Sluga Božji, John A. Hardon, uzor vjernosti Učenju Crkve
Rođen je 18. lipnja 1914. u Midlandu, Pennsylvania, SAD, u pobožnoj katoličkoj obitelji. Kad je imao samo godinu dana, njegov otac John, umro je u nesreći u 27.oj godini života. Preminuo je u padu sa skele gdje je pomagao kolegi. Njegova majka Anna, u dobi od 26 godina, morala se brinuti za obitelj radeći kao čistačica, pa i noću kako bi mogla imati dovoljno sredstava nakon muževe smrti.
John je imao sretno i pobožno djetinjstvo. Njegova je majka tijekom svog života prisustvovala svakodnevnoj misi i svetoj pričesti. U njihovu domu su bile svete slike, sveta voda i duhovni razgovori.
Sakramenat svete Pričesti primio je u dobi od šest godina. Hardon je komentirao ovaj događaj i njegov utjecaj na njegovo zvanje u svojoj Duhovnoj autobiografiji:
“Najzanimljiviji događaj mog djetinjstva je bio Prva sveta Pričest. Časna sestra koja ih je pripremala rekla im je: “Što god zatražite od našega Gospodina na Danu prve pričesti, dobit ćete.” Kada sam se vračao sa Prve svete Pičesti odmah sam zamolio Isusa – učini me svećenikom!” Imao sam pogešnu ideju o tomu što govorim, ali nikada to nisam zaboravio. Kad sam bio zaređen, dvadeset i šest godina kasnije, sjetio sam se svoje molitve i zahvalio Gospodinu što me uslišio.”
Kad je imao osam godina primio je sakramenat svete krizme, pri tom tražeći od Duha Svetog milost da postane mučenik. “Tijekom godina nikada se nisam umorio govoreći ljudima da ih potvrda priprema za život mučenika, ako je to Božja volja – umrijeti smrću mučenika”
John Anthony započeo je školovanje u školi Saint Wendelin u Clevelandu u državi Ohio, hodajući dug put od kuće do škole i natrag. Nakon treće godine gimnazije s majkom se preselio u župu sv. Mihaela. Sv. Hardon je bio izvrstan učenik, a tijekom svih dana katoličke gimnazije sve se više učvrstio u uvjerenju da želi postati svećenik.
Uz pomoć majčine štednje upisao se na sveučilište John Carroll. Svakodnevno se po četiri sata vozio tramvajem. Majčina žrtva i ta duga putovanja učinili su da još više cijeni svoju vjeru i obrazovanje koje je primio.
Prve dvije godina studija razmišljao je o tom da postane liječnik, međutim pod duhovnim vodstvom svećenika, jasnije je razabrao svoj svećenički poziv. Privukao ga je primjeran život njegovih isusovačkih učitelja i rado je čitao životopise svetog Ignacija Loyolskog, svetog Franje Ksaverskog i sv. Alojzija Gonzage. Razmišljao je i o mogućnosti da se zaruči sa djevojkom s kojom je studirao no uvidio je da je njegov poziv u samostanu, pa joj je i saopćio tu vijest večer prije odlaska.
S majčinim blagoslovom nastavio je svoj svećenički put. Diplomirao je na Sveučilištu John Carroll 1936. godine, a iste godine ušao je u isusovački novicijat. Kasnije je komentirao svoju strukovnu odluku: “Tijekom godina od te odluke, Božjom milošću, nikada nisam sumnjao da je ono što radim bilo u skladu s Božanskom voljom. … Poziv na svećeništvo je poseban poziv od Boga da ništa, i ne mislim ništa, treba sumnjati hoće li odgovoriti na poziv ili ne. ” Poljubio bi svako jutro Isusovački habit, koji je čekao svako jutro da ga obuče, i tu lijepu isusovačku naviku zadržao je tijekom svog svećeničkog života.
Tijekom svoje formacije s isusovcima stekao je magisterij iz Filozofije na Sveučilištu Loyola u Chicagu, 1941. godine. Zaređen je svećenstvu 18. lipnja 1947. na 33. rođendan.
Razmišljajući o milosti njegovog ređenja i pastoralnoj misiji koja stoji naprijed, Hardon piše:
“Nakon što je zaređen svećeništvu 1947. godine, još uvijek imam nekoliko godina pripreme za moju posljednju službu. Neočekivano mu je rečeno da će njegov poziv biti vezan uz formaciju svećenika. To je značilo dugu pripremu za razumijevanje katoličke vjere, ali baš razumjevanje katoličke vjere. I ne samo to – nego i plaćanje cijene u obrani onog što je upalo u krizu, u najtežem stoljeću kršćanstva.
Od njega je bilo traženo da osobno preuzme heretičke sveske koje su uzimali diplomirai studenti. Hardon piše da je, prije nego je dohvatio polovicu heretičkih svezaka, postao pravim borcem za pravovjerje, i zakleti neprijatelj modernista koji su prilagođavali svoju katoličku vjeru svojoj modernističkoj teologiji. Izgubio sam prijatelje za koje sam mislio da su vjernici, požalio se.
Ono što sam naučio bilo je od neprocjenjive vrijednosti. Naučio sam da se ona vjera, o kojoj smo tako lagano učili, može sačuvati samo cijenom mučeništva. Ta vjera je veliko blago i može se sačuvati samo uz veliku cijenu. Cijena nije ništa manje nego priznvati ono što tako mnogo ljudi otvoreno ili potajno odbacuje.
Otac Hardon je 1951. godine na Gregorijanskom sveučilištu dobio naslov dotora teologije (S.T.D.) s disertacijom o papinstvu. Bio je izvanredni profesor fundamentalne teologije na Zapadnom Badenu, Indiana, od 1951. do 62. i kao izvanredni profesor religije na Sveučilištu Western Michigan od 1962./67. Hardon je potom poslao kao profesor fundamentalne teologije na Bellarmine School of Theology, u Sjevernoj Aurori, Illinoisu i Chicagu od 1968. do 73. godine. Godine 1973. postao je profesorom istraživanja na isusovačkoj školi za teologiju u Sjevernoj Aurori. Od 1974. do 88. godine predavao je kao profesor naprednih studija na katoličkom nauku na Sveučilištu Saint John na Jamajci u New Yorku, a gostovao je kao gostujući profesor komparativne religije na Sveučilištu Saint Paul u Ottawi, Kanada, od 1968. do 74. godine. Otac Hardon također je poučavao kao profesor na Institutu Notre Dame, Papinskom katehetskom institutu, u Virginiji, od 1981-1990.
U svim tim godinama, Otac Hardon nikad nije zalutao u svom pravovjerju,
odan Crkvenom Učiteljstvu.
(za više vidi izvor: )
