Crkva je uvela poseban blagdan – u sjećanje na rane sv. Franje (17.9.)

rane svetog franje

Svetom Franji je napravljena velika nepravda. On je često na slikama sa životinjama, (pticama i sl.) kao da je on volio životinje radi njih samih. A to nije istina. Za njega je i taj svijet bio samo odraz Božje veličine, ljepote, Božjeg savršenstva.

A onda ljubav prema Božjoj dobroti. Za njega Božja dobrota je Božje djeljenje sa stvorenjima onog što je On imao od vječnosti. Mi ne možemo reći da imamo pravo na nešto od Boga…

Sveti Franjo je, kao što znamo, svetac sa stigmama. Nosio je na sebi rane Kristove, na rukama, nogama, prsima – i ne samo da je to priznato od Crkve nego postoji i blagdan koji je posvećen Franjinim ranama. Slavi se 17.9.

U 16.st i u ranom 17. bili su neki kardinali u Vatikanu koji su mislili da imamo previše blagdna i da treba neke preskočiti tj. ispustiti. Jedan od tih koji se željeli izbaciti bio je i ovaj – spomen na Franjine rane.

Isusovac koji je bio u to vrijeme kardinal – Robert Bellarmin rekao je: “Preko mene mrtva! Neće se ispustiti blagdan Rana svetog Franje!” On se borio za to da taj spomen-dan ostane i ostao je. I dogodilo se da je Robert Bellarmin umro upravo na blagdan Rana sv. Franje.

Franjo je imao veliku pobožnost Isusovoj muci.

Zašto? Zato jer je Isusova muka ona koja nam najbolje pokazuje Isusovu ljubav za nas. Bog je postao čovjek iz ljubavi prema nama, postao je čovjek da bi mogao trpjeti!
Mi ne moramo prolaziti nikakav proces utjelovljenja. Mi jesmo ljudska bića. Ali tajna je u tom da izaberemo trpjeti kako bismo voljeli Boga na način na koji je on volio nas i ujediniti to sa Isusovim trpljenjem. I što nas više Bog želi učiniti svetima – poslušajte dobro, ne zatvarajtee uši –  to više treba trpjeti. O ne! Oprostite: O da! Ali ja ne volim trpjeti. Smješno. Pa tko uopće želi? Ali možemo voljeti i ono što nam se ne sviđa! …

o. Hardon S.J

Print

You may also like...