dopuštena a to vrijedi za svakog tko proizvodi ili trguje s cjepivom protiv korone koje je proizvedeno na bazi stanica pobačene djece. Pasivna i daleka materijalna suradnja u ovom slučaju može biti iznimno i privremeno dopuštena kod korisnika cjepiva kada nemaju drugu alternativu i to kao manje zlo. No i tada svatko ima pravo da odbije takvo cjepivo pozivajući se na priziv savjesti. Uz to svi kršćani su dužni svim zakonitim sredstvima nastavati borbu da im se omogući etički prihvatljiva alternativa cijepljenja. To je posebno važno u našem vremenu koje gubi osjećaj za grijeh i banalizira pobačaj. Tolerirati sporna cjepiva ili ih čak preporučivati u ime brige za zdravlje drugih, a zaboravljati na obranu života nerođenih veliki je grijeh propusta kojega se kršćani trebaju kloniti.

[1] Ivan Pavao II, Evangelium vitae. Lettera enciclica sul valore e l’inviolabilità della vita umana, 1995., br. 57, na: http://www.vatican.va/content/john-paul-ii/it/encyclicals/documents/hf_jp-ii_enc_25031995_evangelium-vitae.html, (11. prosinca 2020.).

[2] Ivan Pavao II, Evangelium vitae. Lettera enciclica sul valore e l’inviolabilità della vita umana, 1995., br. 57, na: http://www.vatican.va/content/john-paul-ii/it/encyclicals/documents/hf_jp-ii_enc_25031995_evangelium-vitae.html, (11. prosinca 2020.).

[3] Ivan Pavao II, Evangelium vitae. Lettera enciclica sul valore e l’inviolabilità della vita umana, 1995., br. 58, na: http://www.vatican.va/content/john-paul-ii/it/encyclicals/documents/hf_jp-ii_enc_25031995_evangelium-vitae.html, (11. prosinca 2020.).

[4] Congregazione per la Dottrina della Fede, Dichiarazione sull’eutanasia Iura et bona, 1980., II, na: http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_19800505_eutanasia_it.html, (11. prosinca 2020.).

[5] Ivan Pavao II, Evangelium vitae. Lettera enciclica sul valore e l’inviolabilità della vita umana, 1995., br. 62, na: http://www.vatican.va/content/john-paul-ii/it/encyclicals/documents/hf_jp-ii_enc_25031995_evangelium-vitae.html, (11. prosinca 2020.).

^[6] Congregazione per la Dottrina della Fede, Istruzione Dignitas personae su alcune questioni di bioetica, 2008., br. 32, 34, na: http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20081208_dignitas-personae_it.html#_ftnref54, (11. prosinca 2020.).

^[7] Congregazione per la Dottrina della Fede, Istruzione Dignitas personae su alcune questioni di bioetica, 2008., br. 32, 34, na: http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20081208_dignitas-personae_it.html#_ftnref54, (11. prosinca 2020.). Hrvatski prijevod v. ovdje.

[8] Ivan Pavao II, Evangelium vitae. Lettera enciclica sul valore e l’inviolabilità della vita umana, 1995., br. 63, na: http://www.vatican.va/content/john-paul-ii/it/encyclicals/documents/hf_jp-ii_enc_25031995_evangelium-vitae.html, (11. prosinca 2020.). Usp.: Congregazione per la Dottrina della Fede, Donum vitae. Il rispetto della vita umana nascente e la dignità della procreazione, 1987., I, 4, na: http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_19870222_respect-for%20human-life_it.html, (11. prosinca 2020.). Hrvatski prijevod vidi ovdje.

[9] Paul Smeaton, „Catholic bishops, pro-life leaders: COVID-19 vaccines should be ‘free from any connection to abortion’“, LifeSiteNews, 20. travnja 2020., na: https://www.lifesitenews.com/news/catholic-bishops-pro-life-leaders-covid-19-vaccines-should-be-free-from-any-connection-to-abortion, (4. prosinca 2020.).

[10] Joseph E. Strickland, „On the Ethical Development of COVID-19 Vaccine“, 23. travnja 2020., 2, na: https://stphilipinstitute.org/wp-content/uploads/2020/04/Letter-on-Development-of-COVID-19-Vaccine.pdf,(4. prosinca 2020.).

[11] Joseph E. Strickland, „On the Ethical Development of COVID-19 Vaccine“, 23. travnja 2020., 2, na: https://stphilipinstitute.org/wp-content/uploads/2020/04/Letter-on-Development-of-COVID-19-Vaccine.pdf,(4. prosinca 2020.).

[12] To su: CanSino Biologics, Inc./Beijing Institute of Biotechnology; University of Oxford/AstraZeneca; Janssen Research & Development USA; University of Pittsburgh i ImmunityBio/NantKwest. Usp.: Meredith Wadman, „Abortion opponents protest COVID-19 vaccines’ use of fetal cells“, Science, 5. lipnja 2020., na: https://www.sciencemag.org/news/2020/06/abortion-opponents-protest-covid-19-vaccines-use-fetal-cells, (4. prosinca 2020.).

[13] Pontificia Accademia per la Vita, „Riflessioni morali circa i vaccini preparati a partire da cellule provenienti da feti umani abortiti“, 5. lipnja 2005., na: https://www.corvelva.it/approfondimenti/notizie/riflessioni-morali-circa-i-vaccini-preparati-a-partire-da-cellule-provenienti-da-feti-umani-abortiti.html, (4. prosinca 2020.).

[14] Pontificia Accademia per la Vita, „Riflessioni morali circa i vaccini preparati a partire da cellule provenienti da feti umani abortiti“, 5. lipnja 2005., na: https://www.corvelva.it/approfondimenti/notizie/riflessioni-morali-circa-i-vaccini-preparati-a-partire-da-cellule-provenienti-da-feti-umani-abortiti.html, (4. prosinca 2020.).

[15] René Balák, „Never–Ending Story of the Use of Vaccines Derived from Aborted Infants. Part I: Critique of Teleological Proportionalism and Consequentialism from the Perspective of Moral Theology“, Roczniki Teologiczne, 64/2017., 78 b. 11.

[16] René Balák, „Never–Ending Story of the Use of Vaccines Derived from Aborted Infants. Part I: Critique of Teleological Proportionalism and Consequentialism from the Perspective of Moral Theology“, Roczniki Teologiczne, 64/2017., 77.

[17] Pontificia Accademia per la Vita, „Riflessioni morali circa i vaccini preparati a partire da cellule provenienti da feti umani abortiti“, 5. lipnja 2005., na: https://www.corvelva.it/approfondimenti/notizie/riflessioni-morali-circa-i-vaccini-preparati-a-partire-da-cellule-provenienti-da-feti-umani-abortiti.html, (4. prosinca 2020.).

[18] Ivan Pavao II, Evangelium vitae. Lettera enciclica sul valore e l’inviolabilità della vita umana, 1995., br. 74, na: http://www.vatican.va/content/john-paul-ii/it/encyclicals/documents/hf_jp-ii_enc_25031995_evangelium-vitae.html, (11. prosinca 2020.).

[19] Pontificia Accademia per la Vita, „Riflessioni morali circa i vaccini preparati a partire da cellule provenienti da feti umani abortiti“, 5. lipnja 2005., na: https://www.corvelva.it/approfondimenti/notizie/riflessioni-morali-circa-i-vaccini-preparati-a-partire-da-cellule-provenienti-da-feti-umani-abortiti.html, (4. prosinca 2020.).

[20] Pontificia Accademia per la Vita, „Riflessioni morali circa i vaccini preparati a partire da cellule provenienti da feti umani abortiti“, 5. lipnja 2005., na: https://www.corvelva.it/approfondimenti/notizie/riflessioni-morali-circa-i-vaccini-preparati-a-partire-da-cellule-provenienti-da-feti-umani-abortiti.html, (4. prosinca 2020.).

[21] Pontificia Accademia per la Vita, „Riflessioni morali circa i vaccini preparati a partire da cellule provenienti da feti umani abortiti“, 5. lipnja 2005., na: https://www.corvelva.it/approfondimenti/notizie/riflessioni-morali-circa-i-vaccini-preparati-a-partire-da-cellule-provenienti-da-feti-umani-abortiti.html, (4. prosinca 2020.).

[22] Pontificia Accademia per la Vita, „Riflessioni morali circa i vaccini preparati a partire da cellule provenienti da feti umani abortiti“, 5. lipnja 2005., na: https://www.corvelva.it/approfondimenti/notizie/riflessioni-morali-circa-i-vaccini-preparati-a-partire-da-cellule-provenienti-da-feti-umani-abortiti.html, (4. prosinca 2020.).

[23] „Ipak ako su izloženi značajnoj opasnosti, moralno problematična cjepiva mogu se privremeno upotrebljavati.“ (Pontificia Accademia per la Vita, „Riflessioni morali circa i vaccini preparati a partire da cellule provenienti da feti umani abortiti“, 5. lipnja 2005., na: https://www.corvelva.it/approfondimenti/notizie/riflessioni-morali-circa-i-vaccini-preparati-a-partire-da-cellule-provenienti-da-feti-umani-abortiti.html, (4. prosinca 2020.)).

[24] Pontificia Accademia per la Vita, „Riflessioni morali circa i vaccini preparati a partire da cellule provenienti da feti umani abortiti“, 5. lipnja 2005., na: https://www.corvelva.it/approfondimenti/notizie/riflessioni-morali-circa-i-vaccini-preparati-a-partire-da-cellule-provenienti-da-feti-umani-abortiti.html, (4. prosinca 2020.).

[25] Álex Rosal, „Munilla discierne sobre las vacunas contra el Covid-19 que usan líneas celulares de fetos abortados“, Religion en Libertad, 8. rujna 2020., na: https://www.religionenlibertad.com/ciencia_y_fe/762381539/munilla-vacuna-covid-19-celulas-fetos-abortados.html, (5. prosinca 2020.).

^[26] Congregazione per la Dottrina della Fede, Istruzione Dignitas personae su alcune questioni di bioetica, 2008., br. 35, na: http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20081208_dignitas-personae_it.html#_ftnref54, (11. prosinca 2020.).

^[27] Congregazione per la Dottrina della Fede, Istruzione Dignitas personae su alcune questioni di bioetica, 2008., br. 35, na: http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20081208_dignitas-personae_it.html#_ftnref54, (11. prosinca 2020.).

^[28] Congregazione per la Dottrina della Fede, Istruzione Dignitas personae su alcune questioni di bioetica, 2008., br. 35, na: http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20081208_dignitas-personae_it.html#_ftnref54, (11. prosinca 2020.).

[29] Pontificia Accademia per la Vita, „Riflessioni morali circa i vaccini preparati a partire da cellule provenienti da feti umani abortiti“, 5. lipnja 2005., na: https://www.corvelva.it/approfondimenti/notizie/riflessioni-morali-circa-i-vaccini-preparati-a-partire-da-cellule-provenienti-da-feti-umani-abortiti.html, (4. prosinca 2020.).

[30] René Balák, „Never–Ending Story of the Use of Vaccines Derived from Aborted Infants. Part I: Critique of Teleological Proportionalism and Consequentialism from the Perspective of Moral Theology“, Roczniki Teologiczne, 64/2017., 89.

[31] Pontificia Accademia per la Vita – Ufficio Nazionale per la Pastorale della Salute (CEI) – Associazione Medici Cattolici Italiani, “Nota circa l’uso dei vaccini”, Rim, 31. srpnja 2017., na: http://www.academyforlife.va/content/pav/it/the-academy/activity-academy/note-vaccini.html, (5. prosinca 2020.).

[32] Angel Rodriguez Luño,“Riflessioni etiche sui vaccini preparati a partire da cellule provenienti da feti umani abortiti”, Medicina e Morale, 2005/3, 523-524.

[33] Pontificia Accademia per la Vita – Ufficio Nazionale per la Pastorale della Salute (CEI) -Associazione Medici Cattolici Italiani, “Nota circa l’uso dei vaccini”, Rim, 31. srpnja 2017., na: http://www.academyforlife.va/content/pav/it/the-academy/activity-academy/note-vaccini.html, (5. prosinca 2020.).

[34] On je još više pojačan dvoznačnim zaključkom: „Iako zajednički zauzeti oko osiguravanja da nijedno cjepivo u svojoj pripremi ne bude povezano s bilo kojim materijalom proizašlim iz pobačaja, ponovno se naglašava moralna odgovornost cijepljenja kako bi se izbjegli ozbiljni zdravstveni rizici za djecu i opću populaciju.“ Pontificia Accademia per la Vita – Ufficio Nazionale per la Pastorale della Salute (CEI) -Associazione Medici Cattolici Italiani, “Nota circa l’uso dei vaccini”, Rim, 31. srpnja 2017., na: http://www.academyforlife.va/content/pav/it/the-academy/activity-academy/note-vaccini.html, (5. prosinca 2020.).

[35] Leonard Hayflick, “The limited in vitro lifetime of human diploid cell strains”, Experimental Cell Research, 37/1965., 614–636; Leonard Hayflick, “Mortality and immortality at the cellular level. A review”, Biochemistry, 62/1997., 1180-1190; Debi Vinnedge, „Aborted Fetal Cell Line Vaccines and the Catholic Family. A Moral and Historical Perspective”, Children of God for Life, 2005., na: https://cogforlife.org/vaccines-abortions/, (5. prosinca 2020.).

[36] Vidi iscrpnu studiju: Debi Vinnedge, „Aborted Fetal Cell Line Vaccines and the Catholic Family. A Moral and Historical Perspective”, Children of God for Life, 2005., na: https://cogforlife.org/vaccines-abortions/, (5. prosinca 2020.).

[37] „Vaccinologist Stanly Plotkin on the Safety of Vaccine Ingredients“, Rodef Shalom 613, na: https://www.rodefshalom613.org/2020/12/vaccinologist-stanly-plotkin-on-the-safety-of-vaccine-ingredients/, (7. prosinca 2020.).

[38] „Vaccinologist Stanly Plotkin on the Safety of Vaccine Ingredients“, Rodef Shalom 613, na: https://www.rodefshalom613.org/2020/12/vaccinologist-stanly-plotkin-on-the-safety-of-vaccine-ingredients/, (7. prosinca 2020.).

[39] „Vaccinologist Stanly Plotkin on the Safety of Vaccine Ingredients“, Rodef Shalom 613, na: https://www.rodefshalom613.org/2020/12/vaccinologist-stanly-plotkin-on-the-safety-of-vaccine-ingredients/, (7. prosinca 2020.).

[40] Paul Mason – John Sherrington, „The Catholic position on vaccination“, 2020., na: https://www.cbcew.org.uk/wp-content/uploads/sites/3/2020/03/catholic-position-on-vaccination-110820.pdf, (5. prosinca 2020.).

[41] Pontificia Accademia per la Vita, „Riflessioni morali circa i vaccini preparati a partire da cellule provenienti da feti umani abortiti“, 5. lipnja 2005., na: https://www.corvelva.it/approfondimenti/notizie/riflessioni-morali-circa-i-vaccini-preparati-a-partire-da-cellule-provenienti-da-feti-umani-abortiti.html, (4. prosinca 2020.).

[42] Kyle Christopher McKenna, „Use of Aborted Fetal Tissue in Vaccines and Medical Research Obscures the Value of All Human Life“, The Linacre Quarterly, 85 (1)/2018., 16.

[43] Janis Pujats – Tomash Peta – Jan Pawel Lenga – Joseph E. Strickland – Athanasius Schneider, „Sull’illiceità morale dell’uso dei vaccini a base di cellule derivate da feti umani abortiti“, 12. prosinca 2020., na: https://www.aldomariavalli.it/2020/12/12/sullilliceita-morale-delluso-dei-vaccini-a-base-di-cellule-derivate-da-feti-umani-abortiti/, (14. prosinca 2020.).

[44] „The Personhood Alliance’s official position on vaccine ethics“, Personhood Alliance, 13. listopada 2020., br. 5., na: https://personhood.org/positions/vaccines/, (5. prosinca 2020.).

[45] Alexander R. Pruss, „Complicity, Fetal Tissue, and Vaccines“, The National Catholic Bioethics Quarterly, 6/3/2006., 467.

[46] Pontificia Accademia per la Vita, „Riflessioni morali circa i vaccini preparati a partire da cellule provenienti da feti umani abortiti“, 5. lipnja 2005., na: https://www.corvelva.it/approfondimenti/notizie/riflessioni-morali-circa-i-vaccini-preparati-a-partire-da-cellule-provenienti-da-feti-umani-abortiti.html, (4. prosinca 2020.).

[47] Glenn N. Davies – Anthony Fisher – Makarios, „Letter to Scott Morrison“, 20. kolovoza 2020., na: file:///C:/Users/Josip/Downloads/Archbishops_to_PM_re_COVID_vaccine_with_attachments.pdf, (6. prosinca 2020.).

[48] Judie Brown, „A Coronavirus Vaccine Containing Aborted Baby Cells? Yes“, American Life League, 14. travnja 2020., na: https://www.all.org/a-coronavirus-vaccine-containing-aborted-baby-cells-yes/, (5. prosinca 2020.).

[49] Jeanne Smits, „Bishop: Christians must refuse COVID vaccine derived from aborted babies, even if it means martyrdom“, 2. listopada 2020., na: https://www.lifesitenews.com/news/bishop-christians-must-refuse-covid-vaccine-derived-from-aborted-babies-even-if-it-means-martyrdom, (5. prosinca 2020.).

[50] Jeanne Smits, „Bishop: Christians must refuse COVID vaccine derived from aborted babies, even if it means martyrdom“, 2. listopada 2020., na: https://www.lifesitenews.com/news/bishop-christians-must-refuse-covid-vaccine-derived-from-aborted-babies-even-if-it-means-martyrdom, (5. prosinca 2020.).

[51] Arnaud Sélégny, „Is it Morally Permissible to Use the Covid-19 Vaccine?“, SSPX, 4. prosinca 2020., na: https://sspx.org/en/news-events/news/it-morally-permissible-use-covid-19-vaccine-62290, (15. prosinca 2020.).

[52] Janis Pujats – Tomash Peta – Jan Pawel Lenga – Joseph E. Strickland – Athanasius Schneider, „Sull’illiceità morale dell’uso dei vaccini a base di cellule derivate da feti umani abortiti“, 12. prosinca 2020., na: https://www.aldomariavalli.it/2020/12/12/sullilliceita-morale-delluso-dei-vaccini-a-base-di-cellule-derivate-da-feti-umani-abortiti/, (14. prosinca 2020.).

[53] Usp. Josip Mužić, Rat protiv čovjeka. Ideologije i prakse raščovječenja, Glas Koncila, Zagreb, 2015., 263-264.

[54] Janis Pujats – Tomash Peta – Jan Pawel Lenga – Joseph E. Strickland – Athanasius Schneider, „Sull’illiceità morale dell’uso dei vaccini a base di cellule derivate da feti umani abortiti“, 12. prosinca 2020., na: https://www.aldomariavalli.it/2020/12/12/sullilliceita-morale-delluso-dei-vaccini-a-base-di-cellule-derivate-da-feti-umani-abortiti/, (14. prosinca 2020.).

[55] Janis Pujats – Tomash Peta – Jan Pawel Lenga – Joseph E. Strickland – Athanasius Schneider, „Sull’illiceità morale dell’uso dei vaccini a base di cellule derivate da feti umani abortiti“, 12. prosinca 2020., na: https://www.aldomariavalli.it/2020/12/12/sullilliceita-morale-delluso-dei-vaccini-a-base-di-cellule-derivate-da-feti-umani-abortiti/, (14. prosinca 2020.).

[56] Glenn N. Davies – Anthony Fisher – Makarios, „Letter to Scott Morrison“, 20. kolovoza 2020., na: file:///C:/Users/Josip/Downloads/Archbishops_to_PM_re_COVID_vaccine_with_attachments.pdf, (6. prosinca 2020.).

[57] Javorka Luetić, „Cjepiva! Koliko nas štite, hoćemo li morati svake godine primati novu dozu…“, Slobodna Dalmacija, 6. prosinca 2020., 3.

[58] „Covid-19 Vaccines and Treatments in Development“, Children of God for Life, 19. studenoga 2020., na: https://cogforlife.org/wp-content/uploads/CovidCompareMoralImmoral.pdf, (8. prosinca 2020.); „List of Vaccines Currently in Preparation“, SSPX, na: https://sspx.org/sites/sspx/files/list_of_vaccines_currently_in_preparation.pdf, (15. prosinca 2020.).

[59] „List of Vaccines Currently in Preparation“, SSPX, na: https://sspx.org/sites/sspx/files/list_of_vaccines_currently_in_preparation.pdf, (15. prosinca 2020.); Kevin C. Rhoades – Joseph F. Naumann, „USCCB Issues Guidance on COVID-19 Vaccines“, Holy Name Catholic Church, 23. studenog 2020., na: https://holynamewinfield.org/rotator/364-usccb-issues-guidance-on-covid-19-vaccines, (15. prosinca 2020.).

[60] „Covid-19 Vaccines and Treatments in Development“, Children of God for Life, 19. studenoga 2020., na: https://cogforlife.org/wp-content/uploads/CovidCompareMoralImmoral.pdf, (8. prosinca 2020.); „List of Vaccines Currently in Preparation“, SSPX, na: https://sspx.org/sites/sspx/files/list_of_vaccines_currently_in_preparation.pdf, (15. prosinca 2020.).

[61] „Cijepljenje protiv COVID-19 – kratak pregled situacije“, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, 4. prosinca 2020., na: https://www.hzjz.hr/ravnateljstvo/cijepljenje-protiv-covid-19-kratak-pregled-situacije/, (16. prosinca 2020.).

Izvor: Vjera i djela

(Istaknuti tekst: admin. magnifikat M.G.)

Šokantno priznanje abortera

M.G. — Tue, 27 Oct 2020 19:59:37 +0000

Dr. Stojana Adaševića u bolnici su čekali rođak i njegova djevojka. Imali su sastanak s njim za abortus. Bila je u četvrtom mjeseca trudnoće i htjela je po deveti put ukloniti bebu. Adašević je odbio, ali ga je rođak tako dugo uvjeravao i uvjerio da konačno popusti: – Pa, posljednji put u životu!
Ultrazvučni ekran jasno je pokazao djetetov profil i sisanje palca. Uzeo je alat zgrabio nešto s njim i izvukao. Pogledao je i vidio da drži malu ruku. Stavio je ruku na stol, ali na takav način da je živac iz odvojenog ramena pogodio mjesto gdje se prosula mrlja od joda. I rukica se iznenada počela sama pomjerati (!) Medicinska sestra koja je stajala pored male ruke vikala je:- Baš kao žablje noge na satu fiziologije!” Liječnik se trznuo, ali nije prestao s pobačajem.
Opet je uzeo kliješta i opet nešto izvukao. Ovaj put je to bila mala noga. Baš je pomislio da ne smije stavljati tamo gdje je bila ruka, ali je medicinska sestra iza leđa bacila kirurški pribor koji je pao na pod. Doktor je poskočio a kad je pustio kliješta nogica je pala pored ruke i ona se počela kretati (!). Tada je i svo osoblje prvi put vidjela takvo što: pomjeranje malih udova na stolu. Adašević je odlučio sve što je preostalo smaljeti unutara, a onda izvući van. Počeo je brusiti, drobiti i mrviti. Kad je izvukao ostatke mislio je da više ništa neće biti prepoznaljivo, ali ugledao je – malo srce! Srce je i dalje pulsiralo, kucalo je sporije i sporije, a onda je prestalo kucati. Tada je svahtio – da je ubio čovjeka. Smračilo mu se pred očima. Ne zna koliko je to trajalo. Odjednom je začuo glas: Dr. Adašević! Dr. Adašević! Pacijentica je krvarila. Tada se počeo moliti po prvi put u životu: “Gospode Bože, nemoj spasiti mene, ali spasi ovu ženu!” Krvarenje je uspješno zaustavljeno. Kada se sve završeno i kad je skinuo rukavice znao je – da nikada više neće učiniti abortus.

U nastavku cijeli članak:

Šokantno priznanja pobačaja

Stojan Adašević je dobro zapamtio jedan studentski dan, cijeli svoj život. Bio je student medicine i organizirao je spise u liječničkoj sobi. Sjedio je u kutu iznad papira, a ginekolozi su se počeli okupljati u sobi. Ne obazirući se na studenta koji je čučao sa strane, razgovarali su o raznim slučajevima iz svoje prakse.

Doktor Rado Ignatović prisjetio se trudne pacijentice koja je došla na ukloniti dijete. Pobačaj je bio neuspješan jer ginekolog nije uspio. Kad su liječnici počeli pričati o sudbini žene, Stojan koji ih je slušao, protrnuo je. Odjednom je shvatio da je ta žena o kojoj su pričali bila – njegova majka. “Ona je sada mrtva, ali pitam se što se dogodilo s njezinom bebom koju je željela pobaciti?” Pitao je jedan od ginekologa. Stojan nije mogao ostati šuteći pa je rekao: “Ja sam to dijete!“, i ustao. Soba je utihnula, a nakon nekog vremena liječnici su počeli odlaziti jedan po jedan.

Puno puta u narednim godinama dr. Adašević se prisjećao tog događaja. Jasno je razumio: On je živ samo zato što je liječnik pogriješio kod pobačaja. On sam nikada nije imao problem u svom poslu. Naposljetku, bio je najbolji aborter u Beogradu. Brzo je nadmašio svog šefa dr. Ignatovića, čijoj nesposobnosti duguje svoj život. – Tajna uspjeha je trenirati ruku čestim tretmanima – govorio je cirajući njemačku poslovicu: Übung macht Meister (“Vježba vas čini savršenim“).
Vjeran toj maksimi, dnevno je izvodio 20 ili 30 pobačaja. Njegov dnevni rekord bio je 35. Danas mu je problem utvrditi koliko je pobačaja napravio u 26 godina prakse. Predlažem saldo između 48.000 i 62.000 .
Mnogo je godina bio uvjerenda je pobačaj, kako se podučava na medicinskim fakultetima i zapisuje se u udžbenicima, kirurški postupak sličan izrezivanju slijepog crijeva. Jedina je razlika u tome što se iz ženskog tijela uklanja još jedan organ – ponekad je to dio crijeva, drugi put trudničko tkivo.

Sumnje su se počele pojavljivati 1980-ih, kada su ultrazvučni skeneri dovedeni u jugoslavenske bolnice. Tada je Adašević na ultrazvučnom ekranu prvi put vidio ono što mu je do sada bilo nevidljivo – unutrašnjost maternice žene i živo dijete, kako sisa prst, miče nogama i rukama. Obično, nekoliko trenutaka kasnije, komadi ovog djeteta ležali su pored njega na stolu. –
Gledao sam, ali nisam vidio – prisjeća se danas. – Sve se promijenilo otkako su me snovi počeli proganjati .

San dr. Adaševića

To je zapravo bio jedan san, ali to se događalo svake noći, dan za danom, tjedan za tjednom, mjesec za mjesecom. Sanjao je da hoda po suncem obasjanoj livadi, punoj prekrasnog cvijeća, šarenih leptira kako lete okolo, bilo je toplo i ugodno, ali mučio ga je uznemirujući osjećaj. U jednom trenutku livada postane puna djece koja trče, igraju nogomet, smiju se. Razne su dobi, od tri ili četiri do dvadesetak godina. Svi su nevjerojatno lijepi. Lice jednog dječaka i dviju djevojčica učine mu se neobično poznatima, ali on se ne može sjetiti odakle ih poznaje. Pokušava razgovarati s djecom, a kad ga vide, pobjegnu prestravljeni i vrisnu. Sve promatra čovjek u crnoj odjeći, nalik na redovnika. Ne govori ništa, samo prodorno gleda.

Svake noći Adašević se budio prestravljen i nije mogao spavati do jutra. Bilje i tablete za spavanje nisu pomogle.
Jedne noći u snu, potpuno uzrujan, počeo je progoniti djecu koja su bježala. Uspio je uhvatiti jedno dijete, a onda je ono počelo prestrašeno vrištati: – Pomozite! Ubojica! Spasi me od ubojice! U tom je trenutku muškarac odjeven u crno, poput orla, odletio prema Adaševiću, ugrabio mu dijete iz ruku i pobjegao.
Liječnik se probudio, srce mu je zakucalo poput čekića. U sobi je bilo hladno, a on je bio vruć i oznojen. Ujutro je odlučio otići psihijatru. Kako nije bilo slobodnih mjesta, prijavio se za kasniji datum. Kad je nastupila noć, odlučio je da će u snu prići „crncu“ i pitati ga tko je. I on je to učinio. Zbunjeni neznanac odgovorio mu je: – Moje ime ionako ti neće ništa reći . Ali kad je liječnik inzistirao, odgovorio je: ” Zovu me Toma Akvinski . Njegovo ime Adaševiću nije ništa značilo. Bilo je to prvi put da ih je čuo. Čovjek u crnom je nastavio: – Zašto ne pitate tko su ta djeca? Ne prepoznajete ih? Kad je liječnik to porekao, Toma je odgovorio: – Nije istina. Oni te jako dobro poznaju. To su djeca koju ste ubili tijekom pobačaja. – Kako to? – upitao ga je Adašević. – Veliki su, a ja nikada nisam ubio rođene bebe. “Zar ne znate da ovdje na eshatonu, s druge strane, sva djeca rastu?” Pitao je Toma. Liječnik je nastavio: nisam ubio dvadesetogodišnjaka. Toma je odgovorio: – Ubili ste ga prije 20 godina, kad je imao 3 mjeseca. A onda se odjednom Adašević sjetio kako izgleda ovaj dvadesetogodišnjak i ove dvije djevojčice. Dječak je izgledao poput oca kad mu je bilo dvadeset godina, a on je bio bliski Adaševićev prijatelj čija je supruga pobacila prije dvadeset godina. Na licima djevojčica liječnik je prepoznao crte njihovih majki, od kojih je jedna bila njegova rođakinja.
Kad se probudio, odlučio je da više nikada u životu neće učiniti pobačaj.

U ruci sam držao kucajuće srce

U bolnici su ga čekali rođak i djevojka. Imali su dogovor s njim za pobačaj. Bila je trudna četiri mjeseca i željela je ukloniti devetu uzastopnu bebu. Adašević je odbio, ali ga je rođak toliko dugo i ustrajno nagovarao da je konačno popustio: – Dobro, zadnji put u životu . Na ultrazvučnom je ekranu jasno vidio djetetov profil i sisanje prstića. Proširio je maternicu, stavio kliješta, zgrabio nešto s njima i izvukao. Pogledao je i vidio da u njima drži malu ruku. Stavio je kliješta na stol, ali tako da je živac odsječene ruke pao na mjesto gdje je bila prolivena kapljica joda. I rukica se odjednom počela sama pomicati. Sestra koja je stajala do njega vrisnula je: “Baš kao žablje noge na satu fiziologije!” Liječnik se trznuo, ali nastavio je s pobačajem. Vratio je kliješta natrag u maternicu, zgrabio nešto i izvukao. Ovaj put to je bila mala noga. Imao je samo vremena za razmišljanje: “Ne stavljati na onu mrlju od alkohola!”– kad je u tom trenutku druga sestra, koja mu je stajala iza leđa, spustila kirurški instrument na pod. Začuo se prasak, liječnik je poskočio, pustio stisak kliješta i noga je pala tik do rukice. A i ona se počela kretati. Bilo je to prvi put da je sve osoblje vidjelo ovako nešto: pomicanje udova na stolu. Adašević je odlučio usitniti sve što je ostalo u maternici i izvući bezobličnu masu. I on je to učinio. Počeo je mljeti, drobiti, drobiti. Kad je izvadio kliješta, uvjeren da će vidjeti mesnu kašu, vidio je … ljudsko srce. Srce je i dalje pulsiralo, sve sporije i sporije i na kraju je prestalo kucati. Tada je shvatio da je ubio čovjeka. Pred očima mu se smračilo. Nije se mogao sjetiti koliko je vremena trebalo. Odjednom je osjetio povlačenje za ruku i začuo prestravljeni glas medicinske sestre: ” Doktore Adašević!” Doktor Adašević!

Ispostavilo se da pacijentica krvari. Liječnik je prvi put nakon dugo vremena počeo usrdno moliti Boga: – Gospodine Bože! Spasi ne mene, nego ovu ženu . – Kad u maternici ostane velika količina fetalnih ostataka, potrebno je najmanje deset minuta da se potpuno očisti. U međuvremenu je liječnik to uspio s dvije vaginalne insercije. Kad je skinuo rukavice, znao je da više nikada u životu neće učiniti pobačaj.

Kanta kao alat za pobačaj

Kad je šefu klinike najavio svoju odluku, to je izazvalo iznenađenje.

Ginekolog u beogradskoj bolnici nikada nije odbio izvršiti pobačaj. Izvršen je pritisak na njega da se predomisli. Iz bolnice su mu prepolovili plaću, kćer je dobila otkaz, a sin je pao na prijemnim ispitima na sveučilištu. Napadnut je u tisku i na televiziji. Napisano je da ga je socijalistička država educirala tako da može raditi pobačaje i da sabotira državu.

Nakon dvije godine kampanje bio je na rubu nervnog sloma. Odlučio je da će se sljedeći dan prijaviti predstojniku klinike i zatražiti pobačaj. Noću je, međutim, sanjao Tomu, koji ga je potapšao po ramenu i rekao: – Ti si moj dobar prijatelj. Nastavi se boriti . – Sljedeće jutro liječnik nije otišao na odjel. Odlučio se boriti. Bio je uključen u pokret za zaštitu života nerođenih. Putovao je po Srbiji s predavanjima i predavanjima o pobačaju. Dva puta je na jugoslavenskoj televiziji uspio prikazati film Bernarda Nathansona “Nijemi krik” koji prikazuje pobačaj snimljen ultrazvukom. Zahvaljujući njegovoj inicijativi, početkom 1990-ih jugoslavenski parlament donio je akt o zaštiti života nerođenih. Dokument se odnosi se predsjedniku Slobodanu Miloševiću, koji ga, međutim, nije potpisao. Tada je počeo rat i to je palo u drugi plan.

Kad je riječ O RATU, Adašević razmišlja: – Kako drugačije objasniti pokolj koji se dogodio ovdje na Balkanu, osim odstupanja ljudi od Boga i nedostatka poštovanja prema ljudskom životu? Da ne bi zvučalo neutemeljeno, govori o praksi koja se susreće u Srbiji: Budući da naš zakon propisuje da je život djeteta zaštićen samo od trenutka kada je uzelo prvi udah zraka, odnosno od trenutka prvog vriska, legalno je pobaciti u sedmom, osmom, pa i devetom mjesecu trudnoće. Riječ “pobačaj” ovdje čak nije prikladna, jer se zapravo potiče rani porod. Pored ginekološke stolice nalazi se kanta vode i prije nego što dijete uspije zavrištati, začepite mu usta i stavite ga pod vodu. Službeno se radi o pobačaju i sve se radi u skladu sa zakonom – uostalom, dijete nije udahnulo.

Adašević citira Majku Terezu iz Kalkute: – Ako majka može ubiti vlastito dijete, što vas i mene može spriječiti da se međusobno ubijamo?

Danas se u Srbiji većina pobačaja izvodi u privatnim klinikama koje ne pružaju podatke o broju prekida trudnoće. Prema Adaševićevim izračunima, od25 začeća postoji samo 1 živorođeni. Uništeno je 24 života.

– Ovo je pravi rat: između rođenih i nerođenih – kaže liječnik. –U ovom sam ratu mnogo puta promijenio front. Prvo, kao nerođeni, bio sam osuđen na smrt, zatim sam sam ubio nerođene i sada ih pokušavam zaštititi. Počeo me zanimati i život Tome Akvinskog o kojem do sada nisam imao pojma. Pitao sam se zašto sam vidio njega, a ne druge svece, pogotovo jer je on katolički svetac, a ja sam pravoslavac. Da bih to objasnio, počeo sam proučavati Tomina učenja. I što se ispostavilo? Pronašao sam njegove spise u kojima je tvrdio da ljudski život započinje 40 dana nakon začeća u slučaju muškog ploda i 80 dana nakon začeća u slučaju ženskog ploda. A tko je dijete prvih dana nakon začeća? Nitko? Mislim da ga ono što je Thomas napisao uznemirava na eshatonu. Iako se mora reći da je ovu tvrdnju preuzeo od Aristotela. Aristotel je u to vrijeme bio veliki autoritet, Toma je sugerirao njegove izjave i pogriješio. Trebalo mi je puno vremena da shvatim da je beba u maternici živo ljudsko biće, da je živi čovjek, ne od trenutka kad prvi put udahne zrak, kako su nas naučili naši komunistički profesori, već od trenutka kada se pojavi ljudski embrij, odnosno od trenutka spajanja sperma s jajetom (…)

Također je teško govoriti o statistikama, jer je ubijanje beba u maternici također i upotrebom određenih sredstava, poput spirala ili tableta RU 486, koje su službeno klasificirane kao kontracepcijska sredstva. Starci na Svetoj Gori s kojima sam razgovarao dijele kontracepciju na grešnu i sotonsku. Grešni je onaj koji sprječava da se spermiji pridruže jajašcu. Sotonski je onaj koji ubija već začeto dijete. To rade spirale i tablete za pobačaj poput RU 486. Spirala djeluje poput mača koji odsiječe malo ljudsko biće iz izvora hrane u maternici. To je užasna smrt. Čovjek umire od gladi u sobi punoj hrane .

Izvor: Časopis “Love one another” (Pl)

Niti jedan HDZ-ov zastupnik neće da podrži PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTA OD ZAČEĆA. A deklariraju se kao kršćani (!?!)

M.G. — Sat, 07 Mar 2020 20:48:27 +0000

Hrvoje Zekanović (…) o zakonu za zaštitu života – Nismo ga nazvali zakon o pobačaju, nego zakon o zaštiti života, jer naš zakon štiti život.

Ali interesantno je da niti jedan zastupnik HDZ-A nije ovdje da su svi izišli iz sabornice, da ne čuju ono što ih spada.

I NITI JEDAN NIJE HTIO POTPISATI ZAKONSKI PRIJEDLOG KOJI SAM IM PONUDIO DA SE ŽIVOT ZAŠTITI OD NJEGOVA ZAČETKA. NITI JEDAN.

A SVI ZNATE DA SE HDZ I TE KAKO DEKLARIRA KAO STRANKA KRŠĆANSKIH DEMOKRATA

KAO DEMOKRŠĆANSKA STRANKA, A NITKO NIJE HTIO POTPISAT. A IMAJU PRILIKU. imaju priliku stavit ga u proceduru. Ja jamčim da ćemo imati dovoljno ruku u hrvatskom saboru. A nemaju hrabrosti. Zašto nemaju hrabrosti? Jer je puno stvari prioritetnije. Prioritetnije je stranka, sjedalica, a demokršćanstvo ili kršćanstvo očito na četvrtom ili petom mjestu.

Film “UNPLANNED” – Potresna stvarnost pobačaja

M.G. — Sat, 18 Jan 2020 17:00:34 +0000

Film UNPLANNED snimljen je prema istinitom događaju.

ABBY JOHNSON je napustila mjesto ravnateljice klinike „PLANED PARENTHOOD“ (“Planirano roditeljstvo”) kad je uvidjela što se tamo događa. U klinici je počela raditi kao volonterka, vjerujući da radi za „zdravstvenu skrb“ djevojaka i žena kojima je potrebna pomoć. Abortus je shvaćala samo kao odstranjivanje „fetusa“, što je trebala biti jednostavna procedura, kako je uvjeravala klijentice.

Oko klinike su se okupljali pripadnici Inicijative PRO – LIFE „40 dana za život“ koji su svima u klinici išli na živce, jer kad bi oni bili tamo pred vratima, u mirnom prosvjedu i molitvi, uvijek bi se neke od klijentica predomislile.

Malo pomalo Abby je došla na mjesto ravnateljice klinike. Njena obitelj se molila za nju da shvati koliko je loše ono što radi. Kako svjedoči tamo je pomogla da se učini 22 000 pobačaja.

Jednom je Abby bila pozvana da asistira kod abortusa. Ono što je vidjela promijenilo je sve. Vidjela je snimku na ultrazvuku gdje se beba u utrobi panično bori i odmiče pred opasnosti da bude ubijeno.

Tada je shvatila što su joj pokušavali reći pripadnici pokreta za ZA ŽIVOT… Shvatila je što abortus jest: Ubojstvo nedužnog djeteta u majčinoj utrobi.

Shvatila je kako je ABORTUS veliki IZVOR ZARADE za kliniku. Nije u pitanju nikakva „zdravstvena skrb“ kako je ranije mislila.

Svjedočila je za “Live action” da klinika zlostavlja žene, a štiti silovatelje i trgovinu ljudima.

Strašna stvarnst klinike je i prodaja organa pobačenih beba.

Ovaj film razotkiva ružnu istinu o stvarnosti koja stoji iza abortusa. Gledajući film svatko tko traži istinu može shvatiti koliko Zlo stoji iza svega.

Također poručuje ženama koje su ranjene onim što su, znajući ili ne znajući, učinile – da je Bog milosrdan i da im može oprostiti, ako se se odvrate od Zla.

Svjedočanstvo glumice koja je predstavljala Abby. Ashley Bratcher podijelila je s majkom novost o ulozi koju će glumiti. Majka joj je tada priznala da je i ona bila u klinici na pregledu i pripremala se za abortus. Pregledavala ju je trudnica. U tom trenutku se predomislila. Glumica je tada shvatila da je i ona mogla – ne postojati. Od te surove stvarnosti smrti dijelile su je samo sekunde.

Abby, kao i drugi koji su radili i rade na ovom pro-life projektu, nemaju iluzija o tom kako je „Čudovište“ pobijeđeno. Znaju da će se Zlo boriti i dalje… ali znaju i da je njihova snaga u Bogu i molitvi.

Abby se 2012. god obratila sa protestantizma na katoličku vjeru.

Bila je feministkinja, poznata u Brazilu u borbi za “prava žena” na pobačaj, izrugivala se kršćanima, a onda se – ispričala (Sara Winter)

M.G. — Mon, 27 May 2019 19:06:53 +0000

Sara Winter borila se za pravo na pobačaj, izrugivala se sa kršćanima i sa križem, izvodila besramne performanse na ulicama Brazila, propagirala homoseksualnost, a onda se –ispričala kršćanima.

Sara je u Brazilu privukla veliku pozornost javnosti kao osnivačica femnističke grupe “FEMEN” kada je nastupala u prosvjedima skupa sa još tri djevojke. Smatrala je to borbom za ženska prava.

Sara je napustila feministički pokret nazivajući ga feminističkom sektom koja koristi žene kao objekte, promovira lezbijstvo te prikriva pedofiliju. Žene tu nisu poštivane kao žene nego su promatrane kao objekti. One se koriste kako bi se potpirivala mržnja prema kršćanstvu i mržnja prema obiteljima.

U svojoj knjizi opisuje kako su se prema njoj ponašali pripadnici feminističkog pokreta. Često su je uvlačili u svijet droge, u spolne odnose sa nepoznatim osobama, a zlostavljale su je čak i lezbijke. Spominje i to kako je kao tinejdžerka bila uvučena u prostituciju, a kad je to povjerila jednoj feministkinji koja je bila sveučilišna profesorica, ova je, umjesto da joj pokaže drugačiji put, podržala to čime se bavila.

Primjećuje također da je od onih rijetkih puta kad bi primila ljubav i poštovanje to bilo od strane jednog starijeg gospodina koji je bio konzervativan i protiv feminizma, ali koji ju je tretirao kao svoju kćer.

U njenoj promjeni veliku ulogu je imalo i rođenje sina. To je promijenilo njene stavove o pravu na život. Počela je drugačije gledati na majčinstvo. Sara je napustila feministkinje i svoju ‘biseksualnu orjentaciju’. Da se izjašnjava kao biseksualka bila je tjerana od ostalih članova pokreta, a sve kako bi zadobila veće poštovanje.

Ispričala se kršćanima za besramnu fotografiju na kojoj je u lezbijskom poljupcu na pločniku pred crkvom (2014.), na nacrtanom križu. Objavila je snimku na youtube-u gdje se ispričava za feministički prosvjed pred crkvom. “Tražim od kršćana oprost za feministički prosvjed.” “Otišli smo predaleko i na kraju uvrijedili mnoge vjernike, ali i nereligiozne ljude. Prepoznala je u tom činu neki oblik bogohuljenja. Ne kaže da je postala kršćanka, ali svakako, napravila je jednu promjenu na bolje.

Ostavila je pokret koji je kroz četiri godine bio među glavnim simbolima Brazila. A kao ishod toga – Sara kaže kako se sada osjeća puno sretnije i može puno više pomoći ženama.

Izvor: lifesitenews.com

Poziv biskupima: U OBRANI NAJMANJIH svi se moramo ujediniti!

M.G. — Wed, 06 Feb 2019 18:52:46 +0000

Potpisat će smrtnu kaznu za najslabije i nastavit će raditi svoje, kao da se ništa nije dogodilo. Dolazit će nam na blagdane i isto tako potpisivati razne ugovore s prelatima, gradit će nam pastoralne dvorane. Sudjelovati pri blagoslovima skulptura i autocesta i dičiti se svojom “vjerom.” A ja ću ih morati pričestiti Kristovim tijelom. Radije bih u zatvor zbog stava o nerođenoj dječici, ako mogu birati.

…

Najsrdačnije i u bratskoj ljubavi pozivam oce biskupe te redovničke provincijale i provincijalke da stanu pred bolnice u bdjenjima, da hodaju za život, da podižu savjetovališta i utočišta, da počnu drugačije razmišljati i zaključivati. Da otvore oči! Neka ih pljuju na forumima i psuju u komentarima ispod članaka: ionako to obilato čine, neka bude s pravim razlogom.

Nedavno smo s apostolatom koji smo osnovali prije točno 20 godina, u svetištu Majke Triput Divne u Maloj Subotici, radosno i svečano proslavili Dan života. Slaveći Isusa Krista, koji je naš Život, želimo se osvrnuti na prilike koje obilježuju ovogodišnju proslavu Dana života. Smatramo da se sada, pred najavljeno i vjerojatno donošenje novoga zakona o pobačaju, nalazimo na jednoj sudbonosnoj prekretnici kako za našu domovinu tako i za Crkvu u njoj. Vjernici okupljeni u pokrete za život smatraju da je ovo uistinu dramatičan trenutak, bez trunke pretjerivanja.

U iskustvu vjere, koju nam prenosi Sveto pismo, kao i iz povijesti Crkve znamo da se duhovna borba dobiva samo duhovnim metodama, ničim drugim i nikako drugačije. Nikakav lobi, politika, naravna sredstva i utjecaji ili pak slogani o našem hrvatstvu i katoličanstvu ne mogu nam danas ovdje i sada pomoći. Nisu puno pomogli ni u nekim prijašnjim, pa i nedavnim prekretnicama. Dok premnoge udruge, novinari, liječnici bez prigovora savjesti, razni ubačeni agenti… zadovoljno trljaju ruke ohrabreni melankoličnim otporom, plješću i proglašuju pobjedu (nad životom) – mi, imam osjećaj, generalno, uspavano mudrujemo i čekamo što će se dogoditi.

Ispričavam se na iskrenosti, ali to mi govori i srce i glava. Ni ja ne činim dovoljno! Osjećamo stid i duboku žalost zbog političara “katolika” koji ne brane najmanje, nevine, a usta su im istovremeno puna uzvišenih maksima o zaštiti slabijih. “Kome je više dano, više će se od njega tražiti.” Potpisat će smaknuće nerođenih, a sutra će biti kumovi na krštenju neke bebe. Srca nam krvare jer je danas tako lako oduzeti – život. Pozivam oce biskupe u ovom dramatičnom trenutku za sve nas – borite se za nerođene!

Jer veliki u malenima ne vide malog Isusa. Jer ne uzimamo “Božju opremu” u sukobu sa silama tame. Pobačaj je nasilje, trauma, rana, mučenje, krv i smrt. A sve to htjeli bi još i pojednostavniti i učiniti dostupnijim, najbolje bez ikakvih ograničenja. Žestoko se trude opravdati neopravdivo. Osjećali bismo takvu istu bol i silnu razočaranost ako bi kršćanski duhovni autoriteti u ovo vrijeme rata protiv “Kristove najmanje braće” (usp. Mt 25, 40) bojažljivo šutjeli ili se zaustavili isključivo na porukama i izjavama. Neka zazvone naše crkve i katedrale. Neka se samostani pozovu na bdjenja. Neka se bogoslovije pokrenu u jasnom svjedočenju ozbiljnosti situacije. Neka vjernici dođu u svoje zajednice i poste i čine pokoru zajedno s nama pastirima. Neka se oglasi djelo zadovoljštine za nesagledive udarce Bogu, koji pogađaju samu bit našeg postojanja i vjeroispovijedanja. Neka se duhovni ponašaju duhovno. Neka se prestane strahovati od gubitaka beneficija, kakvih god i komu god. Neka se podupru laici koji se silno trude da se čuje glas onih “koji glasa nemaju”. Neka se podižu molitvene kuće i zajednice i pokreti. Neka se slavi, moli krunica, neka se probudi kreativnost mladih i starih. Postoje vrlo ozbiljna vremena u kojima vrlo ozbiljno moramo izaći iz svojih kutija i ostaviti svoje sigurne okvire. Biblija i predaja, sveci i mučenici i cijela zbilja vjere nas uče: za nas ne postoji “ugodan status quo”. Nema druge pomoći i nema drugog puta. Sve ljudske inteligentne priče ovdje prestaju, jer nemaju moć preobrazbe srdaca. Mediji naveliko pišu o mogućem produljenju roka za pobačaj, na 12 tjedana. Osobno mislim da bi to bio događaj ravan pobjedi i okupaciji zemlje u ratu. Kakva će se poruka poslati mladima… Što misli o tome Gospodin? Kome zapravo odgovara moguće takvo “rješenje”? I bez ikakvih vjerskih sankcija za katolike na pozicijama moći. Potpisat će smrtnu kaznu za najslabije i nastavit će raditi svoje, kao da se ništa nije dogodilo. Dolazit će nam na blagdane i isto tako potpisivati razne ugovore s prelatima, gradit će nam pastoralne dvorane. Sudjelovati pri blagoslovima skulptura i autocesta i dičiti se svojom “vjerom.” A ja ću ih morati pričestiti Kristovim tijelom. Radije bih u zatvor zbog stava o nerođenoj dječici, ako mogu birati.

S druge strane, razumijem da svatko mora slušati svojeg gospodara. Najsrdačnije i u bratskoj ljubavi, bez i primisli moraliziranja i dociranja, pozivam oce biskupe te redovničke provincijale i provincijalke kao i drugo duhovništvo da izađu i da se pokažu često zbunjenim pa i prestrašenim vjernicima laicima, da stanu pred bolnice u bdjenjima, da hodaju za život, da podižu savjetovališta i utočišta, da počnu drugačije razmišljati i zaključivati. Da otvore oči! Neka ih pljuju na forumima i psuju u komentarima ispod članaka: ionako to obilato čine, neka bude s pravim razlogom.

Neka budu “skandalozni i kontroverzni”. Neka im pogrdno dovikuju i neka ih medijski razapnu, kao Učitelja. Neka ih s pravom i zbog Krista optuže za radikalizam i netoleranciju, jer se odupiru toleriranju čistog zla u njegovu najtamnijem obliku. Znam da nismo svi na sve pozvani i da nemamo svi iste karizme: ali ovo nadilazi naše osobne male svjetove. U obrani najmanjih svi se moramo ujediniti. Najgore što sada možemo učiniti je povući se u svoju komotnost, šutjeti ili najviše sramežljivo ili najviše sramežljivo i slabašno ponavljati što ponavlja Crkva i pape i sv. Toma Akvinski.

Pozivam oce biskupe u ovom dramatičnom trenutku za sve nas – borite se za nerođene!

Zloduh smrti ne drhti od naših fraza niti od naših nakana ili od slave prošlosti, već od vapaja upućenih na koljenima vjernih koji plaču zbog strahote grijeha i vape Gospodinu za milosrđe nad ovim svijetom. Ako ćemo pasivno promatrati kako nas zavode i uništavaju ono najsvetije jednom narodu, djecu, sve ostalo u našem propovijedanju i življenju bit će upitno.

Gledajte što se događa u New Yorku: ozakonili su abortus do poroda, a u drugoj američkoj državi željeli su zakon kojim bi se dopustilo da se i nakon poroda dijete ostavi da umre!

Totalan krah čovještva! Ovo demonsko zvjerstvo i žrtvovanje djece je savršeni znak do čega je ljude dovelo ludilo i izopačenost pobune protiv Stvoritelja. I što kraj toga znače sva zgražanja nad holokaustom? Što nama znači ogorčenost nad ratnim zločinima? Kad se sve ponavlja u užasnom krvoproliću nevinih – koje rađa novim svirepostima prema čovjeku. To je svijet, to je duh ovoga svijeta. Bez Isusa sve je u tami i kaosu. Ako danas ne ustanemo i ne zavapimo Bogu, potpisujemo našem narodu izvjesnu propast. “Ako se sa zelenim drvetom tako postupa, sa starim – što će biti?” – možemo parafrazirati Sveto pismo. “Narod koji ubija vlastitu djecu nema budućnosti”, rekao je sv. Ivan Pavao. “Rat protiv nerođenih izaziva nove ratove među ljudima i narodima”, rekla je sv. Majka Terezija. Jesu li oni lagali, izmišljali?! Ako se sada Crkva ne ponizi i ne zajeca pred Jahvom, bit ćemo “kao bljutava sol koja se baca van, da bi ju ljudi gazili”. Sada trebamo “zatrubiti u trublju na Sionu” i uzeti autoritet u imenu Isus. Govorimo “Stepinčeva Hrvatska” i rado ponavljamo tu sintagmu. Ali naš kardinal blaženik je dao život za Hrvatsku! Imajući ga za uzor moramo biti spremni na to da budemo znak protivljenja, pa i do progonstva, zbog istine! Nipošto ne smijemo sagriješiti ovako teškim grijehom propusta – ako djelima ne potvrđujemo naše riječi i lijepo sročene deklaracije. One same nisu dovoljne! Ako šutimo, činimo kompromis, a posljedice će biti neopisive, jer obrana nerođenih je i obrana nedodirljivosti i dostojanstva već rođenih i života uopće.

Pred čime ćemo u ovoj oluji pokleknuti, mi, koji imamo Božju riječ i Božju silu? Pred financijama, častima, karijerama, ljudskim obzirima? Što će nas natjerati da padnemo na koljena i zavapimo iz svega glasa, ako ne ovaj rat protiv dječice, protiv života samoga? Kada ćemo konačno kao kršćani shvatiti ozbiljnost vremena? “Izbacit ću te iz usta, jer niti si vruć niti si hladan, već si mlak!” Ne smijemo šutjeti i glede ovoga: navješćujmo Božje milosrđe i njegovu želju za obraćenjem svih onih koji sudjeluju u “civilizaciji smrti”. Isus je umro i za njih: i to trebamo “vikati s krovova”. Ljubeći neprijatelje izvršavamo misiju i zapovijed koju smo dobili samo mi, kršćani. Zadnje riječi Djevice Marije zapisane u evanđelju su: “Činite sve što vam Isus kaže.” Ako smo Kristovi učenici, onda moramo nešto učiniti, jer taj se isti Krist nedužan i svet usmrćuje u majčinoj utrobi. U subotu smo slavili Dan života. U našim se crkvama možda pročitao neki dopis, možda se u molitvi vjernih dodao jedan zaziv, možda će na nekoliko stotina župa jedna, samoinicijativno i nešto više učiniti.

Znamo da je tako, zašto bismo uljepšavali. Ako griješim, najiskrenije molim za oprost. No, ako samo na tome ostanemo, na klasičnom izražavanju općecrkvenih stavova, u ovom presudnom času, neka nam se Bog smiluje. Što ću reći pred njim, kada me pozove?

Danas abortus, sutra eutanazija. Danas nerođeni, sutra rođeni.

Pitanje svih pitanja, pitanje od “nacionalne važnosti i sigurnosti”, pitanje prosperiteta, transparentnosti, ali i istinske veleizdaje temeljnog ljudskog poštenja i pravednosti – pitanje je života nerođene djece u majčinoj utrobi. A ključevi ovog pitanja su u rukama nas vjernika i naše Crkve. Da, sve je ostavljeno moći molitve, pokore, zadovoljštine, posta i ljubavi. Tu se nalazi odgovor i pobjeda, samo tu. Iz toga izviru djela milosrđa, ali prvo to. Svaka čast papirima, ali oni neće zaustaviti oduzimanje života živoj dječici pod majčinim srcem. Govorit ćemo, ali iznad svega ćemo moliti – jedna svehrvatska, ozbiljna molitva je ono ispravno i jedino djelotvorno djelovanje koje danas trebamo. Molim s nadom i vjerom da će Gospodin podići vjernike koji će shvaćati koliko je važna i temeljna ljubav prema najmanjima i prema njihovim bližnjima. Slavim Gospodina za one koji su prozreli laži i zavođenje “kneza ovog svijeta” i hrabro se uključuju u pobjedu Uskrsnuća. Sretan vam i blagoslovljen Dan života!

Pater Marko Glogović, IZVOR: BITNO.NET …

Prijetnja životu ne samo od pojedinaca već od čitave civilizacije (o abortusu iz enciklike Evangelium vitae, IPII)

M.G. — Thu, 24 May 2018 19:33:12 +0000

„Još ne stvorena vidješe me oči tvoje“ (Ps 139, 138/,16), strašan zločin pobačaja

58 (…) PRIHVAĆANJE POBAČAJA u mentalitetu, u ponašanju i samom zakonu govorljiv je znak vrlo opasne krize moralnog osjećaja, koji postaje sve nesposobniji da razlikuje dobro i zlo, čak i kad je u pitanju osnovno pravo na život. Pred tako teškim stanjem potrebno je više nego ikad hrabro pogledati istini u lice i stvari nazvati njihovim imenom, bez popuštanja kompromisima mode ili napasti samoobmane. U vezi s time jasno odjekuje prijekor Proroka: „Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svijetlost prave, a od svijela tamu“ (Iz 5,20). Baš u slučaju pobačaja bilježi se širenje određene dvosmislene terminologije, kao što je prekid trudnoće, koja joj nastoji sakriti pravu narav i ublažiti je u javnom mnjijenju. Možda je sam taj jezični fenomen znak uznemirenosti savjesti. Ali nijedna riječ ne može učiniti da bi se promijenilo stanje stvari: hotimični pobačaj, kako god se izvrši, namjerno je i izravno ubojstvo ljudskog bića u početnoj fazi njegova postojanja, tj. između začeća i rođenja.

Moralna težina hotimičnog pobačaja pojavljuje se u svoj svojoj istini ako se priznaje da se radi o ubojstvu i, na poseban način, ako se promotre specifične okolnosti koje ga označuju. Onaj kojega se ubija ljudsko je biće koje započinje život…

…

59 (…) odgovornost uključuje i zakonodavce koji su pokrenuli i odobrili zakone o pobačaju i, u mjeri u kojoj stvar o njima ovisi, ravnatelje zdravstvenih ustanova korištenih za vršenje abortusa. Opća odgovornost, ne manje teška, odnosi se na permisivni seksualni mentalitet i nepoštivanje majčinstva, bilo onih koji bi morali osigurati – a to ne čine – valjane obiteljske i društvene politike kao podršku obiteljima, posebno onima brojnima ili s osobitim ekonomskim i odgojnim poteškoćama. Ne smije se na kraju podcijeniti mrežu suučesnika koja se širi i obuhvaća međunarodne ustanove, zaklade i udruženja koje se sistematski bore za legalizaciju i širenje pobačaja u svijetu. U tom smislu pobačaj nadilazi odgovornost pojedinih osoba i štetu nanesenu, poprimaju i snažnu društvenu dimenziju: on je vrlo teška rana nanesena društvu i njegovoj kulturi od onih koji bi trebali biti njegovi graditelji i branitelji. Kako sam napisao u Pismu obiteljima, „nalazimo se pred ogromnom prijetnjom životu koja dolazi ne samo od pojedinaca nego i od čitave civilizacije“. Nalazimo se pred strukturom koja se može definirati „strukturom grijeha“ protiv još nerođenog ljudskoga života. …

…

Izvor: Evangelium vitae, Evanđelje života, enciklika o vrijednosti i nepovredivosti ljudskog života, papa Ivan pavao II

Što se to događa s otokom sv. Patrika? Nekad je za pobačaj bila doživotna kazna zatvora, a sada…

M.G. — Sat, 17 Mar 2018 20:32:13 +0000

Već u svibnju irski narod će na referendumu govoriti o prijedlogu ljevice – za smanjenje zaštite života nerođenog. To je samo prvi korak prema “civiliziranju” zakona koji bi na kraju omogućio nekažnjeno ubojstvo djece u utrobama svojih majki. (usp. također lifesitenews.com) Je li “Zeleni otok” spreman braniti svoje kršćansko nasljeđe? Ili će od sveprisutne djeteline preko koje je sv. Patrik objašnjavao Presveto Trojstvo ostati samo – tri lista djeteline?

Na dan 17. ožujka ljudi na ulicama Irske slave svetog Patrika i to je nacionalna i vjerska proslava u ovoj zemlji. Ulice se zelene i ljudi sudjeluju na uličnim slavljima, procesijama… Tko od njih razmišlja da će u svibnju odlučivati o sudbini djece u majčinim utrobama? Država, nekad prepoznata kao katolička, na radost pristalica ubijanja djece, pokazuje sve veću ravnodušnost i savijanje pod pritiskom progresivne ideologije.

Zeleni otok ili krvavi otok?

Pobačaj u Irskoj se dugi niz godina smatrao protivnim prirodnom zakonu. Već 1861. god uvedena je odredba koja predviđa doživotnu kaznu zatvora za prenatalno ubojstvo. I to nije sve. Još prije 40 godina bilo je protuzakonita i kontracepcija!

…

VIše na pch24.pl