Njegovo rođenje Elizabeti i Zahariji lice ozari,
rođenje koje započe zavjet novi, a završi stari.
To dijete bi roditeljima dar u poodmakloj dobi,
dijete što je na Marijin glas zaigralo u utrobi.

Devet mjeseci prije rođenja anđeo navijesti
Zahariji, ocu njegovu, velike, radosne vijesti.
Reče da će dobit sina i da će se Ivan zvati
i rođenje njegovo mnoge će obradovati.

A Zaharija posumnja da je takvo što moguće
pa nijem bi, u šutnji dubokoj mjesece iduće.
Dobro zna da ga je Bog zbog sumnje pokarao,
pa do rođenja Ivanova nije riječi progovarao.

A ljudi ko ljudi, prepričavanjima jako skloni,
‘Što li će biti od ovog djeteta?’ – pitali se oni.
A što je bio? Božji dar za svoje stare roditelje,
al i dar svima kojima ukaza na Nebesko veselje.

Da se pripravi na poslanje na koje je pozvan
u samoću odlazi, u pustinji nalazi svoj stan.
Skakavci i med mu hrana, a odjeća od deve,
Pećine mu skloništa, daleko od ljudske vreve.

S Bogom tamo razgovara, a s kim će drugo sam,
taj svijet što ga okružuje postaje mu kao hram.
Godinama u samoći, osluškuje otkucaje duše,
Duha Svetog sluša, pa da ide kud Duh puše.

I kad bi vrijeme dođe Ivan, među narod svoj,
za obraćenje duša poče biti žestok boj.
Gledajući oči njihove uprte u zemaljske usjeve,
govori im o Božjem dijeljenu pšenice od pljeve.

Gledajući ruke njihove što samo za se spremaju,
govori im o dijeljenju dobra s onima što nemaju.
Gledajući izrabljivanja od strane onih što oporezuju,
Govori im da ljude tim teretom teškim ne vezuju.

Gledajući njih mnoge bez misli o Božjem sudu
Govori im da je sud blizu i da pripravni budu.
Da se obrate, da je Bog blizu, govori im svima:
”Već je sjekira položena na korjen stablima”

U znak obraćenja na krštenje vodom Ivan zove
I tako uz njeg obraćaju se mnogi na živote nove.
Odvraćaju se sa zlih puteva oni što Boga traže,
slijedit Ivanov primjer nego li svijet biva im draže.

Ko Krstitelj je Ivan svima bio znan
A i Isus sam ode k njemu na Jordan
Ne zato što bi krštenje trebalo i njemu
Već da nama primjer daje u svemu.

U času tog krštenja nebo se otvori
A glas s neba o Isusu riječ prozbori.
Golubom Otac pokazuje svoga Sina,
na Onoga u kojem mu sva milina.

Ivan sebe vidi sasvim malena pred Njim
pa i sam kaza da se ne osjeća dostojnim
ni odriješiti remenje na Isusovoj obući,
već samo put pripravlja, o obraćenju vičući.

I dok su neki Krstitelja Mesijom smatrali
On ih Isusu šalje da bi Njega promatrali:
‘Evo Jaganjca koji oduzima grijehe svijeta!’
Ivan viče, a jedni vjeruju, dok drugima smeta.

Posebno je Herodijada mrzila riječ Ivanovu
što kori preljubničku savjest njenu i Herodovu.
Koristi Herodijada trenutak Herodove slaboće
Kad obeća Salomi da će joj dati što god hoće.

Za jedan ples Herod joj je obećao što želi
a ta kraljevska riječ Salominu majku veseli.
Kćeri ona savjetuje da Ivanovu glavu traži,
A kralj što riječ ne povlači – danu riječ uvaži.

A Ivan je preljub pravim imenom zvao,
I zbog govora o istini toj nije se pokajao.
Zbog istine te dadoše mu glavu odsjeći,
no on time nije manji nego samo veći.
…
Od vremena onih davnih Istina je ista,
A ista i potreba davat glas za Krista.
Da Ivan danas viče rekli bi da je poludio
A samo zato jer je hrabro grijeh osudio.

SVETI IVANE, TI SI BIO OD ISTINE GLAS
MOLI DANAS, ZA OBRAĆENJE SVIH NAS.
TI ZNAŠ DA ISTINA NIJE U MODI NI SADA
I DA JE ‘SVE SVEJEDNO’ – IDEJA NEKA VLADA.

PODSJEĆAJ NAS ČESTO NA KRSNA OBEĆANJA,
DA SVJESNI BUDEMO KRŠĆANSKOG POSLANJA.
SVETI IVANE, TI SI BIO OD ISTINE GLAS
MOLI DANAS, ZA OBRAĆENJE SVIH NAS.

London je grad gdje se Toma rodi,
Čovjek što se voljom Božjom vodi,
Odan kralju njegovim savjetnikom posta,
A u povijesti Crkve primjer hrabrosti osta.

Kralj od Tome traži da ga u zlu podržava
Al Tomi je Istina draža neg vlastita glava.
Dobro zna da nad njim stoji moćna šaka,
Al karalja podržati ne želi u rastavi braka.

Od tada se kralj prestaje družiti s njim
I ukida mu povlastice na poljima svim.
Njegov glas se više važnim ne priznaje
Pa izoliran od svih – Toma ostavku daje.

Draže mu je bilo i na prosjački štap spasti
Nego zbog položaja od Crkve otpasti.
Za obitelj njegovu ovo bi teško breme,
A i za Englesku Crkvu poče teško vrijeme.

Četrnaest mjeseci tamnice Toma dobi,
A on zna da to nije kraj ljudskoj zlobi.
Mirno on podnosi svoje tamničke dane
I čeka da presudom suda u raju osvane.

Kralj rastavu želi od onog što Bog sveza
a sebe proglašava poglavarom Crkve u Engleza.
Papa zbog toga iz Crkve izopćava kralja,
Jer je u veliko krenuo kamo ne valja.

Toma poštuje kralja kao državnog poglavara
Ali ne želi da kralj novu Crkvu neku stvara.
I na smrtnu presudu kaže da je kraljev odan sluga
Al u odnosu na službu Bogu – to je služba druga.

Na gubilište, ka giljotini narod hrli
pa gleda gdje Toma i krvnika svog grli.
Rad istine katoličke vjere, radi Božje slave
Umire Toma hrabro, ostaje bez glave.

O DA DANAS ŽIVIŠ TOMA
U LONDONU GRADU
PA DA GLEDAŠ KAKO LJUDI
BOŽJU SLAVU KRADU!

O DA DANAS VIDIŠ TOMA
ŠTO SE ZOVE BRAKOM
TVOJ BI GLAS BIO SVJETLOM,
TVOJ BI ŽIVOT BIO ZNAKOM!

MOLI ZA SVOJ NAROD TOMA,
MOLI ZA SVE NAS!
DA NAS NAUK CRKVE VODI
KROZ MRAKOVE U VJEČNI SPAS!

m.g.

…

Iz grofovske obitelji Alojzije poteče
No zbog Kraljevstva Božjeg svega se odreče.
Makar je otac u njemu gledao nasljednika
Mi ga se sjećamo ko uzorna redovnika.

Ljubav za Boga od majke primi najviše
Pa već kao dječak pobožnošću diše.
Otac, vojskovođa, makar sina jako voli
Ne želi da dugo kleči i kraj kreveta moli.

Sa deset godina Alojzije zavjet daje
Da u čistoći djevičanstva zauvijek ostaje.
Što je još o tom mogao znati
Da bi takav zavjet mogao dati?

Milost Božja rasla je u njegovoj duši
A on svoj zavjet nikada ne sruši.
Gospu uzima za pomoć u tom hodu
Te izbjegava svaku grešnu prigodu.

Predviđali su mu budućnost sjajnu,
Kad on svojima otkriva svoga srca tajnu:
da kod isusovaca hoće svećenik biti! –
a oca to pogađa i želi ga spriječiti.

Uvjeren je otac da će učiniti što valja
Pa odvodi cijelu obitelj na boravak kod kralja
No taj život nije utjecao na mladića
Neobično skromnog i stidljivog plemića.

Još dvije godine otac ga ne pušta
Al Alojzije u odluci čvrstoj ne popušta
A onda ga konačno pusti i blagoslov da
Jer da je Bog iznad svih – i on to zna.

Kraljevske dvorce za sobicu mijenja,
Bog je u središtu njegovih htijenja
Uzor poniznosti i anđeoske čistoće
Kanio je činit samo što Bog hoće.

Razboli se u drugoj godini novicijata,
Al se mirno priprema za nebeska vrata
O tom i majci pismo utjehe piše,
Da vedrinom i spokojem zadnje sate diše.

Na putu prema vječnosti ništa ga ne koči,
u dvadeset trećoj čvrsto sklopi svoje oči.
Na slavu Božju taj je život bio
A zato je i Bogu Ocu Alojzije bio mio.
…
SAMOSTANE MNOGE RESI JEDNA SLIKA
A TO JE ALOJZIJE SVETI – UZOR REDOVNIKA.
SVI DVORCI GA NISU ZADRŽALI U SVIJETU,
SIROMAŠAN UMIRE U DVAEST TREĆEM LJETU.

MOLI ZA NAS ALOJZIJE I ZA SVE MLADE
DA SE ČISTOĆA DUŠE VIŠE CIJENIT ZNADE.
I KAD STIDLJIVOST NIJE VIŠE NA CIJENI
SVETI ALOJZIJE MOLI – DA SE TO PROMIJENI

m.g.

Još u vrijeme Dioklecijana se rodio
dječak Vid
koji je stopama mučenika hodio.

Sva radost majčina bio je taj sin
dječak Vid
a otac mu bijaše okorjeli poganin.

Potajno je majka kršćanka bila
a dječak Vid?
Potajno je i njega majka krstila.

To krštenje će joj radost i bol zadati
jer dječak Vid
sad je lako mogao stradati.

Kad to otac sazna sav od mržnje sijeva
al dječak Vid
bijaše žrtva tog okrutnog gnjeva.

Majku Faustinu on od kuće otjera
a dječak Vid
postade uzor kako se brani vjera.

Otac ga guši, gazi, bičem bije
al dječak Vid
svoje se vjere odrekao nije.

Otac ga sudu preda – da njih posluša
al dječak Vid
bijaše i tamo neustrašiva duša.

Naposljetku sljepoća pogodi oca zlog
al dječak Vid
izmoli od Boga vid za oca svog.

Zbog islječenja od padavice i raznih boli
dječaku Vidu
za zagovor narod se moli

A nama za primjer neka biva
dječak Vid
i njegova vjera živa.

MOLI ZA NAS SVETI VIDE,
DA SE RIJEČI I DJELA NAŠA
BOGA SVOG NE STIDE.

SVETI VIDE BUDI UZOR
PROGONJENIH KRŠĆANA
NEK DO KRAJA USTRAJU U DOBRU
JER ISUS IH ČEKA NA KRAJU NJIHOVIH DANA.

…

M.G.

U Portugalu rođen, Ferdinand se zvao

U čistoći od malena ko ljiljan je cvao

Mladić taj odluči u samostan ići

Na čuđenje svojima što bijahu plemići

Kod augustinaca Ferdinand najprije ode

Al ga svete želje otud dalje vode

Makar je tu svećenik postao učen

Siromaštvo želi i za Krista biti mučen.

Želi franjevački duh i vjeru duboku

Ko u pet franjevaca ubijenih u Maroku

Po uzoru na njih u misije krenu

Ali Božja volja kormilo okrenu.

Ko franjevac Ante u Padovu kreće

I sa svetim Franjom ponizno se sreće

U Padovi on velik propovjednik posta

A jezik mu do danas neraspadnut osta.

Na Božju slavu bi propovijedanja dar

I u srcu njegovu od Istine žar.

Mnoge krivovjerce na put vrati

Mnoge grešne k Bogu on obrati.

Širom svijeta po čudima ga znaju

Pred njegovim likom Bogu hvalu daju

Ko prijatelju Božjem njemu hvale nose

I zagovorom njegovim milosti prose.

…

Bog je preko njega osvajao svijet

za spas duša želio je mrijet

s mačem od ljiljanao čistoći zbori

a o slavi Božjoj čuda što ih tvori.

SVETI ANTE TEBE SLAVE SVUDA

JER SI MNOGA UČINIO ČUDA

NEK SE BOG I DANAS PREKO TEBE SLAVI

OSNAŽI NAM VJERU! ČUDO TO NAPRAVI!

…

M.G.

Zamjenio je sreću neba za majčinsko krilo

To Presveto srce Boga pod tvojim je srcem bilo

Ti si tada rekla ‘da’ a što te čeka nisi znala

Djevice iz Nazareta, Majko naša, tebi hvala.

DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,

PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG

…

U radosti prevelikoj sa rodicom ti se žuriš sresti

I veličat Gospodina zbog anđelove blagovijesti

Blažena što povjerova da češ biti Božja mati

Uči i nas Majko naša Boga s tobom veličati

DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,

PA SE I JA ŽELIM SKRITI U SKLONIŠTE SRCA TVOG

…

Nis’ imala veće želje neg s Josipom Bogu služit

A za rođenje morali ste štalicu mu pružit

I u brigam: što? I kako? – Bog te silno ljubio

Uvijek pa i onda kad se Isus na putu izgubio

DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,…

…

Prvo čudo Isus čini snagom tvoga zagovora

Iz ljubavi On te sluša, a ne zato što to mora

Tvoje riječi: ‘Učinite što god On vam kaže!’

Odzvanjaju kroz vjekove pa i nas danas snaže

DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,…

…

Puštaš sina da odlazi ispunit zadatak svoj

Svjesna da je zato tu, da On nije samo tvoj

Je li gladan, je li žedan, kakva li ga briga mori

Srce Majke uvijek pita al Sina nema da govori

DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,…

…

Uhvatiše ga, osudiše, na križ kao razbojnika

Oteše ga, zavezaše, odvede ga gomila vojnika

Razapeše ga u taj petak i mrtva stave ti u krilo

pod Srce Majke što je bolju probodeno bilo.

DJEVICE IZ NAZARETA ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,

…

A neće bol, neće dugo, samo do nedjelje

O Uskrsu, Majko, vratit će ti On veselje!

Vratit će se s novim tijelom Srce srca tvog!

Ko pobjednik nad smrću Sin tvoj i naš Bog!

DJEVICE IZ NAZARETA

ZA MAJKU TE HTJEDE BOG,

PA SE I JA ŽELIM SKRITI

U SKLONIŠTE SRCA TVOG

..

M.G.

Bog Mariji iz Nazareta povjerio Sina svoga

Radi nas začeto je – srce čovjeka i Boga

Bog Mariji dade da Ga otpočetka sluša

I da kao jedno s njim raste njena duša

O, ISUSE, MALO DIJETE, JA VJERUJEM DA SI BOG

SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI – TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

I Josipu bi povjereno to Božje dijete milo

što raslo je u mudrosti i poslušno bilo

Brinuo se kako da ga od zlih ljudi brani

Da ga poslu uči, da ga kruhom hrani

O ISUSE, DOBRO DIJETE, JA VJERUJEM DA SI BOG

SVAKOG DANA NEK ME SNAŽI – TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

Kad je Ivan krštavao na rijeci jednog dana

Sin Marijin i Sin Božji uputi se do Jordana,

Golub na njeg siđe  i Glas se začu sa visina:

Ovo Sin je moj ljubljeni – u Njemu mi sva milina!

 O ISUSE, BOŽJI SINE, JA VJERUJEM DA SI BOG…

Zemljom prođe čineć dobro, objavljujuć Boga

Čineći čudesa mnoga i izgoneći zloga

Pozivao je ljude k Ocu i grijehe otpuštao

A da će ga osuditi dobro je to znao

 O ISUSE, BOŽJI SINE, JA VJERUJEM DA SI BOG…

Na Posljednjoj večeri apostolim’ noge pere

Svoje Srce ostavlja im u Otajstvu vjere

U Maslinskom vrtu oblijeva ga znoj krvavi

Srce mukom ispunjeno ne prestaje Oca slavit

O ISUSE, NA OLTARU, JA VJERUJEM DA SI BOG…

Izdan, pljuvan, izbičevan, osuđen na razapeće

Na Kalvariju križ On nosi radi naše sreće.

Dok umire gleda Majku  i učenika ljubljenoga

što žalosni ostavljaju Srce Boga predragoga.

O ISUSE, TU NA KRIŽU, JA VJERUJEM DA SI BOG…

Treći dan On ustaje i lance smrti mrvi

Snagom Srca Božjega, snagom svete krvi

Ukazuje se učenicim’, Duha svog im daje

Da im snaga bude, da ih vodit ne prestaje

O ISUSE, BOŽJI SINE,

MI VJERUJEMO DA SI  BOG

SVAKOG DANA NEK NAS SNAŽI

– TO OTAJSTVO SRCA TVOG!

Pola tisućljeća od onda prođe
kad mali Filip Neri na svijet dođe
Otac i majka pobožni oboje,
sina Filipa u vjeri dobro odgoje.

K dominikancima često ide, u crkvu sv. Marka
gdje za Boga u njem raste ljubav žarka.
Tamo će Božja milost još više dušu orositi,
tamo uči i kako nepravdu strpljivo podnositi.

Nebo srcu domovina, a Firenca rodni grad,
sred ulica bučnih on osjeća za Bogom glad.
Otac misli da bi Filip mogao poći kod strica
na posao, u trgovinu, među neka nova lica.

Filip vidi da to nije posao za njega
pa ostavlja trgovinu i odriče se svega.
Ko siromašan hodočasnik u Rim se uputi
a što Bog s njim još kani Filip i ne sluti.

Dok se tamo školovao posjećuje i bolesnike,
poučava mlade i sreće mnoge beskućnike.
U katakombama se često od svijeta skriva
i tamo satima i noćima u molitvi biva.

Smatrao se nedostojnim svećenikom biti
al u trideset i šestoj i on će iz tog kaleža piti.
Dar je to velik i odgovornost golema,
al on se svom pozivu posvećuje posvema.

Isprva je kanio u Indiju kao misionar poći
pa će s tom molbom i svetom Ignaciju doći.
No Ignacije sveti još ga ne šalje iz grada
a Filip na ulicama nađe svoje polje rada.

Oratorij želi osnovati, mjesto za mlade,
da im tu nauk o Bogu i svecima dade,
da se tu druže, da Boga skupa mole,
da dobro čine i po kršćanski se vole.

No nije samo mlade vodila ta ruka,
bio je obnovitelj klera i vjernoga puka.
U ispovijedima bi duge sate provodio,
u razgovorima duhovnim Bogu puk vodio.

Rode se tako i mnoga svećenička zvanja
pa tad o novom svećeničkom redu sanja.
Odobrenje od pape Grgura trinaestog dobiva,
pa svećenički red oratorijanaca osniva.

Radosna je duha i ničije društvo mu nije smetalo
pa se i mlado i staro na ulici s njim rado sretalo.
I sa papom i sa svima ko otac i majka je bio,
pa se i Duh Sveti u srcu njegovu rado nastanio.

Ko vatrena kugla Duh Sveti mu dođe
probija dva rebra i do srca dođe,
Srce mu se Duhom Svetim čudesno proširi
pa plamen Ljubavi Božje još više raspiri.

Svetac taj što mnoge primjerom zadivi
do svoje osamdesete godine poživi.
Iako je često bio u mukama i bolesti
u veselju duše dao se sresti.

SVETI FILIPE NERI, RADOSTI RIMA GRADA
PUN DUHA SVETOG DOĐI I NAMA SADA.

MOLI FILIPE SVETI I DANAS –
ZA KLER, ZA PUK, ZA DJECU I MLADE,
DA ŽIVOT SVOJ NA ČVRSTOM TEMELJU GRADE.

Bernard se rodi kod Siene grada

u obitelji gdje duh pobožnosti vlada.

Djetinji dani brzo postadoše grubi

kad s pet godina roditelje gubi.

.

Kod rodbine tad ide, tetka ga usvaja

i u kršćanskom duhu brižno ga odgaja.

Lice je njegovo nekom nevinošću sjalo

a do čiste duše i samom mu je stalo.

.

Nakon osnovne škole u strica odlazi

koji sad na njegov odgoj dobro pazi.

Videć brojne dare kod toga dječaka

zna da će za nj viša škola biti laka.

.

A tamo u gradu gdje raskalašenost vlada

Bernardovo srce ipak ne nastrada.

Čuvao se pokvarenosti kao neke kuge

S čistoćom u srcu djelovao i na druge.

.

Svo imanje svoje proda i novac razdijeli

Te se samostanskom životu sada veseli.

Zavjet siromaštva želi ko fratar polagati,

Ništa svojim zvati, ništa moći drugom dati.

.

Ispočetka odlazi u nepoznat brdski kraj

Boga tražeć i u duši njegov vječni sjaj.

Iako snažna glasa za propovijedi nema

on se za to poslušno i pobožno sprema.

.

Govorničkih teškoća ima, al i to nestaje

jer Gospinu pomoć traži i Majkom priznaje.

A jer Majku tu za pomoć u svom radu prosi

Bernard Bogu dobar plod na kraju prinosi.

.

Njoj na čast on subote još ko dječak posti

i kroz cijeli život gleda kako da je ne žalosti.

Ne privlači duše k sebi, na Božju slavu gleda

I s tom brigom Bogu služi dokle propovjeda.

.

Žarku ljubav prema Bogu on ne može skriti

Pa će mnoge grešnike Bogu Ocu obratiti.

Bogu Sinu on na čast urezuje po crkvi slova

jer ni jedno ime nije njemu svetije od Isusova.

.

Tim imenom crkve resi i kuće i javne zgrade

Da je u njem Spas hoće da svaka duša znade.

Spominje se da Ime Isusovo na daščicu stavlja

Pa kad bolesnika time takne on odmah ozdravlja.

.

Zbog te pobožnosti tri puta ga osudiše

al nevin se dokazao pa mu ne naudiše.

Na kraju mu nude da službu časnu bira

al on odbi želeć više skromnosti i mira.

.

Ko predavač ugledan je i promiče znanje

a životom mijenja i kod franjevaca stanje.

Ko fratar učen a ponizan oholosti dušu neda

Životom svojim obnovitelj je franjevačkog reda.

.

I danas mu se mnogi dive zbog velika znanja

s kojim je išao na mnoga misijska putovanja.

 Nauk Svetog pisma na život je primjenit znao

a u svemu tom je Bernard Bogu hvalu dao.

.

U petnaestom stoljeću, na putu, blizu Akvile

njegove snage, u šezdesetima, pri kraju su bile.

Šest godina po smrti naslovom svetim ga urese

Jer na njegov zagovor mnoga čuda se dese.

.

MOLI ZA NAS BERNARDE, TI REDOVNIČE SVETI

DA SE DUŠA SVAKOM ZLU MOŽE ODUPRIJETI.

MOLI ZA NAS DA ISUSOVO PRONOSIMO IME

DA TRAŽIMO U NJEM SPAS

I DA SE PONOSIMO NJIME.

.

U ČISTOĆI DUŠE NEK NAM GOSPA BUDE MATI

A ŽIVOTOM SVOJIM DAJ NAM BOGU SLAVU DATI.

Uzor je i danas mnogom vjernom puku

Ivan što se rodi u gradu Nepomuku

U Češkoj se rodi od dobrih kršćana

Pa molitva Bogu njemu ne bi strana.

.

Svako jutro rano sa Isusom se druži

kod oltara i on tu je kad se misa služi.

U školi je bistar, marljiv i ponizan bio,

A loše društvo uvijek izbjeći je htio.

.

Djevicu Mariju ko majku Ivan ima,

i u čistoći duše pričest često prima.

U slobodno vrijeme na molitvu se daje

Osobito onda kad svećenik postaje.

.

Sa dva doktorata vrlo učen posta

al on i tada ponizan Božji sluga osta.

Župnik i kanonik biva u gradu Pragu,

obavlja svoju službu svetu i dragu.

.

Ne smatra se dostojan da biskup bude

pa odbija stoga tu službu što mu nude.

Kao kanonik obilazi crkve u svom gradu

I kroz propovijed biva živa opomena stadu.

.

Na srcu Božju prije svega Božju želju ima

Pa se stog ne boji zamjeriti moćnicima.

Oštrim riječim opominje, takav on je bio,

I baš je tako mnoge s puta grijeha obratio.

.

Na ispovjed mu mnogi dođu i Bogu se vrate

I u toj službi svetoj on provodi mnoge sate.

Za spas duša on revnuje i narod to vidi

A i kralju Vjenceslavu glas se o njem svidi.

.

Pozove ga da dođe na dvor propovjedat

A Ivan će i tamo na spas duša gleda.

Sam kralj je bio života nemoralna

Dok žena njegova bi u vjeri stalna.

.

Kralj ženu krivi da ga s drugim vara

Pa se život njen u pokoru pretvara.

Ivan joj tu biva ohrabrenje u nevolji

da joj život bude što svetiji, što bolji.

.

Ljubomora kraljeva granica nije imala

Pa je polako ko mržnja jaka postala.

A jer se kod Ivana ispovjedala žena

Mislio je kralj da je tu i tajna njena.

.

Stoga ode kralj ispovjednika ispitati

Jer sve što žena ispovjeda on želi doznati.

I vidje Ivan da mu se boriti sa velikim Zlom

Al se opre hrabro kralju i zahtjevu tom.

.

„Ispovjedna tajna najveća je tajna od tajni svih“

Ivan mu tako reče i u svemu osta tih.

Od kralja tada prima razna obećanja

Al Ivan se pred takvim častima ne klanja.

.

Ne bi dosta njemu to da ga muči

Nego se i na smrtnu kaznu odluči

U vreću ga svezaše i uza nju kamen

Pa u rijeku s Ivanom i njegovim „amen“!

.

Tijelo mučenka toga Bog odmah proslavi

Jer se na vodi oko njega svijetlo pojavi.

Dobri kršćani čuvaše uspomenu na one dane

Kad ga uzeše i u crkvi Svetog Križa sahrane.

.

U katedrali svetog Vida, tamo u Pragu

Vjernici čuvaju sad na njega uspomenu dragu.

Više od šest stoljeća na ponos nam slika

Ivana Nepomuka, uzora ispovjednika.

.

NEK NAM NE BUDE ZA LUDU

TVOJA ŽRTVA, TVOJA MUKA,

MOLI ZA NAS SVETI IVANE,

SVEĆENIČE GRADA NEPOMUKA.

.

NEK NAM KAŽE ŽIVOT TVOJ

NEK NAM ŠUTNJA TVOJA KAŽE

DA NAM VALJA UVIJEK BIRAT

ONO ŠTO JE BOGU DRAŽE.

g.m.