Kazne
U Otkrivenju imamo 3 serije kazni. Jedna od tih je ona sa sedam truba. Svaka kazna je sve teža. Možemo se pitat otkud sad kazne? Nije li to nešto što je dio starog zavjeta? Isus je donositelj ljubavi i milosđa. No Bog se nije promjenio. Bog Otac je pokazo svoje lice u Starom zavjetu, a Sin u Novom zavjetu. Duh Sveti se očituje sve više, ali to je sve isti Bog. Pokazuje se u svijetlu svoje pravednosti.
To se povezuje sa knjigom Izlaska. Bog čuje vapaj svog naroda i odluči da ih oslobodi. Da bi dobili slobodu Bog šalje kaznu na egipćane. Faraon je mogao pustiti narod nakon prve kazne, ali njegovi čarobnjaci su sve učinili da on od toga odustane, a tek na desetoj kazni popušta.
Bog pritječe u pomoć pravednicima. U zadnjim vremenima čuje molitve pravednika i mučenika i pritječe im u pomoć. Kazne šalje da bi se obratili oni koji su u grijehu. Kazna je jedan od načina da se apelira na promjenu, obraćenje, kad nisu bili kadri čuti govor ljubavi.
Intervencija pravednosti i osude koja ide za spasenjem. Kad bi bili mekšeg srca mogli bi to izbjeći obratiti se već kod prvih kazni. Tu se susrećemo sa misterijem tvrdog srca. Čovjek ogrezne u grijehu i srce mu je od kamena. Čovjek tada postane neosjetljiv na apele Njegove ljubavi.
Koliko mi danas imamo poziva Božjih? Na više načina i preko više znakova Bog nas poziva na obraćenje. Mi to čujemo i zaboravimo. Imamo poziv u Fatimi, što je priznato od Crkve. Dvoje vidjelaca proglašeno je svetima, a i Lucija je umrla na glasu svetosti. Ono što ta proroštva sadrže događalo se…: Drugi svjetski rat, važnost Rusije – odakle su došle zablude komunizma i proširile se po cijelom svijetu – ali odatle dolazi i jedna nada. Svakako Rusija ima važnu ulogu.
Možemo vidjeti i razna ČUDESA sa svih krajeva svijeta. Mogla su se i prije događati čudesa ali bez razvijene tehnologije nije se o tom puno znalo. Nakon Drugog svjetskog rata progonom bi se ušutkalo one koji bi se usuđivali o tom govoriti pa bi tako onda sve nestalo. Vijesti se nisu širile.
Mi možemo doći do toga da znamo o neraspadnutim tijelima, o Torinskom platnu, o Gospi Guadalupskoj, o euharistijskim čudima, (kao što je u Lancianu), o čudu sv. Januarija u Napulju – kad zgrušana krv prijeđe u tekuće stanje, na blagdan sveca (a ako ne, kao ove godine /2017/ onda se to smatra lošim znakom) …
Kad bi naši mediji drugačije izgledali donosili bi pozitivne vijesti i čuda herojske ljubavi, drugačije bi naši umovi razmišljali i ne bi stalno bili umočeni u močvaru loših vijesti. Negativnosti stalno možemo naći i to je onda razlog zašto budemo nezadovoljni i onda sami postanemo nositelji te negativnosti.
Imamo svetaca naših suvremenika. Kad pogledamo primjer pape Benedikta XVI vidimo da je znak ovog vremena. Govorio je o diktaturi relativizma. Dobro poznaje situaciju i kaže da je Crkva lađa koja pušta na sve strane. Zakazali su i kler i laici. Na početku pontifikata govorio je „Molite da ne pobjegnem pred vukovima“. A ima i puno toga što mi ne znamo. Razni pritisci sa svih strana. To je borba između Boga i sotone.
Kad se Bog odlučuje na kazne to je zato jer vidi da mu ništa drugo ne preostaje i provodi pravednost. Uvodi red.
/USP. OTK 8,7-9,21/
„I anđeo zatrubi… oganj… i tuča…“
Tuča je nešto što možemo predočiti. Kiša s krvlju. Krv koja kapa s neba. Kazna na zemlju. Bog kažnjava samo jednu trećinu. …
„Jedna trećina zemlje izgorje… trava izgorje…“
Kao da je knjiga Postanka pisana obrnuto. Bog koji u postanku stvara ovdje sad jedno po jedno ruši i kažnjava. Ljudi još nisu direktno taknuti. Požari prijete bez obzira gdje se čovjek nalazi. Požar ga može direktno pogoditi, proširi se i pokosi sve pred sobom. Ostane samo bjeg. Izgori zemlja, nema hrane za stoku, unište se usjevi, sve biva uništeno. Nema stabala, nema plodova, … i ljudi sve to osjećaju u svojoj egzistenciji.
„drugi anđeo… gora… u more… „
Mi danas poznajemo riječ „meteor“. Sv Ivan koji je pisao Otkrivenje nije poznavao tu terminologiju. Bogu nie problem poslat meteor koji će pogoditi zemlju i donijeti oganj.. završava u more. Sad je more kažnjeno, ono koje povezuje ljude.
„I trećina propade uz oganj… „
Trećina propade uz oganj. Jedna trećina mora se pretvori u krv. Trećina… u moru su i ribe. Odjednom se to izgubi. Jedna trećina lađa propade. To je jedan veliki materijalni gubitak. I kako su ljudi mogli na ovo reagirat? Kao i danas na prirodne nepogode. Ljudi su to sebi već nekako objasnili kao da se to jednom trebalo dogoditi, na to smo se navikli, to nije ništa alarmantno. Znanost će to riješiti da do toga ne dođe u budućnosti.
„pelin.. na izvore vode… „
Ovdje je nešto puno veće. Oganj pogađa pitke vode. Jedna trećina voda biva biva stavljena izvan funkcije. Prije hrana, sada piće. Ime zvijezde je Pelin. Gorčina. U starom zavjetu pelin se davao grešnicima, idolopoklonicima. Izuzetno je gorak za piti i to pogađa ljude. „I mnoštvo ljudi pogine od tih voda“ U trećoj kazni stradavaju ljudi. Kako bi se to medijski popratilo? Opet bi se našlo neko znanstveno tumačenje. To je neka zvijezda iz druge orbite.. itd… I oni bi objasnili zašto je gorko, zašto se to odrazilo na vodu … Tako da onda mi možemo mirno spavat. I tako nas je previše, pa kad se to malo smanji – ok. U Deset zapovijedi Novog svjetskog poretka ne smije nas biti više od jedne milijarde. To se onda prema njima može čak i proslaviti jer je to „ekološki dobro“…
„pomrčaše za trećinu…“
Kako bi to izgledalo?
Da sad sunce slabije svijetli za jednu trećinu…možemo sebi to predočiti zamišljajući jesenke dane kad je sve pod oblacima i sunce se ne pokazuje nego samo dio svjetla. U zemljama u kojima ima manje svijetla dan je poprilično sumoran. To ljudi nastoje kompenzirat izvanjskim kićenjem. Nemaju danjeg svjetla, vlada melankolija, depresija, sumornost i sl. i lakše se u to upadne.
„I pomrča sunce za jednu trećinu…“ dakle, nebo više neće biti isto. Ljudi vide u magli. Kazna je bila na zemlji, moru, vodama, a sada na nebu. I onda se ljudi opet mogu obraćati idolu znanosti da im da jedno zanstveno obrazloženje kako i zašto…
„orao.. jao… sad-na zatrubiti…“
Ovaj orao dolazi prije zadnje tri kazne… Dano im je da naude ljudima… Ne treba tu tražiti metafore u vezi orla koji govori. Ako je Bog u starom zavjetu mogao dati da progovori Bileamov magarac zašto ne bi mogao i orao govoriti– da ljudima obznani ono što im želi dati do znanja. Ljudima je dao tumačenje onog što se događa. To će biti objava koju će ljudi čuti. Znat će zašto se to događa.
„peti anđeo… druga zvijer otključa.. Bezdan… otvori zajlo bezdanovo…
Ka pomrča sunce dim će biti tako velik da se sunce neće vidjet od pomrčine – radi gustog oblaka dima…
„moć kakvu imaju štipavci…“ izlaze iz bezdana… vezano sa zlim duhom… i zapovijedi da ne ude svima nego samo ljudima koji nemaju znak na čelu. Antikrist će uvesti svoj žig kojim će biti označeni otpadnici od vjere, ali kao što su židovi imali označene kuće tako će i Božji odabranici imati pečat Božji i bit će pošteđeni ovih muka. A svi drugi – dano im je da se muče pet mjeseci. To nije malo. Kad se ljudi muče onda ne mogu reći da je to nešto što se tiče drugih i imaju vremena da se pokaju i obrate. Kao što Bog daje preko tjelesnih boli da se vrate Bogu – neki to iskoriste neki ne.
„Ljudi će iskati smrt, ali smrt će bježati od njih…“
Izgled skakavaca je zastrašujući… Kako to uopće zamisliti? Kada nas napadnu komarci i ne možemo dvi tri noći normalno spavati teško nam je, a ovdje ti ubodi će trajati pet mjeseci i čovjek će se mučiti fizički.
„Abadon“ – upropastitelj… Peti anđeo zatrubi… iz rogova…
Ova četiri svezana anđela nisu Božji anđeli nego su pali anđeli kojima se daje vlast da ude ljudima. I konačno da pobiju jednu trećinu ljudi. Broj četa se broji dvije mirijade mirijada, a što neki tumače kao 200 milijuna konjanika.
„ovako…“ Ako nije dovoljno ono kod skakavaca ovo je još više zastrašujuće.
„Ipak… ne obratiše se… „
Paradoks. Sedam kazni, a da se ljudi ipak ne obraćaju. Ne odustaju od idolopoklonstva a klanjanju se zlodusima. Nema klanjanja Bogu nego klanjanje lažnim bogovima i sotoni. Rade ih od zlata, od mjedi, od drveta… sve su to ljudske tvorevine… Niti vide, niti čuju niti hodaju…. a njima se služi zao duh. Čovjek je takav da ga grijeh može toliko zaslijepiti da Boga zamijeni s nekim kumirima i zlodusima.
„i ne obratiše se… „
Kazne idu sve u nizu, a oni – kao da ih se to ništa ne tiče. Možemo se i mi tu prepoznati. Kao da imamo opis našega vremena. Broj pobačaja nikada nije bio veći. 50 milijuna godišnje! To su samo oni službeni podaci. (ne računajući pilule, zamrznute ememrije, spirale itd…) Broj je zapravo daleko veći. Svi smo mi sudionici kad takvo nešto niti ne registriramo kao ubojstvo.
Čaranja... dovoljno je vidjeti kolika je ponuda magijskih usluga. Velika je potražnja za egzorcistima jer ti ljudi vide da nemaju drugog izlaza. Tu i svećenici zakazuju, sotona ako i postoji „kao da je stalno na godišnjem“. Kad ga se zove on može nauditi. Koliko mi to gledamo očima vjere – ili želimo prihvatiti samo njegovo tumačenje. „Ljude treba našopati tabletama i tako riješiti problem“
Pobačaji se ne događaju bez razloga. Hodanje se shvati kao zabava i jasno da će doći do začeća. Opravdavaju se kondomi…jer oni se misle samo zabavljati… Blud je još veće zlo. Ali u to se ne smije dirat. Treba im i pričest davat. (!?). a to je put u – propast. I krađa se smatra brzim bogaćenjem pa je to čak i „dokaz inteligencije“. Što se događa s bankama? 350 000 ljudi u Hrvatskoj je u dužničkom ropstvu i ako svaka ta obitelj ima 3-4 člana ti ljudi su robovi koji sutra mogu biti na ulici. A sve to da se pojedinci obogate.
To je isto među nama. Kad ne želimo vidjeti istinu onda – šta ćemo se s tim zamarat… ali to nas sve više pritišće. Ne želimo vidjet kakva je stvarno situacija. Bojio se oslobađati preko istine. Molimo Gospodina da priželjkujemo slobodu koju daje istina.
bilješke sa duhovnih vježbi; voditelj don Josip Mužić
