SVECI I KARNEVALI

U 15. st. – u Rijeci su maske bilo strogo zabranjene

 

Sačuvan je zapis da su maske na Rijeci u 15. st. bile strogo zabranjene, očito iz razloga javnih sablazni. Prekršitelje zabrane kažnjavalo se teškim zatvorom, visokom globom, siječenjem ruke. Biskupska naredba pisana na čakavšitini 1718. zabranjuje i “đavolskim djelom” proglašava bilo kakvo sudjelovanje svećenika i redovnika u ovom poganskom običaju i zabavama koje ga prate. Kada se godine 1823. karnevalsko bučenje i pijančevanje protegnulo čak i na Pepelnicu trsatski župnik je osobno od pijanih derača zahtjevao da prestanu. (Prema dr. Andrija Rački “Povijest grada Sušaka”, 1929. str 214-215.)

 

SVECI I KARNEVALI

Sveta Gertruda Velika (1256.-1302.) 

Benediktinska redovnica koja je jednu od mnogih Gospodinovih objava jedne godine doživjela na nedjelju kojom su počinjala tri posljednja dana karnevala, u času dok je slušala riječi trećeg stiha psalma 31:

“Jednom na nedjelju Pedesetnice, za vrijeme uvodnog dijela mise, to jest (dok se pjevalo) “Budi mi hrid zaštite tvrđava spasenja” dao si mi razumjeti kroz riječi spomenute ulazne pjesme da Ti od mnogih razapinjan i progonjen tražiš moje srce za prebivalište gdje bi počinuo, i stoga tijekom ta tri dana kad god bih se vratila u svoje srce vidjet Te izmoždenog kako na njemu ležiš, tako da cijela ova tri dana nisam našla ništa prikladnije čime bih Te oporavila doli molitvama, šutnjom i drugim pokorama kao zadovoljštinama za grijehe svjetovnjaka koje sam činila u Tvoju slavu.  (prema S. Gertrudis Magna “Legatus divinae pietatis” salesamsko izd. knj 2 pogl 14 str 84)

Sveta Katarina Sijenska – Isus pohvaljuje njeno odricanje od pokladnih slavlja (mistične zaruke)

Blaženi Rajmund iz Kapue ispovjednik ove mističarke i naučiteljice Crkve je pišući njen životopis posvjedočio da dok su njezini ukućani slavili poklade pretjerano se gosteći ona nikad nije željela sudjelovati već se radije povlačila na molitvu. A Isus joj se onda upravo na posljednji dan karnevala 1367. godine ukazao u pratnji Blažene Djevice Marije, svetog Ivana Evanđelista, slavnog apostola Pavla, svetog Dominika i kralja Davida s harfom, kako bi ju zaručio. Svoju joj je odluku objasnio riječima: “Prezrela su sve ispraznosti i odbacila ih iz ljubavi prema meni. U ove dane kada se svi oko tebe zabavljaju i uživaju za punim stolom, ti si svemu tome okrenula leđa i usmjerila svoje srce k meni, jedinoj radosti svoje duše. Zato sam odlučio proslaviti zaruke s tobom. Ispunjam svoje obećanje, zaručujem te sa sobom u vjeri.” 

Zbog toga su dominikanci red čijoj ženskoj grani je pripadala, dobili indult odnosno posebnu apostolsku povlasticu za slavljenje spomena tih mističnih zaruka svakog posljednjeg dana karnevala, što je jedinstven izuzetak za dan na koji je Crkva od svojih vjernika uvijek zahtijevala potpuno suzdržavanje od svih proslava, ozbiljnu pripremu za korizmeni post i činjenje zadovoljštine za grijehe vrhunca karnevala. (Prema Bl. Rajmund iz Kapue “Život sv. katarine Sijenske”, str 97.98)

Sveti Karlo Boromejski (1538-1584.) & molitve u vrijeme karnevala u Milanu

Milanski karneval je u njegovo doba trajao čak pet dana duže nego bilo gdje drugdje te je na sveopću sablazan svećenika i vjernika završavao tek na prvu korizmenu nedjelju (!). Stoga je ovaj  milanski nadbiskup i kardinal želio njegov završni tjedan, koji je bio tjedan najraskalašenijeg plesa i zabavljanja, učiniti “Velikim tjednom” intimne molitve pred Presvetim.

Ustrajnim kardinalovim zalaganjem unatoč velikom otporu svjetovnih vlasti za milanske  maškare su postupno uvedena znatna ograničenja. Najprije je ishodovao skraćenje karnevala za jedan dan kako bi završavao bar u prvu korizmenu subotu u ponoć. Sljedeća njegova zasluga je bila potpuna zabrana maškaranja nedjeljom jer je nedjelja za kršćane dan Uskrsnuća Gospodinova. Također je zaslužan što je zabranjeno maškaranje u odore svećenika, redovnika, i redovnica te što maškare više nisu bile dopuštene na trgu ispred čuvene milanske katedrale Uznesenja Marijina.

A onda kada je 1576. godine Milano pogodila strašna kuga od koje je pomrla jedna desetina stanovnika grada, ovaj je svetac sa svoje propovjedaonice s pravom “grmio”: 

Sjeti se Milano, sada svojih maski, komedija, poganskih igara, balova, banketa, bombastičnih izgreda, neprimjerenih trošenja, tuča, svađa, ubojstava, lascivnosti, nemorala, svojeg monstruoznog ludovanja i razvrata”.

Tako je kao opomenu za budućnost svoje sugrađane podsjećao na nužnost iskrenog pokajanja i skrušenog prihvaćanja pokore za vlastite karnevalske grijehe kao i grijehe karnevala prijašnjih generacija kojima su prekršene sve zapovijedi.

 

Sveta Marija Magdalena de’Pazzi (1566.-1607.) 

Ispovjednik karmelskog samostana u Firenci u kojem je živjela je opisao kako je često običavala ustajati usred noći i plakati radi uvreda nanesenih Bogu prostrta na podu pred Presvetim sakramentom te  moliti za ozdravljenje duša.

U doba karnevala je uvijek udvostručivala pokore i molitve te bi po cijele noći bdjela i molila za grešnike a također je poticala ostale redovnice da čine isto.

 

Sveti Josip Kupertinski

Jednostavni i ponizni fratar kojeg su zbog dara levitiranja tijekom molitve zvali “leteći svetac”, pisac je sljedećih stihova:

Na prezir karnevala

Odlazi karnevale
uzroče tuge i svakoga zal;
Bježi od mene, odlazi,
Samo želim da u moje srce uđe Marija,
i nemoj me mučiti više,
Zazivati želim samo mog Isusa,
Tvoj svjetovni govor,
i varljiva obećanja
više ne želim slijediti,
Slijediti želim samo Isusa koji mi daje milost

Bježi stoga od mene okrutni,
bezbožni tiranine, ali ne i kralju,
jedan je kralj, veliki Bog
koji mi grudi ispunja
zadovoljstvom i radošću
dok me ti uznemiruješ.
Bježi, ne želim te voljeti,
Prezirem tvoje obmane i magije,
Tvoje isprazne zabave
Meni su teške muke
a tvoje slasti
nečistoće su i gorčine pune.

Samoću ljubiti Boga
i dobro je ljubiti bližnjega svoga.
Tebe jedinoga, moj Isuse,
ljubit ću od svakoga drugo više,
S Tobom živjeti čeznem
Na nebu, u društvu
Tvoje drage Majke,
Da te hvalim s vojskom nebesnika.
Obećajem ti iz dubine srca
Neću slijedit tebe karnevale,
Ružno pakleno čudovište,
Već samo Isusa I Mariju
koji su spas moje duše.

Sveta Margareta Marija Alacoque (1647-1690.) & žalost zbog maskiranja 

Poznata glasnica poruka Presvetog Srca Isusova je kao mlada djevojka jedanput bila zavedena karnevalskim sjajem: Jednom sam se naime za vrijeme jednih poklada, u društvu s drugim djevojkama, maskirala iz taštog zadovoljstva: cijelog sam svog života radi toga žalila i plakala.

Kasnije je u to doba godine uvijek proživljavala strahovite duševne i tjelesne muke te činila strogu pokoru: “A ona tri pokladan dana, voljela bih da su me raskomadali da bih zadovoljila za uvrede koje su grešnici nanosili njegovu božanskom veličanstvu. Tih sam dana postila, koliko sam već mogla o kruhu i vodi dijeleći siromasima ono što mi je dano za hranu”. 

Sveti Ivan Krstitelj de La Salle (1651.-1719.) – Karneval je “đavlova korizma”

Cijenjeni pedagoški pisac i reformator školstva čija je definicija karnevala bila da je to “đavlova korizma”, tumačio je da sotona – posebno sa tri završna dana karnevala koje je posvetio sebi u čast, oponaša Gospodina kojemu su posvećena tri posljednja dana korizme: Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika subota.

Poučavao je kako bi dobar kršćanin tijekom karnevala trebao:
1. Živjeti trezvenije nego u ostalim razdobljima godine
2. udaljiti se od društva
3. Potpuno se odvojiti od nevaljalih ljudi
4. Odustati od svih proslava
5. Izbjegavati s užasom ne samo sudjelovati u plesovima ili u maskenbalima već i u samom njihovom promatranju ili slušanju o njima
6. Posvetiti više vremena molitvi i boravku u crkvi, zadržavajući se duže posebno u klanjanju pred izloženim Presvetim sakramentom”.

Mlade je glede tri posljednja dana maškara dodatno savjetovao i na odricanje u vidu lagane večere, ranog odlaska na spavanje i ranog ustajanja, preporučava im blagovanje svete Pričesti barem u nedjelju te veću marljivost u školi na pokladni ponedjeljak i utorak.

Sveti Alfonz Marija de’Liguori (1696.-1787.) 

U svom djelu “Istinska zaručnica Isusa Krista ovaj naučitelj Crkve pišući o pravilima u životu redovnice koja želi postati svetica spominje vrijeme karnevala i vapi:

“O Bože, u to bi vrijeme redovnice više nego ikad trebale ostajati ispred Presvetog oltarskog sakramenta ili se povlačiti u svoje ćelije u podnožje raspela i plakati radi tolikih uvreda kojima svjetovnjaci vrijeđaju Boga, dajući tako primjer i ostalim sestrama a ne misliti o svjetovnim zabavljanjima ili im se pridruživati. Tako se ne ponašaju redovnice koje ljube Isusa Krista…”

“O kako je Isus Krist zahvalan za molitve svojih zaručnica, koje mu njima pokušavaju pomoći u to vrijeme tijekom kojeg je naj napušteniji na svijetu!”

Blaženi Alojzije Stepinac (1898.-1960.) 

Iz kardinalova životopisa: “Svršivši poslije podne časoslov, otišao bi u župnu crkvu da obavi kroz sat i pol klanjanje pred Presvetim. Bio se, naime, upisao u svećeničko društvo klanjalaca i vjerno je obavljao svoj sat klanjanja. Znao je to dnevno obavljati, da nadoknadi one dane, kad je bio zapriječen. U pokladne dane se zadržavao u klanjanju pred izloženim Svetootajstvom i puna tri sata.”