Padalo je nešto kao pahulje na krovove,
padalo je kao s Neba, al to nije bio snijeg,
Bio je to pepeo i prah Iz logora smrti,
na krovove je pao i pao je na brijeg.

Pada li snijeg? upitao bi netko
sluteći možda što taj sivi prah skriva:
nebrojene, bezimene, zapaljene ljude,
na koje samo sjećanja ostadoše živa.

Grozimo se pomisli na taj sivi snijeg
iz Auschwitza,
koji je nekoć davno pao,
I svako ljudsko srce prizna
da je to strašno
i da mu je žao.

A kakvo je danas vrijeme?
Pada li snijeg? Pada li prah?
Odlaze li nedužni životi,
a da im nije Bog oduzeo dah?

Zar neće vojske nerođene djece
biti jednom suci svima
i bez riječi nas upitati: Zašto?
Zašto ste šutjeli pred zlima?

Svećeniče, biskupe, papa,
pada li snijeg?
Padnu li kada suze i po tvom licu?
Pitaš li se kada: Pada li snijeg
još gore, još gore
neg u Auschwitzu?

I opet ću u susret Tebi
skriveni Bože pod prilikom Kruha,
a moje srce je li spremno
jesam li danas pripravna duha?

Oprosti nam dobri Bože
za tolike pričesti
bez priprave.
Zar Bogu svom tako nemarno idemo
ko lude, ko šuplje glave?

Koliko puta si Isuse
u neko srce ušao
gdje si prezren bio
umjesto drag Gost?
O Bože, smiluj se
i primi u naknadu
i ovaj moj neznatni
euharistijski post.

Oprosti nam, Dobroto sama,
Ljubavi raspeta, svemoći uskrsla
Bože moj, izvore života
i zdravlja
Oprosti i mom srcu
za one posjete hladne
kad Tebe, Gosta s Neba prima
a onda ti se nit jednom riječju
ne javlja.

Nebo mi dolazi
Ljubav sama,
Presveti Bog,
neizmjerni dar

Onaj isti s Kalvarije,
Onaj isti Uskrsli,
u srcu mome želi
za se svet oltar.

Prisutnosti vječna,
Bože moj, Bože moj,
Ljubavi bez mane,
Ljubavi bez kraja,
onom tko te voli
Ti sebe dati želiš
i Gospodar srca biti
ko Gospodar Raja.

Želim Te primati Isuse
srca uvijek čista
srca uvijek spremna
s riječima ljubavi
za Te
Oprosti svom nezahvalnu stvoru
i pomozi onima koji Te primaju
da čuju o Tebi više
da bar malo bolje
to Otajstvo shvate.

Prisutnosti vječna, Bože moj,
Ti tako neizmjeran
i moje siroto srce tražiš
želeć tamo svoj mali dom.
O Isuse blagi, Bože moj dragi,
dođi i učini
srce moje
po srcu svom!

Klanjam Ti se, moj vječni Bože,
koji se u maloj Hostiji
skrivaš.
Ljubavi vječna,
hvala Ti što si sišao s Neba
da i meni hranom
za besmrtnost bivaš.

”Sina sam svog za te dao Sina svog i danas ti dajem
Ljubav moja beskrajna je za te,
Vidiš”, – kaže Otac,
”ja te ljubit ne prestajem.”

Oče, što ću reći,
Oprosti mi nezahvalnost moju
i što zbog nemara mog
bez blizine tvoje
Prolaze mi dani.
Ne zovem te ‘Tata’
ko da te bez tebe mogu
ko da tu ljubav bez kraja
mogu tako lako ostavit po strani.

”Vidiš ja sam Kralj svega
zemlje i nebesa
tog tla na kojem stojite
tih vaših smrtnih tjelesa.
A tko me se još boji?
Pogledaj kako oholost vlada
i kako čovjek bijedan, smrtan
tako oholo
preda mnom stoji.”

Vidim, oče, vidim,
imao bi pravo
Tolike nas satri u prah
pa da nas ne bude više
U ruci tvojoj je pravda
Ti možeš pustit i zvijezde
da padaju poput kiše.

Jednim potezom možeš
izbrisati nas
kao slova.
I stvorit ako hoćeš
iz kamenja
bića sebi slična,
nova.

O Bože moj, o kralju moj,
što da ti kažem, Oče, Tata moj,
U ruci je tvojoj sudbina naša
Što ćeš učiniti od nas
i od toliko nemarno
izgovorenih Očenaša?

„Pogledaj kako me vrijeđaju
Na što sliče ti kipovi i slike?
Zar je to najbolje što su mogli
Napraviti za me?“
(Bog Otac bi mogao reći)
„Je li to odraz moje slave?
Je li to ljubav prema meni
Ili prema silama Tame?“

Vidim, Oče, vidim
I nemam riječi da opišem
tu umjetnost koja to nije.
Slika Tvoja i odraz Tvoj nestaju,
tu grozota vlada
jer ljubavi za te nema
kao prije.

Žao mi je, Oče nebeski,
tako mi je žao
da se slika Tvog Sina
Tvoja Dobrota i ljepota
skriva.
Smiluj nam se Oče i zavladaj!
zavladaj bar nama
kojima je slika tvoja
još u srcu živa.

vidi također i link za TEKST iz Katekizma

DEKALOG (10 BOŽJIH ZAPOVIJEDI)

Tri tisuće i petsto godina je iza,
al riječ Dekaloga i danas je bliza.
Na Sinaju jednom zakon Božji dan
I danas želi svima biti znan.

JA SAM GOSPODIN BOG TVOJ
Što iz kuće ropstva izbavih narod svoj
NEMAJ DRUGIH BOGOVA UZ MENE
Prva je zapovijed na komadu stijene.

Ime Božje je sveto i druga zapovijed je otud
NE IZUSTI IME GOSPODINA BOGA SVOGA UZALUD.
Za ime svoje, ime Isusovo, Bog poštovanje traži
A za ime Gospino i imena svetaca to isto važi!

SPOMENI SE DA SVETKUJEŠ GOSPODNJI DAN!
U sjećanje na život vječni po Isusu nam darovan.
Svaka nedjelja je spomen na Uskrs onaj prvi,
Kad Isus, naš Spasitelj, smrtne okove smrvi.

POŠTUJ OCA I MAJKU
DA DUGO ŽIVIŠ I DA TI NA ZEMLJI DOBRO BUDE!
To nije rečeno samo za djecu već i za odrasle ljude.
A kad Zakon Božji poštuju naši poglavari
i njih treba slušati, slušajući Boga tad, u stvari.

NE UBIJ! Ljudski život je svet. Bog a je dao.
Prije nego smo nastali, On nas je znao.
Bog je stvoritelj života. On početak daje.
Al ljudski stvor što ubija Njega Tvorcem ne priznaje.

Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, muško i žensko stvori
Da ljubav njihova o Ljubavi Njegovoj govori.
NE SAGRIJEŠI BLUDNO! Božji zakon tako kaže
Al muško i žensko bira često što je njima draže.

NE UKRADI! Bog još od Mojsijeva vremena kori
a Isus te riječi ponavlja i još uz to ovo zbori:
Ne može se Bogu i bogatstvu u isto vrijeme služiti
jer ćeš jednog prezirati a drugom sluga biti.

NE RECI LAŽNO SVJEDOČANSTVO! Nisu riječi nove
jer od davnina Bog nas na istinitost zove.
Svake laži, dvoličnosti, Bog želi da se čovjek kloni,
uz Istinu pristajati pa i onda kad ga se progoni.

Kad čovjek želi Božji biti i ostati mu vjeran sluga,
tad sluša riječi: NE POŽELI TUĐEG ŽENIDBENOG DRUGA!
Zna on da je srce to iz kojeg dobre i zle želje izviru
a Bog mu samo dobro želi i da živi u radosti i miru.

Bog se za nas brine i za naše dobro kao Otac mari
i onda kad kaže: NE POŽELI NIKAKVE TUĐE STVARI!
Ljubav Božja ona je što nam je i ove riječi dala
jer požuda i pohlepa izvorom su mnogih zala.

M.G.

Da ima negdje neki kralj
kog je na vlast postavio Bog
Znali bi da slušajuć Njega
Mi slušamo želje Boga svog.

Da ima negdje jedan kralj
kom Božji zakon je zakon prvi
Slijediti njega trebali bi vjerno
ne štedeći ni znoja ni krvi.

Da ima negdje jedan kralj
kom iskreno je stalo do ljudi
zar nebi klicali mu svi
Ti kralju uvijek kralj naš budi.

Da ima negdje jedan kralj
kog Isusova Riječ na dužnost veže
“Učinite sve narode mojim učenicima”
Zar ne bi s Njime držali te mreže?

Da ima negdje jedan kralj
koji s narodom živi Njegovu muku
zar ne bi nam on blagoslov bio
koji dolazi iz Božjih ruku?

Da ima negdje jedan kralj
spreman na žrtve, bol i jad
Ne bi li u Njegovu službu dali
svoja djela, svojih ruku rad?

Da ima negdje jedan kralj
koji se brine za duša spas
zar ne bi dobio naše povjerenje
i zar ne bi mogao računati na nas?

I da ima negdje jedan savršen Kralj
zar bi ga slijedili samo željni kruha?
A za želje Srca Njegova
zar ne bismo imali sluha?

…

A ima negdje jedan savršen kralj
no kraljevstvo Njegovo nije od ovoga svijeta
Služiti Njemu prava je čast
ali i odgovornost velika i sveta
…
Isus je jedini i pravi kralj
kom dugujemo ljubav srca svog
Jer on iz ljubavi sebe za nas daje
On čovjek pravi, al i pravi Bog
…
ISUSE, kralju neba i zemlje
u službi tvojoj želim i ja biti
makar je tu samo jedno sigurno:
da će i mene ko i tebe progoniti
…

Isuse Kralju s trnovom krunom
lica pokrivena kapljama krvi
nek ljubav tvoja u srcu mom
od zala strah u prah smrvi.

Isuse kralju sa srcem siromaha
nauči me kako da ponizno živim
u običnosti svakoga dana
Prisutnosti Tvojoj da se divim.

 Isuse kralju čije kraljevstvo je vječno
čija ljubav nema početak ni kraj
Tebi želim služiti na zemlji
Tebi želim jednom doći u raj.

Od postanka svijeta htjede

Bog spasenje ljudskom rodu

Da izbavlja od ropstva grijeha

I vodi ljude u slobodu.

Stoljećima navještan

Očekivan kao Spas

U Izrael htjede doći

Al i za sve nas.

I čekali su vjerni ljudi

Čekali su Božji čas

Kad će doći Obećani

Kad će čuti Njegov glas.

I čekali su nekog slavnog

Moćnog kralja Izraela

 A Bog bira siromaštvo

I djevojku iz malog sela.

Da joj javi blagovijest

On anđela njoj pošalje

I ona prista na Riječ Božju

Makar ne zna što će dalje.

Da podijele Božja čuda

K rodici je radost vodi

Jer i ona čekala je

Da Ivana čudom rodi.

Blagoslovljena među ženam’

Veliča Gospa Gospodina

Što neznatost Bog izabra

Ko kolijevku za svog Sina.

Otajstvo je to preveliko

I Josip ne zna što se zbiva

No anđeo mu sve objasni

Jedne noći dok on sniva.          

Josip sluša i divi se

Tom svetom glasu sa visina

I prihvati ko otac biti

Za Isusa, Božjeg Sina.

I čekali su tad i oni

Čekali su Božji čas

Da se rodi Obećani

Da mu čuju sveti glas.

(m.g.)

6.12.2017

Na posljednjem sudu bit ćemo suđeni po tome kako prakticiramo ljubav. Kako se nadamo, kad se Krist pojavi da će reći: “Dođite blagoslovljeni Oca mojega, u Kraljevstvo pripravljeno za vas od početka svijeta. Bio sam gladan i dali ste mi jesti, žedan i dali ste mi piti, …” Ali što to ima zajedničko s katekizmom katoličke crkve? Sve! To je remek djelo svete mudrosti koje nam daje ono što je potrebno za duhovne potrebe ljudi. Ali mi moramo biti uvjereni da su ove potrebe tako velike i da mi imamo pri ruci sredstva za spasenjee duša našeg društva.

…

Kako staviti u apostolsku upotrebu Katekizam katolike Crkve. Prije svega mora biti jasno da Katekizam nije nešto kao enciklopedija ili riječnik. Katekizam nije tek sažetak vjerskih ideja ili ideala o katoličkom razmišljanju. Ne. Katekizam je neophodan u vjerskoj pouci bilo koje dobi.

Tu je blago katoličke istine i prakse za svakog koga se želi privesti Kristu, ako još nisu kršćani, u čvršću vjeru onih koji su krštni; za obranu katolicizma u svijetu u kojem je Crkva napuštena od nekad vjernih katolika i koja je izdana čak i od nekih crkvenih poglavara.

Kako bilo, ostaje pitanje: Kako upotrijebiti katekizam u apostolatu evangelizacije i kateheze? Evo pet preporuka: 1. Poznavati katekizam  2. Vjerovati katekizmu  3. Prilagoditi katekizam  4. Živeti katekizam  5. Dijeliti katekizam

Znati katekizam.

Naša najtemeljnija dužnost je znati katekizam. Kako mi uopće upoznajemo nešto? Preko čitanja, razgovaranja, slušanja objašenja od kompetentnih osoba. Brzo čitanje katekizma može biti samozavaravanje.  Ako išta, katekizam ne bi trebao biti tek čitan nego se nad njim treba meditirati. Provesti neko vrijeme za razmišljanje, u Božjoj prisutnosti, što nas to katekizam poučava u tih preko 500 stranica. Koliko vremena ljudi troše u čitanju nekih fikcija, ili nečeg i goreg… a koliko vremena bi mogli posvetiti proučavanju objavljene istine…

Imati povjerenja u katekizam.

Već su se pojavili neki koji kritiziraju katekizam kao da nije više moderan tj. u skladu s vremenom. Drugi ga kritiziraju da ide ukorak s modernizmom te kao takav ne daje dovoljno svijetu koji je gladan istine. Ne treba se osvrtati na te kritike I gubiti povjerenje u taj nauk. Ne imati povjerenja u katekizam znači pasti u ruke sotone koji se boji sigurnog učenja među onima koji slijede Isusa.

Prilagoditi katekizam.

Katekizam nije lagano štivo. ALi također nije ni sofisticirano i van dodira sa riječnikom ljudi. U svakom slučaju katekizam sadrži sve što je bitno za katoličku vjeru, moral i bogoštovlje. Upotrebljavajući katekizam u poučavanju drugih, treba prilagoditi riječnik mentalitetu onih koje poučavamo. Treba se prilagoditi, ali bez da se sadržaj ravodnjava. Prilagoditi ono što kateizam govori mentalnom i duhovnom nivou onih s kojima dijelite Božju istinu.

Živjeti katekizam.

To nije samo pobožna fraza. Poučavati istinsku vjeru je kao ni jedna druga pedagogija. Svrha poučavanja katoličke vjere je da osposobi one koji se poučavaju kako bi prakticiraju one kreposti koje Isus želi od svojih sljedbenika. To je u redu, ali kako osoposobiti one koje poučavaš da prakticiraju ono što su naučitli? To ne čini onaj koji poučava. Samo Krist može dati onu milost koju trebaju da prakticiraju ono što vjeruju. A kako dobivaju milost koju trebaju? Od Krista, naravno. A kroz onog koji poučava. Bog upotrebljava ljude kao kanale njegove milosti za druge. U mjeri u kojoj smo sami ujedninjeni s Njim, On će davati onima koje poučavamo svjetlo i snagu koju trebaju da žive kršćansku vjeru. Bog upotrebljava ponizne ljude da dugima da dar poniznosti. Bog upotrebljava ljude čista srca da bi dao dar čistoće, strpljive ljude da bi nadahnuo strpljenje; ljude molitve da bi druge učinio ljudima koji mole… Ukratko, ako mi živimo katekizam onda postajemo instrumenti božanske vjere onima s kojima smo u kontaktu.

Ovo je, možemo reći, zakon duhovnog rađanja. Svetost je produktivna; prokreativna.

Dijeliti katekizam.

Na posljednjem sudu bit ćemo suđeni po tome kako prakticiramo ljubav. Kako se nadamo, kad se Krist pojavi da će reći: “Dođite blagoslovljeni Oca mojega, u Kraljevstvo pripravljeno za vas od početka svijeta. Bio sam gladan i dali ste mi jesti, žedan i dali ste mi piti, …” Ali što to ima zajedničko s katekizmom katoličke crkve? Sve! To je remek djelo svete mudrosti koje nam daje ono što je potrebno za duhovne potrebe ljudi. Ali mi moramo biti uvjereni da su ove potrebe tako velike i da mi imamo pri ruci sredstva za spasenjee duša našeg društva.

više na: EWTN

Ove knjige, napisane po Božjem nadahnuću, zovu se Sveto pismo, svete knjige ili Sveta biblija. Knjige se dijele na Stari zavjet, a to su one, koje su napisane prije dolaska Isusa Krista, i Novi zavjet su one koje su bile napisane poslije njegova dolaska.

6. Ovdje zavjet znači savez, ugovor koji je Bog učinio s ljudima: on će ih spasiti po obećanom Otkupitelju ali uz uvjet da budu vjerovali njegovoj riječi i da se budu pokoravali njegovim zakonima.

Stari je ugovor Bog najprije sklopio s Adamom i Noem, a potom osobito s Abrahamom i njegovim potomstvom. Taj je savez tražio vjeru u budućeg Otkupitelja ili Mesiju i ispunjavanje zakona, koji je Bog dao na početku, a poslije ga je proglasio svom narodu preko Mojsija.

Novi ugovor, poslije dolaska Isusa Krista Otkupitelja i Spasitelja našega, Bog je sklopio sa svima onima koji primaju znak, koji je on ustanovio, a to je krštenje, te koji u nj vjeruju i poštuju njegov zakon, koji je sam Krist došao usavršiti i ispuniti propovijedajući ga osobno i poučavajući izravno svoje apostole. Oni su, primivši zapovijed od božanskog učitelja posvuda propovijedali sveto evanđelje, to zaista propovijedali svojim glasom i to prije negoli je bilo napisano, kao što je kasnije i bilo napisano po božanskom nadahnuću. Međutim, niti su svi apostoli, a niti samo oni pisali, a sigurno ni jedni ni drugi nisu napisali sve ono, što su vidjeli i čuli.

7. Po svemu što smo rekli i po onomu što smo spomenuli u br. 5, može se shvatiti najveća važnost božanske Predaje, koja je ona ista riječ, koju je Bog živim glasom objavio prvim svojim poslanicima, od kojih je došla do nas neprekidnim nasljedstvom. Stoga se na tu riječ oslanja vjera posve pravilno kao na najčvršći temelj.
8. Ovu božansku Predajuzajedno sa Svetim pismom, a to je potpuno cijela Božja riječ, pisana i prenesena usmeno, povjerio je Isus Krist svom javnom, stalnom i nepogrešivom čuvaru, a to je sveta, katolička i apostolska Crkva, koja, utemeljena upravo na toj božanskoj predaji i oslonjena na vlast, koju je dobila od Boga, i na obećanoj pomoći i vodstvu Duha Svetoga, propisuje koje knjige sadrže božansku objavu, tumači Sveto pismo, određuje točni smisao kad god se o čemu pojavi sumnja, odlučuje u stvarima, koje se odnose na vjeru i ćudoređe i prosuđuje bez priziva o svim pitanjima, koja bi – s obzirom na njihovu najvišu važnost – mogla bilo u čemu zavesti u zabludu misli i osjećaje vjernih kršćana.

9.Ovakav sud pripada djelokrugu jednoga izabranog dijela u Crkvi, koji se zove crkveno učiteljstvo, to jest Crkva koja naučava, koji je u početku bio sastavljen od apostola, a poslije od njihovih nasljednika biskupa na čelu s Papom, to jest s rimskim Prvosvećenikom i nasljednikom svetoga Petra. Vrhovni svećenik, kojemu je Isus Krist udijelio istu nepogrešivost, koju je podijelio Crkvi, a ta mu je nepogrešivost potrebna da čuva jedinstvo i čistoću nauka, kad govori ex cathedra, dakle kao pastir i učitelj svih kršćana, može donijeti sve odluke i sve zaključke, koji se odnose na vjeru i ćudoređe što mu nitko ne može pobijati, a da time ne odbaci i samu vjeru. On uvijek može vršiti svoju vrhovnu vlast u svemu, što se odnosi na disciplinu i dobro upravljanje Crkvom i svi ga vjernici moraju slušati iskrenim poštovanjem pameti i srca. U poslušnosti ovoj vrhovnoj vlasti Crkve i Vrhovnog svećenika koja nam izlaže vjerske istine, propisuje crkvene zakone i naređuje sve što je potrebno za njezinu dobru upravu, nalazi se pravilo naše vjere.

4. Što se tiče sekta, koje su se odvojile od svete, katoličke, apostolske i rimske Crkve, njih su uvijek pokretali i podržavali umišljeni ljudi koji su napustili osjećaj crkvene općenitosti pa su hotimično i tvrdoglavo slijedili neku zabludu, svoju ili tuđu, protiv vjere – to su krivovjerci: S druge pak strane oholi ljudi i željni vlasti koji su sebe držali prosvjetljenijima od svete Crkve, povukli su za sobom jedan dio njezine djece, da – protiv riječi Isusa Krista – razbiju katoličko jedinstvo te se odvoje od Pape i biskupa koji su s njim sjedinjeni, a to su raskolnici.

Međutim, vjerni kršćanin katolik, koji svoj um pokorava Božjoj riječi, koju u ime svete Crkve propovijedaju zakoniti pastiri, te koji ispunjava vjerno sveti božanski zakon, sigurno ide putem koji ga vodi posljednjem cilju i što se više poučava u vjeri, to bolje shvaća razumnost svoje vjere.

5. To je doista bio način, koji je Bog ustanovio za neprekidno prenošenje religije: susljedno trajno priopćivanje ljudi između sebe, tako da se istina, koju su naučavali stariji na isti način prenosi na potomstvo. To je moralo trajati i poslije nego što su jedan dio božanskog zakona, po Božjoj volji, tijekom vremena u knjige napisali pisci, koje je On sam nadahnuo.