MARIJA – MAJKA & Preko nje je Isus dolazi – u naša srca

marija majka crkve

(Marija Majka, 1. dio)

Kad je bila pod križem, kad je rekao Isus: Evo ti sina! A Ivanu: Evo ti Majke! – Crkva uči da je tada Marija dana svima nama da o nama skrbi. S punim povjerenjem možemo je prihvatiti kao majku. On nastavlja: Isus je kamen temeljac. Isus je prvi, On je Bog. Marija je samo stvorenje. Njena je veličina preko Njenog Sina, preko uloge koju joj je Bog dao u povijest spasenja. Isus je kamen temeljac, a Marija je prva koja ima udio u Njegovu dostojanstvu… to joj pripada na poseban način jer je po Božjoj odluci s Njime najuže povezana i jer ona sama posjeduje svako savršenstvo i svaku milost što je obično stvorenje ne može dobiti.

Blaženi Alojzije Stepinac ukazuje kako čašćenje Marije proizlazi iz njezina majčinstva. On također ističe poveznicu između Marijina majčinstva (Bogo-majka i Bogo-rodica) sa čašćenjem koje joj mi vjernici dajemo. Štovanje Majke Božje nastalo je iz toga, iz tog privilegiranog odnosa, da je ona Majka našeg Spasitelja i tu dolazi to da ona ima posebno mjesto u odnosu na sve druge svece u povijesti Crkve i u povijesti spasenja i zato kult prema Gospi nije u jednakoj razini kao kult prema Bogu, ali je iznad štovanja svetaca. Nalazi se, na neki način, između Boga i ljudi.

Stepinac kaže da katolici toliko štuju Blaženu Djevicu Mariju, da je štuju više nego li sve svece, i da za to imaju svoje duboke razloge  i opravdanje. Prvi razlog je – jer je Marija Majka Božja. Zato jE štujemo više od drugih svetaca. Jer nitko od svetaca nije bio u takvoj ulozi. Gospodina Boga svoga dužni smo ljubiti svom dušom svojom, svim srcem svojim i svim umom svojim. A može li (nastavlja Stepinac) onaj koji istinski ljubi Gospodina Boga svoga a da ne ljubi Majku Božju više nego li svece?  Ako smo Boga pozvani ljubiti na takav jedan potpuni način, onda jasno da Njegovu Majku ljubimo na poseban način, više nego li ljubimo druge svece. Sva čast koja se daje Gospi daje Bog koji ju je uzvisio nad sva stvorenja i čašćeći nju, više od svetaca častimo Boga koji je Njoj dao posebnu ulogu i što je preko nje izvršio spasenje sviju nas.

Stepinac nastavlja: Ako prođemo povijest Crkve nećemo naći sveca koji ne bi bio iskreni štovatelj Marije. I obratno – što su više štovali Mariju tim su više rasli u ljubavi Božjoj, u kršćanskom savršenstvu. Jer ništa Majci Božjoj toliko na srcu kao slava Božja i napredak duša.

Ako mi dođemo k Mariji, ona nas opet vraća svome Sinu. Njoj je stalo da napredujemo u vjeri i nutarnjem životu. Nadalje, kaže on – Marija nije samo Majka Božja nego i naša Majka. Sam Isus nam je dao majku na drvu križa, kad je umirući upravio one riječi Ivanu evanđelisti. „Evo ti majke!“

Drugom zgodom, blaženi Alojzije kaže – Krist je preko Djevice došao na svijet i preko Nje će u ljudska srca. Ako se Krist preko Marije utjelovio i postao čovjekom tako preko nje dolazi i u ljudska srca.

Možemo reći da je to tipična oznaka katolika. U pravilu se nabrajaju tri oznake – koje kršćanina čine katolikom, a to je – euharistija, Marija i papa. To je znak prepoznavanja katoličanstva. Preko Marije dolazimo do Isusa. Preko Marije Isus dolazi k nama.

Kršćanskim roditeljima kardinal Stepinac poručuje: „A vi kršćanski roditelji, naučite se od roditelja blažene ..lambertini, (to je jedna svetica ) biti odani Majci Božjoj i moliti dnevno svetu krunicu, da po njoj isprosite blagoslov svojoj djeci… Vaš primjer je od silne važnosti za djecu i vaša krunica neće ostati bez Marijine zaštite. Nemojte misliti da djeca ne znaju što je to pobožnost prema Majci Božjoj. Nitko ne osjeća Majku baš kao djeca.

Danas u Zapadnom svijetu koji se sve više udaljava od Boga vidimo da statistike pokazuje ne samo udaljavanje od Boga nego i stvari koje su se sačuvale.

Tako u Italiji, navodi talijanski publicist Messori, kad su radili istraživanje  vjeri u Italiji, pokazuju da su ljudi koji su odbacili neke istine vjere da se preko 50 % ljudi u raznim okolnostima života – utječe Mariji.  I veći postotak tih nego onih koji se prvo obrate Isusu Kristu. Znači, i onda kad su izgubili neke djelove svoje vjere još ih drži pobožnost prema Gospi. Od toga može početi obnova njihove vjere… da se čovjek u potpunosti vrati vjeri.

Mi to vidimo u našem narodu, na velike Gospine blagdane, kao što je Velika Gospa, koliko tada imamo hodočasnika u Sinj, pješke, autima… Među njima susretnemo ljude koji nisu odavno bili u Crkvi, koji možda dođu samo jednom godišnje, i nisu išli godinama… A evo tu se nešto kod njih probudi i pokaže se da još imaju dušu obojanu pobožnošću prema Gospi. I da ih se može vratiti vjeri, ako im se pomogne na pravi način.

Blaženi Alojzije Stepinac je bio neumorni propovjednik veličine Marijine. I on je puno učinio da se proširi pobožnost prema Gospi u našem narodu. Na jednom drugom mjestu u katehetskim propovijedima piše – kako se silno veličanstvo skriva u Bogorodici. Istina ona je stvor, a ne Bog. Ali, ako ju je Bog tako silno uzvisio da ju je učinio Majkom svoga Jedinorođenoga Sina onda i mi moramo častiti njeno ime, nikako drugačije nego sa strahopočitanjem izgovarati i zazivati.

Bog ju je uzdigao, dao joj je jedinstveno mjesto u povijesti spasenja. I onda jasno da imamo puno pravo da je uzdižemo i častimo, i iznad drugih svetaca.

Drugom zgodom kaže, ona je najveće čudo u redu milosti, naravi i slave. Bog joj je dao najviše milosti, ona je najveće čudo u naravi, … kad kažemo „Bezgrešno začeće“ time iskazujemo jedan dio tog čuda koje je Bog učinio u njenoj naravi i kad kažeo da je Marija Kraljica neba i zemlje onda time iskazujemo dio slave koje joj je Bog dao…

Na osnovu ove vjere on zaključuje: Na krivom su putu oni koji kažu da čašćenje Marije ne dovodi do čašćenja Boga. Jer ne može imati Boga za Oca tko nema Mariju za Majku.

To je smiona tvrdnja  reći da tko nema Mariju za Majku ne može imati Boga za Oca.

Prema tome, odjeljeni kršćani koji dovode u pitanje pobožnost prema Gospi, a to su protestanti, (to ne vrijedi za pravoslavce koji časte i ljube Majku Božju) To kod njih može dovest u pitanje i prihvaćanje Boga za Oca. Njima se puno teže spasiti nego li nama, jer nam je Bog dao puno više.

Blaženi Ivan Merz kaže: Zaista, Tko nalazi Mariju nailazi na nejzin nutarnji život, na život Presvetog Trojstva, na život potpune milosti u njenoj duši, na ilazi na život Presvetog Trojstva.

Pobožnost prema Gospi nije isključiva, na način da nas Gospa veže za sebe i zadrži kod sebe, nego nas uvijek dovodi svome Sinu, uvodi nas u otjastvo Boga. I zbog toga je ona privilegirani put do Boga.

Na Drugom vatikanskom saboru bilo je zamišljeno da se među raznim Koncilskim dokumentima jedan dokumenat posveti samo Majci Božjoj… Prvi nacrt tog dokumenta bio je napravljen od strane jednog našeg franjevca fra Karla Balića, no nije bio prihvaćen od saborskih otaca. I unatoč želji pape Pavla VI Gospa tada nije bila proglašena Majkom Crkve. Koncil to za vrijeme svog zasjedanja nije učinio. Međutim odmah nakon koncila pape su se pobrinule da taj naslov bude prihvaćen od strane cijele Crkve.

fra karlo balić

fra Karlo Balić

Tako je Pavao VI, na kraju trećeg zasjedanja sabora, 21.11.1964. nazvao Gospu Majkom Crkve. Tu dolazimo do onog da je Bogorodica. I do drugih istina vjere – da je ona Majka Crkve. Iako to nije bilo proglašenje nove dogme ipak je to proglašenje imalo snagu papina autoriteta. Ivan pavao II je sa svoje strane ojačao ovaj Gospin naslov stavljajući ga u zazive lauretanskih litanija, dakle onih koje se mole na kraju krunice. Sad se uvodi i naslov – Majka Crkve. Ivan Pavao II uveo je blagdan „Marija – Majka Crkve“, na Duhovski ponedjeljak. U našoj biskupiji to se obilježava tako da se saberu razne zajednice i pokreti oko nadbiskupa u katedrali ili u nekoj drugoj crkvi.

Marija je prema učenju II Vatikanskog sabora „združena u Adamovu rodu sa svim ljudima koji trebaj spasenje“ „dapače Majka udova Kristovih, … vjernici koji su udovi ove Glave,…  zato je ona sasvim osobiti ud Crkve … uzor vjere i ljubavi… „ Katolička je Crkva poučena od Duha Svetoga, djetinjom je ljubavlju štuje kao preljubeznu svoju Majku“ … i tu , u saborskom dokumentu vidimo da je izrečeno da je Marija Majka Crkve.

Karol Wojtyla dok je bio svećenik i držao duhovne vježbe mladima, (a o tom je 1979. već, izišla i jedna knjiga „Znak osporavan“,) on piše na jednom mjestu njegovo razmatranje: Premda slike Otkrivenja imaju metaoričko … ipak iz ovih litararnih oblika proizlazi jedna jednostavna i jasna slika tj istina o uskoj povezanosti Marije i majke sa Crkvom … Ova „Žena“ Otkrivenja predstavlja baš Mariju i Crkvu. Tako tvrde biblijski stručnjaci i teolozi, a osobito kršćanska predaja. I u Otkrivenju nalazimo ovaj naziv – Žena. I to je ono što Učiteljstvo tumači da se „Žena“ odnosi na Mariju i na Crkvu. Vidimo usku isprepletenost jedne i druge stvarnosti.

Sveti Otac je proglasio Mariju Majkom Crkve. Tu misli na Pavla VI. Tim zazivom priznao je onu koju Crkva štuje kao svoj najuzvišeniji uzor. Uska isprepletenost Marije i Crkve razmatrana je ponovo u papinoj enciklici „Marija – Majka Otkupitelja“, koja se smatra najzaokruženiji prikaz učenja o Gospi.

On tu kaže: „Riječi koje Isus izgovara sa križa ukazuju da materinstvo njegove roditeljke dobiva novi nastavak u Crkvi i koju u tom trenutku simbolizira i predstavlja učenik Ivan. Na taj način ona koja je kao milosti puna uvedena u misterij Krista da postane njegovom majkom tj svetom Bogrodiom… u Crkvi ostaje trajno u tom misteriju kao Žena… Tu misli na praevanđelje, u Knjizi Postanka … Kad čitamo prvi navještaj Gospe u Knjizi Postanka se kaže: „Žena će ti satirati glavu“, na poseban način misli se na Gospu i na njeno potomstvo … i imamo opet spomen „Žene“ na svršetku Povijesti spasenja – u Otkrivenju. „Po vječnoj odluci Providnosti Marijino se materinstvo mora proširiti na Crkvu kako to tvrde mnogi glasovi crkvene predaje za koje je Marijino materinstvo prema Crkvi odraz i nastavak njenog materinstva prema Božjemu Sinu.“

On ističe da je poveznica između Gospe i Crkve očita i u Presvetoj EUHARISTIJI.

I kaže u jednom drugom dokumentu: „U euharistiji je prisutan istinski element majčinstva utoliko što Majka hrani svoju djecu. Mi se hranimo Isusom, a to je Marijino dijete. Krist koji je rođen od Djevice, Krist Sin Božji koji je imao svoju Majku ostavio ju je zajedno sa… majčinstva…majka nas hrani i u euharistiji, nastavlja papa. I Crkva gleda na Mariju kao na svoj  prauzor. Crkva koja se i sama naziva se majkom. U najvećoj mjeri osjeća svoje majčinstvo onda kada može hraniti svakoga od nas. Svi smo hranjeni kruhom i krvlju, svi smo duhom oblikovani i izgrađivani euharistijom. Crkva se u najvećoj mjeri osjeća Majkom kada primamo Isusa u presvetom sakramentu. U tom trenutku na poseban način svraća svoj zahvalni pogled prema onoj majci koja je dala tijelo i krv Sinu Božjem.

Prve dvije enciklike Ivana Pavla II zacrtale su koordinate njegova djelovanja. Prva je posvećena Kristu i zove se Otkupitelj čovjeka, a druga Gospi i zove se Majka Otkupitelja. I općenito se smatra da je ovo jedan od najpotpunijih prikaza Crkvenog učiteljstva o Gospi, do sada.

Marija je po svojoj vjeri označila početak novog saveza i postala dionicom otajstva svoga Sina. Tu vidimo da je sa utjelovljenjem počeo novi savez. Tu je ona postala dionica otajstva druge Božanske osobe.

Ako je ona, kao milosti puna (piše Ivan Pavao II) bila vječno prisutna u Otajstvu Kristovu po vjeri postaje isto tako sudionica na svekolikom njegovom zemljskom putu. Napredovala je na putu vjere i u isto vrijeme na iskren, ispravan i djelotvoran način uprisutnila je ljudima otajstvo Krista. I to nastavlja činiti i danas. U otajstvu Kristovu je i ona sama stalno prisutna među ljudima. Tako se po otajstvu Sina razjašnjava i otajstvo Marije.

Papa, obraćajući se svećenicima piše: Majka Božja koja surađuje s majčinskom ljubavlju u rađanju svih onih koji postaju braća njezina Sina, koji su postali njegovi prijatelji, učinit će sve kako ne bi razočarali to sveto prijateljstvo… kako bi mogli biti na njezinoj visini…

Znači, Gospa ne samo da nas dovodi do svoga Sina da postanemo njegovi prijatelji, subraća, nego nas prati svojim zagovorom i svojim milostima do konca života da ne zakažemo, …da se razvijamo u duhovnom životu da postajemo sve više nalik njenom Sinu. To je ono nasljedovanje Krista, gdje se mi suobličujemo Kristu i možemo reći Krist nas pobožanstvenjuje, ako to dopustimo.

Print

You may also like...