To je, možemo reći, prva istina vjere od koje se krenulo da bi se upoznavat otajstvo Marije. 431. Godine, na općem saboru u Efezu – protivno Nestoriju koji je nijekao božansko materinstvo BDM – svečano je proglašena istina vjere da je Gospa BOGORODICA (– THEOTOKOS -), a ne samo Kristoroica. Mogli bi reći – u čemu je bit? Roditi Krista ili Boga, ista je stvar? No, Isusa Krista može se gledati samo kao čovjeka, kao što mnogi čine i danas, … priznaju da je povijesna osoba, ali ne vjeruju da je Bog.

(Naši komunisti su pokušali zanijekati povjesnost, na kraju su se predali pred činjenicama, ali onda ako je povijesna osoba, onda je za njih samo čovjek.) Ali… za neke može bit mudrac, za neke učitelj, za neke neuspjeli revolucinar, ali su sve to ljudske interpretacije, ljudska tumačenja koja u njemu vide samo čovjeka, a ne i Boga. Tu je razlika između kršćanina i ne kršćanina. Jasno je da je on kao Bog postojao od vječnosti. To je nedvojbeno. A s druge strane, kao čovjek čovjek je u vremenu – u određenom trenutku, prije 2000 godina uzeo ljudsku narav i u trenutku začeća postao i čovjekom!

Od tada su tu dvije naravi: božanska i ljudska, a u jednoj osobi. Koga je Marija nosila u svom krilu, koga je porodila i kasnije podizala i odgajala, uvijek je jedno te ista osoba. Osoba koja ima božansku i ljudsku narav. PRAVI BOG I PRAVI ČOVJEK.

Pošto je nekima bilo nezamislivo da se Bog može tako umanjiti, da može proći kroz rađanje, da može doći u utrobu jedne žene bez obziro koliko čista i sveta, da može učiti sve od početka, podložnosti roditeljima, to je išlo protiv veličine Božje. Oni su onda razvodnili i Isusovo božanstvo i čovještvo. … onda I onda dolaze do zaključka: „Bog je tu samo prividno čovjek“. A onda je prividno i patio. Onda je sve to bilo kao predstava. Jasno da tako onda podijelimo osobu i od Isusa učinimo dvije osobe, odvojimo jednu narav od druge i nastaju problemi.

Ljudi sude po sebi. Što ja ne bi mogao učinit? Puno toga mi ne bi mogli učinit! Teško je i za jednu malu stvar tražiti oproštenje i reći – kriv sam. A da ne govorimo o drugim stvarima. Kad zamislimo da možemo postat stari i nemoćni, da ovisimo o drugima, da drugi o nama vode računa, kao o maloj djeci, da nam mjenjaju pelene, to se protivi našem ponosu, to nam teško pada. Straši nas. Gledajući iz ljudske perspektive može se ne prihvatitii tu Božju ludost. Da se Bog može toliko ponizit da bi se nama približio. Radi čega? Iz ljubavi. Jer nas želi otkupiti ne samo krvlju i smrću nego i svojim suzama, mukama odrastanja, u svemu onom ljudskom što i mi prolazimo.

Zato za  prihvaćanje Krista kao Boga treba ne samo vjera nego i  poniznost. Inače se ne može prihvatiti da je Bog učinio stvari onako kako je učinio. To je u konačnici otajstvo ljubavi. Božje ljubavi, koja neizmjerno nadvisuje ovu ljudsku. Ljudska ljubav upoznaje nas, daje iskustvo kakva bi mogla biti Božja ljubav. Doista, ljudi puno stvari čine jer žele sebi ugoditi, da ostave uspjeh, da se ljudi dive, da se osjećaju velikima u svojim očima, ali također ljudi čine i puno stvari iz ljubavi.

U jednoj obitelji gdje se supružnici ljube i gdje postoji ljubav prema Bogu vidimo da tu nestaje egoizam, živi se ljubav, uza sve poteškoće. Kada se ljubav svede na neku ‘genitalnu gimnastiku’ to nema sveze s onim što je stvarno ljubav. Puno je teže doći do toga a se povežu srca, da se sjedine duše, nego do tjelesnog sjedinjenja. To normalnom muškarcu ni ženi ne predstavlja problem. Ono drugo je zahtjevno. Mi živimo u vremenu koje ODBACUJE KRIŽ, odbacuje ŽRTVU, i onda je LJUBAV svedena na karikaturu..

 Kad kažemo da je Marija Bogorodica onda mislimo na to da je rodila ne samo čovjeka, nego i BOGA. Isus kao Bog je od vječnosti, ali je prošao devet mjeseci u majčinoj utrobi i cijeli život od 33 godine. On je Bogočovjek, a njegova majka je Bogorodica.

To je možemo reći prva istina o Mariji – na temelju koje se obranila istina o Kristu. U jednoj osobi dvije naravi –  božanska i ljudska.

Za ovo proglašenje je presudna vjera običnog puka koji je od početka častio Gospu. Primjenom načela „Lex orandi – lex…“ („ono što se moli/što se štuje, to se onda i vjeruje/postaje zakon vjerovanja“)…

Tako recimo kad se nekog proglašava svetim – Crkva gleda postoji li štovanje prema tom svecu. Kod Alojzija Stepinca sve je spremno za proglašenje svetim. Protivštine korz koje prolazi kauza iako je sve prikupljeno, opet su za dobro jer se događa da se više širi pobožnost prema Stepincu. To nam je bliži, više ga štujemo. To isunja taj smisao. Sveci se proglašavaju da se proširi štovanje, stave drugima za uzor. Jer što bi se nekog proglašavalo svecem, a da ga nitko za njega ne zna i ne štuje?

Crkva uvijek osluškuje Božji puk. Zna da u postoji onaj osjet vjere. „Osjet vjere“ nadmaši mudrovanje mudraca, admudrivanja teologa i pogodi ono što je bitno. Tako i kod štovanja Gospe. Oni su osjećali da je to bit i iz toga je došlo do proglašenja istine o Gospi.

Čak i stvorenje može biti dostojno štovanja. Mariju štujemo jer je nositeljica, roditeljica Boga. Ona ga je nosila u utrobi, porodila, podizala – to je razlog zašto je štujemo.

Kad to povežeo sa svecima, štujemo ih zato jer u njima prebiva Bog, donose Boga, jer vidimo Boga na djelu. Protestanti žele ukloniti ukloniti štovanje Boga i svetaca kao da to umanjuje vjeru u Krista.

II Vatikanski sabor:

„Djevica Marija koja je po anđeovu navještenju primila u srce i u tijelo Božju Riječ (- primjetimo da se navodi najprije u srcu, pa tek onda u tijelu) – donijela je Život (pisano velikim slovom)… priznaje se i časti kao prava Majka Boga i Spasitelja. Ovdje se evo stavlja opet ova prva dogma o Gospi.

Na uzvišen način otkupljena… i s njim sjedinjena tijesnom i nerazriješivom vezom odlikovana je velikom ulogom i dostojanstvom,a to je Majka Božega Sina, …kći oca i svetište Duha Svetoga. Sve druge istine o Gospi su s ovom povezane.  …“ … Nadvisuje sve druge stvorove, nebeske i zemaljske (nadvisuje sve ljude i anđele. Ona je kraljica anđela neba i zemlje…

Hrvatski narodni vladari

još u 9 i 10 stoljeću iskazuju posebno štovanje i to u službenoj formi označavanja godina. Tako natpis na ckrvi u gornjem muću posvećenoj Gospi kaže – „Za vrijeme kneza Branimira, godine 888 otkako je Krist uzeo svoje sveto tijelo od svete Djevice“. Tu se ne broje godine samo od Krista, već od utjelovljenja. I navodi se Gospa uz krista.

Kinezi broje godine od začeća (!) i to odgovara istini. I ovo odgovara stvarnosti. Od začeća imamo ljudsko stvorenje.

Ova forma označavanja godina odgovara istini povijesti spasenja.  „Od kad je on uzeo tijelo do svete Djevice…“ – od tada se broje godine.

Tako u povelji kneza Mutimira 892 godine. „… godine 892 – otkako je Krist uzeo tijelo od svete Djevice“

(…………..) jedinstvena pojava u katoličkom svijetu i naš posebni doprinos u čašćenju Gospe. Gospa je aktivno uključena od početka, od začeća pa dalje.

Naš veliki mariolog, Lovro Krizogon, Splićanin, govori o Gospinom rodbinstvu s Bogom.

Rodbinski odnos s Bogom

i zato poseban odnos prema svim stvorenjima. Gospa je u drugčijem odnosu s Bogom jer ima isto tijelo i istu krv. Gospa je više majka nego ostale majke, jer Isusu dala svu ljudsku narav. Ostali primaju narav ljudsku od oca i majke. On samo od Marije.  S Isusom se potpuno slagala u volji i ljubavi.

Gospa je Bogorodica, … to uključuje i poseban odnos prema trima božanskim osobama. Takav odnos nemaju ni anđeli. Ona zauzima srdišnje mjesto u povijesti spasenja i ima svoje mjesto u svim Božjim djelima. Isus je kamen temeljac a Marija prva koja ima udio u njegovu dostojanstvu i svopćoj uzročnosti.

… Bog sve vodi… drži nas u životu… Providnost –…  On piše i krivim crtama. Tu Marija ima svoj udio, to joj pripada na poseban način jer je po Božjoj odluci s njim najuže povezana. Krvno i milosno. I to joj pripada zato jer ona sama postiže savršenost i milost koju obično stvorenje ne može dobit. Stoga čašćenje Marije, Stepinac kaže, proizlazi iz njenog majčinstva. Nije redovito majčinstvo već posebno, duhovno, po vjeri. Iz toga dolazi do čašćenja Gospe.

Prvi razlog čašćenja marije je jer je Majka Božja. A Boga smo dužni ljubiti svim srcem, svom dušom i svom mišlju svojom.  A može i se (pita li st) koji istinski ljubi Boga svoga ne ljubiti Majku Božju ljubiti više nego li svece. Je sva čast koja se daje njoj ide konačno bogu koji ju je uzvisio nad sva stvorenja. Kroz cijelu povijest Crkve nećemo naći ni jednog sveca koji ne bi bio iskreni štovatelj Marijin i obratno – jer nisu  što su više štovali Mariju više su rasli u kršćanskom savršenstvu jer njoj nije ništa na srcu kao slava Božja i napredak duša. Pravi kriterij pobožnosti: Vodi li nas to bliže Bogu ili ne?

Ona nije samo Majka Božja nego i naša Majka.

Na drvu križa – utemeljenje uzimanja Marije za Majku. U ovim najvažnijim trenucima daje nam svoju majku za našu majku. … … …

 Krist je preko Marije došao na svijet i u ljudska srca. Silno bogatsvo je u njoj. Ona je stvorenje, a ne Bog. Ali ako ju je Bog tako silno uzvisio da ju je učinio majkom svoga sina onda je i mi moramo častiti i njeno ime izgovaramo sa strahopoštovanjem. Ona je (kaže AS) najveće čudo u redu naravi, milosti slave….“ ne može imati Boga za oca koji nema Mariju za majku. „

Pobožnost prema Gospi treba gledat kao bogatstvo. U našem narodu je ta pobožnost proširena… Ljudi idu na hodočašća. To je sraslo s nama. To je ono što nam je sačuvalo vjeru. Marija nas je vodila Bogu. Ta djetinja pobožnost treba postati zrela vjera da je prihvatimo razumom i da je znamo štitit

i dati razloge svoje vjere i svoje ljubavi prema Gospi…

(duhovne vježbe siječanj 2019, voditelj don Josip Mužić, bilješke MG)

Poteškoća u razmatranju je što živimo u vrijeme koje ne drži do čistoće i do djevičanstva. I onda ono kad Crkva uči da je Marija bila Djevica prije poroda za vrijeme i poslije poroda – to je nešto što je daleko. Jasno da je nama to nerazumljivo i da je to otajstvo, ali s druge strane to je izazov za čovjeka da bude ponizan i da prihvati što ne može do kraja razumjeti… Bez obzira koliko to bilo zahtjevno čovjek shvaća da je to privilegiran put koji vodi Bogu.

„Djevice sa 14 godina su ostajale u hramu…“… Predhodno je Katarina Emmerick dala svoje viđenje – „sa šest godina je dovedena u hram.“ Nakon toga je primljena u hram i tu je živjela kao u internatu, sve do svoje 14.-e godine. To je cijela naša osmogodišnja škola. Može nam izgledati prerano vrijeme za udaju i ako se sjetimo sebe u tim godinama znamo da je naš naraštaj nezreo za brak, no pitanje je kad su uopće zreli. Što mi sebi stavljamo kao prioritet? Crkva ih smatra zrelima u toj dobi jer im daje krizmu,…

Tamo je još sedam njih… Sveta Ana je došla biti s Marijom. Joakim je umro. Prelazak u zrelost je velik prijelaz i Ana joj dolazi biti pri ruci. Ona je ostala udovica, Marija je izgubila oca, … vidimo kako se Gospa osjećala kad je morala napustiti hram. Ovdje je ona doživljavala hram iznutra. Za većinu hodočasnika to su bile skrivene odaje.

Silno je žalila. Očito se tu osjećala sigurno i ostvareno. U Božjoj blizini. I vjeruje se da je već tada zavjetovala djevičanstvo. U sebi je raskrstila sa svijetom koji je nije privlačio. Ana je cijeli život ostala u hramu. Gospa je to od mladosti bila spreman učinit. Svjesna je što gubi. Ali rečeno joj je da se mora udati. Brak se smatrao ljudski gledano najvećim ostvarenjem. Nije bilo mogućnosti da netko živi djevičanstvo ako rano nije ostala udovica.

Kako je Marija izgledala…? Ima raznih umjetnika i slika, pa možemo zamisliti neku koja nam najviše govori. Svakako na obznanjenje odluke onda odgovara molitvom, kao što su Ana i Joakim krize riješavali molitvom.  Tako i ona. Mogla je molit i na drugom mjestu, ali nije htjela biti vidljiva drugima. Htjela je biti povučena. …  Tada čini ono što je činila više puta na dan. Ode zagrabit vodu sa bunara. To spada na ženu. Tada joj se Bog objavi preko nutarnjeg glasa. Bog može progovarati preko glasa, bez anđela. Može govoriti direktno u duši. Glas ju je opomenuo i utješio. Da se ne opire. I dao joj je utjehu. Da pristane na brak koji joj bude predložen. U njenom slučaju – tu je zavjet djevičanstva, a sad se nalazi u situaciji da prihvati brak – i to je nešto što se čini proturječno. Pa kad se kaže da će začeti sina … kako prihvatit ovu kontradikciju… Marija objektivno ne može vidjeti kako će Bog to izvesti … protiv onog što očekuje društvo… kako ići protiv struje, protiv sviju… Bog ima put do svakog srca. Pravo navještenje događa se u Nazaretu. Zavisno od situacije Bog Bog većim događajima daje i veću važnost. …pa pošalje svog anđela Gabrijela. Jednog od svojih najvećih anđela. Daje joj da ga vidi jer je to ključni događaj. Ovo je priprema za taj događaj.

Vidje starog svećenika.. nemoćan, nepokretan… (nije u staračkom domu)… do njega se drži, smatra se Božjim čovjekom, i zato baš njega nose u Svetinju nad svetinjama… Ovom izboru muža dali su veliko značenje. Imali su znakove da joj treba poklonit posebnu pažnju. Židovi dugo čekaju Mesiju. Od roda Davidova. I nadaju se da će se to dogoditi baš u njihovu naraštaju. Bog je vjeran obećanjima i njemu se ne žuri. A od Abrahama je prošlo stoljeća. Nada o Mesiji je bila živa. Sve je više bilo znakova. Bog je rasplamsao nadu. Starog svećenika nose u Svetinju nad svetinjama. Svećenik moli sjedeći ispred svitaka. To su zapisi Starog zavjeta. (I Isus je tako pročitao proroštvo iz svitka i primjenio ga na sebe…) Svećenik moli i ima viđenje. „mladica iz panja Jišajeva…“… iz ovog je jasno svećeniku i drugima da se radi o Mesijanskom proroštvu i da je Marija na neki način s tim povezana.

„Tada vidjeh da su svi muškarci iz Davidove loze pozvani u Jeruzalem...“. Pozvani su da dođu. Ne pita ih se. Daje se naredba. Ni ne pomišlja se da se odbije. Ozračje vjere. Svima je do istoga. Da se ubrza dolazak Mesije. Mnogi su se pojavili u vrijeme blagdana. To se moglo povezati s ovim.

Marija je bila dovedena u njihovu prisutnost. Nije to bila ženidba na slijepo.
„…“ mladića… žarko moli za dolazak Mesije, ima veliku želju da oženi Mariju… i mogli bi reći da je on jedini koji je tu bio zaljubljen, koji ju je volio, a drugi ne još. No Bog njega zaobilazi unatoč toga što ispunja uvjete.

Marija je plakala. Je li to bilo prije glasa, ili nakon što je čula glas? Ali onda se to ne poklapa s onim da je prihvatila Josipa za muža. Ova situacija nije lako pala za Mariju. Ako je cijelo vrijeme živjela u povučenosti, molitvi, sad odjednom izložena, pred muškarcima, znatiželjom, propitkivanjem, i ne odgovara joj to.

Tada veliki svećenik dade grančice…

Oni traže čudo od Boga da vide kojeg je On odredio. Nas to čudi, ali prije nego se proglasi nekog svetim traži se znak odozgo da se vidi da je po srijedi svetost. Kad se radi o nadnaravnoj stvari traži se volja Božja i to se vezuje sa proroštvom „mladica koja će procvjetat“. To je grančica koja ne može procvjetat i nije čudno da njihove grančice nisu procvjetale.

„momak… diže ruke i gorko zaplaka…“ Jedini on ovako burno reagira. Drugi su otišli i napustili hram. Iz ovog zaključujemo da su se u ovom mladiću razvili osjećaji prema njoj… Njegova snažna ljubav ga odatle vodi da ostavlja ovaj svijet i pridružuje se pustinjacima…

Danas bi rekli – “ako nisi uspio – naći ćeš nekog drugog.” On je bio siguran  – ili će oženiti Mariju ili će se posvetiti Bogu… i tu je bila po srijedi istinska ljubav. Njegov život je bio podređen tome da moli za dolazak Mesije.

Svakako, rezultat je negativan, nitko nije prošao. I svećenici ne zaključuju da je test kriv nego ‘mi smo tu nešto pogriješili’. Prekapaju dokumente i nađu – Josipa. Josip ima još pet braće i on je nepoznat, zanemaren. Do njega se ne drži. Pronašli su ga među papirima i onda ga fizički traže. No koliko god to bilo blizu to je zavučeno mjesto. Tamo je Josip stanovao sam. On živi skromno, blizu riječice… sam sebe uzdržava, nema nikoga sa sobom. Rekli su mu da mora poći u Jeruzalem. Prihvaća što se od njega traži  i događa se čudo. „Bijeli cvijet sličan ljiljanu“… svijetlo kako lebdi iznad njegove glave… i ovdje se pronašla volja Božja.

Tada ga dovode Mariji. Ne spominje se da plače…. ne opire se, nego ga ponizno prima. Kako se osjeća Josip? Iznenadna ženidba. Tko ga je na to mogao pripremiti? Bog je tu bio na djelu. I kod njega je spremnost, pribranost, prihvaćanje volje Božje. Oboje su bili podložni volji Božjoj.

(duhovne vježbe, siječanj 2019, voditelj don Josip Mužić, bilješke MG)

…

(Iz viđenja blažene Katarine Emmerick :
Tamo je bilo još sedam djevica koje su zajedno s Marijom otpuštene iz Hrama, kako
bi se udale. Zbog ovoga je sveta Ana došla u Jeruzalem da bude s Marijom, koja je
silno žalila što mora napustiti Hram. Ali, rečeno joj je da se mora udati. Vidjela sam
jednog izuzetnog starog svećenika, koji više nije mogao ni hodati, kako ga nose u
Svetinju nad svetinjama. Prinosili su tamjan na žrtveniku. Svećenik je molio sjedeći
ispred svitaka, a u viziji je položio ruku na stih proroka Izaije (Iz. XI, I.), koji govori
da će iz Jišajeva panja isklijati mladica koja će procvjetati.
Tada vidjeh da su svi neoženjeni muškarci u zemlji, a koji su bili iz kuće Davidove,
pozvani da dođu u Jeruzalem. Mnogi su se pojavili u vrijeme blagdana, a Marija je
bila dovedena u njihovu prisutnost. Vidjela sam jednoga od njih, nekog pobožnog
mladića iz regije Betlehema, koji je oduvijek žarko molio da mu bude dozvoljeno
sudjelovati u dolasku Mesije. Velika bijaše njegova želja da oženi Mariju. Ali, Marija je
plakala, nije se htjela udavati.

Tad Veliki svećenik dade svakom muškarcu po grančicu da je drže u ruci, dok je on
molio i prinosio žrtve. Nakon toga, sve su grane polagane u Svetinju nad svetinjama,
da vide koja će procvjetati. Čija grana procvjeta taj će oženiti Mariju. Kad je taj

mladić koji je silno želio oženiti Mariju vidio da njegova grana nije procvjetala, ode do
prostora van Hrama, podiže ruke uvis k Bogu i gorko zaplaka. Drugi su prosci
napustili Hram, a mladić požuri na goru Karmel, gdje se pridruži pustinjacima koji su
ondje boravili još od vremena Ilije. Nastani se tamo na gori i tamo provede svoje
dane u molitvi za dolazak Mesije.

Nakon ovoga vidjela sam svećenike kako prekapaju po raznim pismima i svicima u
potrazi za nekim drugim pretkom iz Davidove kuće, nekim koji još nije došao u
Jeruzalem. I tad pronađoše, da među šestoricom braće iz Betlehema, fali jedan, koji
je nepoznat i ignoriran. Potražiše ga i pronađoše Josipa, šest milja od Jeruzalema,
blizu Samarije. Bilo je to neko malo mjesto kraj rijeke. Tamo je Josip stanovao sam u
poniznosti, u jadnoj kućici blizu vode, radeći drvodjeljski zanat kod nekog drugog
gazde. Rekli su mu da mora poći u Jeruzalem, u Hram. On ode. Kad dođe, dadoše
mu granu. On je položi na oltar, a ona procvjeta na vrhu, bijelim cvijetom, sličnom
ljiljanu. Istovremeno vidjeh svjetlo kao Duha Svetoga kako lebdi iznad njegove glave.
Tada ga odvedoše Mariji, koja je bila u svojoj sobi. Marija ga primi kao svoga
zaručnika.

Ana je Bila pripremljena. Vidimo da Bog priprema i Joakima. Prošlo je pet mjeseci i anđeo dolazi. To ne izaziva čuđenje. Vjera ih priprema da mogu očekivati susret s anđelom. Anđeo ne moljaka. Daje naredbu, da Joakim učini isto ono što ga je prije bilo pogodilo – da ponovo odnese darove u hram. Anđeo mu je mogao reći da je uslišan. Mogao je to i drugačije. No vidimo Bog daje i socijalnu rehabilitaciju – da to bude priznato pred ljudima. Daje mu obećanje da će mu molitva biti uslišana. I onda treba ići pod Zlatna vrata. Joakim ostaje zbunjen. Opisuje se stanje u duši. Očito je prihvatio to da može ostati bez potomstva. Zbunjen – to ne znači da odbija nego pita se što se od njega traži. Ne ide mu se u hram da ponovo prođe isto. Anđeo ga uvjeri da su svećenici spremni i da ga čekaju. Neće ga ovaj put staviti u prikrajak. Iznutra su pripremljeni. Joakim izvršava što se traži na blagdan beskvasnih kruhova. Prinosi veći dar nego prvi put. Četvrti dan blagdana. Vjeruje da je doista uslišan. I Ana je stigla na četvrti dan. Bogu nije bila potrebna ni pošta ni mobitel, a sve se podudara. Kad se Joakim približio dva svećenika iziđoše. Ne čekaju da on dođe do njih. …ovaj put Joakim nosi dva janjeta i tri jarića… Ne doživljava ni odbačenost ni prezir već prihvaćanje. Osjeća se posve drugčije nego prošli put. Muke su sad zaboravljene. Ugleda zraku svjetla… Bog daje i znak odozgo da ta zraka obznanjuje da se događa nešto posebno. Narod koji svjedoči gleda sve sa zaprepaštenjem. Svjesni su da to dolazi od Boga.

Odvode Joakima… oltar za tamjan… Ona dva svećenika su od Boga pripremljena… Oni iščitavaju ovaj znak da je Joakimu potrebno da bude bliže Bogu. „Tamjan se zapali sam od sebe“… Joakim je na koljenima. (I u Starom zavjetu to je stav molitve, a neki moderni teolozi govore kako je klečanje došlo u feudalno doba i to je nešto što treba ukloniti…) ostao je tu cijelu noć i molio sa velikim žarom. Neobično nam je to da netko može ostati na koljenima u molitvi cijelu noć. A da netko može ostati cijelu noć na piru to nam je normalno. Kad je čovjek u milosti Božjoj onda vrijeme s Bogom brže prolazi. Joakimu nije bilo dosadno. Nije mu se žurilo. Nije se pitao ‘kad ću se naspavat’. Tu cijeli njegov život dobiva smisao. Bog mu daje posebne milosti. Sveti Filip Neri bi za vrijeme svete mise pao u ekstazu i tako ostao po 4-5 sati. Gdje se čovjek žuri? S Bogom je, i ništa mu ne treba.

Ponovo se susreće s anđelom. Dobija zapis sa tri imena. Mirjam… a slika koja simbolizira njenu ulogu u povijesti spasenja je mali zavjetni kovčeg. Joakim sakri svitak koji je bio samo za njega. Ana će začeti bezriješno dijete. Obznanjeno mu je sve što treba znati. Cijela povijest spasenja koja uključuje i njega i ženu… Nek ne žali za neplodnošću (koja je od njega) jer nije na sramotu već na slavu. Bog se tu proslavio. Do začeća će doći na izvanredan način. „I vidjela sam da Joakim ne može pojmit ove riječi“. Ne zna kako to pojmit. Tada ga anđeo povede bliže svetinji nad svetinjama. Tu je kugla na kojoj vidi sažeto povijest spasenja. Anđeo mu je rekao da će Ana začeti premda će ostati netaknuta kao kugla. Stalno su tu napadi Zloga. No Bog ima zadnju riječ. Daje mu da vidi značenje Gospina misterija. „Toranj“… „živice“… razne su slike koje su vezane s Marijom. Na koncu uze nešto iz kovčega, a da ga nije ni otvorio. I slično kao što je učinio sa Anom čini i sa Joakimom. Pomazanje od anđela… pije iz kaleža i svi njegovi grijesi nestadoše. Kao što je Ana bila preobražena. Sad su oboje pripremljeni za Bezgrešno začeće. Za Gospin dolazak. Prošla je noć, došli su po njega, odvode ga van i opisuje se što mu rade –držali su mu nešto ispred nosa da iziđe iz ekstaze. Izgledao je kao da se vratio u cvijet mladosti. Tako je i Ana bila pomlađena. Mi tražimo zdravlje tijela, a najveće zdravlje dobivamo iz duše. Svećenici ga vode u podzemni hodnik. Koristio se samo u posebnim prilikama. Tad nemamo još ispovijed. Preko prikazivanja darova traže način da se pomire s Bogom. Ostavljaju ga samog. Odjednom dođe Ana. Susretoše se usred hodnika. Ana je isto prikazala svoj dar. Ispričala je to svećeniku. Među ženama je proročica Ana. „Vidjela sam Joakima i Anu kako se grle u ekstazi.“ Božja zanesenost. Bili su okruženi četama anđela. U trenutku začeća Bog stvara dušu. „Kugla nestade…“ Iznad njih – trenutak Gospina začeća – bez grijeha. Oboje u natprirodnom stanju; u Bogu. Kad je svjetlost zasjala zagrlili su se. „Rečeno mi je da bi se ljudi tako začinjali da nije bilo grijeha“ čovjek je tada živio sklad sa Bogom, stvorenjem, sobom,… Začeće bi se događalo drugčije. Sad se Božji plan ostvaruje. Kako vidimo Bog ima razne načine za ostvarenje svog plana.  Da se na duhovan način događa tjelesno začeće. Sjedinjenjem duša do stvaranja novog života.

 Jedan novozaređeni biskup govori kako je Gospa začela prirodnim putem (!!!). Ne vjeruje ni da je Gospa začela po Duhu Svetom u Bezgrešnom začeću. Kad su se vjernici pobunili on je pokušao to nekako popraviti… Da živimo u neko drugo vrijeme onda bi on bio smjenjen. Kad netko izreče herezu izopći se. Sve dok ne da garanciju da se vratio u pravovjerje.

To je samo jedan pokazatelj koliko je nama teško prihvatit nadanaravno.

A to je zato što se želi da nas drugi lakše prihvate. Ali ako izgubimo BOŽJE OTAJSTVO što nam onda ostaje?

Nakon toga Ana i Joakim hvališe Boga. Svećenici ih ponovo dopratiše natrag u hram. U hramu su bili na službi, posjetili su svećenika koji bi ih mogao razumjeti, priredili gozbu i pozvali brojnu sirotinju… To je drugačije nego kad mi priredimo gozbu. Mi pozovemo poznate. I oni su pozvali poznate, ali su pozvali i brojnu sirotinju. Ljubav prema Bogu nužno vodi ljubavi prema bližnjemu. Svi su upoznati s onim što se dogodilo. Svjesni su da je Bog uslišio molitvu. (zraka… tamjan… nutarnje nadahnuće svećenika…) nisu moglu protumačiti kako, ali su znali da je i to su dijelili s drugima. Od tada su živjeli u suzdržanosti. Dao i im je veliku radost, ali i strah Božji. (..mrtvljenja…“)

Kako se posljedice grijeha prenose s roditelja na djecu, tako se prenosi i ono dobro i to je učinkovitije nego ono što je zlo. Donosi posebne milosti i blagoslove.

(Duhovne vježbe, siječanj 2019, voditelj don Josip Mužić, bilješke MG)

…………………..

Vidjela sam svećenike kako ulaze u Svetinju, odvode Joakima van i posjedaju ga na
sjedalo, koje je stajalo na povišenoj platformi, gdje su obično svećenici sjedili.
Sjedalo je bilo skoro slično onome koje je koristila Magdalena u svojoj
veličanstvenosti. Umili su mu lice, držali mu nešto ispred nosa, dali mu piti, ukratko,
tretirali su ga kao nekoga tko je onesviješten. Joakim je sav sjajio od čistoće koju je
primio od anđela. Izgledao je kao da se vratio u cvijet mladosti.

Joakima su poslije svećenici odveli do ulaza u podzemni hodnik, koji se protezao
ispod Hrama, ispod Zlatnih vrata. Ovaj je prolaz bio napravljen zasebno, sa strane, a
koristio se samo u posebnim prilikama. Pod određenim okolnostima, tamo bi
pokornike vodili radi pročišćenja, pomirenja i odrješenja. Svećenici odvedoše Joakima
do ulaza, pa se vratiše ostavljajući ga sama.
On sam uđe u uski hodnik koji se postupno širio i skoro neprimjetno spuštao prema
prolazu. U hodniku bijahu stupovi oko kojih je bilo omotano zelenje. Sličili su stablima
i trsovima, a zlatne i zelene dekoracije na zidovima blistaše ružičastom svjetlošću
koja je dolazila odozgora.

Joakim prođe trećinu duljine hodnika, kad odjednom dođe Ana. Sretoše se usred
hodnika, direktno pod samim Zlatnim vratima, gdje je stajao stup oblika kao palmino
stablo, s obješenim lišćem i plodovima.

Na suprotnom kraju hodnika, kroz neki prolaz, jedan je svećenik doveo Anu do tog
hodnika, a tom su svećeniku Ana i njena služavka donijeli Hramski dar, golubiće u
krletci, a također mu je i ispričala što joj je anđeo otkrio. Pratile su je i neke žene,
među njima i proročica Ana.

Vidjela sam Joakima i Anu kako se grle u ekstazi. Bili su okruženi četama anđela, neki
su lebdjeli nad njima noseći sjajnu kulu, kao onu koju sam vidjela na slikama u
Lauretanskim litanijama. Kula nestade između Joakima i Ane, oboje su bili okruženi
briljantnom svjetlošću i slavom. Isti tren otvoriše se iznad njih Nebesa, i ja ugledah
radost Presvetog Trojstva i anđele nad Začećem Marijinim. I Joakim i Ana bijahu u
natprirodnom stanju. Shvatila sam, da u trenutku kad su se zagrlili i kad je svjetlost
zasjala oko njih, tad se dogodilo Bezgrješno začeće Marije, Majke Božje. Također mi
je rečeno da je Marija začeta na način, kako bi se ljudi začinjali da nije bilo Pada
čovjeka.

Nakon toga, Joakim i Ana hvališe Boga, krenuše k vanjskim vratima hodnika. Prošli
su ispod luka, u prostor sličan kapelici, gdje su brojna svijetla bila upaljena. Otuda
prođoše kroz vrata gdje su ih primili svećenici, koji ih dopratiše natrag u Hram. Hram
je bio skroz otvoren, ukrašen vijencima od zelenja i voćem. Božanska služba se
izvodila pod otvorenim nebom. Na jednom mjestu je bilo osam stupova, međusobno
jednako udaljenih, a nad njima bijahu isprepleteni vijenci od zelenila.

Joakim i Ana nakratko otiđoše do jedne svećeničke kuće u Jeruzalemu i odmah
nakon toga žurno otputovaše doma. Vidjela sam ih u Nazaretu kako su priredili
gozbu, na koju su pozvali brojnu sirotinju, nahranivši je i darovavši je milostinjama.
Joakim je primio brojne čestitke, radi prihvaćanja njegovih darova u Hramu.

Kad su stigli doma, sveti je par objavio milost Božju s ushitom sreće i slavljenja.
Otada su živjeli u potpunoj spolnoj suzdržanosti i u velikom strahu Božjem. Tad sam
primila na znanje informaciju, o velikom roditeljskom utjecaju obdržavanja čistoće,
spolne suzdržanosti i mrtvljenja na potomstvo.

Dogma o Bezgrešnom začeću je proglašena malo prije Lurdskog ukazanja. Prošlo je 18 st. dok je došlo do te definicije. Crkva je, kao što vidimo, pomalo ulazila u otajstvo Marije. Spoznaja o njoj je sve više rasla, a raste i danas. I možda tek u Nebu budemo upoznati s tim ostajstvom. Vidimo u ovih 20 st. proces postupnosti. Ona je polako izlazila iz sjene i rasla u očima vjernika.

Rast Marijina otajstva pomaže da se približnimo i bolje shvatimo Kristovo otajstvo. Svo njeno otajstvo u tom je da je odabrana biti Majka Božja i što ima posebnu ulogu u povijesti spasenja. Ivan Pavao II vidi u njoj početak i kraj povijesti spasenja. O Mariji se govori u Otkrivenju i to nam je blisko. Manje nam je poznato da se o njoj govori na početnim stranicama Biblije: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i Žene… „ (Post 3,15) Žena u knjizi Postanka je najava Gospe i njene uloge u Povijesti Spasenja. (Ivan Pavao II pisao je …. ) Prvi navještaj Mesije, rođena od žene koja će Sotoni zadati smrtni udarac. O tome i koncil. Marija je od početka i bit će do kraja u povijesti spasenja. Lik Marijin je isprepleten s nitima povijesti spasenja. Ona u sebi sadrži sve raspoloženje svog naroda. Dolazi iz naroda, za narod. Maksimilijan Kolbe – novi uvidi u otajstvo Gospe (…) Karol Wojtyla … „otac Maksimilijan ne vidi u Bezgrešnom začeću tek slobodu od istočnog grijeha – to je negativan vidik – Tu je vidio posvemašnju otvorenost za Boga i sve što je Božje i to je bila jedna priprava za trenutak postajanja Bogorodice…“

Što znači to „Bezgrešno začeće“? Ne znači da je Isus rođen bez grijeha – jer o tome se ne dvoji. Ona je sama, od začetka bila bez grijeha začeta. Mi dolazimo na svijet s tim nasljedstvom. Tu se ima situacija tj. privilegij da se živi kao Eva prije pada i tako do kraja života. Da Adam i Eva nisu sagriješili živjeli bi kao Gospa i ne bi prenijeli nama grijeh. Zato se za Mariju kaže da je druga Eva,  a za Isusa, da je drugi Adam. To je kako je Bog zamislio ljude. Moguće je doći do punine milosti uz Božju pomoć.

I prije proglašenja dogme o Bezgrešnom začeću narod Božji je živio to uvjerenje. Sveci su to proirivali i došlo je do toga da učiteljstvo proglasi te istine vjere.

U 13. St. Hrvati slave Bezgrešno začeće. Zagrebački brevijar iz 1290. God. i franjevački iz 1304 – a to je dakle 5… 6. stoljeća prije proglašenja dogme. …

U crkvi „Gospe od Prizidnice“ svećenici pustinjaci 1546.god. nakon pada Klisa –imaju natpis iznad ulaza: Posvećeno Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije“

Zagrebačka biskupija …  1678… uoči Bezgrešnog začeća… i sabor je to usvojio davno prije proglašenja dogme.

Prije proglašenja dogme kao istine vjere, brojne su Crkve, kipovi i molitve bili posvećeni Bezgrešnom začeću. Na radi se samo o tom da je sačuvana od ljage istočnoga grijeha, već je u Božjem naumu u povijesti spasenja sačuvana zato jer joj je Bog namjenio posebnu ulogu, na koju nije bila prisiljena, i nije joj tu bila oduzeta sloboda (kao što su se Adam i Eva mogli pobuniti, tako je i ona mogla).

Po pitanju slobode može se nasjesti na zamke. Tako npr. ljubavnici mogu govoriti o slobodi: „ti me sputavaš… ne daš mi slobodu“ No kad se priznaje grijeh i njega se odreče shvaća se da je prava sloboda u Božjem naumu oslobađanje naših potencijala koje nam daje puninu života.

Marijino bezgrešno začeće je povlastica zbog njene uloge u povijesti spasenja. Benigar piše da je ona sa svojim sinom sjedinjena i predoređena za družicu u Njegovu poslanju. Njeno predodređenje je ovisno o isusovu predodređenju. Ona je Njegov uzorak i cilj stvaranja. Pokazuje kako je Bog zamislio da bude čovjek, neovisno o padu u grijeh. Čovjek i žena kao uzorci – nisu Adam i Eva već Isus i Marija.. Oni po kojima smo dobili život Božji. Postali djeca Božja u Božjim očima. Oni su naši pravi praroditelji. Ona je sačuvana od ljage i otkupljena na najsavršeniji način.  Njoj je dano da bude više. Suotkupiteljica.

Blaženi Alojzije Stepinac govori: dano joj je da bude milosti puna i pobjednica nad Sotonom. Kao Milosti puna – može se s njim boriti i može ga pobjeđivati. Svijest da među milijardama onih koji žive na zemlji ima jedno neokaljano biće – zaključujemo da molitva takve duše mora imati moć kod Boga. Jedva se može zamisliti da bi Bog to mogao odbiti kad uslišava molitvu grešnika.

1940. god. Alojzije Stepinac… 13 stoljeća povezanost Hrvata sa Svetom stolicom… posvetio zavjtno hodočašće Gospi… 1942. Je posvetio Crkvu u Hrvata Bezgrešnom Srcu Marijinu. 11.10. zagrebačku nadbiskupiju Majci Božjoj 24.11. sa drugim biskupima – posvećuju svoje biskupije Srcu Marijinu…

U našem narodu imamo i brojne običaje. Don Lovre Katić… o slavlju Gospe od Zečeva u Ninu. Dan prije svtkovine djevojke bi splele vijenac od najljepšeg cvijeća i smjele su ga dotaknuti samo djevojačke ruke, nose ga u crkvu pjevajući… samo djevice su bile dostojne nositi taj vijenac.

Marica Stanković o tom ostajstvu – marija je bezgrešna, bez sjene grijeha. Možemo li shvatiti što to znači… slabim duhovnim očima.. Mi tek znamo čega u njoj nema. Nema grijeha, ali nema ni pogreške. Kakav sklad i red mora vladati u takvoj duši.

Usporedba – nakon duhovnih vježbi nađemo dušu uređenu i pometenu i kad to uspredimo s onim kako smo došli – zamislimo da je stalno takvo stanje. …

Stadler… Kao što je bila osobna čuvarica svog sina kojeg je nosila, srcu privijala, tako sada njeno štovanje… sve to ima osobitu svrhu da se sačuva vjera u Njenog sina. Njen Bezgrešni početak vjeru čuva i hrani (…) kad su se pojavile hereze – čuva vjeru u kraista. Kao što je pazila dijete Isusa tako je njeno štovanje u funkciji štovanja njenog Sina. Ona je učiteljica pravovjernosti.

Ivan Pavao II skrenuo je pažnju na to koliko je Majka Božja povezana sa tajnom Žene… „Otkad pamtim… …“

Isus je svoju majku oslovio sa riječima: „Ženo!“… , u Kani Galilejskoj, a onda i kad je bio na križu.

I na Golgoti se ostvaruje ona uloga Žene u otkupljenju – „Ženin rod će zmiji satirati glavu…“ Tu je sadržano Marijino posredništvo između Boga i ljudi. Time se ne umanjuje Isusovo posredništvo. Ivan Pavao II govori kako je… suradnička, i podređena Kristu. Marija osvjetljava misterij Žene.

U enciklici Majka Otkupiteljeva … baca svjetlo na Mariju kao takvu. Bog se povjerio služenju žene. U Mariji žena nalazi kako će živjeti svoje ‘ženstvo’. Posvemašnja spremnost. Snaga koja odoljeva bolima, … pronicljivost, riječi ohrabrenja i utjehe…“

Marica Stanković – Ako je Marija prauzor kršćanskog svijeta kako tek mora biti ideal ženskog srca… tu su najnježnije strune djevičanstva, majčinstva i najsvetije materinstvo… nema ženskog bića da tu ne može naći uzor za svoju zadaću.

Gdje mi tražimo uzor žene? … Svijet nudi nešto sasvim drugačije.

Kardinal Alojzije Stepinac … bijedna usporedba žena našeg doba… sate i sate pred ogledalom… Ona (Gospa) je bila kraljevskog roda, pa se nije stidjela ni jednog posla što ga sa sobom donosi poslanje žene.

…

(Izvor: Bilješke MG, duhovne vježbe, siječanj 2019., voditelj don Josip Mužić)

…Za njih dvoje kaže se da su godinama zazivali blagoslov na svoj brak. Evanđelje o njima ne govori ništa, ali o njima znamo iz Predaje. Kao stari još prinose žrtve i nadaju se, ali već su na izmaku plodnih godina. U židovskom narodu najveći je blagoslov imati djecu. Biti u braku, a ne imati djece je znak odbačenosti od Boga. Ljudi su u tome iščitavali grešnost.

Danas je grugčije pa se na parove koji imaju više djece gleda čudno. Tu je sadržana tragedija pravednika – ono do čega mu je najviše stalo ne dobiva od Gospodina. I kako je to biti dvadeset godina stavljen „na led“, na čekanje a ne pokolebat se. Pouzdat se da je to za neko veće dobro koje mi sad ne vidimo.

Bog prema pravednicima to čini da porastu u vjeri, da budu još jači, da se po njima više proslavi. Primjer kanaanke: kao da je Isus tjera, ali ona ne posustaje. Ustrajna je i ponizna. I on hvali njenu vjeru. Pravednik ne može biti pošteđen muke. Mi i sami sebi svojim postupcima stvaramo muku. Kod pravednika je to za spasenje drugih duša. Joakim i Ana su kušani dotle da ih je Bog našao dostojnima da budu roditelji Isusove majke. Jokim nije došao u kušnju da je pošalje kući, a mogao je. Mojsije je to dozvolio. Žrtava je bilo puno. To je samo jedna u nizu. Par se povukao na molitvu. Iz teksta se vidi da su imali i neke male metalne lančiće koji bockaju i stvaraju nelagodu. Prostrijeti se po podu znači i da su bdjeli. Pokornički stav. Prostracija.

U hram su se donosile stvari na prikazanje. Vidimo kako se oni nose sa neplodnošću. Nemaju oni tada saznanja o umjetnoj oplodnji, ali i tada su se nudila neka ljudska riješenja, no oni riješenje traže od Boga i koriste tri sredstva: – milostinja, – pokora i – molitva. Mole ustrajno, godinama. U tome su složni. Vidimo tu na djelu kako se supružnici mogu skupa nositi s tim, jedno drugo osnažuju i krijepe.

Jučer smo slavili svetog Bazilija i Grgura. Tu je bilo prijateljstvo iz ljubavi prema Bogu i teologiji. Jedan drugoga su poticali u ljubavi prema Bogu. To se može živjeti u braku. Važno je da se tu ima osjećaj odgovornosti. Potrebno je da se i zajednički prakticira vjera. Iz toga dolazi blagoslov za njih i za djecu.

Joakim dolazi u hram. Što mu je sve moglo prolaziti u glavu. Kako je mogao izgledati? Imamo poznanika tih godina pa možemo sebi stvoriti neku sliku. Ljubav preobrazi ljude na pozitivan način. Sve se odvija svečano. Sluge nose darove. Dočekuju ih vratari. Joakim je zadnji. Sam uđe u dvoranu. Tada prođe. Nemaju oltar za euharistijsku žrtvu oni imaju žrtvenik. A naš oltar se isto zove žrtvenik. Možemo zamisliti žrtvenik kao jedan kameni oltar. Tu je sve za kađenje, za prinos kruha… i tamjan i kruh. Bilo je puno ljudi koji su donijeli darove. Bilo je to jedno pobožno mnoštvo. Dočekani od svećenika. Sve se odvija određnim redom. A Joakim je primljen na prezriv način. Joakim je već u svojoj muci, možda drži da mu je to zadnji čas da dobije dijete i osjetljiv je na najmanju stvar. Prezir se mogao pokazati gestama, izrazima lica, pogledima,… odnos odbijanja. Svećenik ga je jedva poznavao ali je o njemu stvorio sliku i zaključio je da nije dostojan toga dara. Joakim je stjeran u kut. Darovi su bili bogati. Njegov dar je stvaljen iza rešetke, neuredno, kao da nije toliko važno, a drugi ispred poredani, lijepo posloženi. Došlo je vrijeme za Joakimove darove, ali se ništa bitno nije promijenilo. Hladnoća i odbacivanje. Napušta hram. Tjeskoban zaključuje da mu molitva nije uslišana. Bez obzira koliko se trudio ljudi to ne prepoznaju kao dobro. Nutarnja muka. No, on ne dopušta da ga to pokoleba u vjeri. Traži utjehu monaha tog vremena. Oni su tad u molitvi i pokori čekali Mesiju. To je bio čovjek u kojeg može imati povjerenja. Tu traži utjehu. I to mu je pomoglo. Ali ostaje tuga ode do stvojih stada. Želi biti sam sa sobom i sa Gospodinom. Treba mu samoća i odvojenost od ljudi.

Prelazi put … planine se opisuju kao s jedne strane pod snijegom a s druge obasjane suncem…. i tamo je proveo pet mjeseci (!) a Ana o tome ništa ne zna. Bijaše tako snužden. Poslao je njih kući, nije htio da s zna gdje se nalazi da mu ne ometu plan. Želi ostat koliko je potrebno. I radi sam duhovne vježbe, skoro pola godine. Ana je bila zabinuta iz više razloga. Na njenom licu se sigurno vide i prve bore, možda ima i pokoju sjedu. Zabrinuta je jer čuje kako su se stvari odvile. Žrtva nije bila prihvaćena. Ako je Joakim bio povrijeđen i ona je isto, od služavke. Povod je bio taj što ju je Ana odbila pustit na zabavu. Zabava je nešto što nije bilo u skladu sa stegom esena. Tom duhovnom pokretu pripadali su i Ana i Joakim. Sluškinja ju je optužila da je sama kriva i da je sad i napuštena. Pripisuje to njenoj nagloj i nerazumnoj ćudi. Ana nije ni nagla ni nerazumna. Ova sluškinja joj je više puta prigovarala i sad je Ana otušta, šalje je natrag s darovima, k roditeljima. Služavku ne okrivljuje nego govori da o njoj više ne može voditi brigu. Služavka je mogla biti mlada i poslana tamo da dobije jedan dobar odgoj. Ana preuzima odgovornost i ne ocrnjuje je. Daje joj darove i pratnju da se sigurno vrati kući. Ana upade u žalost kao i Joakim. I ona se odaje molitvi. Traži utjehu u Bogu. Stavi šal na glavu i omota se. Nastavlja moliti i po noći. Ode pod stablo. Mijenja samo mjesto. I što ona moli? Moli da je Bog ne odvoji od njena pobožnoga muža. Moli da ih Bog ne razdvoji unatč neplodnosti. I tada imamo najveštenje. Ono najvažnije je navještenje Mariji, a imamo i navještenje Zahariji, a onda ovdje imamo navještenje Ani i Joakimu. To je bilo nešto što židove nije čudilo. Oni su računali na anđele i na njihovu prisutnost u svom životu. Reče joj da bude mirna jer je Bog čuo njenu molitvu. Reče da će Joakimova žrtva biti uslišana. Ne samo da je tješi da će se Joakim vratiti ngo i da će molitva biti uslišana i da će dobiti dijete.

Ana se vrati u kuću. I tu je odgovor: molitva. Molitva je sastavni dio života. I stvari se riješavaju kroz molitvu.

Joakim i Ana su ljudi prokušane vjere i ostaju uz Gospodina, donose sve Gospodinu i znaju biti zahvalni.

(Izvor: Bilješke MG, duhovne vježbe, siječanj 2019., voditelj don Josip Mužić)

…

usp. viđenja blažene Katarine Emmerick – PDF, str 157 i dalje…

Predvečer je Joakim stigao pred Hram. Magarci su spraćeni u iste štale, koje će isto
tako poslije koristiti kod Marijina prikazanja, a darovi su nošeni stepenicama duž brda
na kojem je ležao Hram. Kad su ih dočekali vratari, Joakimove sluge se vratiše dolje,
a sam Joakim uđe u dvoranu, gdje bijaše voda u kojoj su se prali darovi.

Tad prođe dugačkim hodnikom sve do dvorane sa sedmokrakim svijećnjakom,
oltarom za tamjan i oltarom za prinos kruha. Dvorana bijaše lijevo od Svetinje, a bila
je puna ljudi koji su donijeli darove. Od strane svećenika koji se zvao Ruben, Joakim
bijaše primljen na vrlo prezriv način, a taj ga je svećenik jedva poznavao. Bio je
stjeran u jedan kut, iza rešetke, a njegovi darovi ne bijahu tako brižno posloženi, kao
oni nadesno iza rešetke, nego nekako sami, postrance.
Svećenici su bili oko oltara za tamjan, na kojem se baš jedan dar prinosio. Svjetiljke
su gorjele, a sedmokraki svijećnjak je bio upaljen, ali svijeće nisu bile upaljene sve
odjednom. Često sam primjećivala da su razni krakovi svijećnjaka paljeni u raznim
prilikama.

Vidjela sam Joakima kako napušta Hram. Bio je vrlo zabrinut i tjeskoban. Ode iz
Jeruzalema preko Betanije do zemlje Maharuš, gdje je potražio utjehu, u kući jednog
Esena.
Prorok Manahejm je nekoć boravio tamo i kod obitelji jednog Esena u Betaniji. Ovaj
je prorok prorokovao Herodu, dok je Herod još bio dijete, budućnost njegova
kraljevstva i njegovu pokvarenost.
Odavde, Joakim ode do svojih najudaljenijih stada na gori Hermon. Put je vodio kroz
divljinu Gadi i preko rijeke Jordan. Hermon bijaše dugi i uski neprekinuti planinski
lanac, čija je sunčana strana bila zelena i rascvjetana, dok je druga bila pokrita
snijegom.

Joakim bijaše toliko snužden, toliko smrvljen, da nije dopustio svojim ljudima da
obavijeste Anu gdje je otišao. Međutim, Ana je bila zabrinuta kad je čula kako su se
stvari odigrale u Hramu i kad je vidjela da Joakima nema doma.
Joakim je tako ostao na planini Hermon pet mjeseci. Vidjela sam ga kako plače i
moli. Kad bi išao pogledati svoja stada, bio bi toliko pogođen tugom, da bi se odmah
bacio na zemlju s rukama na licu. Sluge ga ispitivale o razlogu njegove žalosti. On
nije htio reći da je to zbog neimanja još djece. Ponovo je razdijelio svoja ogromna
stada na tri dijela. Najbolji dio je poslao u Hram, drugi je razdijelio potrebitim
Esenima, a najgori treći je zadržao za sebe.

Ana je u svojoj zabrinutosti mnogo propatila od jedne zle sluškinje, koja ju je gorko
napadala zbog njene neplodnosti. Sluškinja je dugo bila kod Ane, ali sad je napokon
Ana otpusti iz kuće. Djevojka je tražila dozvolu da ide na neku feštu. To ne bijaše u
skladu sa striktnom disciplinom Esena. Ana je odbila dati pristanak, a tad joj sluškinja
priđe, rekavši joj da je zaslužila što je sterilna i ostavljena od muža, jer ima naglu i
nerazumnu ćud. Tad je Ana otpusti i pošalje s darovima natrag k njenim roditeljima,
praćena dvojicom slugu kako bi je sigurno doveli kući. Ana je poslala poruku
sluškinjinim roditeljima, da više ne može brinuti o djevojci.

Nakon djevojčina odlaska, Ana upade u žalost, uđe u svoju sobu i stade moliti. Kad je
pala večer, stavi dugi šal na glavu i cijela se njime omota. Ispod ogrtača ponese
svjetlo, ode pod razgranato stablo koje je raslo u dvorištu, upali svjetiljku i stade
moliti.
Ovo je stablo imalo grane sve do zemlje i tako je formiralo brojne hodnike pod
krošnjom. Imalo je vrlo veliko lišče. Mislim da su se u Raju pod ovakvim stablom
Adam i Eva obukli njegovim lišćem. Cijelo je stablo imalo karakteristike toga
zabranjenog stabla, plod u obliku kruške visio je na rubu grane, u pet struka. Unutra
je bio mesnat s prošaranim crvenim venama. Usred ploda bijaše udubljenje s
jezgrom. Židovi su od njegova lišća uglavnom pravili vijence na Blagdan posvećenih
kruhova. Lišćem bi kitili zidove, postavljajući ga stepenasto kao krljušti ribe. Oko
stabla su bile postavljene klupe i sjedala.

Kad je Ana molila Boga da je ne odvoji od njena pobožna muža, bez obzira ako je to
Njegova volja da nemaju još djece, odjednom se pred njom pojavi jedan anđeo.
Lebdio je iznad nje. Reče joj da bude mirna, jer je Gospodin čuo njenu molbu. Reče
joj da bi sutra ujutro trebala otići zajedno s dvije sluškinje u jeruzalemski Hram. Neka
uđe sa strane doline Jošafat i tamo u Hramu pod Zlatnim vratima, susresti će
Joakima, koji je upravo sad krenuo prema Jeruzalemu. Reče da će Joakimova žrtva
biti prihvaćena, molitva mu uslišana, a da će se on (anđeo) tamo pojaviti pred njim.
Anđeo još uputi Anu da ponese par golubića kao žrtveni dar. Još joj obeća da će joj
uskoro biti obznanjeno ime djeteta, koje će uskoro začeti.

Ana zahvali Gospodinu, pa se vrati u kuću. Nakon poduge molitve, leže na ležaj i
zaspa. Tad ugledah svjetlo kako silazi nad nju. Okruživalo ju je, da, prodiralo je u
nju. Vidjela sam je, nekom unutarnjom percepcijom, kako se dršćući budi i sjeda na
ležaj. Zdesna blizu nje, Ana ugleda obasjani lik, kako piše na zidu velika sjajna
hebrejska slova. Pročitah i shvatih napisano, riječ po riječ. Baš po tome efektu će
Ana začeti, zato će plod njene utrobe biti poseban, a Blagoslov koji je dan Abrahamu,
biti će izvor začeća. Vidjela sam da je Ana zabrinuta kako će sve to saopćiti Joakimu,
ali anđeo je umiri, rekavši joj da je i Joakim imao viziju o tome. …

„A njihov zavodnik, Đavao, bačen bi u jezero ognjeno, gdje se nalaze i Zvijer i Lažni prorok: ondje će se mučiti danju i noću u vijeke vijekova.“

Đavao više nikom ne može nauditi. Sad je potpuno neškodljiv. Završio je na istom mjestu gdje i oni… slika pakla. Ako sada zli dusi mogu iz pakla, gdje je sjedište, dolaziti na zemlju – tada to više neće biti moguće… Ondje će se mučiti dan i noć. Kad je sotona tražio da ih Isus pusti u svinje, kako bi nastavili djelovati na zemlji, … sada to više nije moguće.

Njegov naziv je „zavodnik“, „ričući lav“… traži da nam naudi. Manje se pokazuje u agresivnom izdanju, a više u finom, da nas dovede da budemo protiv Boga. On svakog zavodi na najprikladniji način. Važno je ono što se događa iz vana, ali i ono što se događa u duši. Pokrete koje izaziva u duši. Poanta je da on ne sagriješi umjesto nas nego da mi napravimo grijeh i da onda odgovornost bude na nama. On navodi, usmjerava, otvara put… stvara poticaj, koji ako ga prihvatimo, donosi plod koji je za nas poguban.

„ I vidjeh bijelo prijestolje i Onoga što sjede na nj: pred licem njegovim pobježe zemlja i nebo; ni mjesta im se više ne nađe.“

Možemo predočiti da bjelina ima značenje čistoće, pravednosti i istine i možemo zamisliti da to nije bilo običnih dimenzija nego u većim dimenzijama. Zato ova veličina jest impozantna. Isus kao Sudac sjeda na prijestolje. Ako smo se naučili gledati ga samo u jednom izdanju kao Milosrđe, Ljubav… teško ga je zamisliti u drugom izdanju. Kao što mnogi svetog Franju zamišljaju samo sladunjavo, sve u znaku pjesmica, mirotvorstva, kao da nema muškosti, ko da su ga uškopili, no on je daleko od onoga „duha Asiza“ (kakvim se Franjo krivo prikazuje), on je obraćao muslimane i činio ono što nisu radili svećenici. On je propovijedao gdje je mogao. Na ulici. Stvarna snaga i jaka vjera… on je to imao.

„pred licem njegovim pobježe zemlja i nebo; ni mjesta im se više ne nađe.“

Kako bi to izgledao svijet bez zemlje i neba? Bez obzira kako … u trenutku nestaje. Sve prostranstvo – pobjeglo od straha. Nema ni zemlje… Nestade. Ni traga. Pošto se kasnije spominje more.. potop. Vodena površina. Ništa se ne vidi. Ne možemo zamislit gdje bi to zemlja mogla bit. Mjesta im se više ne nađe…

„I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige se otvoriše.“

Sad su svi jednaki. Mrtvi su došli pred Suca. Svi ga gledaju u lice. Nisu okružili prijestolje sa svih strana kao na stadionu, nego kao na susretu sa Ivanom Pavlom II npr. postoji oltar i ostali su okrenuti prema tomu.

I pošto su svi ljudi pred Gospodinom možemo prispodobiti sebi kako bi to izgledalo. Slika Ivana Pavla II sa milijon ljudi.. kao na jednom hipodromu… i to onda 100 pa je i to malo, pa 100 miliona… Ako treba doći do 1000 miliona, kao cijela Europa… I svi dobro vide, i nitko nikom ne smeta…

Oči su opisane tako da prodiru u dušu svakoga,…. i ništa nije skriveno. I knjige se otvoriše. Kako će se ljudi tada osjećati? Neće biti u neizvjesnosti jer neizvjesnost je bila u trenutku odvajanja duše od tijela.. sada svatko zna… sad je pitanje da se o svima sve dozna…

Kršćani su govorili o smrti ko o „usnuću.“ Kako to izgleda? Ako znamo da ćemo usnut, a nećemo se probuditi… ali taj prijelaz se događa brzo. O čemu se tada može razmišljati… Da će se osloboditi muka… hoću li ljudima nakon sebe ostaviti probleme, pa kako će njima biti teško… kako ću im olakšati rastanak… kad to riješi.. Vjeruje da će susresti Gospodina.. što će mi on reći?   Gdje je moje mjesto….. Možda će tada Zavodnik upregnuti sve svoje snage da čovjeka pokoleba u vjeri… da tamo –  nema ništa… i počne sumnjati…

Ako gledamo iz života svetaca pravednici žude susret sa Gospodinom ali i Gospodin žudi da se susretne s njima. Stjepan je vidio da se otvoriše nebesa i onda mu je lako bili ostaviti tijelo… tad to više nije problem… napravi jedan prijelaz u ljubavi. Iz opisa svetaca koji se rastaju sa tijelom – idu mirno u susret s Gospodinom. Ima onih koji su doživjeli nakratko onu stvarnost pa se vratili i shvatili da im je tamo bilo ljepše. Vjernik vodi računa o tom prijelazu. To mu je zadnja šansa. Čovjek umire onako kako je živio. Sila inercije nastavlja djelovati.

I otvori se jedna druga knjiga, knjiga Života, I mrtvi bijahu suđeni po onome što stoji napisano u knjigama, po djelima svojim.

Knjige koje su se otvorile… zapisano je sve što se događalo u našem životu. Otvorile su se druge knjige.

Oni koji misle da će pakao biti prazan nemaju za to uporište u Svetom Pismu. Ova djela uključuju sve, djela, misli, riječi, propuste… sve što čovjek može učiniti. On snima dubinski. Sve je to pohranjeno i dostupno.

Jedno nepregledno prostranstvo. Kad je Noa ostao sam,… nigdje ničeg, okolo samo voda… i on je (s obitelji) bio kao jedini na svijetu… ovdje ćemo biti skupa – pred Sucem. Ako nema zemlje i sve je more…? Mogli bi možda stajati na vodi… mogli bi biti i u zraku, kao anđeli…

„more preda svoje mrtvace“-… što more označava… Mjesto gdje su se čuvala tijela pravednika. Gdje su boravile duše onih kji su spašeni.

 „A Smrt i Podzemlje bili su bačeni u jezero ognjeno.

Podzemlje … privremeno boravište… čistilište.. jer vidi da taj „privremeni pakao“ prestaje postojati… bačeni u jezero ognjeno… Na kraju su samo dvije stvarnosti: pakao i raj.

Svaki bi suđen po djelima svojim. Sud je ponovljen. Tijelo koje smo dobili – i no sudjeluje…

Jezero ognjeno – to je druga smrt: tko se god ne nađe zapisan i knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno.

Postoji trajna smrt – u paklu, i tu čovjek ima vjerčni život, ali je odvojen od Gospodina i u vječnoj smrti.

Tko se god ne nađe u Knjizi života… nema više mogućnosti popravka… s onim što si došao… sve je podastro… sad je to mjerodavno… nema ko na ljudskom sudu: općinski, županijski, pa 15 godina jedna parnica… i dobije i onaj tko nema pravo….

Svatko će osuditi sam sebe. U njegovoj misli sve je jasno. Nemože se skrivati niti drugačije predstavljati.

 I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja uminu, ni mora više nema.“

Nakon što je nestalo nebo i zemlja – ni mora više nema. Ali zato Gospodin daje novo nebo i novu zemlju. Novo stvaranje. Što je spadalo na staro stvaranje – sve iznova…

I  Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža.

Novi Jeruzalem je nebeska Domovina, Crkva spašenih i kako vidimo On treba biti poprilično velik za obuhvatiti sve koji su upisani u knjigu Života. I ljudi tu imaju radost u vječnosti  oni su jedni s drugima što povećava njihovu radost…

Kad čovjek nauči ugađati samo sebi, onda traži hotele sa 5 zvjedzica, teniske terene, saune, blagovaonice, komfor… To su stvari koje gode za tijelo i za proslavljanje tijela…

U raju će biti i radost tijela. I radost s Bogom. Sva ljepota će biti prisutna. I tu ćemo moći biti bez ikakve žalosti i nedostataka. I onda će nam sve biti dostupno, sve što nismo pročitali, upoznat ćemo se sa životima ljudi… i sigurno da neće biti moguće da nam bude dosadno, a posebno će nas ispunjat Gospodinova prisutnost. I cijela vječnost neće biti dosta da ga upoznamo do kraja. Uvijek nova radost. Uvećavat će ono što proživljava.

I začujem jak glas s prijestolja: „Evo šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima

Gospodin boravi s njima. Mojsije je mogao s njim pričati..  Ovdje će moći svatko.. Oni će biti s Bogom… Bog će biti snjima. Emmanuel će ovdje biti do kraja ostvaren. I potpuno svjesni Njegove prisutnosti. Kao ljudi i više od toga…

I otrt će im svaku suzu s očiju te srmti više neće biti, ni tuge ni jauka ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu.“ Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: „Evo, sve činim novo!

Dat će utjehu i zacijeliti svaku ranu koja je nastala za vrijeme života. Sve što je spadalo na prijašnji svijet je nestalo.

I doda: „Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite“ I još mi reče: „Svršeno je“ Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak!“ Ja ću žednomu dati s izvora vode života zabadava. To će biti baština pobjednikova

Koje će to olakšanje biti kad čovjek zna da više nema od čega strepiti. Sve je na svom mjestu. Bit je da li je čovjek bio žedan za Gospodinom.

I ja ću njemu biti Bog, a on meni sin. Kukavicama pak, nejvernicima i okaljanima, ubojicama, bludnicama, vračarima i dolopoklonicima i svim lažljivicima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt“

Mi obično dajemo prednost drugim stvarima… Kukavičluk… kao da to nije ništa.. mali kukavičluci… tko kaže da bi u drugoj situaiji postupao drugačije… u težim situaijama… kad čovjek ima odvažnost i hrabrost više mu ništa nije teško.

Ustraj u onom što si izabrao do kraja. Važan je trenutak prijelaza.. da se nastavi… i zato je potrebna hrabrost. Da ne gledamo u drugom pravcu. Nema predomišljanja.  Kako su protivštine razne i nutarnje i vanjske.. boriti se. Ne biti neosjetljivi na strah nego – biti kadar pobjediti strah. Boriti se. Kukavičluk je napustiti Gospodina u malom, pa u velikom… i onda potpuni otpad.

„Kukavicama pak, nejvernicima i okaljanima, ubojicama, bludnicama, vračarima i dolopoklonicima i svim lažljivicima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt“ .. Oni se pridružuju Antikristu…

…………….

Izvor: bilješke;

zadnje u nizu razmatranja na temu:

“TVOJ SLAVNI DOLAZAK IŠČEKUJEMO”,

sa duh. vj., voditelj don J.M. 

„I vidjeh: iz mora Zvijer izlazi sa deset rogova i sedam glava; na rogovima joj deset kruna, na glavama bogohulna imena.“

… Možemo li zamisliti kako bi ta slika iz otkrivenja mogla izgledati: sedam glava i deset rogova… . Te krune su političke krune koje nose kraljevi. To je jedno čudovište koje predstavlja stvarnost moći i politike. Bogohulna imena na glavama ne moraju biti pogrde već pripisivanje sebi božanskih svojstava. One nazive koji su za Isusa, kao Spasitelj, Otkupitelj, Osloboditelj, Sin Božji – pripisivanje sebi tih naslova. Tu se radi o jednoj protubožjoj stvarnosti.

“Ta zvijer što je vidjeh bijaše nalik na leoparda, noge joj kao medvjeđe, usta kao lavlja.“

Tu se pokazuje Danijelovo proroštvo o četiri zvijeri – sad je objedinjeno u jednu… čudovište, monstrum. Dobiva svoja svojstva: pokretljivost od leoparda, snaga od medvjeda, okrutnost od lava, …

„Zmaj joj dade svoju silu i prijestolje i vlast veliku.

Iz mora izlazi… činjenica je da je iza Zmaja stoji stvarnost iza koje je sam Sotona. Ima nešto što asocira i povezuje sa Bezdanom. Zmaj – sotona. Ovo je poslanik sotonin. Nije u doslovnom smislu riječi sotona –slika Antikrista koji ima zaleđe od sotone čiji je on izabranik. I sotona mu daje svoju silu „i vlast veliku“.

To je bilo ponuđeno i Isusu – samo da mu se pokloni. Zvijer se poklanja Zmaju. Antikrist je poklonik Sotonin i dobiva u zamjenu moć nad svijetom, čast, vlast i silu od sotone. Dobiva podršku, pomoć i snagu. To je kao kad medicina omogućava čovjeku veće napore… kemijske supstancije… Tako uz Božju pomoć može izdržati napore. I Sotona može nešto od toga učiniti.

„Jedna joj glava bijaše kao nasmrt zaklana , ali joj se smrtna rana zaliječila.

Ovdje se dogodilo nešto što je neobjašnjivo i što se vidi kao čudesno. Parodija uskrsnuća. U tim metamorfozama političke vlasti – deset rogova i sedam glava – puno je kraljeva koji čine jednu cjelinu. I dok se došlo do jedne objedinjene vlasti dogodile su se preobrazbe. Antikrist je mogao doživjeti poraz u jednoj državi ali brzo se oporavio.

„Sva se zemlja, začuđena, zanijela za Zvijeri i svi se pokloniše Zmaju koji dade takvu vlast zvijeri“

Pred ovim čudesima ljudi masovno hrle za Antikristom. On je postigao nečuveni uspjeh da su ljudi, skro svi krenuli za njim. Zanijeli su se. Oduševljenje, uspjeh, moć, … dobrobit za njih. A pristajući uz njega štuju i klanjanju se onom tko je iza njega – Zmaju tj. Sotoni. Mada se Sotona još nije otkrio kao Sotona jer je Antikrist onaj koji vara ljude, ali svakako mu se klanjanju i njegovu „bogu“, a ne pitaju se koji je to bog?! Kad ljudi UĐU U MASONERIJU oni prihvaćaju ono što se od njih traži i vide da će im to nekako koristiti, ali čemu to u konačnici vodi  to ne znaju… To znaju oni koji su 33 stupnju,a oni drugi? Oni su se obavezanli na poslušnost i nikad to možda neće doznat, a u biti provode sotonski plan. Tako čovjek zbog moći može ući u takvu stvar i na taj način prihvaća da se klanja sotoni s onim što čini. Jedna nova grana masonerije kod nas ima na čelu jednog čovjeka iz Vojvodine koji je završio teologiju za laike u Subotici. On je završeni teolog. I kako vidimo ljudi mogu imati različitu životnu povijest, ali i u svakom trenutku može se prijeći u suprotni tabor.

Zbog čega se mnoštvo poklanja sotoni? Imponira im da sotona ima tako veliku vlast. Imponira im moć. Pokloniše se Zvijeri, govoreći: „Tko je kao Zvijer!“ To je suprotnost onoj svetog arkanđela Mihale čije ime znači: „Tko je kao Bog!?“ Oni se sada klanjaju Antikristu, veličaju ga, stavljaju ga namjesto Boga. Tko mu se može oduprijeti? Ima toliku vlast i silu da je nepobjediv tj. ostavlja takav dojam. I on je također bogohulitelj. Jedino Bog ima takvu moć. Antikrist je ipak samo stvorenje. Ali moćno. Dobio je globalnu vlast. Iznad njega je još Sotona, ali i sotona je stvorenje.

Politička moć lako ljudima udre u glavu. I općenito moć kao takva. Čovjek sebi tad počne pripisivat svojstva koja nema, da više vrijedi…. I postavlja se drugačije prema Bogu. To se događa posebno sa političarima koji sebe smatraju polubožanstvima, pa su u povijesti uzimali i takva imena. To se događalo i onima koji dođu do ekonomske moći. Ljudi koji su se obogatili nakon pada komunizma, građevinari i sl, bivaju opijeni moću, novcem, … i počinju živjet sasvim drugačije nego prije. Našli su način da troše na skupa putovanja, nekretnine… Oni su se promijenili jer se osjećaju mlaim božanstvima…

I zato kad Ivan govori o tri požude među kojima je i oholost života taj živto je vezan uz uspjeh i moć. Čovjek time može biti opijen. I ljudi se mogu zanijeti i postati sljedbenici takvog…

„… I dana su joj usta da govori drskosti i hule i dana joj je vlast da to čini četrdeset i dva mjeseca“

Bogoljuljenje nisu psovke koje čujemo nego je to – pripisivanje sebi božanskih svojstava – omalovažavanje Boga, ruganje s Bogom, da bi se uzvisilo sebe. Čovjek je tu drzak. Antikrist, kao kulturan čovjek koji zna sve lijepe manire, njegovo bogohuljenje se izriče na „fin način“. Omalovažava pravoga Boga, a uzdiže sebe. Kad vidimo kako neki teolozi tumače Sveto Pismo vidimo da dovode u pitanje ono što je napisano. „Sve je to simolično, pa čak je i uskrsnuće samo jedna simbolička poruka… „ Od vjere tu onda nije ostalo – ništa. Čumu služi to što on naučava? Da sebi podigne spomenik? Da bude na štetu vjere? Tu je čovjek direktno protiv Boga – i to su današnje hule.

Dosta je vidjeti bilo koji članak u „indexu“ pa pogledati komentare što ljudi pišu, koja je to mržnja i to negdje eksplodira. Netko tu mržnju potpiruje, hrani…

Za Božić smo imali u medijima poruke biskupa, poruke mira, poruke o obitelji, i onda – tri dana bez novina, prođu blagdani, a onda nakon tri dana bez novina na naslovnici „vijest“: „Crkva gradi hotel u Vepricu“. Nikad se o tom ništa nije pisalo. Stvari se događaju tako da su providne, ali djeluju učinkovito. Vatra se samo potpiruje. Onda o svećeniku koji je kupio mercedesa, …Ne traži se negativnosti na drugim mjestima. Ako postoji zlo – zlo je na svim stranama. Ovdje se radi selektivno. Sve se kanalizira u jednom pravcu.

Antikrist će na kraju ustati protiv svih istina vjere.

Hoće li ga netko ocrnit i prikazat kao sadista? Promiče dobro, uspjeh, mir, hrani gladne, .. Tko će reć: Sotona je crn, ima rogove, … Ili je sposoban, lijep, uspješan, moćan… Ako idete za njim i vama će to dati.

„I dano joj je da se zarati sa svecima i da ih pobijedi. Dana joj je vlast nad svakim plemenom i pukom i jezikom i narodom: da joj se poklone svi pozemljari, oni kojima ime nije zapisano u knjizi života zaklanog Jaganjca, od postaka svijeta.“

Antikrist će biti svjetski vladar. . Dakle, dok ne bude jednog vladara cijeloga svijeta neće biti posljednja vremena.

Jaganjac je parodija Krista. Bog u svom sveznanju zna tko će se spasiti ali to ljudima ne oduzima slobodu. Kako to pomirit? Mi u svom razumu to ne možemo, ali Bog to može.

„Tko ima uho neka posluša!“ Je li tko za progosntvo, u progonstvo će ići! Je li tko  za mač,da bude pogubljen, mačem će biti pogubljen! U tom je postojanost i vjera svetih.“

I zato ne mojmo se uznemiravat. Ako smo određeni za progonstvo – za progonstvo, ako za mač – hvala Bogu. Nećemo se sad mislit kako ću se sakrit, u koju rupu ću pobjeć…

Bogataši imaju skloništa. Oni sve rade kao da im je zemaljski život sve. Neki ostare pa se onda sjete da su smrtni i sve ulože kako bi život produžili… A i naš jedan mali antikrist radi na tom kako će ljudi postati besmrtni i već je otkrio… Neki daju da se zamrznu pa da se odmrznu za 1000 godina i onda kad se otkrije besmrtnost tada će oni bit odleđeni… Svemu se nadaju za ovozemno.

Puno je lakše riješti se ovoga i dobiti besmrtno tijelo koje neće imati nikakve muke i nikakve mane. Postojanost svetih je u tom da prihvate ono što mora bit, to je prilika da nešto učine za Boga.

„I vidjeh druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga poput Jaganjca, a govori kao Zmaj.“

Ova druga zvijer je slična jaganjcu. Ima privid Jaganjca no izdaje je to što govori kao Sotona. Ova druga zvjer u službi je Antikrista i to je mag ili veliki svećenik.

„Vrši svu vlast one prve zvijeri, u njenoj nazočnosti. Prisiljava zemlju i sve pozemljare da se poklone prvoj Zvijeri kojoj ono zacijeli smrtna rana. „ Čini znamenja velika: i oganj spušta s neba na zemlju na očigled ljudi. Tako zavodi pozemljare znamenjima koja joj je dano činiti u nazočnosti Zvijeri: svjetuje pozemljarima da načine kip Zvijeri koja bijaše udarena mačem, ali preživje“

Antikrist ih prisiljava … da porobi duše, da budu poklonici Antikrista čini prividna čuda, kao što su nekad činili čarobnjaci u Egiptu. I u prve tri kazne uspjevali su sa svojim čaranjima. Moć političara nije potpuna ako nemaju duhovnu logističku potporu. Moćnici uvijek tjeraju neku ideologiju.. Nekad nacizam, komunizam, a sad ideologija roda. Moraju imati svoj neki svjetonazor kojim će zarobiti duše i tek tada će zavladati ljudima, ne samo tijelima. Sve to u nazočnosti Antikrista.

Kip zvijeri… Još za života dignut je kip. To su imali rimski carevi kad su tražili da se tu pali tamjan. Diktator Mao-Ce-Thung… (Kad bi netko išao na operaciju davala mu se crvena knjižica da drži da neće osjećati bol kad se bude operiralo… )

„I dano joj je udahnuti život kipu Zvijeri te kip Zvijeri progovori i poubija sve koji se god ne klanjaju kipu Zvijeri.“

Pogani su imali kip Nabukodonosora i tražilo da se njemu klanja. Često su su ti kipovi i micali, okretali glavu… Ljudi su se služili nekim prevarama ali i demoni su djelovali da se nešto pokrene u materiji. Ako sotona može posjednuti čovjeka mogu se događajti i smetnje u prostoru, pa se osjeća hodanje i druge stvari… To utječe i na kip. I to ne samo da se pokrene nego i da ubija.

„Ona postiže da se svima, malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima –udari žig na desnicu i na čelo, i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog tko nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina.“

Kao što se žigosala stoka tako sada ljudi, ali na fin način. To je znak pripadnosti Antikristu. „da nitko ne može kupovati, prodavati..“ Uz političku moć gospodaraska moć. Cijelo gospodarstvo pod kontrolom. Praktički gubiš sva prava. Sve ide preko žiga i automatski ako nisi uzeo žig osuđen si na gladovanje i smrt. Prvi put imamo mogućnost da se to i ostavruje preko čipa. Sva kupovina da ide preko kartice, a taj čip da bude ugrađen u čovjeka. I tako – nitko vam neće ništa ukrast. Pomalo se ide prema tome da je to moguće. Ako se ukine novac i ako se počne plaćati jedino preko kartice onda smo na korak do toga. Drugi korak je čipirati sve hrvate….   zanimljivo je da tvrde kako je najbolje čipirati na ta dva mjesta koja se spominju u knjizi Otkrivenja: na čelo i na desnicu.

„U ovome je mudrost: u koga je uma, neka odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest.“

Neko vrijeme su brojevi odgovarali slovima i moglo se iščitati ime. Više tumačenja je dano za ovaj broj, 666, ali svakako je znak nesavršenosti. 3×6 = znak koji ukazuje na nešto protivno Bogu u svojoj krajnjoj mjeri.

„Dana mi je trska…“

Crkva se priprema za konačni svršetak. Zadaća apostla je da sačuvaju duše vjernika koje su im povjerene. Najveća kušnja u povijesti. Crkva je stavljena pod posebni zahvat Božji. Što su veće kušnje to su veće i milosti.

„…ne mjeri vanjsko dvorište…“

Oni koji ne pripadaju Crkvi – formalno pripadaju, ali su sami sebe izopćili iz Crkve, nisu zaštićeni i ostaju na volju bezbožnicima. Četrdeset dva mjeseca je ograničeno vrijeme koje Bog dopušta zlu da djeluje – 3 ipo godine. Toliko je trajalo progonstvo za vrijeme Antioha. Vrijeme dano Antikristu i vrijeme dano dvama svjedocima. To je onoliko koliko je Isus imao za svoje javno djelovanje. Kršćanima se daje do znanja da se moraju suobličiti Glavi, sa nutarnjim i vanjskim protivštinama. Crkva dijeli sudbinu svoje Glave.

 „Ja ću poslati svoja dva svjedoka.“

 Ne spominju im se imena. Jer želi pokazati da je njihovo poslanje zapravo vrijedi za sve kršćane –svi su pozvani dati svjedočanstvo u svim vremenima. Tumači govore da je Ilija jedan od nih dvojice. Ilija je bio uzet na nebo, nije umro. Neki misle da je drugi Henok. Mosije je umro pa to ne može odgovarati. Umrijeti će tek u poljednjim vremenima od ruke Antikrista. Henok je odnešen sa zemlje jer se svidio Bogu. Židovska predaja Henoku pripusuje povratak, a kršćanska predaja to preuzima. Većina otaca prepoznaje u ta dva svjedoka Iliju i Henoka.

Kako vidimo u Apokalipsi Bog šalje razne kazne, ali ljudi ostaju tvrdokorni. Ispada da su još tvrdokorniji – protiv obraćenja. I kao da Božje djelovanje nema učinka. No djelovanje preko dva svjedoka polučuje rezultate. Djelovat će u vrijeme najvećeg progona i nitko im neće moći nauditi dok se njihovo vrijeme ne navrši. Tada će biti mnoga obraćenja… Na to Isus misli kad govori: „Kad se vratim hoću li naći vjere na zemlji!“ Utješno je kad je sve izgledalo izgubljeno da Bog šalje svoja dva prokušana borca koji će bez kompromisa razotkrivati obmane i povesti pokret otpora Antikristu i to kao stvarne osobe, tjelesne. Obraćat će se cijelom svijetu. Globalna povezanost. Tehnologija još razvijenija. Ako veliki mediji o ovim događajima budu prešućivali bit će onih privatnih kojie će to puštati. Tad će biti moguće pratiti ono što čine njih dvojica. Bez obzira što su samo brojčano naznatni ipak imaju veliku ulogu… podržavati klonule duhove… Može se reći da je to misija kršćana – biti kvasac i sol. Manjina. Isus koristi te dvije slike. Svjesna manjina. Ako sol obljutavi ne služi ničemu. Nije problem koliko nas je, nego – kakvi smo.

Ilija je odjeven u kostrijet s kožnatim pojasom…  Tako i u vremena koja su tako teška može se boriti pokorom i siromaštvom… Taj zao duh se izgoni samo postom i molitvom. To je poruka i ostalim kršćanima za život u pokori i jednostavnosti. Ostatak – skrušeno će i radosno prakticirati pokoru i molitvu. To će im omogućiti da ostanu postojani. Prorokuju 1260 dana. Točno tri godine 5 mjeseci i nešto manje od vremena danog Antikristu i pokazuju da je Bog unatoč nadmoći zla jest Gospodar povijesti.

(Prema viđenjima svete Matilde kad budu prenešeni iz zemaljskog raja… većina ljudi će biti… )

Ivan kaže da su nih dvojica poslani da prorokuju. O čemu će prorokovati? Poroštva su uvijek bila značajna. Čovjeka tu zanima što ga čeka u budućnosti, a s druge strane ukazuju na to što Bog radi, što planira. Iako će u Posljednjim danima vrijeme prolaziti sporo (jer u muci vrijeme sporo prolazi) to ne znači da će zanimanje za događaje biti manje, jer će ljudi očekivati Drugi dolazak Kristov koji će im biti kao olakšanje… opetovana potvrda da su njih dvojica od Boga poslana. Oni će najaviti skoro očitovanje Krista koji dolazi s nebesa, kako bi ljude izvuk iz bezboštva…  kao u vrijeme kralja Ahaba u Ilijino vrijeme kad su pravovjerni bili u manjini – tako će biti i na koncu. A ima onih koji misle da se može sjediti na dvije stolice… dvostruka pripadnost.

U New age-u ljudima se nudi da prihvate mišljenja protiv kršćanstva, a da ostanu u svojoj vjeru. Tako i Sai Baba traži da ljudi ostanu u svojoj vjeri, ali istodobno tvrdi da je On Bog Otac… (!?) tako se na taj način kršćanstvo iznutra podriva. … Svara se novo poganstvo u kulturi ralativizma… , postupno i lukavo…. Taj proces je sve brži… … Puštaju da ih vodi zavodljivost i pripravljaju put za propast. Civilna religija ima potporu države, a pridobit će i pastire. (primjeri izdavanja sredstava za Crkvu… 200 milijuna, i za nevladine udruge… 3 milijuna… ) Donose jednu novu religiju koja ima oblik ideologije roda, ali ima razne oblike. Podržavana je u medijima… Traži se da šutimo o onom što ljudi ne vole čuti, nego da im govorimo ono što im odgovara. A o Isusovu propovijedanju… o pobožnosti… o strahu Božjem…  Kad ste čuli da se propovijeda o paklu, o posljednjem sudu?

Kad se iscrpe sva sredstva prevare, obmane onda će se organizirati progonstvo.

Oni su dvije masline i dva svijećnjaka…

Oni (Ilija i Henok) su nepopustljivi … oni su masline koje daju plod… Zerubabel i Jošua – obnova hrama… dvojica koja obnavljaju… slika koja se koristi i za ova dva posedljnja obnovitelja…  Maslina – znak časti kao proroka; Svijećnjaci – primjeri sveta života.

U bezbožnu okruženju ljudi se lako pokolebaju. Na nas djeluje okolina… u vladavini Antikrista to na ljude ostavlja trag. Njegovi sunarodnjaci su se odmetnuli od Jahve jer žele biti kao svi ostali  to je karakteristika…svih naroda biti poput drugih – kad vlada bezboštvo i oni će se nastojat prilagoditi…

Kad su židovi bili u progonstvu susreli su se sa morem poganstva u drugim tuđim zemljama…

Za židove se još dramatičnije postavlja pitanje tko je pravi Bog. Bog Izraela, koji je poražen u ratu, ili pogana… Mi smo skloni uspjehu davati prednost. To je idol za koje su ljudi spremni žrtovat i ono prvo da budu vjernici,da budu roditelji, da podignu obitelj… jer uspjeh donosi slavu, uvažavanje… Ako vrijeme posvetiš tomu da imaš obitelj – nitko te za to neće uzdizati niti će te smatrati uspješnim…

Napast da se čovjek priključuje pobjedniku… uvijek će naći uhljebe koji će veličati što se njemu sviđa…

Crkva će se isto naći u tom stanju zbog otpada…u posebno nepravdenm okruženju i pitanje je kako tu opstati. Svatko isli na sebe . Tu treba imati jaku vezu sa Gospodinom…

U knjizi „Nesveti sveti… „ – vidimo pravoslavnu Crkvu u Rusiji gdje su praktički zatvoreni svi samostani i ostala su dva, od kojih je jedan samo kulturna zanamenistost i drugi na granici s Litvom, gdje se nalazi mali boj monaha. Drugi su se ili odrekli monaštva ili su pobjegli u brda i tamo su živjeli potpuno izolirani od svijeta, u divljini. Na taj način su se održali. Tamo nema ni zubara ni osiguranja, ni ikakvih pogodnosti. Tu je čovjek spreman da mu neće sve biti servirano nego da će se i sam morat potruditi.

Mnogi su primjeri rušenja Crkve iznutra… Ljudi koji žive od Crkve, a rade pritv Crkve… Crkva ih hrani, a oni sve čine da je unište. Ljudski gledajući – ima li ikakve šanse da je unište? Bog pritječe u pomoć preko ova dva svjedoka. Oni su stupovi obnove. Bez obrzira kako zlo bilo moćno čovjek mu se može oduprijeti.

Ivan je preteča prvog Isusova dolaska, a Ilija je preteča Drugog Isusova dolaska. Dijele isti poziv. Ilija dolazi prije dana suda…

Ova dva utemeljitelja bore se protiv Antikrista i vidi se da obraćaju ljude… Za obraćenje židova zadužen je Ilija, a za obraćenje drugih Henok. (U knjizi proroka Malahije proroštvo… i knjiga Sirahova… njegova je zadaća da obrati što više pripadnika židovskog naroda… )

Židovi su prvi prihvatili Antikrista koji je politički, zemaljski Mesija, ali će se i prvi u njemu razočarati, pobuniti i tada će nastupiti kolektivno obraćanje židova na kršćanstvo … tu će veliku ulogu odigrati Ilija. Židovi će shvatiti da je Isus Krist, a ne Antikrist. Napustit će Antikrista i služit će pravom Bogu oplakujući tvrdoću srca svojih predaka.

Henok je upućen muslimanima i stalima. Osudit će idolopoklonike  i idolotovrce.

Sastavni dio poslanja – sukob sa Antikristom – Javno će ga razotkrivati. Otkrit ćei svoj idenetitet i to će biti veliki znak. Spisima će dokazati da je njihov dolazak obećan od Boga. Hram će ponovo biti podignut.

(Sv. Matilda… oni će davati uvid u prošlost i budućnost … Mesije. Henok i Ilija će otkriti antikrista, tko je on, čij je moć, kako je on došao na svijet, i kakav će mu biti kraj i tada će se mnogi obratiti. )

I Bog pokazuje svoju ljubav…

Umjesto kamenja podiže dva proroka. Kad su pastiri ušutjeli Bog se pobrinuo da ljudi dobiju poruku preko njih…

„oganj… proždire… „

raspolaže sredstvima za obranu, nitko im ništa ne može

„htjedne li im tko nauditi… tako treba da pogine… „

Napadi…a nakon nekog vremena će odustati (kao kad su vojnici odustali od ubojstva Ilije – bilo ih je upućivano 50 po 50… a onda su odustali…) Ilija je opet ovlašten da može koristiti Božju silu. Spona prošlosti i budućnosti…

„zaključati nebo… kad god htjednu“

Bog daje vlast koju je dao i Iliji i sad imaju i dodatnu mogućnost pretvaranja vode u krv i pošalju kazne koje žele…

Jedinstveno ratovanje – S jedne strane sotona koja rapolaže sa svime što svijet pruža, a s druge strane samo dvoje ljudi koji odnose pobjedu. Oni će ostati postojani do kraja… njihovo djelovanje će zapaliti srca i potaknuti mnoštvo na obraćenje…

Sv Hildegarda – imat će takvu moć da će… u  mučeništvo kao da idu na gozbu… kršćanima nije obećana nepobjedivost, ali će prihvatiti i neće im biti problem položiti svoje živote…

Djelovanje dvaju proroka  jer rezultat .. svijet će biti potesen evađeoskom riječju . U otpadu neće biti samo suvremena Crkva sa nego i sva prošla stoljeća prirodnog zakona (Henok) i pisanog zakona (Ilija)

Jedino Isus Krist je Bog, Gospodar naše zemlje…

„zvijer će zaratiti s njima…“

Jeruzalem je središte događanja… bezboštvo na prvom mjestu.

„…trupla 3 dana…“  Kad su njih dvojica pogubljeni oni se radduju – jer nema smetnje da se odaju svojim grijesima...

„pozemljari… „ zluradost koja je pomogla i sada bezbošci izmjenjuju darove… svak put neprijatelji likuju i slave…

Umrli su i od mrtvih uskrsli. Dobivaju proslavljeno tijelo od Krista i to je konačni dokaz istinitosti propovijedanja kao i Kristova uskrsnuća. Ovaj zao naum se preokrenuo. To sad postaje najvažnije svjedočanstvo. Na znak uskrsnuća mnogi su se obratili...

bilješke sa duhovnih vježbi, voditelj don Josip Mužić

To se povezuje sa knjigom Izlaska. Bog čuje vapaj svog naroda i odluči da ih oslobodi. Da bi dobili slobodu Bog šalje kaznu na egipćane. Faraon je mogao pustiti narod nakon prve kazne, ali njegovi čarobnjaci su sve učinili da on od toga odustane, a tek na desetoj kazni popušta.

Bog pritječe u pomoć pravednicima. U zadnjim vremenima čuje molitve pravednika i mučenika i pritječe im u pomoć. Kazne šalje da bi se obratili oni koji su u grijehu. Kazna je jedan od načina da se apelira na promjenu, obraćenje, kad nisu bili kadri čuti govor ljubavi.

Intervencija pravednosti i osude koja ide za spasenjem. Kad bi bili mekšeg srca mogli bi to izbjeći obratiti se već kod prvih kazni. Tu se susrećemo sa misterijem tvrdog srca. Čovjek ogrezne u grijehu i srce mu je od kamena. Čovjek tada postane neosjetljiv na apele Njegove ljubavi.

Koliko mi danas imamo poziva Božjih? Na više načina i preko više znakova Bog nas poziva na obraćenje. Mi to čujemo i zaboravimo. Imamo poziv u Fatimi, što je priznato od Crkve. Dvoje vidjelaca proglašeno je svetima, a i Lucija je umrla na glasu svetosti. Ono što ta proroštva sadrže događalo se…: Drugi svjetski rat, važnost Rusije – odakle su došle zablude komunizma i proširile se po cijelom svijetu –  ali odatle dolazi i jedna nada. Svakako Rusija ima važnu ulogu.

Možemo vidjeti i razna ČUDESA sa svih krajeva svijeta. Mogla su se i prije događati čudesa ali bez razvijene tehnologije nije se o tom puno znalo. Nakon Drugog svjetskog rata progonom bi se ušutkalo one koji bi se usuđivali o tom govoriti pa bi tako onda sve nestalo. Vijesti se nisu širile.

Mi možemo doći do toga da znamo o neraspadnutim tijelima, o Torinskom platnu, o Gospi Guadalupskoj, o euharistijskim čudima, (kao što je u Lancianu), o čudu sv. Januarija u Napulju – kad zgrušana krv prijeđe u tekuće stanje, na blagdan sveca (a ako ne, kao ove godine /2017/ onda se to smatra lošim znakom) …

Kad bi naši mediji drugačije izgledali donosili bi pozitivne vijesti i čuda herojske ljubavi, drugačije bi naši umovi razmišljali i ne bi stalno bili umočeni u močvaru loših vijesti. Negativnosti stalno možemo naći i to je onda razlog zašto budemo nezadovoljni i onda sami postanemo nositelji te negativnosti.

Imamo svetaca naših suvremenika. Kad pogledamo primjer pape Benedikta XVI  vidimo da je znak ovog vremena. Govorio je o diktaturi relativizma. Dobro poznaje situaciju i kaže da je Crkva lađa koja pušta na sve strane. Zakazali su i kler i laici. Na početku pontifikata govorio je „Molite da ne pobjegnem pred vukovima“. A ima i puno toga što mi ne znamo. Razni pritisci sa svih strana. To je borba između Boga i sotone.

Kad se Bog odlučuje na kazne to je zato jer vidi da mu ništa drugo ne preostaje i provodi pravednost. Uvodi red.

/USP. OTK 8,7-9,21/

„I anđeo zatrubi… oganj… i tuča…“

Tuča je nešto što možemo predočiti. Kiša s krvlju. Krv koja kapa s neba. Kazna na zemlju. Bog kažnjava samo jednu trećinu. …

„Jedna trećina zemlje izgorje… trava izgorje…“

Kao da je knjiga Postanka pisana obrnuto. Bog koji u postanku stvara ovdje sad jedno po jedno ruši i kažnjava. Ljudi još nisu direktno taknuti. Požari prijete bez obzira gdje se čovjek nalazi. Požar ga može direktno pogoditi, proširi se i pokosi sve pred sobom. Ostane samo bjeg. Izgori zemlja, nema hrane za stoku, unište se usjevi, sve biva uništeno. Nema stabala, nema plodova, … i ljudi sve to osjećaju u svojoj egzistenciji.

„drugi anđeo… gora… u more… „

Mi danas poznajemo riječ „meteor“. Sv Ivan koji je pisao Otkrivenje nije poznavao tu terminologiju. Bogu nie problem poslat meteor koji će pogoditi zemlju i donijeti oganj.. završava u more. Sad je more kažnjeno, ono koje povezuje ljude.

„I trećina propade uz oganj… „

Trećina propade uz oganj. Jedna trećina mora se pretvori u krv. Trećina… u moru su i ribe. Odjednom se to izgubi. Jedna trećina lađa propade. To je jedan veliki materijalni gubitak. I kako su ljudi mogli na ovo reagirat? Kao i danas na prirodne nepogode. Ljudi su to sebi već nekako objasnili kao da se to jednom trebalo dogoditi, na to smo se navikli, to nije ništa alarmantno. Znanost će to riješiti da do toga ne dođe u budućnosti.

„pelin.. na izvore vode… „

Ovdje je nešto puno veće. Oganj pogađa pitke vode. Jedna trećina voda biva biva stavljena izvan funkcije. Prije hrana, sada piće. Ime zvijezde je Pelin. Gorčina. U starom zavjetu pelin se davao grešnicima, idolopoklonicima. Izuzetno je gorak za piti i to pogađa ljude. „I mnoštvo ljudi pogine od tih voda“ U trećoj kazni stradavaju ljudi. Kako bi se to medijski popratilo? Opet bi se našlo neko znanstveno tumačenje. To je neka zvijezda iz druge orbite.. itd… I oni bi objasnili zašto je gorko, zašto se to odrazilo na vodu … Tako da onda mi možemo mirno spavat. I tako nas je previše, pa kad se to malo smanji – ok. U Deset zapovijedi Novog svjetskog poretka ne smije nas biti više od jedne milijarde. To se onda prema njima može čak i proslaviti jer je to „ekološki dobro“…

„pomrčaše za trećinu…“

Kako bi to izgledalo?

Da sad sunce slabije svijetli za jednu trećinu…možemo sebi to predočiti zamišljajući jesenke dane kad je sve pod oblacima i sunce se ne pokazuje nego samo dio svjetla. U zemljama u kojima ima manje svijetla dan je poprilično sumoran. To ljudi nastoje kompenzirat izvanjskim kićenjem. Nemaju danjeg svjetla, vlada melankolija, depresija, sumornost i sl. i lakše se u to upadne.

„I pomrča sunce za jednu trećinu…“ dakle, nebo više neće biti isto. Ljudi vide u magli. Kazna je bila na zemlji, moru, vodama, a sada na nebu. I onda se ljudi opet mogu obraćati idolu znanosti da im da jedno zanstveno obrazloženje kako i zašto…

„orao.. jao… sad-na zatrubiti…“

Ovaj orao dolazi prije zadnje tri kazne… Dano im je da naude ljudima… Ne treba tu tražiti metafore u vezi orla koji govori. Ako je Bog u starom zavjetu mogao dati da progovori Bileamov magarac zašto ne bi mogao i orao govoriti– da ljudima obznani ono što im želi dati do znanja. Ljudima je dao tumačenje onog što se događa. To će biti objava koju će ljudi čuti. Znat će zašto se to događa.

„peti anđeo… druga zvijer otključa.. Bezdan… otvori zajlo bezdanovo…

Ka pomrča sunce dim će biti tako velik da se sunce neće vidjet od pomrčine – radi gustog oblaka dima…

„moć kakvu imaju štipavci…“ izlaze iz bezdana… vezano sa zlim duhom… i zapovijedi da ne ude svima nego samo ljudima koji nemaju znak na čelu. Antikrist će uvesti svoj žig kojim će biti označeni otpadnici od vjere, ali kao što su židovi imali označene kuće tako će i Božji odabranici imati pečat Božji i bit će pošteđeni ovih muka. A svi drugi – dano im je da se muče pet mjeseci. To nije malo. Kad se ljudi muče onda ne mogu reći da je to nešto što se tiče drugih i imaju vremena da se pokaju i obrate. Kao što Bog daje preko tjelesnih boli da se vrate Bogu – neki to iskoriste neki ne.

„Ljudi će iskati smrt, ali smrt će bježati od njih…“
Izgled skakavaca je zastrašujući… Kako to uopće zamisliti? Kada nas napadnu komarci i ne možemo dvi tri noći normalno spavati teško nam je, a ovdje ti ubodi će trajati pet mjeseci i čovjek će se mučiti fizički.

„Abadon“ – upropastitelj… Peti anđeo zatrubi… iz rogova…

Ova četiri svezana anđela nisu Božji anđeli nego su pali anđeli kojima se daje vlast da ude ljudima. I konačno da pobiju jednu trećinu ljudi. Broj četa se broji  dvije mirijade mirijada, a što neki tumače kao 200 milijuna konjanika.

„ovako…“  Ako nije dovoljno ono kod skakavaca ovo je još više zastrašujuće.

„Ipak… ne obratiše se… „

Paradoks. Sedam kazni, a da se ljudi ipak ne obraćaju. Ne odustaju od idolopoklonstva a klanjanju se zlodusima. Nema klanjanja Bogu nego klanjanje lažnim bogovima i sotoni. Rade ih od zlata, od mjedi, od drveta… sve su to ljudske tvorevine… Niti vide, niti čuju niti hodaju…. a njima se služi zao duh. Čovjek je takav da ga grijeh može toliko zaslijepiti da Boga zamijeni s nekim kumirima i zlodusima.

„i ne obratiše se… „

Kazne idu sve u nizu, a oni – kao da ih se to ništa ne tiče. Možemo se i mi tu prepoznati. Kao da imamo opis našega vremena. Broj pobačaja nikada nije bio veći. 50 milijuna godišnje! To su samo oni službeni podaci. (ne računajući pilule, zamrznute ememrije, spirale itd…) Broj je zapravo daleko veći. Svi smo mi sudionici kad takvo nešto niti ne registriramo kao ubojstvo.

Čaranja... dovoljno je vidjeti kolika je ponuda magijskih usluga. Velika je potražnja za egzorcistima jer ti ljudi vide da nemaju drugog izlaza. Tu i svećenici zakazuju, sotona ako i postoji „kao da je stalno na godišnjem“. Kad ga se zove on može nauditi. Koliko mi to gledamo očima vjere – ili želimo prihvatiti samo njegovo tumačenje. „Ljude treba našopati tabletama i tako riješiti problem“

Pobačaji se ne događaju bez razloga. Hodanje se shvati kao zabava i jasno da će doći do začeća. Opravdavaju se kondomi…jer oni se misle samo zabavljati… Blud je još veće zlo. Ali u to se ne smije dirat. Treba im i pričest davat. (!?). a to je put u – propast. I krađa se smatra brzim bogaćenjem pa je to čak i „dokaz inteligencije“. Što se događa s bankama? 350 000 ljudi u Hrvatskoj je u dužničkom ropstvu i ako svaka ta obitelj ima 3-4 člana ti ljudi su robovi koji sutra mogu biti na ulici. A sve to da se pojedinci obogate.

To je isto među nama. Kad ne želimo vidjeti istinu onda – šta ćemo se s tim zamarat…  ali to nas sve više pritišće. Ne želimo vidjet kakva je stvarno situacija. Bojio se oslobađati preko istine. Molimo Gospodina da priželjkujemo slobodu koju daje istina.

bilješke sa duhovnih vježbi; voditelj don Josip Mužić

Kako zamisliti mjesto zbivanja kod ovog razmatranja? Koje je mjesto najpogodnije da primi Antikrista? Pa možemo to zamisliti kao Babilonsku kulu, kao Europski parlament npr. gdje vladaju protubožji zakoni, … To je idealno mjesto za jednu svjetsku karijeru kao što je – Antikrist.

Sv. Pavao Solunjanima govori o Isusovu drugom dolasku jer su bili u zabludi misleći da će doći brzo. Rekao im je da se to ne zna. To ne možemo zaključiti na temelju povijesnih zbivanja ali možemo na temelju dvaju znakova: otpada od vjere i dolaska Antikrista.
Jedan znak da je Gospodin blizu je – apostazija tj. OTPAD OD VJERE, otpad kršćana od vjere, od Crkve. I to je masovni otpad. To je ono što se događa u Zapadnom svijetu – jednostavno otpadne nekih 90% kršćana. To je ogroman broj i takvo nešto se nikada prije nije dogodilo. Tom znaku smo u Europi najbliže.

Kao vrhunac tog otpada otkriva se ČOVJEK BEZAKONJA, Sin propasti, Protivnik i odabranik Sotonin. Sotona će se s njim poslužiti da stvori pandan Kristu, da ljude zavede. Može se očekivati da će djelovati sa 30 godina, kao mlad čovjek, u naponu snage, da je naočit (ne možemo reći ‘lijep’) zavodljiv, karizmatičan, da se dobro pripremio za svoj trenutak, da ima veliki kovcijent inteligencije, da ima doktorate, da je proputovao svijetom, da poznaje probleme, da je uložio kapital da nikom ne bude na teret, da je napisao knjigu koja će biti nekakav program djelovanja (mogla bi se zvati npr. „Novi svijet“ ili nešto slično), po čemu će se proslaviti, da govori puno jezika, da je spreman staviti se u službu svjetskog mira, da je humanist, pacifist, da čuva okoliš, da je vegetarijanac, da je upoznao razne duhovne pokrete u svijetu i da je njegova karijera strelovita. Parlament takvog čovjeka može zamoliti da dođe na čelo EU-a i da postane nešto više od toga i to mu može postati odskočna daska za neki veći projekt – da radi na ujedinjenju cijelog Zapadnog svijeta. Zalaže se za svjetski mir, neće neovac trošiti na naoružanja već na iskorjenjivanje gladi, povećat će standard, obnoviti hramove, crkve, promicati kuluturu, davati pogodnosti u životu…  I pošto mu sve ide od ruke ljudi ga slijede, vide da mu je stalo do ljudi, do dobra čovečanstva… i tako može postati predsjednik cijeloga svijeta.  Taj odabranik se neće predstavljati kao neko strašilo koje ljude straši nego će biti uglađen i kulturan, podržavat će ga mediji i imat će političku moć. U vrijeme komunizma postajala je „željezna zavjesa“… za vrijeme demokracije može se prijeći iz jednog sustava u drugi, ali u antikristovu poretku ne može se pobjeći u neki drugi sustav.

U sadašnjoj tehnologiji može se nadzirati svakoga. To je svijet koji se približio idealu Babilonske kule i ljudi se ujedinjuju u jedan veliki poduhvat, rade zajednički, jednistveno i to nije samo da se stvori jedan lijep život na zemlji nego je i jedan izazov Bogu – pokazuju da ljudi mogu zajedno i bez Boga – kao i u slučaju Kule Babilosnke. Bog im je poslao razne jezike koji su onda omeli njihove nakane. Tako će i ovaj projekt završiti sa direktnom Božjom intervencijom. Što možemo kazati za ovog čovjeka bezakonja i propasti? Sv. Pavao kaže „Neka vas nitko ne zavede.“ Bez obzira kako Antikrist bio moćan mi ne možemo postati njegovi ako ne dopustimo da nas zavede. Razgovor sa sotonom se ne prihvaća „Je li istina da je Bog zabranio jesti sa svih stabala u vrtu..?“ Sotona želi uvjeriti čovjeka da je Bog sadist i sad bi čovjek njemu trebao nešto dokazivati… Taj razgovor ne treba prihvaćati. Zavođenje se prihvati ili odbaci. Kad smo upali u zamku to je naša krivica. Jasno da sotona ima svoj dio odgovornosti ali i čovjek ima svoj dio odgovornosti. On pušta da ga sotona zavede. Odgovornost je podjednaka. Otpad je nijekanje vjere – javni prezir –vraćanje starom pognastvu. Dovoljno je pogledat što se događa na blagdane: na Božić djed Mraz i Coca cola, na Uskrs zečevi i sl… Prije su kršćani nastojali kristijanizirati poganske običaje, a sad pogani poganiziraju sve što se dade poganizirati, a ono što se ne da to onda odbace.

Krist je prezren. To je ono čega smo svjesni. I kad svećenici govore u javnosti podilaze svijetu, govore o miru, o toleranciji, a zato ne treba biti svećenik. To može govoriti bilo tko.

Kad smo čuli da neki državnik govori da želi provoditi zakone kao kršćanin? Krist je izbačen iz javnosti. Uz apostaziju se navodi i „Sin propasti“. To je i naziv za Judu u evanđelju, koji je izdao Gospodina. Antikrist će izdati Gospodina. Vjerojatno je porijeklom kršćanin i posta će otpadnik, izdajnik. Dapače, Krista vidi kao protivnika, a uzdiže sebe, gradeći se Bogom.

Logika grijeha: ne samo udaljavanje od Boga nego čovjek sam sebe uzdiže na razinu Boga. Nisu se slučajno rimski carevi proglašavali božanstvima. Na to je čovjek najosjetljiviji. Sotona želi svrgnuti Boga sa prijestolja i doći na Njegovo mjesto. Najveća zamka – oholost – biti kao Bog. Jasno da će on to raditi na inteligentan način, uzdizat će se preko humanizma, preko zaštite okoliša,… bit će medijski exponiran, oko njega će se stvoriti kult ličnosti, bit će slavljen od svih, no tu neće biti ni spomena o Kristu.

Čovjek ima potrebu klanjanja, a kad je Bog uklonjen iz srca onda mjesto Boga dolazi idol. Prirodna religioznost se kanalizira prema čovjeku. I čovjek postane idolopoklonik, štuje čovjeka kao Boga.

Isus tu postaje nešto staromodno, nešto što više ničem ne služi. Kršćanstvo se povezuje sa ratovima, i sve negativnosti treba pripisati kršćanima… Antikrist će zauzeti mjesto koje je prije imao Krist. I u Božji hram će zasjesti gradeći se Bogom. Jedno od tumačenja je da će Antikrist imat svoje sjedište u Jeruzalemu i da će hram biti središte iz kojeg će djelovati. Ako je to sad džamija to nije problem, džamija može odletjet u zrak i onda naprave hram bez problema. Bez hrama se ne mogu prinositi žrtve pa će Jeruzalemski hram biti ponovo sagrađen i on će zauzeti centralno mjesto u katoličkoj Crkvi. Odatle će se uzdizati kao netko jednak Bogu ili iznad Boga. To je zamišljeno na način da će dobiti veliki broj sljedbenika i među samim svećenicima. Za vrijeme otpada Henrika VIII od Katoličke Crkve cijeli episkopat je osim Fishera pristao na IZDAJU. I u  ovom slučaju veliki broj crkvenih dostojanstvenika bit će zaveden i on će preko njih vladati unutar Crkve.

„ne sjećate li se… „
Sotona djeluje od početka ljudske povijesti. Sve vrijeme do sada ima “zapreku“ koja ga priječi da dođe do objave i dolaska Antikrista. Predaja obično u ovoj zapreci prepoznaje svetog Oca. Njemu je dano da bude zapreka otajstvu bezakonja, što znači da je otajstvo bezakonja već na djelu samo ima tko ga zadržava. Ta zapreka bit će uklonjena i tada će se otkriti. Hoće li ta zapreka biti fizički eliminirana ili ne to ne znamo. I tada Antikrist stupa na scenu. …. Veliki otpad od vjere… otklanjanje zapreke… dolazak Antikista…

Kako je djelovao Ivan Pavao II? Kao pravi svjedok Kristov on je svjedočio Krista na raspoložive načine i mirnim putem je postigao da propadne komunizam. Jedinstven propovjednik evanđelja. Ne smijemo podcijeniti ulogu sv. Petra. Njegova snaga ovisi o tom koliko je vjeran Kristu. On može učiniti puno dobra za vjeru i ljude ili u ovom slučaju – ako nije zapreka Antikristu – obrnuto.

„Tada će se otkriti Bezakonik“ Konačna pobjeda je obećana i ona je obećana preko Krista. Ljudi se neće moći sami nositi s Njim. Njegova definitivna propast je sa Isusovim Drugim dolaskom. Pavao piše kako će on djelovati „sa svom silom“

Sotona djeluje kroz cijelu povijest, a sad će se pokazati sa svom silom… ta sila nije samo u novcu, moći, oružju, nego u onom što se danas smatra moću a to su mediji i sve što čovjeka stavlja u poziciju moći…

Tu se ne radi samo o onom što ljudi mogu preko polit. Moći. Kad grešne strukture preuzmu vlast i kad na čelo dođe Antikrist onda je to apsolutna vlast nad cijelim svijetom i uz to djelovanje Zloga…

On će imati mnoge darove, vezivat će ljude za sebe, stvarat će prividna čudesa i to će dodatno vezivati ljude za njega. Oni koji su krenuli za njim priznat će ga svojim.

„i sa svim neprijateljskim zavaravanjem“ …. „Spasili“

Presudna je Ljubav prema istini. Ako to nemamo ne možemo se ni spasiti. Isus kaže: „Ja sam Put, Istina i Život“. Istina koja je relativna je neplodna za spasenje čak i za one koji nisu kršćani, dužni su u skladu s onim što im je dano tražiti je i kad je nađu – prihvatiti je.

I danas Istinu nadomještamo tolerancijom. Ispada da je tolerancija puno važnija. Ljubav prema istini dovodi do podjela napetosti, sukoba… Ljubav prema istini je zaštita od djelovanja Antikrista. To će biti znak prepoznavanja unutar Crkve i u svijetu – tko je Antikristov a tko je Kristov.

„i zato im Bg daje djelovanje zavodničko… nepravednost…“

Bod ondje ne djeluje izravno da čovjeka baci u propast… daje mu slobodu, a kad izabre krivo dopušta mu da propadne i sam sebe vodi u propast.

Na koncu – što kaže KKC 675:

Prije dolaska Kristova Crkva Kristova mora proći kroz konačnu kušnju…

Nudi se rješenje pod cijenu otpada od vjere… najveća je prevara ona od Antikrista: Staviti sebe na mjesto Boga.

Kao što je njena Glava i utemeljitelj prošao svoj život tako će i Crkva djeliti istu sudbinu ona će proći najveću kušnju, tu muku i razapinjanje da na kraju dođe do uskrsnuća…

bilješke sa duhovnih vježbi; voditelj don Josip Mužić