Muslimana je sve više. Kršćana je sve manje. Prema o. Hardonu – ili ćemo mi obraćati muslimane ili će oni nadvladati nas.

No, kako ćemo mi obraćati muslimane ako o njima ništa ne znamo? Ništa čudno, jer prema riječima o. Hardona, niti njegova subraća isusovci u Africi koji se nalaze među muslimanima ne znaju skoro ništa o njihovoj vjeri.  Pa upoznajmo malo njihovu vjeru.

Muslimani imaju vjeru u dobre i zle duhove. Među dobrim duhovima osobito štuju anđele. Gledajući kod nas kakva je vjera u neviljivi svijet duhovnih bića, konkretno anđela, može se reći da veliki dio niječe postojanje tog duhovnog svijeta.

Prema islamskom vjerovanju, Bog se objavio jednom čovjeku Muhamedu – kao što se 2600 godina prije njega, objavio Abrahamu. I kao što je Abraham imao zadatak da započne vjeru u jednog Boga (monoteizam), tako je sad Muhamed Božji poslanik koji je poslan učvrstiti ljude u toj vjeri da postoji samo jedan Bog, Alah, gospodar svega, kojem se svi moraju podvrgavati. Štoviše, Muhamed tumači kako on potječe od Abrahama (arapski narod vuče porijeko od Abrahamova sina Išmaela), a osim toga on je, kaže, i iz loze Mojsijeve, Davidove i Isusove.

A tko je musliman? Musliman je onaj koji vjeruje Alahu i podvrgava se njegovoj volji. Čovjek ima naravnu sklonost da sluša svoj ego, a ne Boga. No, pozvan je podvrgavati svoj ego Alahu.

Vidimo da postoji neka povezanost između kršćanstva i muslimana (i mi smo pozvani na to da uskladimo svoju volju sa voljom Božjom)… ali postoji i velika razlika.

Oni priznaju Isusa za proroka, oni ga poštuju, ali on za njih nije Bog. Isus je „Mesija“, „prorok“, „Sluga“, Duh Božji“… U njihovoj svetoj knjizi se čak opisuje navještenje i rođenje Isusovo.

Muslimani također imaju veliko poštovanje prema Gospi, priznaju je djevicom, ali ne i Majkom Božjom. Inače kod njih žena nema položaj kao u kršćanstvu. A u kršćanstvu – Bog bira jednu ženu da postaje Majka Božja.

Unatoč nekim sličnostima naše vjere s njihovom, muslimana je teško obratiti na kršćanstvo. Zašto?

Muslimani su kritični prema kršćanima jer su preokupirani materijalnim svijetom u prostoru i vremenu. Osim toga zamjeraju im što ne daju primjer življenja čistoće za koju kažu da to zahtjeva njihova vjera. (Dakle, šesta i deveta Božja zapovijed.)

Za primjer: Mnogi nemoralni filmovi koji su nastali u SAD u muslimanskim zemljama su zabranjeni.

Kršćani su mi vjerujemo, nakon židova, novi, odabrani Božji narod. Bog je počeo svoju objavu preko odabranog naroda Izraela, ali želi se preko njih doći do svih naroda. Dakle, nakon Izraela, svi oni koji povjeruju u Isusa kao Spasitelja i krste se. Apostoli su dobili nalog od Isusa: „Idite po cijelom svijetu i propovijedajte evanđelje i krstite u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“

No, što ako kršćani ne žive po svom kršćanskom pozivu? To je onda problem. Ne samo za takvog kršćanina nego i za one koji gledaju njegov primjer. Iz susreta o. Hardona s jednim učenim muslimanom koji se čudio kršćanskoj vjeri tj. kršćanima: „Kršćani odabrani Božji narod? U čemu su oni odabrani? Gdje je njihova revnost, zauzetost? Ako vjerujete da je Isus stvarno živi Bog koji je postao čovjek – kako to da ste onda tako pasivni, ravnodušni?

Vidimo da je istina ono što taj musliman govori. Nema revnosti kod katolika. A musimani se naprotiv i te kako trude.

Što nam je činiti?

1. Hardon kaže ključ za obraćenje muslimana je: Marija! Gospa. Jer muslimani za nju imaju jako duboko poštovanje. I budući da se kod Boga ništa ne događa slučajno onda nije slučajno ni to da se Gospa ukazala upravo u mjestu koje nosi ime Muhamedove omiljene kćerke: FATIMA. On smatra da i Gospa želi da se zauzmemo oko obraćenja muslimana.

A to će ovisiti o tome kakvi smo mi vjernici. Tko je za nas Gospa? Tko je za nas – Isus? I kakva je naša vjera – na djelu.

audio Izvor: sluga Božji o. Hardon S.J.

Poslije kršćanstva Islam je najbrže rastuća religija na svijetu. Do 2000 g. broji se da ih ima oko bilijun. (o. Hardon u situaciji u Detroitu i kako ljudi ne vide što se događa u tom centru muslimanske revolucije. Usmjerili su se na afroamerikance.) Cilj im je pobijediti kršćanske zemlje. To je ono što se događalo u 7. i 8. st. U 3. st. bilo je preko 200 biskupa koji su mučenici katoličke Crkve, a bili su mučenici Islama. I to je ono što bi muslimani svoje sljedbenike ohrabrivali da čine. Zato je važno vidjeti što se događa. (Detroit… 23 džamije…) Njihov cilj je muslimanizirati i dekristijanizirati … i to rade poprilično uspješno.

Kad uspoređujemo nekršćanske religije postoji bitna razlika među njima. Tako npr. hinduizam i budizam imaju svoje početke prije Krista, a islam je započeo poslije Krista 632. god. Islam bi se (prema O. Hardonu koji je religije uspoređivao/proučavao religije 40 godina!) islam ima puno zajedničkog sa Nestorijevim kršćanstvom. A tko je bio Nestorije? Nestorije je bio patrijarh u Konstantinopolu a nije vjerovao da je Isus Krist Bog. Iako je bio patrijarh bio je heretik i kao takav osuđen na koncilu u Efezu. Kršćani u arapskim zemljama u velikoj mjeri bili su Nestorijanci. Ljudi su dakle bili pod velikim utjecajem patrijarha Nestorija. Iako su bili monoteisti, vjerovali u jednog Boga, nijekali su Isusovo božanstvo, a s tim u vezi onda ni Mariju nisu priznavali za Majku Božju. Tako je jedan patrijarh napravio ogromnu, nemjerljivu štetu. Marija je Bogorodica – theothokos. (To je dogma tj. nepromjenjiva istina naše vjere.)

Ljudi su bili prisiljavani da pristanu na islam, a ako ne bi onda bi bili ubijeni. Gledajući proteklih 13. st. većinu mučenika katoličke Crkve – ubili su muslimani.

Muhamed se smatrao pozvanim da piše Ku’ran, opsega otprilike kao naš Novi zavjet. Najprije se poziva na vjeru u jednog Boga koji je apsolutni gospodar svega. A Muhamed od mistika postaje prorok, a od proroka postaje politički vojskovođa i to moglo bi se reći navjeći vojskovođa svih vremena, mnogo uspješniji od Cezara ili Napoleona. Propagirajući vjeru koju je prihvatio kao od Boga objavljenu pokazao se kao jako uspješan, a glavni način na koji je to činio bilo je silom, tj. mačem. U Medini Muhamed pobjeđuje sve koji mu se surpostavljaju, a onda ljudi u Meki mole ga za milost. 632. God oko 40000 osoba ide skupa s njim u Meku na hodočašće i Muhamed postaje simbol velikog uspjeha.

Muhamedova revnost bila je usmjerena protiv poganizma. Za njega je poganizam bio = politeizam – vjera u više bogova.  Ku’ran je kako je tvrdio Muhamed izvor Božje mudrosti. Ima muslimana koji su se zavjetovali da će memorirati cijelu Ku’ran napamet (!). U islamu nema hijerarhije, nema jednog učiteljstva nego se Ku’ran smatra izvor nadahnuća.

(o. Hardon govori o jednom mješovitom paru zaručnika koji su se htjeli vjenčati. On pita momka koju vjeru prakticira. On kaže: islam. Čitaš li Ku’ran? Da, svaki dan. Moliš li? Da. Vjeruješ li ti u poligamiju (višeženstvo)? Da, naravno (a s curom je, koja se na to samo nasmije). Na kraju razgovora rekao im je da mu je žao ali da njihov vjenčanje ne može biti valjano sklopljeno. Nakon tri susreta nazvala ga je djevojka te rekla da će već naći svećenika koji će ih vjenčati…)

Glavno polazište islama je – da postoji samo jedan Bog i to je bio pomak u odnosu na vrlo proširen politeizam. U Ku’ranu piše da je samo jedan Bog i taj Bog „nema sina“. Iz toga vidimo kako se niječe vjera u Presveto Trojstvo. I mnoge religije koje se nazivaju kršćanske posudile su Muhamedove ideje. Tako npr. mormoni (koji su najrasprostranjeniji u Juti).

U Ku’ranu piše da je Alah stvorio svijet u šest dana… Opet vidimo da posuđuje iz Starog zavjeta. No on također uzima i iz apokrifnih evanđelja (onih koje Crkva nije uvrstila u kanon, u Sveto Pismo koje se smatra od Boga nadahnuto). Muhamed za to nije znao..

U pravovjernom islamu nema milosrđa. …

Nijekanje Marije kao Majke Božje je glavni razog što je bilo na milijune mučenika katoličke vjere. (jedan primjer – Sudan –  gdje je 2 milijuna katolika mučeno jer su odbili zanijekati vjeru da je Marija Majka Božja)

Islam je duboko prodro u cijeli svijet.

Među biskupima koji nisu prihvatili osudu patrijarha Nestorija (koji je utjecao na vjeru naroda u arapskim zemjama i koji je zanijekao Isusovo božansto) su biskupi iz sjeverne Europe. Nije čudo da su u 16. st. sve zemlje koje su prekinule s Katoličkom Crkvom  – bile zemlje sjeverne Europe: Švicarska, Škotska, Norveška, Engleska, Vels, Njemačka.

(nastavak… )

Izvor: sluga Božji o. J.A. Hardon

vidi također: Počeci Muhamedizma

na slici: Kaba je građevina u obliku kocke, duga oko 11 a visoka oko 1 m. Ona se danas nalazi u sred velike džamije u Meki. Predstavlja posebnu točku prema kojoj se muslimani okreću u vrijeme molitve. Vjeruju se kako se kocka nalazi točno ispod Alahova prijestolja I kako to mjesto obilaze anđeli, pa stoga to čine i vjernici.

Pravilno ime za sljedbenike Muhameda je Islam. I sam Muhamed je prihvatio taj naziv kao opis vjere koju ispovjeda. Islam bi u prijevodu bilo – podvrći se Bogu, Božjoj volji.

Oni koji ispovjedaju tu vjeru su muslimani. Ipak, muslimani izbjegavaju da se nazivaju po Muhamedu (Muhamedinci) jer bi to moglo značiti da se klanjaju Muhamedu.

Kako je nastao islam? Tko je bio Muhamed?

Muhamed se rodio u okruženju Meke oko 600 milja južno od Jeruzalema, između 570 i 580 god. posl Kr. Njegov otac Abd Allah je umro na putu u Medinu prije nego se Muhamed rodio. Tako je Muhameda odgajao djed, a kasnije i ujak, jer mu je majka umrla kad je imao 10 godina.

Kakva religija je vladala u Meki? Tu su živjeli arapi koji su bili politeisti. Vjerovali su u nebeska tijela kao božanstva, ali tu su došli živjeti i židovi i kršćani. Tako je Muhamed odrastao u okruženju koje je s jedne strane bilo politeističko (vjerovanje u više bogova) i monoteističko (vjerovanje u jednog Boga).

Njegovo djetinjstvo u kratkim crtama spominje se i u Ku’ranu kao teško djetinjstvo siročeta no većinu njegova života prije njegova djelovanja je teško potvrditi.

Sigurno je da se bavio trgovinom i da je upoznao je Khadiju koju je oženio i s njom imao četiri kćerke.

Kao prorok jedne nove religije počeo se obraćati bogatašima Meke s porukom o obraćenju. Prema Njegovu poučavanju jedina čovjekova nada pred Božjim sudom je: slijepo podvrgavanje, život molitve i odupiranje grešnim porivima.

No, vođe Meke nisu ga slušali. Vođe su bili ljudi koje je zanimala trgovina i biznis, bili su bogataši a po uvjerenju politeisti. Muhameda nisu shvaćali ozbiljno. Neke je ipak Muhamed uspio obratiti, počevši od svoje žene, a obraćenici su bili uglavnom sluge i stranci.

U roku od 10 godina nije vidio velikog uspjeha pa se preselio u Medinu.

U Medinu su ga zvali da dođe kako bi bio mirotvorac.

Muhamedova selidba u Medinu je puno toga promjenila.

U Meki je bio prorok, a u Medini postaje politička i vojna figura. Započeo je tri velike bitke…

Odlučio je napasti i rodni grad sa vojskom od 10000 ljudi. Uzeo je bogatstvo, slomio idole Kabe, obnovio sveti hram i u temelju postavio crni kamen koji su arapi stoljećima ljubili kao dio svog hodočasničkog rituala. Ta stijena vjerojatno je meteor a arapska plemena su ga štovala kao predmet nebeskog porijekla. Islamska tradicija crni kamen tumači kao rezultat kontakta sa grijesima poganskog svijeta…  (nastavak…)

usp. Izvor: sluga Božji o. Hardon S.J.