Sv. Toma

toma

I Tomino ime u uđe u Biblijske korice

Jer i on bijaše jedan od dvanaestorice

Jedan od onih što ih i Isus htjede

Da ga izbližega životom svojim slijede.

Isusova riječ i ribaru Tomi progovara

Pa i od tog siromaha apostola stvara.

Zna Toma da za Isusom ići vrijedi

Pa Učitelja svog rado i vjerno slijedi.

A u vrijeme gorke Isusove muke

Kad nevin padne u vojničke ruke

Toma ko i drugi u strahu pobježe

Dok ga duša boli i srce se steže.

I od učenika drugih Toma će se skriti

Jer u boli svojoj sam želi biti.

I makar drugi apostoli bili su ko braća

Iz planina k njima tek osmi dan se vraća.

I dođe do njeg glas o uskrsnuću

I da grob prazan bi, u nedjelju, o svanuću.

Živ je! – učenici Tomi daju vijesti

Al on ne vjeruje već ga i sam želi sresti.

Što bi na to rekao ni sam Toma nije znao

On ni očima svojim ne bi vjerovao

Sve dok Isus preda nj živ ne stane

Sve dok prst svoj ne stavi u njegove rane.

I porad njega koji Učitelja traži i voli,

Dođe Isus opet tamo gdje su apostoli.

Da ojača Tomi vjeru njemu se obrati

A da stvarno živ je i Toma tada shvati.

A tamo gdje su dugi oštri čavli bili

i tamo gdje su kopljem ranu napravili

Dotaknuo je Isusa i preda nj pao

I za svoju sumnju sad se pokajao.

„Gospodin moj i Bog moj!“ – Toma veli

Na koljenima vjeru svoju sa drugima djeli.

Od susreta ovog novu snagu prima

Pa Uskrslog želi navjestiti i drugima.

Revnujuć za Krista mnoge pokrajine prođe

A na posljetku sve do Indije dođe.

Tamo mučeničku smrt hrabro podnosi

Kad ga neprijatelj strelicama pokosi.

I DOK SE PROTIV VJERE BIJE LJUTI BOJ

I TI SVETI TOMA UZ NAS U MOLITVI STOJ.

I DOK JEDNI PLJUJU RANE SVETE, SVETI ZNOJ

TI S NAMA GOVORI:

„GOSPODIN MOJ I BOG MOJ!“

M.G.

Print

You may also like...