Sluga Božji Fulton Sheen i mala kineska djevojčica LI – mučenica euharistije

Tu i tamo se dogodi da veliki ljudi hodaju Zemljom; ljudi koji čine snažan doprinos čovječanstvu. Ti ljudi dolaze iz svih sfera života i vrlo često, oni otkrivaju da je njihov pravi dar inspiriran iskustvom koje je netko drugi proživio. Bivaju dirnuti tako duboko, riječima ili herojskim djelima tih osoba, da njihovi životni putevi uzimaju smjer koji inače možda ne bi sami odabrali.

Takva osoba je veliki američki biskup, pokojni nadbiskup Fulton Sheen, koji je sada na putu da postane svetica Katoličke crkve. Ni jedan dan u šezdeset godina svoga svećeništva, nadbiskup Sheen nije preskočio posvetiti se molitvi sat vremena, pred Isusom, u Presvetom Sakramentu. Njegov život, a naročito njegova emisija “Život je vrijedan življenja”, koja se prikazuje na američkoj televiziji svaki tjedan, dotaknula je živote više od trideset milijuna Amerikanaca – katolika, protestanata, pa čak i mnoge koji su tvrdili da su bez ikakve vjere.

Nadbiskup je bio duboko inspiriran pričom koja je vezana za dvije mlade herojske djevojčice, koje su imale duboku ljubav prema Isusu u Euharistiji. Jedna od tih mladih djevojčica je Sveta mala Tereza iz Lisieuxa, poznata kao „Mali Cvijetak“, čija je priča ispričana na internetskim stranicama `Young Saints of the Eucharist` (Mladi Sveci Euharistije). Biskup Sheen s ljubavlju je pisao o Terezi u knjizi pod nazivom “Dragocjena ljubavna priča”, u kojoj govori i o maloj kineskoj djevojčici – mučenici.

Kada je nadbiskup bio intervjuiran na nacionalnoj televiziji, nekoliko mjeseci prije svoje smrti, pitali su ga: “Biskupe Sheen, Vi ste nadahnuli milijune ljudi diljem svijeta. Tko je Vas inspirirao? Je li to bio Papa? “

Odgovor je mnoge iznenadio. Biskup Sheen je odgovorio da to nije bio Papa, kardinal, drugi biskup, svećenik niti redovnica. “Ona koja me inspirirala je bila mala kineska djevojčica.”

mala-li

Zamislite, djevojčica čija je ljubav prema Isusu u Euharistiji, nadbiskupa Sheen-a tako impresionirala da je on, dok je još bio u sjemeništu (gdje se provodi osposobljavanje za svećenike), Bogu obećao moliti sat vremena pred Isusom u Presvetom Oltarskom Sakramentu, svaki dan svog života.

Priča o ovoj hrabroj djevojčici Li vraća nas u rane 1950-e, u komunističku Kinu gdje se Bog nije smio spominjati, a ljudi koji su prakticirali vjeru u Njega bili su zatvoreni, mučeni ili ubijeni od strane vladajuće političke klase u kojoj su svi bili komunisti. Sestra Emmanuel prekrasno je pisala o njoj u ulomku “Nevjerojatna priča o maloj Li” u svojoj knjizi “Skriveno dijete“, a ovdje, neznatno prilagođeno je njeno svjedočenje onoga što se dogodilo. Također uključene su neke informacije iz drugih prijevoda, umetnute s ciljem lakšeg razumijevanja pozadine mučeništva malene Li.

Maleni koraci djeteta

U župnoj školi, djeca su marljivo recitirala molitve. Njihova učiteljica, sestra Eufrazija bila je sretna jer su prije dva mjeseca mnoga djeca primila svoju Prvu Svetu Pričest. Doživjeli su to jako svečano i važno; iz dubine svojih srdašca. Djeca su naviknuta jesti rižu ujutro, u podne i navečer, tako je mala 10-godišnja Li upitala – Zašto Isus nije rekao: “Rižu nam svagdanju daj nam danas?” Sestra se nasmiješila, ali je bilo jasno zašto je to njima bilo teško za razmijeti.

” Pa, taj ‘kruh’ znači ‘euharistija‘ “, odgovorila je sestra Eufrazija. Objasnila je da rižu trebamo za tijelo, ali da u molitvi tražeći kruh svagdanji mi zapravo tražimo Svetu Pričesti. To je hrana za dušu i taj kruh je Kruh Života.

U svibnju 1953. godine, kada je Li primila svoju Prvu Pričest, zamolila je Isusa u svom srcu: “Uvijek mi daj taj Kruh svagdanji, tako da moja duša može živjeti i biti zdrava!” Od tada je Li primala Svetu Pričest svaki dan, ali ona je bila svjesna da bi komunisti, koji nisu vjerovali u Boga, mogli zaustaviti Misu u bilo kojem trenutku jer im to nije po volji. Ona je molila Isusa kako bi bila sigurna da se to nikada neće dogoditi.

Međutim, ipak se dogodilo !

Ona nikada neće zaboraviti dan kada su ti ljudi ušli u učionicu i vrišteći na djecu tražili da im predaju sve svete predmete koje su imali. Prestravljena djeca predala su svoje pažljivo, ručno oslikane slike Isusa, Marije i svetaca. Tada je u napadu bijesa, njihov inspektor skinuo Raspelo sa zida, bacio ga na zemlju i gazio po njemu urlajući: “Nova Kina neće tolerirati ova nastrana praznovjerja”

Mala Li jako je voljela svoju sliku Dobroga Pastira te ju je pokušala sakriti ispod košulje. Bila je to posebna slika koju je dobila kao poklon za Prvu Pričest. Jaki šamar srušio ju je na pod. Inspektor je pozvao Li-inog oca i ponizio ga pred djecom.

Istog dana policija je napravila `čišćenje` sela, i strpala sve stanovnike u sićušnu Crkvu. Inspektor se izrugao njihovim uvjerenjima, te im je rekao da su prevareni ako zbilja vjeruju da je Bog prisutan u Svetohraništu. Ljudi su gledali s nevjericom. Gromoglasno je naredio vojnicima da spale Svetohranište. Ljudi su, svi zajedno počeli silno moliti jer je njihov Isus bio u tom Svetohraništu.

Ispred svih njih zgrabio je ciborij i bacio sve Svete Hostije na pod. Zaprepašteni vjernici skrenuli su pogled s tog groznog čovjeka i svetogrdnog čina kojeg je upravo provodio, cijelo vrijeme pokušavajući zadržati suze. Malena Li zaledila se od užasa.

Njeno nevino i pravedno malo srce krvarilo je od žalosti za Svetim Hostijama rasutim po cijelom tlu. “Zar nitko neće pomoći Isusu?” Pitala se u čudu. Inspektor je nastavio sa svojim uvredama, prekidajući svoje bogohuljenje samo kako bi se jezivo ismijao. U isto vrijeme malena je Li plakala tiho.

“Sada izlazite!” Viknuo je inspektor. “A jao onome tko se vrati u ovu jazbinu praznovjerja! Taj će odgovariti meni!” Prije nego su otišli, komunisti su zaključali svećenika u veliki ugljeni bunker u Crkvi, gdje mu je mali otvor pružao pogled sve do Svetišta gdje su Hostije ležale posute po podu.

Crkva se brzo ispraznila. Komunisti su otišli, međutim, nisu obratili pažnju na malu djevojčicu koja je ostala moliti u Crkvi. Bila je to malena Li. Osim Li, tu su anđeli koji su uvijek prisutni oko Isusa u Presvetom Sakramentu da ga slave, a također tu je Otac Luke koji je primijetio, kroz otvor u svom bunkeru, lijepu dobro odjevenu ženu kako ulazi u Crkvu. Prišla je djevojčici i tješila ju, te upitala želi li odmah otići s njom. Iako je Li to željela, strahovito se rasplakala  prije nego su obje napustile Crkvu.

Mjesec dana ranije, predviđajući preuzimanje vlasti sela, župljani su upozorili oca Luku, njihovog svećenika iz stranih misija, da bude oprezan. Vojnici su izgleda zaboravili na njega kad su odlazili.

Malo je toga što je svećenik mogao učiniti. Međutim, osjećajući se vrlo uzrujanim zbog svega što se dogodilo, bila je ipak još jedna stvar koju je mogao učiniti. Počeo je moliti kao naknadu za svetogrđe počinjeno protiv Isusa. Žalio je zato što nije bio u mogućnosti stati u Isusovu obranu.

U muci se molio. “Zaustavi ovo svetogrđe! Gospodine Isuse!” Otac je jedva primijetio duljinu vremena koje je proveo pritvoren.

Sljedećeg dana primijetio je dolazak djevojčice koja je vrlo tiho ušla u Crkvu. Polako je krenula do Svetišta, tada ju je otac Luke vidio. Protrnuo je od straha: ona bi mogla biti ubijena u bilo kojem trenutku! Kako nije mogao komunicirati s njom, mogao je samo gledati i moliti sve svece na nebu da zaštite ovo dijete. Promatrao ju je dok se ona poklonila na trenutak, te počela sa skrušenim klanjanjem, u tišini, baš kao što su učili u školi.

Malena je Li ostala s Isusom u klanjanju i molitvi cijeli sat, znajući da treba pripremiti svoje srce prije nego Ga primi. Sklopila je ruke, prošaptala molitvu Isusu, koji je bio toliko izmučen i napušten. Otac Luke nije mogao skrenuti pogled s malene djevojčice, promatrao ju je kako  se sama spušta na koljena, pognuta, te kako svojim jezikom uzima jednu od Hostija. Ona je tada ostala klečući na koljenima, zatvorenih očiju i u dubokoj radosti s Nebeskim Prijateljem u sebi.

Ocu Luki se svaka sekunda činila kao vječnost. Da je samo mogao razgovarati s njom! Međutim njegov je strah nestao kada je malena djevojčica, poletnim korakom, ali tiho i nezapaženo, napustila Crkvu.

U međuvremenu, komunisti su pretraživali cijelo selo kako bi ga `oslobodili` od bilo čega svetog, a ova vrsta `čišćenja` se događala upravo za vrijeme “Nove Kine.” Prestrašeni mještani su ostali tiho u svojim bambusovim kućicama i nisu se usuđivali izlaziti. Ipak, malena se je Li svako jutro uspjela neopaženo izvući kako bi pronašla svoj Kruh Života u Crkvi. Kao i prvog dana, ponovila je istu rutinu – provela je jedan sveti sat u klanjanju svom Prijatelju Isusu. Zatim je uzela jednu Hostiju sa svojim jezikom i nestala u tišini. Otac Luke, zabrinut za njenu sigurnost, nije mogao shvatiti zašto nije uzela više od jedne Hostije. Znao je koliko se točno Hostija nalazi u ciboriju: bile su ondje trideset dvije Hostije, i sigurno će ju vidjeti ako nastavi dolaziti toliko dana koliko ima Hostija? No Li to nije učinila jer ih je sestra u školi učila da mogu primiti samo jednu Hostiju dnevno te da se Ona ne dira, osim s jezikom. Djevojčica se je prodržavala svega što je učila, jer je znala koliko je dragocjena Hostija: to je sam Isus, doista i istinski prisutan u Njoj.

Ocu Luki je laknulo kada je došao zadnji dan.

Danas će malena Li primiti posljednju Hostiju – svog posebnog Prijatelja. Kao i obično, u zoru, ušla je u Crkvu i približila se Oltaru. Kleknula je vrlo blizu Isusu u Presvetoj Hostiji kako bi molila. Otac Luka je morao prigušiti svoj plač kada se vojnik iznenada pojavio na Crkvenim vratima i uperio pištolj u djevojčicu. Čuo se jedan metak, nakon čega je uslijedilo smijanje. Djevojčica se odmah srušila. Otac Luke je mislio da je mrtva, ali ne! Žalostan od boli, promatrao je njenu borbu kako bi dopuzala do mjesta gdje je bila Hostija, i jedva vjerujući svojim očima, gledao je kako djevojčica u očitoj boli, stavlja jezik iznad Svete Hostije kako bi primila svog Isusa po posljednji put. Ona je tada posljednji put udahnula i umrla: smrću istinske mučenice.

Vojnik je na trenutak izgledao kao da pokušava dati smisao ovom strašnom činu koji je upravo počinio. Zatim se okrenuo i istrčao iz crkve. Svećenika je to ostavilo u stanju potpunog šoka, ali je znao što mora učiniti. Vojnik se potom vratio i oslobodio oca Luku i rekao mu da je slobodan ići. Bez oklijevanja, požurio je u Svetište da vidi beživotno tijelo djevojčice. Dok je klečao pokraj nje, prišao mu je vojnik, sada ražalošćen, vidjevši što je učinio malenom djetetu, te rekao: “Gospodine, kada bi u svakom mjestu postojala takva djevojčica, nikada se ni jedan vojnik ne bi borio za komuniste! “

Srećom, otac Luka imao je dovoljno vremena da maloj Li omogući dostojan pokop. Nakon što je napustio groblje i krenuo hodajući putem, prišao mu je čovjek i pozvao ga u auto. Ostavio ga je na granici. Svećenik je izbjegao smrt i postao je slobodan. Zahvaljujući tome mi danas znamo priču o mučeništvu ove prekrasne male kineskinje.

Malena Li je umrla, ali ne prije nego što je osigurala da Isus ne bude dalje obeščašćen. Iako je otišla s ovoga svijeta, uspomena na nju i dalje živi, ne samo u osobi nadbiskupa Sheen-a, već i u bezbrojnim milijunima ljudi širom svijeta koje je on, kroz njenu životnu priču, potaknuo na molitvu i klanjane sat vremena pred Presvetim Sakramentom što je moguće češće.

Nadbiskup Fulton Sheen bio je uvjeren da malena Li savršeno shvaća da je Presveti Sakrament sam Isus, Svjetlo svijeta i Radost svih srdaca. O kako On žudi da se ljudi odnose prema Njemu s uvažavanjem i da polažu dužno poštovanje Njemu, u Svetohraništu kad idemo našim Crkvama.

Izvor: Little Li

Prijevod: Mia R.

Print

You may also like...