Sv. Kristina

Svaka mlada duša traži neki uzor, neku osobu koju može nasljedovati. Uzori koji se nude u časopisima, na televiziji i internetu lako mlade duše ponesu iluzijama da su ljepota i uspjeh najvažniji. Zidovi njihovih soba govore što im to svijet nudi: prolazno blještavilo. U svijetu je više na cijeni lopta poznatog sportaša nego relikvija kojeg sveca. A baš kao što se lopta lako probuši tako i slava sportaša nestaje, a imena svetaca zapisana na nebesima, ostaju zauvijek. I oni s Bogom. Zauvijek.  A među svecima je bilo i onih koji su u ranoj dobi svjedočili snagu svoje kršanske vjere. Među njima je bila i djevojčica Kristina. Djevica i mučenica.

Kristina se rodila u Italiji od poganskih roditelja, krajem trećeg stoljeća, u vrijeme kad su rimljani okrutno progonili kršćane. Majka joj je rano umrla, a ona je odrastala uz oca poganina, carskog časnika, koji bi često kući dovodio kršćane i na razne načine ih mučio. Kristina je bila svjedokom tih mučenja. Mučenici su u njoj izazivali radoznalost prema kršćanskoj vjeri. Željela je i sama postati kršćanka, pa je zamolila svoju sluškinju da je poučava u toj vjeri. Svjedočanstva mučenika učinila su od Kristine pravu malu Kristovu učenicu. Na kraju i mučenicu. Potajno se krstila. Kad je njen otac saznao za Kristininu odluku strašno se razljutio. Naređivao bi joj da se klanja poganskim bogovima, a ona bi to odlučno odbijala. Okrutni otac nije uspio odvratiti kćerku od kršćanstva pa ju je predao sucu. Uslijedile su strašne kazne: vezanje uz točak ispod kojeg je bila vatra, ali joj ništa nije bilo. Stavljali su je u limenu kolijevku ispunjenu vrelim uljem i smolom, ali njoj opet ništa nije bilo. Stavili su je i u užarenu peć, a ona je opet ostala neozljeđena. Na posljetku su je spustili i u jamu punu zmija. No, ništa joj nije naškodilo. A onda joj je odrubljena glava. Bilo je to oko 300.-e godine.

Kristina je pogubljena, u trinaestoj godini života, samo zato jer je vjerovala u Isusa i jer se nije htjela klanjati poganskim božanstvima. Ništa je nije moglo rastaviti od ljubavi prema Isusu. Nikakve muke, nikakav mač. Radovala se što na taj način odlazi k Bogu i svecima u vječnost. Tamo gdje smrti više nema, ni suza ni boli… Tamo gdje je vječna radost i Vječna Ljubav.

Kakav čovjek mora biti taj čovjek koji se odluči mučiti nekog na tako okrutne načine. A zbog čega? Kakav strašan zločin je počinila Kristina time što se krstila? Kakav strašan zločin je Kristina počinila što nije klekla pred pogansko božanstvo? Kakav strašan zločin je Kristina počinila jer je rekla da je – kršćanka? Ali ljudi sebi daju za pravo da postanu kao zvijeri. Da sami glume bogove i da muče nedužne. Nekad su to radili na jedan način, a danas to rade na druge načine. 

Daj nam Bože,  mladih duša koje se neće dati zavesti zamkama ovog svijeta koji nudi svoje čari, uživanja, ljepotu i lažnu sreću… onih koji će krenuti u hrabru potragu za Tobom, koji će Te naći i svjedočiti drugima…