– „Kako bismo mogli zanemariti ovu situaciju? Ovo se mora adresirati“, rekao je Strickland, kritizirajući Fr. Jamesa Martina koji je ponovno bio uključen.” Unatoč jasnoći njegova upozorenja, nitko od nazočnih nije odgovorio, ignoriran je, i sjednica je nastavljena bez osvrta na to pitanje. (Catholic Herald). Biskupska konferencija je imala očito važnijeg posla: ragovor o migrantima.

I vjernici i nevjernici vide kako se velike sportske manifestacije koriste za promociju protukršćanske i protuprirodne LGBTQ ideologije. Otvaranje Olimpijskih igara 2024. u Parizu ne samo da je promocija ili parada sodomske ideologije nego kao da dosiže vrhunac bogohuljenja, ovaj put izrugujući ono što je nama najsvetije – Presveti sakrament. Isusa! Isusa prisutnog u sakramentu Euharistije, ustanovljenog na Posljednjoj večeri, dan prije nego će podnijeti svoju muku.

Dobro mi znamo zašto neće izrugivati religiju koja je ilegalnom migracijom  napučila Francusku. Svako malo gori neka crkva u toj nekad lijepoj katoličkoj zemlji, koja je Crkvi dala mnoge svece. Kršćanstvo nije nikad prestalo biti progonjeno, ali očito dolazi vrijeme kad se to čini sve otvorenije i sve vatrenije. Valjda nikad u povijesti sportska pozornica za velike i male nije bila toliko otvoreno grešna. Što su to  smislili apostoli Zloga? Dugačak stol, punašnu nečednu ženu u sredini i okolo likovi koji predstavljaju neke nove apostole u LGBTQ izdanju.

A čiji su to apostoli, ako ne apostoli Zloga!? Svatko normalan vidi da se radi o vrijeđanju Isusa, o vrijeđanju kršćanstva i kršćana.

To zlo mora biti osuđeno, ne samo od strane laika, koji danas neumorno pišu da je ovo zlo, odvratno i pretjerano, nego i od strane vrha Crkve. Zar ne? Ako Isusovi apostoli ušute tj. današnji biskupi – kamenje će vikati (usp. Luka 19,42)

Pariška Sodoma pokazuje nam kako je nisko palo kršćanstvo u Europi. A tomu smo zasigurno i sami mi katolici doprinijeli svojim nemarom prema Isusu u Presvetom sakramentu. Kažemo da je On tu, da je živ, a kako se ponašamo u crkvi?

Tko bi nam povjerovao kad kažemo da vjerujemo kako je Isus stvarno prisutan u Presvetom sakramentu, a naša djela govore suprotno. Ako se npr. ne poklonimo na ulazu u crkvu, ne razmišljamo koga u Pričesti primamo već gledamo okolo, ako je žvaka u ustima, noga preko noge, mobitel u ruci itd… ko da smo došli na koncert. A da ne govorimo što se sve događa u „naprednim“ crkvama s dopuštenjem onih od kojih očekujemo da nam budu uzor.

Ovom žalosnom padu kršćanstva sigurno su doprinijeli i pastiri koji više se ne usuđuju otvoreno progovarati protiv zala našeg vremena. Čast iznimkama (a ovdje mislim na kardinala Mullera, biskupa Stricklanda i njima slične), ali većina kao da ne mari više za Isusa ni istinu, boje se uklanjanja iz svoje udobnosti, dok su kršćani izgubili kompas i više ne znaju kuda ih ti pastiri uopće vode. Kako bi dobro bilo da biskupi i župnici sada učine nešto konkretno. Ne da pošalju nekakve “misionare milosrđa” koji će kao na splitskoj Ultri, sad misionariti u Parizu i dijeliti vodu na ulicama, onima koji i ne žeđaju za H20, već za Bogom Živim,  a kojeg se tamo izruguje. nego da jasno i glasno osude ova bogohuljenja, ako nikako drugačije onda  tako da povedu svoje vjernike u crkvu, na klanjanje Isusu, upravo s nakanom da to učine kao naknadu za uvrede koje se nanose Isusu prisutnom u Presvetom sakramentu.

Što se događa s Francuskom? Što se događa s Europom – pitaju se mnogi. Da, to je dobro pitanje. A što se događa s pastirima? I to je važno pitanje. I važno je da za njih molimo, jer ako su ikad postojala teška vremena za pastire, onda su to ovo naša luda vremena.

Vidiš li Franjo, moja Crkva se ruši! – progovorio je Isus svetom Franji s križa u one njegove dane.

Crkva se ruši i danas, a gdje je danas Franjo?!

M.G.

Uzoriti,

mi, niže potpisani svećenici, odgojno-obrazovni radnici i autori, obraćamo vam se povodom zadnjega dokumenta koji je objavio Dikasterij za nauk vjere Fiducia supplicans, koji je prouzročio toliko sablazni u Crkvi tijekom protekloga božićnoga vremena.

Kao što je široko poznato, nemali dio svjetskoga episkopata praktički ga je odbacio, zbog očita prekida sa Svetim Pismom i Predajom Crkve. Dvadesetak biskupskih konferencija, desetci prelata, pa čak i kardinala koji su obnašali najviše dužnosti, kao kardinali Müller i Sarah, izrekli su nedvosmislen sud osude. Isto su učinile bratovštine britanskoga, američkoga i australskoga katoličkoga klera. Nikada u povijesti Katoličke Crkve neki dokument rimskoga učiteljstva nije potaknuo tako snažno odbacivanje.

Doista, usprkos izričitu potvrđivanju tradicionalne nauke Crkve o ženidbi sadržanom u dokumentu, ispada da je pastirska praksa koju dokument dopušta u izravnoj suprotnosti s njim. Toliko da je dokument vrlo povoljno primljen od onih nekoliko episkopata i prelata koji već desetljećima otvoreno zagovaraju promjenu nauke o spolnom ćudoređu. Očito je kako je praktična poruka koju prenosi ova nova izjava puno više u skladu s programom i zamislima onih koji žele promijeniti nauku, nego sa samom naukom za koju se u dokumentu tvrdi da ostaje netaknuta.

Dokument zapravo pokušava uvesti razdvajanje nauke i liturgije s jedne strane i pastirske prakse s druge strane. Ali to je nemoguće: u stvari dušobrižna skrb, kao i svako djelovanje, uvijek pretpostavlja teoriju i, prema tome, ako pastirska skrb čini nešto što nije u skladu s naukom, ono što se stvarno predlaže jest drukčija nauka.

Blagoslivljanje (bilo „bogoslužno“ ili „pastirsko“) nekoga para jest takoreći prirodni znak. Konkretna gesta govori nešto prirodno, pa stoga ima prirodan, neposredan komunikacijski učinak, koji se ne može umjetno promijeniti domišljatim i istančanim upozorenjima dokumenta. Blagoslov kao takav u sveopćem poimanju čovječanstva uvijek podrazumijeva odobravanje onoga što se blagoslivlja.

Stoga konkretan znak koji se daje takvim blagoslovom pred cijelim svijetom jest da bi „neregularni parovi“, kako izvanbračni tako i homoseksualni, prema Katoličkoj Crkvi sada bili prihvatljivi Bogu, upravo u obliku zajednice koja ih posebno uobličuje kao parove. Nema smisla ni odvajati „par“ od „zajednice“, kao što je pokušao kardinal Fernández, jer je par – par zbog zajednice koja mu daje postojanje.

Činjenica da su druge znakovite i pripadne okolnosti, kao što su vrijeme, mjesto ili ukrasi, kao što su cvijeće i svadbeno ruho, isključene iz čina ne mijenja narav samoga čina, jer u njemu ostaje središnja i bitna gesta. Nadalje, svi iz iskustva znamo koliko takva „ograničenja“ vrijede i koliko dugo traju.

Odlučujuća je činjenica da svećenik podjeljuje blagoslov dvjema osobama koje se predstavljaju kao par u spolnom smislu i to upravo par kojega spaja i određuje objektivno grješni odnos. Stoga – bez obzira na nakane i tumačenja dokumenta ili objašnjenja koja svećenik može pokušati davati – taj će čin biti vidljiv i opipljiv znak drukčije nauke, koja je u suprotnosti s tradicionalnom naukom.

Sjetimo se da se tradicionalna nauka o ovoj temi mora smatrati neprjevarljivom, jer je nedvosmisleno potvrđena Svetim Pismom i Predajom, sveopćom i neprekinutom predajom, ubique et semper (svuda i uvijek). I mora se zapamtiti da je to nauka naravnoga zakona, koja ne dopušta nikakvu promjenu.

U praksi vjernici ne će biti ni svjesni prepredenih teorijskih opravdanja koja donosi Izjava, a još manje onih koja su dodana u nedavnom pojašnjenju izjave. Poruka koja je u stvarnosti poslana i koju će Božji narod i cijeli svijet neizbježno uočiti i već je primjećuje jest da je Katolička Crkva konačno evoluirala i sada prihvaća homoseksualne zajednice, i, općenito, izvanbračne zajednice.

Ovo stanje u potpunosti opravdava odlučno odbijanje tolikih biskupskih konferencija, tolikih prelata, tolikih učenjaka i tolikih običnih laika. U tom kontekstu svakako nije opravdano šutjeti, osobito kardinalu ili biskupu, jer je skandal koji se već dogodio ozbiljan i javan, a ako se ne zaustavi, prepušten sam sebi sigurno će se sve više pojačati. Prijetnja ne postaje manja nego sve ozbiljnija, budući da zabluda dolazi od Rimske stolice, i sablaznit će sve vjerne, prije svega malene, jednostavne vjernike koji se u ovoj pomutnji nikako ne mogu snaći i obraniti:

„Onomu tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u morsku dubinu“ (Matej 18, 6).

Pastiri i svi oni koji imaju neku odgovornost u Crkvi postavljeni su kao stražari:

„Ako stražar – videći da mač dolazi na zemlju – ne zatrubi u rog i ne opomene narod te mač dođe i pogubi koga od njih: taj je, doduše, poginuo zbog svoga grijeha, ali ću ja krv njegovu tražiti iz stražarove ruke“ (Ezekiel 33, 6).

U svjetlu gore navedenoga, gorljivo vas molimo:

1. Slijedite hrabar primjer tolike braće biskupa diljem svijeta: molimo vas da odmah zabranite primjenu toga dokumenta u svojoj biskupiji.

2. Izravno zamolite Papu da žurno opozove ovaj nesretni dokument, koji je u suprotnosti i sa Svetim Pismom i sa sveopćom i neprekinutom Predajom Crkve i koji očito proizvodi ozbiljnu sablazan.

U ovom teškom trenutku jasna riječ istine bila bi najbolji primjer vaše vjerne i srčane posvećenosti povjerenomu vam Božjemu narodu, znak vjernosti pravomu poslanju papinstva i ujedno najbolja pomoć samomu Papi, rječita „bratska opomena“, koja mu je hitno potrebna u ovom posljednjem i najkritičnijem razdoblju njegova pontifikata, a vjerojatno i života. Ako odmah djelujete, još uvijek postoji neka nada da može spasiti svoj pontifikat i vlastitu osobu od ljage koja bi ga inače mogla neizbrisivo opterećivati, ne samo u povijesti, nego i u vječnosti.

Prvi potpisnici:

Edmund P. Adamus, tajnik Povjerenstva za istraživanje diskriminacije protiv kršćana, Ujedinjeno Kraljevstvo
dr. Wolfgang R. Ahrens, Čile
Sergio González Arrieta, Čile
Gil Bailie, osnivač i predsjednik foruma Cornerstone
dr. Heinz-Lothar i Raphaela Barth, Bonn, Njemačka
Donna F. Bethell, iuris doctor, SAD
Judie Brown, predsjednik Američke lige za život, Falmouth, Virdžinija, SAD
dr. Sergio R. Castaño, CONICET, Argentina
Paweł Chmielewski, komentator za Polonia Christiana, Varšava, Poljska
dr. Michelle Cretella, Sjedinjene Američke Države
Edgardo J. Cruz Ramos, predsjednik Una Voce Puerto Rico
dr. Tomasz Dekert, Rajbrot, Poljska
đakon dr. Julian L. Delgado
Roberto de Mattei, povjesničar, predsjednik Zaklade Lepanto, Rim, Italija
đakon Nick Donnelly, Engleska
C. Joseph Doyle, izvršni direktor Zajednice Katoličke akcije Massachusettsa, SAD
vlč. Angelo Luigi Fratus, montfortski misionar, Zambija
vlč. Stanisław Gibziński, Portsmouthska biskupija, Engleska
Corrado Gnerre, profesor teologije i osnivač Il cammino dei tre sentieri
Maria Guarini, autorica i urednica Chiesa e postconcilio
Michael K. Hageböck, ravnatelj škole i novinar, Njemačka
Michael Hichborn, predsjednik Zavoda Lepant, Virdžinija, SAD
dr. Maike Hickson, Front Royal, Virdžinija, SAD
prof. dr. Rudolf Hilfer, Stuttgart, Njemačka
vlč. Joseph Illo, župnik Zvijezde Mora, San Francisco, Kalifornija, SAD
Marek Jurek, bivši predsjednik Sejma (poljskoga paralmenta), Wólka Kozodawska, Poljska
Bogusław Kiernicki, predsjednik Zaklade sv. Benedikta, Dębogóra, Poljska
Kacper Kita, publicist, analitičar međunarodne politike, Poljska
vlč. Donald Kloster, ravnatelj akademije Lumen Christi, Pipe Creek, Teksas, SAD
dr. Adorján F. Kovács, Frankfurt am Main, Njemačka
dr. Thaddeus Kozinski, Memoria College
Gabriele Kuby, sociologinja i autorica, Prien am Chiemsee, Njemačka
dr. Peter A. Kwasniewski, Lincoln, Nebraska, SAD
dr. John R. T. Lamont
Philip F. Lawler, autor i urednik Catholic World News
Leila M. Lawler, autorica
vlč. Joseph Levine, župnik, Holy Family Catholic Church, Burns, Oregon, SAD
Pedro L. Llera, ravnatelj odgojno-obrazovnoga središta, Gobiendes, Španjolska
Maria Madise, direktorica Voice of the Family, Ujedinjeno Kraljevstvo
vlč. Patrick H. Magee FLHF, Fall River, Massachusetts, SAD
dr. Regis Martin, profesor teologije, Franciscan University Steubenville
Brian M. McCall, Katedra prava Orpha i Maurice Merrill, University of Oklahoma
đakon Eugene McGuirk, Front Royal, Virdžinija, SAD
dr. Justyna Melonowska, psychologist and philosopher, Varšava, Poljska
vlč. Cor Mennen, predavač emeritus kanonskoga prava, Sjemenište u ‘s-Hertogenboschu
dr. Paweł Milcarek, urednik Christianitas, Brwinów, Poljska
dr. Sebastian Morello, viši urednik The European Conservative
vlč. Alfredo Morselli, Italy
vlč. Gerald E. Murray, JCD, župnik Svete Obitelji, New York, New York
dr. Dina Nerozzi, dječja psihijatrica i endokrinologija, bivša profesorica na Sveučilištu u Rimu
dr. Doyen Nguyen, moralni teolog, bioetičar, SAD/Portugal
vlč. Daniel R. Nolan, FSSP, Littleton, Kolorado, SAD
đakon dr. Bart Overman, Den Bosch, Nizozemska
dr. Michael Pakaluk, profesor etike i društvene filozofije, Washington DC, SAD
Gottfried Paschke, teolog, umirovljeni profesor matematike, Bad Homburg, Njemačka
Paolo Pasqualucci, umirovljeni profesor filozofije, Pravni fakultet, Perugia, Italija
Rod Pead, urednik Christian Order, Ujedinjeno Kraljevstvo
dr. Claudio Pierantoni, Čile
vlč. dr. John A. Perricone, profesor filozofije, Iona College in New Rochelle, New York
prof. Thomas Pink, professor emeritus filozofije, King’s College, London
vlč. dr. Andrew Pinsent, University of Oxford, Ujedinjeno Kraljevstvo
Tomasz Rowiński, povjesničar ideja, urednik Christianitas, Grodzisk Mazowiecki, Poljska
Anna Rist, umirovljena profesorica klasičnih jezika, Toronto, Kanada
dr. John Rist, umirovljeni profesor klasičnih jezika i rane kršćanske filozofije i teologije
Luis Román, teolog i katolički komentator, Florida, SAD
Jesse Romero, katolički apologist, propovjednik, autor, Queen Creek, Arizona, SAD
Eric Sammons, urednik Crisis Magazine
dr. César Félix Sánchez Martínez, profesor filozofije, Universidad Nacional de San Agustín, Peru
dr. Tommaso Scandroglio, autor, Italija
Wolfram Schrems, vjeroučitelj, aktivist za život, Beč, Austrija
dr. Anna Silvas, stručnjakinja za grčke otce u mirovini, University of New England, Australija
vlč. Robert Sirico, President, St. John Henry Newman Institute, Grand Rapids, Michigan
dr. Michael Sirilla, profesor teologije, Franciscan University of Steubenville, Ohio
John Smeaton, suosnivač Voice of the Family, Ujedinjeno Kraljevstvo
vlč. Tam X. Tran, S.T.L., Pastor of Our Lady of Vietnam Catholic Church, Silver Spring, Maryland
vlč. Glen Tattersall, župnik Sv. John Newman, Melbourne, Australija
Inge M. Thürkauf, glumica, novinarka, javnoga zagovarateljica obitelji, Njemačka
José Antonio Ureta, autor, Pariz, Francuska
Aldo Maria Valli, pisac, Rim, Italija
dr. Gerard van den Aardweg, autor, psiholog and psihoterapeut, Nizozemska
Mathias von Gersdorff, autor i aktivist za život, Frankfurt, Njemačka
prof. dr. Berthold Wald, umirovljeni profesor filozofije, Münster, Njemačka
dr. Thomas Ward, predsjednik Akademije Ivana Pavla II. za ljudski život i obitelj
dr. Leonard P. Wessell, professor emeritus, German Studies, University of Colorado
John-Henry Westen, suosnivač i glavni urednik LifeSiteNews
dr. Elizabeth D. Wickham, izvršna direktorica Lifetree.org, Raleigh, Sjeverna Karolina, SAD
dr. Timothy Williams, profesor francuskoga, Franciscan University of Steubenville, Ohio, SAD
Chilton Williamson, pisac, bivši urednik National Review and Chronicles, Laramie, Wyoming, SAD
dr. Hubert Windisch, svećenik, umirovljeni profesor pastoralne teologije, Burglengenfeld, Njemačka

đakon Timothy Woods, Huntington, Indiana, SAD
Elizabeth F. Yore, Esq., utemeljiteljica Yore Children, Chicago, Illinois, SAD

Biskupi su smatrali da postojeće karitativna društva nisu bila dovoljna za rješavanje postojećih problema, te su zaključili da se trebaju više pozabaviti društvenim nejednakostima te preko župa prikupljati  sredstava za one koji su na marginama društva.

Monika Clark je objavila kako je Katolička kampanja za ljudski razvoj (CCHD –  CATHOLIC CAMPAIGN FOR HUMAN DEVELOPMENT) dodijelila 150 000 dolara bespovratnih sredstava na 9 organizacija.

Među onima koje su dobile novčanu potporu  je i Planting justice (50 000 dolara) . To je organizacija koja se bavi povrtnjacima i organskim uzgojem. Zapošljava ljude „u procesu ozdravljenja“, bivše zatvorenike, siromahe i druge…  Međutim ta ista organizacija krši moralni i društveni nauk Crkve podržavajući i promičući homoseksualnu i transrodnu ideologiju, a što oni koji daju svoj novčani doprinos najčešće niti ne znaju.

U prilogu članka kojeg je objavio Lepanto Institut LEPANTOin.org navodi se niz LGBT aktivnosti koje su podržane od strane organizacije Planting justice.

No, ne samo da promiču LGBT ideologiju nego se bave i molitvama demonima – koje nazivaju bogovima. Naime, na stranici Planting justice se čitatelje poziva na molitvu za pokojne, bogovima (točnije demonima) – s navedenim imenima tih “bogova” (Hermaphroditus, Eris, Inanna, itd…), a također su objavljene slike sa simbolima čarobnjaštva. (pentagram, bodež, “oltar” i sl.), …

Nakon što su uputili određene molitve demonima, okupljeni članovi Planting Justice su zatim ponudili molitve za oko 65 imenovanih pojedinaca koji su ubijeni 2013., završavajući bogohulnom molitvom:

Časni mrtvi, dišemo vas,
jedemo vas,
pijemo vas,
u vama živimo,
krećemo se i postojimo …   (članak na stranici – PLANTING JUSTICE – Sjećanje na naše pokojne) /”ubijene pok. transgender osobe”/

Nema sumnje da je ova organizacija, Planting Justice, sudjelovala u sotonskom ritualu s molitvama stvarnim demonima tijekom sastanka osoblja. I to je učinjeno u izravnoj vezi s transrodnim pokretom.

Planting Justice duboko je uključen u pokret za seksualnu perverziju više od desetljeća, pišući nekoliko članaka u prilog homoseksualnim i transrodnim ideologijama.

Iz svega ovog (što je daleko opširnije prikazano na stranici – ) očito je da tvrdnja CCHD-a kako “ katolici mogu biti uvjereni da [CCHD] ne financira organizacije koje krše moralni ili društveni nauk Crkve” jest potpuno  lažna!

IZVOR: LEPANTO INSTITUT

(foto: Heretic feast – facebook)

23.3.2023.

OTVORENO PISMO GRADSKOJ VLASTI KUTINE I JAVNOSTI
– s obzirom na najavu održavanja “glazbenog” događaja mladih sa 8. na 9. travnja 2023. godine u Kutini,
a nakon pozorne analize, slobodni smo zaključiti sljedeće.

Podržavamo mlade u njihovim kreativnim inicijativama i djelatnostima kao i slobodi izražavanja što je temeljno pravo svakoga čovjeka. Apsolutne slobode nema za bilo koga, pa ni za mlade (inače ne bi bili potrebni zakoni ni bilo kakve norme ponašanja).

Predviđeni glazbeni događaj u Kutini, pod krinkom tobožnje slobode, demokracije i sekularnosti države i društva, potiče na diskriminaciju drugih i drugačijih, mržnju, ubijanje, smrt, ponižavanje vjernika kao većinskih građana Republike Hrvatske i građana Moslavine i grada Kutine. Uz to “glazbeni” događaj je predviđen (da li slučajno?!) na Veliku subotu i sam Uskrs. To po sebi ne bi ništa bilo sporno da se u svjetonazoru organizatora (ili onih koji iza njih stoje) ne kriju tekstovi u kojima je riječ o govoru mržnje ne samo prema većini vjernika i građana županije, grada i cijele države, nego i prema svakom čovjeku.

U pjesmama prevladavaju teme tame, bolesti, truleži, perverzije, incesta, veličanje sexa s majkom), koprofagije (veličanje konzumacije vlastitog izmeta), rata, klanja, krvi, mržnje, smrti, propasti te svakog drugog oblika nemorala, izrazito nasilnog protukršćanskog, ali prvenstveno protučovječnog djelovanja, mržnja prema Židovima (antisemitizam).
Zar ovaj najavljeni događaj nema obilježja sotonizma? (“Drevnog Zmaja služimo, Prijestolje je njegovo”). Za ilustraciju samo još nekoliko primjera: mržnje prema vjernicima i najava njihova istrebljenja (“Smrt trojstva” kao refren pjesme: “Nek’ pod tvojim kopitima gmiže stado raspuštano”; “Mrzitelji svega svetog Protivnici razapetog razapetog. Zgazimo Jahvino stado, “Ugasimo vječno svjetlo”; “Izdignut je Pogan nož ispod vrata Kristovog”; Pastir vaš je kastiran, Na oltar je zakovan, Žrtvovan je Princu Tame, Uskrsnuću nema nade”, Antikrist nas krvlju krsti, Crnim žigom Zla i Mržnje. Betlehemska kurva plače Rajska vrata pred Kultom past će”), mržnja prema svemu narodu (Navješten je pokolj puka uz vladara crnoga protiv boga robova”; Krv će teći ulicama Vašeg svetog grada”), te mržnja prema Židovima (Izdignut je Pogan nož ispod vrata židovskog”; Skinut ćemo zlatnu krunu s glave boga propetoga Stolara iz Nazareta Impotentnog Židova”; “Nečastivi Gospodar Utjelovljen iz Ognja Nabija na kolac Židovskoga boga”)

Očekivali bismo da se mladi ljudi raduju životu, miru, prosperitetu, blagostanju, slobodi, ljubavi, no oni zastupaju ideje smrti, rata, nemira, mržnje, uništenja. S obzirom da je navedeni sadržaj potpuno nespojiv s mentalitetom i osnovnim uvjerenjima naroda Moslavine, Kutine, hrvatskog naroda i građana Hrvatske, smatramo da je njegovo održavanje diskriminirajuće i vrijeđanje svih koji misle drugačije. One koji ukazuju na štetnost ovakvoga skupa naziva se svakakvim pogrdnim imenima i to sve u ime nekakve tobožnje slobode. Ako je ovaj događaj vaša vizija slobode, ljubavi, napretka i svega pozitivnoga onda mi ustrajemo na strani “zaostalih”. S obzirom na sve rečeno odbijamo insinuacije da se ovdje rado o “ratu zbog rocka”.
Radi se o zaštiti osnovnih ljudskih vrijednosti.

Apeliramo na vlast grada Kutine da otkaže ovaj događaj koji ne promiče pozitivne vrijednosti nego negativne i unosi nemir među građane ovoga grada, županije i cijele Hrvatske.

U Zagrebu, 23. ožujka 2023.

Marin Boltek, mag. inf.
Prof. dr. sc. don Josip Mužić
Prof. dr. sc. Stipe Kutleša
Mr. sc. Arna Šebalj, dipl. iur
vlč. Marijan Štingl, upravitelj župe Voloder i povjerenik za pastoral mladih Sisačke biskupije,
don Anđelko Kaćunko, svećenik, novinar i publicist
Pater Dominik K. Gerbic, OP
Danijel Markešić, dipl. kateheta
Slaven Zudenigo dr. med spec. psihijatar, subspec. bolesti ovisnosti, Damir Vuić, dr. med dent.
Mića Vulić, dr. med. spec, anesteziologije

……

Dio koncerta: vidi ovdje

Bigger the hate – veća mržnja

Moramo imati na pameti da je Bog stvorio čovjeka kao muško i žensko, i da je brak u Božjoj zamisli samo ona zajednica između muškarca i žene. O svetosti spolnog čina u braku govorio je i Ivan Pavao II, govoreći o Teologiji tijela, u više od stotinu svojih generalnih audijencija, a o čemu je napisao i knjigu Teologija tijela.

Otkud onda homoseksualnost? Može li se ona normalizirati?

Mediji su moćno sredstvo za oblikovanje javnog mišljenja, pa stoga nije čudno da većina smatra kako je homoseksulanost nešto urođeno, nešto s čim se čovjek rodi i da je to samo pitanje nečije spolne orijentacije.

No je li to baš tako?

Druga mišljenja ne možemo čuti jer javnost ne želi da ih čujemo. Čak i ako je netko znanstvenik, doktor psihologije, sa karijerom preko 6o godina – nema priliku reći javno svoje mišljenje – kao što je mogao nekad.

A što kaže znanstvenik – Prof. dr. Gerard Van Den Aardweg – poslušajte u dijelu jednog intervjua (u prilogu – yt VJERNI BOGU

A zašto ga se ne može baš pronaći na internetu? Pogađate. Nije politički-korektan. Ne uklapa se u moderne poglede na ljudsku spolnost.

Prof. dr. GERARD van den AARDWEG se specijalizirao se za proučavanje homoseksualnosti te liječenje osoba sa homoseksualnim sklonostima – i to kroz više od 60 godina svoje znanstvene karijere.

Autor je mnogih knjiga i znanstvenih članaka, a govorio je i na papinskoj Akademiji za život.

Rezultati njegova rada govore da je HOMOSEKSUALNOST kod muškaraca uglavnom rezultat načina odgoja (predominantna uloga majke!), dok nedostaje jaka i hrabra očinska figura), a rjeđe i neki drugi društveni faktori i navike. Gay-ideologija nas želi uvjeriti da je po srijedi neka biološka predodređenost, kao da su neki “takvi rođeni” sa većom koncentracijom muških ili ženskih hormona, što nije točno. Ne postoje homoseksualni geni ili hormoni. Znanost nikad nije došla do takvih rezultata unatoč tome što su gay-udruge financirale mnoga istraživanja s tim ciljem. Ali ništa.

Čak kad bi znanost takvo nešto i dokazala – to ne bi moglo opravdati homoseksualna protuprirodna ponašanja.

Problem pederastije i pedofilije (povezane s homoseksualnošću) ne treba podcijeniti, no znanstvenici koji se usude govoriti istinu (i tako mnogima pomoći!) – riskiraju da budu na meti LGBT udruga.

Ako nam je zaista stalo do toga da se naši mladi odgajaju u istini i ljubavi onda ćemo poslušati mišljenje uvaženog znanstvenika Gerarda van den Aardwega. Ako nam je zaista stalo do dobra nekog od homoseksualaca, također poslušajmo što kaže i ovaj znanstvenik, jer nakon tolikih godina bavljenja tom problematikom zasigurno ima što reći.

Potrudimo se i drugima ukazati na ovu stranu znanosti – koju mediji ne žele prikazati – te ukazivati na istinu, s ljubavlju.

Duhovno je djelo milosrđa – voditi druge k Istini.

Postoji jedan odgovor na sva ta pitanja. Jer nas ona definira. Jer je ona naš identitet.  Jer je sve ono što nas definira sada neprijatelj onima koji bi željeli da više nemamo identitet i da jednostavno budemo savršeni potrošački robovi.

Stoga, napadaju naši nacionalni identitet, napadaju naš vjerski identitet, napadaju naš spolni identitet, napadaju naš obiteljski identitet.

Ja se ne mogu definirati kao talijanka, kršćanka, žena, majka. Ne! Moram biti građanin x, spola x, roditelj 1, roditelj 2.

Moram biti broj. Jer kad si samo broj kad više nemam identitet ili korijene, tada ću biti savršeni rob na milost i nemilost financijskim špekulantima. Savršeni potrošač. To je razlog zbog kojeg izazivamo toliko straha. Zato ovaj događaj potiče strah Jer mi ne želimo biti brojevi. Mi ćemo braniti vrijednost ljudskog bića. Svakog pojedinog ljudskog bića, jer svaki od nas ima jedinstveni kod koji je neponovljiv.  I sviđalo se to vama ili ne, to je sveto. Mi ćemo to braniti Boga, zemlju, obitelj, Te stvari koje se toliko gade ljudima. Mi ćemo to učiniti kako bismo obranili našu slobodu jer mi nikad nećemo biti robovi i obični potrošači na milost i nemilost financijskih špekulanata. To je naša misija i zato smo danas ovdje.

Chesterton je prije više od stoljeća napisao:
“Vatre će planuti kako bi se dokazalo da je dva i dva četiri.
Mačevi će se isukati kako bi se dokazalo da je ljeti lišće zeleno.” 

To vrijeme je došlo. Mi smo spremni. Hvala vam!

Svijet u svom negativnom izdanju mrzi kršćane i obitelj

kao što pokazuje i nedavni slučaj u Zagrebu. Protubošci su umreženi u “grešne strukture” imaju za poslodavca samoga sotonu i rade sustavno na našem istrebljenju. Nikakvo dodvoravanje ili kompromisi s naše strane ne mogu to promijeniti. Mrzitelje moramo ljubiti, moliti za njihovo obraćenje, ali i znati se braniti i boriti protiv zla kojeg čine.

Od 19. do 21. kolovoza 2022. održan je vrlo zanimljiv skup pod nazivom „1. međunarodna konferencija u Hrvatskoj za obustavu Agende 2030“ “UJEDINJENI ZA ČOVJEKA”. Skup se održao u pastoralnom centru župe sv. Josipa u Ličkom Osiku i bio je zatvorenog tipa na kojem se moglo sudjelovati samo uz pozivnicu.

Ciljevi Agende ne samo da nisu na dobrobit čovjeka niti imaju cilj stvaranje harmoničnog i humanog svijeta stvorenog od čovjeka i za čovjeka, već upravo suprotno imaju za svrhu poništenje dostojanstva čovjeka i nepovredivosti njegovog fizičkog i psihičkog integriteta, pri čemu smo se već mogli uvjeriti da se nositelji Agende 2030 ne libe gaženja i ograničenja temeljnih ljudskih prava, cenzure i korištenja drugih totalitarnih, nedemokratskih i neljudskih metoda” – poručili su iz organizacijskog odbora udruge “Slobodni ZAjedno”.

Konferenciji su prisustvovali brojni znanstvenici, liječnici, teolozi, profesori, udruge, inicijative, sindikati, istaknuti aktivisti i neovisni mediji raspoređeni u nekoliko tematskih okruglih stolova te kao samostalni predavači.

Petak 19. kolovoza bio je posvećen nezavisnim medijima gdje se održao okrugli stol pod nazivom “Nezavisni mediji – kako doskočiti dogmatskoj cenzuri? ” u namjeri da se nezavisni mediji čvršće povezuju međusobno, ali i sa znanstvenicima i organizacijama koje dijele zajedničke vrijednosti.

U subotu 20. kolovoza održana je serija tematskih okruglih stolova koji su bili podijeljeni u 5 panela:

Panel 1. “Prisila jednakosti – utopija ravnopravnosti”

Marija Divić, dr. med.
Prof. dr. sc. don Josip Mužić
Prim. Josipa Rodić, dr. med.
Dr. sc. Ivana Pavić dr. med.

Panel 2. “Zdravlje i blagostanje čovjeka pod plaštem pandemije”

Akademik Krešimir Pavelić
Dr. sc. Ivana Pavić dr. med.
Hrvatski akademik Srećko Sladoljev
Anita Šupe, univ. bacc. nutr.

Panel 3. “Kvalitetna edukacija – preduvjet opstanka i budućnost čovjeka”

Dr. sci. Nada Jurinčić, dr. med.
Prof. dr. sc. Sandra Kraljević Pavelić
Prof. Deniza Marasović, logoped
Prof. dr. sc. Ružica Razum

Panel 4. “Suradnja za pravdu i mir”

prof. Ivana Đirlić-Šindija
prof. dr. sc. Josip Jurčević
Lidija Gajski, dr. med.
Prof. sc. Ivan Poljaković

Panel 5. “Klima, energija i tehnologija u odnosu na čovjeka 21.stoljeća – Ima li nas previše na planetu?”

Mr. sc. Ankica Kosovec Krželj
Prof. dr. sc. Stipe Kutleša
Dr. sc. Hrvoje Pende
Darko Rakić, dipl. ing.

Sudionicima su se videopozivom obratili fra Mario Knezović, dr. Slavica Aranđelović, akademik Semir Osmanagić, dr. Biserka Ilin, novinar Velimir Ponoš i dr. sc. Melita Milenković, mag. iur. Među uzvanicima koji su se našli na popisu međunarodnih gostiju organizatori su poslali poziv i biskupu Athanasiusu Schneideru te kardinalu Viganu. Međutim zbog neodgodivih službenih poslova i zadaća bili su sprječeni prisustvovati.

U nedjelju je održan niz tematskih radionica po grupama a završetak skupa zaključen je zajedničkom deklaracijom koju će u narednim danima objaviti uključujući i videosnimke sa spomenutih predavanja, prenosi Međugorje Info.

Izvor: narod.hr

Ovdje se može pročitati DEKLARACIJA

Jedan mali dio s konferencije možete pronaći OVDJE

a više: OVDJE

Prije nego li komentiramo priopćenje riječkog nadbiskupa koadjutora Mate Uzinića povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije objavljeno 17.05.2021. godine, potrebno je upozoriti na dvije stvari.

Prvo, oduvijek je bilo osoba koje osjećaju privlačnost prema istom spolu i oduvijek je Crkva takvim osobama (kao i svim drugima kojima je bila potrebna pomoć) pružala pastoralnu skrb i davala upute za kreposni život. Drugo, veliki dio istospolaca nije nikada bio niti će ikada biti dio LGBT+ udruga. Većina takvih istospolaca se trudi izliječiti od istospolnosti (o toj bolesti kasnije u tekstu), što mnogima i uspijeva, ili žive zatajno, protiveći se time dženderističkoj ideologiji koja ih nuka da žive kao pokretne reklame istospolstva. Dakle, LGBT udruge ne predstavljaju sve istospolce, već samo one agresivne podupiratelje dženderističke ideologije.

Prema tome, kada nadbiskup Uzinić traži oproštenje „od homoseksualnih osoba“ očito se obraća LGBT aktivistima, jer istospolci kao takvi nikada nisu bili odbačeni od Crkve, ali jesu nacisti, komunisti i dženderisti – tj., pobornici ideologija koje impliciraju uvjerenja koja su u suprotnosti s kršćanskim naukom. Zato vas molimo nadbiskupe Uziniću nemojte se ispričavati u naše katoličko ime niti nacistima, niti komunistima, niti dženderistima.

Kako to već modernisti čine i nadbiskup Uzinić se služi dvosmislenim riječima, milozvučnim frazama, iza kojih se u biti ipak krije samo laž. Jer da je nadbiskup htio istospolcima ponuditi istinsko „pastoralno vodstvo“, da mu je stalo do njihovog spasenja, onda bi ih prije svega upozorio na nauk Katoličke crkve i učinio sve kako bi ih odvratio od smrtnog grijeha sodomije.

Istospolno ponašanje nailazi na vrlo oštru osudu kako u Starom (usp. primjerice Post 19, Lev 18,22 i 20,13) tako i u Novom zavjetu (v. npr. Judina poslanica, redak 7), te ga ubraja u grijehe koji počinitelju mogu zaslužiti vječnu smrt. U Poslanici Rimljanima istospolni čini se nazivaju „sramotnim strastima“, a oni koji to čine „iako poznaju odredbu Božju prema kojoj vršioci toga zaslužuju smrt, ne samo da to čine već i odobravaju onima koji to čine“ (1,32).  Sv. Pavao nas upozorava: „Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega“ (1 Kor 6,9-10). Dakle, iz ovoga je razvidno da sodomija (istospolni čin) spada u teške grijehe kao što su idolopoklonstvo, preljub, i sl.

Sada, pogledajmo što nam nadbiskup Uzinić poručuje u svojem priopćenju od 17. svibnja 2021. povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, koje ćemo za potrebe ove naše analize prenijeti bez skraćivanja:

„Dragi prijatelji,

potaknut komentarom na jednu od mojih nedavnih objava, uz današnji Međunarodni dan borbe protiv homofobije želim podsjetiti na poruku pobudnice ‘Amoris laetitia’, koja nam je ove godine ponovo predložena za razmišljanje i proučavanje, a koja nas u svezi s ovim pitanjem u br. 250 podsjeća da se „Crkva mora ugledati na Gospodina Isusa, koji ide u susret svakoj osobi, bez iznimke.“

U duhu ‘Amoris laetitia’, br. 250, dužni smo „svaku osobu, bez obzira na njezinu seksualnu orijentaciju, … poštivati u njezinu dostojanstvu i prihvaćati s poštovanjem, te … pomnjivo izbjegavati svaki znak diskriminacije, posebice bilo koji oblik agresije i nasilja.“ Imamo također dužnost takvim osobama i njihovim obiteljima „zajamčiti obzirno pastoralno vodstvo tako da oni koji pokazuju homoseksualne sklonosti mogu dobiti pomoć koja im je potrebna kako bi u potpunosti razumjeli i ostvarili Božju volju u svom životu.“

Žao mi je što još uvijek ima katolika koji se s ovim ne slažu. I osobito što ima onih koji misle da služe Kristu i Crkvi diskriminacijom, agresijom i nasiljem, uvredama i pogrdnim komentarima na račun homoseksualnih osoba.

Od homoseksualnih osoba molim oproštenje što se zbog ovoga mogu i dalje osjećati odbačeni i od Crkve, ali i što oni i obitelji kojima pripadaju još uvijek u Crkvi, koja kao „obitelj obitelji“ treba biti obitelj za sve svoje članove, ne mogu dobiti ono obzirno pastoralno vodstvo koje im prema ‘Amoris laetitia’ treba biti zajamčeno.

Mate“

Za početak, opazimo da je Međunarodni dan borbe protiv Homofobije – „izum“ dženderističke međunarodne asocijacije ILGA (International Lesbian and Gay Association) – zapravo stožerne organizacije dženderizma, koja je u epicentru borbe za primjerice istospolni brak, posvajanja djece od strane istospolnih partnera, i sl. Svatko tko slavi taj dan slavi time zapravo i dženderističku ideologiju (tu se nadbiskup Uzinić pridružuje američkom predsjedniku Bidenu[1]).

Nadbiskup Uzinić lamentira kako se „homoseksualne osobe“ osjećaju odbačenima od Crkve, ali ne precizira misli li pritom zapravo na LGBT aktiviste i druge koji javno šire sablazan tog grijeha protiv spolnosti – ili na one koji u Crkvi doista traže pomoć u ovladavanju istospolnim strastima koje ih muče. Tako ostavlja prostor za svoju eventualnu obranu, dok istovremeno podilazi LGBT aktivistima i dženderističkoj oligarhiji. Zato nadbiskupa Uzinića glavnostrujaški mediji hvale; tu bismo se mogli prisjetiti poruke evanđelja: „Jao vama kad vas budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi“ (Lk 6,26).

(…)

Ivan Poljaković