ČUDA su Božji način da potvrdi poruku. Tako je bilo i u Fatimi: ČUDO SA SUNCEM.
Čudo sunca u Fatimi je važnije nego li puno ljudi misli. U stvari to je bilo nebesko priznanje poruke u Fatimi. Da bi se priznala ova važnost moramo se upitati tri pitanja: Što je to čudo? Zašto su čuda važna? I kako je fenomen sunca potvrdio nadanaravnost Gospinih ukazanja i njene komunikacije sa troje djece.
Što je to čudo?
U teološkom riječniku, čudo je nadanaravan događaj, učinjen od strane Boga, koji može biti primjećen osjetilima i koji nadilazi moći prirode. Tako, čuda koja je Isus činio u evanđelju nadilaze zakone prirode.
Isus je hodao po vodi, umirio oluju jednom riječju, vratio slijepcu vid, govor nijemom i čak je uskrsnuo mrtvog lazara iz groba. Nitko razumski nije objasnio te događaje. To je odmah prepoznato od strane promatrača kao nešto što nadilazi prirodno. Dakle, kao nešto čudesno, nadnaravno.
No, je li to učinjeno božanskom snagom? Što nam ukazuje na to da je Bog onaj koji čini ta znamenja, kako ih Ivan zove kad izvještava o Isusovim čudesima, i da je njegov sveti život onaj koji je uzrok prisutnosti Božanske moći? To dvoje je tako povezano da nitko ne bi dvojio kako su znamenja u uskoj vezi. Čak i farizeji koji su nijekali božansku intervenciju, priznaju čudo, ali ga pripisuju sotoni. Problem farizeja nije da su su odbili prepoznati Isusovu svetost nego to što su ga optužili za bogohuljenje zbog toga što je govorio da su on i Otac jedno.
Zašto su čuda važna?
čuda ne samo da su važna nego su neodvojiva od vjerodostojnosti naše vjere. Čuda su Božji način na koji nas želi uvjeriti da onaj koji tvrdi da govori u Božje ime stvarno govori istinu.
Logika je jednostavna. Netko kaže da govori u Božje ime. Proroci ili vidioci govore nešto što zahtjeva božansku potvrdu kako bi bilo prihvaćeno s vjerom. Ali ljudi mogu tvrditi razne stvari, da su mistici, da imaju misiju neku misiju koja je važna za sve ljude na svijetu. Kako prihvatiti takvo nešto? Na temelju zdravog razuma, a ne slijepom vjerom. Njihove tvrdnje su prihvatljive samo ako onaj tko tvrdi takvo nešto daje dokaz da je u kontaktu s Bogom.
U evanđelju Isus uvijek dvije stvari vezuje zajedno: učenje i čuda. Ponekad bi radio čudo prije nego objavi istinu koju želi da se vjeruje. To je učinio kad je nahranio mnoštvo od 5000 ljudi sa 5 kruhova i dvije ribe, što je bilo očito čudo. A onda je objavio da će im dati svoje tijelo za jelo i krv za piće. To je objavljeno otajstvo koje je Isus želio da njegovi sljedbenici vjeruju.
U drugo vrijeme Isus bi prije otkrio neko otajstvo, a onda učinio čudo. To je na primjer učinio kad je čovjeku koji je spušten kroz krov kuće da su mu grijesi oprošteni. To je bilo nešto nečuveno, tako da su farizeji protestirali: “Tko osim Boga može opraštati grijehe?” Tako, možemo reći, Isus ide u susret njihovu skepticizmu kad govori paraliziranu čovjeku da ustane, uzme svoju postelju i hoda. Čudesno ozdravljenje paraliziranog daje razumski temelj za prihvaćanje Isusove tvrdnje da On, Sin Čovječji, ima vlast na zemlji da oprašta grijehe.
Da li čudo sa suncem potvrđuje poruku iz Fatime?
Nije slučajno da je čudo sa suncem uslijedilo samo nekoliko mjeseci nakon temeljne poruke Fatime koja je dana djeci. .. Fenomen se dogodio u listopadu i svjedočili su mu tisuće ljudi, prijateljski i neprijateljki, jednostavnih vjernika i deklariranih skeptika, onih koji su vjerovali poruci i drugima koji su otvoreno protivili onome što se prenosilo kao Gospina poruka.
U Božjoj providnosti neprijateljstvo skeptika je bilo nužno kako bi bio temelj za kasnije vjerovanje djeci u vezi onog što im je Gospa rekla. Svi oni koji su svjedočili spektaklu sunca svjedoče kako su bili zadivljeni nad onim što su vidjeli. Nitko, čak ni najokorjeliji agnostici, nisu sumnjali da je ono što su vidjeli bilo – čudo. To je bilo neophodno kako bi se stvorila razumska osnova za prihvaćanje s vjerom Marijine poruke u Fatimi zbog događaja sa suncem koje su svi trebali prihvatiti kao činjenicu, koja se dala osjetiti sa osjetilima.
Zašto je bilo potrebno čudo sa suncem? Ono je bilo neophodno kako bi zadovoljilo našu spontanu potrebu za dokazom vjerodostojnosti u ono što je Gospa rekla Luciji, Franji i Jacinti. Djeci nije trebao fenomen sa suncem da bi vjerovali u ono što im je Gospa govorila, ali nama jest.
Nije slučajno da je Marija zamolila svog Božanskog Sina da učini čudo u Kani, kao prvo čudo koje je učinio. Odmah, kako čitamo, njegovi su učenici povjerovali u njega. Ona od onda čini isto. Kao Bog, On je Gospodar sunca, mjeseca i zvijezda koje je stvorio. Njena poruka u Fatimi bila je da kaže grešnom narodu da se obrati od svojih grijeha. Kao u Kani, zamolila je Isusa da učini čudo.
U Kani, kako bi pjesnik rekao, voda je ugledala svog Stvoritelja i zacrvenjela se. U Fatimi – sunce je ugledalo svog Stvoritelja i počelo se okretati u blistavom sjaju kako bi priznalo svog Stvoritelja.
