Molitva – Magnifikat.hr

Devetnica sv. Tomi Akvinskom

M.G. — Wed, 19 Jan 2022 16:36:14 +0000

Sveti Toma, kojega Crkva slavi 28. siječnja, zasigurno je jedan od najvećih crkvenih umova. Rođen je 1225. u dvorcu Aquino u južnoj Italiji. Unatoč protivljenjima roditelja postao je dominikanac, a poglavari vidjevši njegove ogromne intelektualne sposobnosti šalju ga učenjaku svetomu Albertu Velikomu. Već s 23 godine života sveti je Toma postao profesor. Predavao je u Parizu, Rimu i Napulju. Kraj sve svoje velike učenosti ostao je uvijek jednostavan i ponizan redovnik. Sveti je Toma umro relativno mlad, u dobi od 49 godina, 7. ožujka 1274. Na putu u Lyon na opći sabor klonuo je i zaustavio se u samostanu Fossa Nouva kraj Rima i ondje preminuo. Relikvije su mu kasnije prenesene u Toulouse. Proglašen je svecem, a 1567. i crkvenim naučiteljem. Zaštitnik je škola, učenika, studenata i učenjaka. Devetnica se moli uoči spomendana svetoga Tome Akvinskoga, od 19. do 27. siječnja.

Prvi dan: Sveti Toma, pozvan od Boga

„Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan.” (Mt 10,37)

Sveti Toma, kao mladić bio si uvjeren u to da te Bog poziva u redovnički život. Iako je tvoja obitelj bila protiv toga, bio si odlučan u slijeđenju Božjega poziva. I kada su te braća otela i zatvorila u vlastitu kuću, ti nisi odustajao, nego si čekao Božji trenutak.

Sveti Toma, moli za sve mlade koji tek trebaju prepoznati svoj poziv. Pomozi im da budu otvoreni Božjemu pozivu. Nadahni ih da naprave izbor iz ljubavi prema Bogu i nesebične ljubavi prema bližnjemu. U kojemu god životnome staležu da se nalaze, pomozi im da uvide put svojega izbora kao poziv služenju. Mogu i vjenčani, i samci, i svećenici, i sve Bogu posvećene osobe graditi Crkvu svojim životima utemeljenima na odanosti, pobožnosti i ljubavi.

Molitva:

Sveti Toma Akvinski, zaštitniče studenata i katoličkih škola, zahvaljujem Bogu što ti je podario darove razuma i znanja kojima si se koristio za podizanje Crkve u ljubav.

Zahvaljujem Bogu i na velikome broju i bogatstvu teoloških djela koja si nam ostavio napisana. Nisi bio samo veliki učitelj nego i čovjek velikih vrlina koji je želio da mu svetost ispuni srce. Iako te ne mogu slijediti u znanstvenim istraživanjima, mogu te slijediti u poniznosti i ljubavi što su označile tvoj život. Kako kaže sveti Pavao, ljubav je najveći dar, dan svima.

Moli za mene da mogu rasti u svetosti i milosrđu. Moli za sve katoličke škole i za one koji ih pohađaju i u njima podučavaju. Posebno te molim, podaj mi milost koju te tražim u ovoj devetnici… (recite svoju nakanu). Amen.

Drugi dan: Sveti Toma, ljubitelj čistoće

„Bog nas, doista, nije pozvao na nečistoću, nego na svetost.” (1 Sol 4,7)

Sveti Toma, ti si bio veliki ljubitelj čistoće. Kada te je obitelj željela odgovoriti od ulaska u Dominikanski red, poslala ti je neku ženu da te navede na grijeh. Ti si se odupro i zauvijek posvetio svoje djevičanstvo Bogu.

Danas smo okruženi kulturom koja obezvređuje dar ljudske spolnosti. Ljudske su osobe viđene kao seksualni objekti, a njihovo ljudsko dostojanstvo obezvrijeđeno je. Kao posljedicu toga imamo društvo koje odobrava abortus i ne poštuje ljudski život od samoga početka. Djeca se zloupotrebljavaju, a obitelji su nevjerne.

Moli dok naše društvo ne otkrije vrijednost čistoće. Moli dok radnici u medijima ne započnu promicati kršćansko prikazivanje braka i obiteljskoga života. Moli dok moralni principi kršćanstva ne započnu djelovati kao kvasac u društvu i pridonositi većemu poštovanju ljudskoga života.

Molitva

Treći dan: Sveti Toma, primjer poniznosti

„Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen/*

(Mt 23,12)

Sveti Toma, kao mladoga studenta kolege su te nazivali „nijemim volom*. Ne samo da si bio inteligentniji od njih nego si napade podnosio strpljivo i bez suprotstavljanja. Bio si obdaren čistim razumom, ali si isto tako prepoznao da je izvor svakoga dara Bog.

Ponizno si podnosio svoju ovisnost o Bogu moleći ga da te prosvijetli zato što si htio djelovati samo za njegovu slavu.

Sveti Toma, moli za mene da i ja naučim uvijek djelovati s poniznošću, a nikada s praznom željom da budem cijenjen od drugih. Pomozi mi da tražim samo Božju slavu i da djelujem uvijek nadahnut dobrim namjerama. Učini da postanem ponizan sada, a moja djela neka vječno sjaju u nebu kao nebeske zvijezde.

Molitva

Četvrti dan: Sveti Toma, u službi Istine

„Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist.** (Ef 4,15)

Sveti Toma, ti si posvetio svoj život traženju Istine i podučavanju drugih. Posvetio si svoj razum Bogu da bi prodro što dublje u Božju Riječ. Tvoji darovi teologa i filozofa ubrajaju te u najveće doktore Crkve. U svojim raspravama koristio si istinu kao glavno oružje i s poštovanjem si gledao svakoga tko ti je proturječio.

Probudi u meni veliku ljubav za Istinom. Pomozi mi da se približim Božjoj Riječi, da uzmem od nje najpotrebnije za moje duhovno uzdignuće. Drži me uvijek vezanim u istini i ne dopusti da ikada odem putovima lažnih nauka.

Peti dan: Sveti Toma, zapaljena ljubav za presvetim sakramentom „Reče im stoga Isus: ‘Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!’* (Iv 6,53)

Sveti Toma, ti si imao veliku ljubav za Isusom prisutnim u svetoj euharistiji te si provodio mnogo vremena klanjajući se pred presvetim sakramentom. Jednom si rekao da više naučiš stojeći ispred svetohraništa nego u višesatnome učenju. Crkva ti je zahvalna za prelijepe euharistijske pjesme koje si sastavio na zahtjev pape Urbana IV., a povodom tek ustanovljena blagdana Tijelova.

Molim te, daj da i ja mogu biti zapaljen gorućom ljubavi za svetu euharistiju. Pomozi mi da uvijek pobožno prisustvujem svetoj misi, primajući svetu pričest s velikom zahvalnošću, i da posjećujem Isusa prisutna u svetohraništu. Daj da druženjem s Gospodinom u euharistiji moje srce može rasti ljubavlju za Boga i bližnjega.

Molitva

Šesti dan: Sveti Toma, priznavalac ljubavi

„Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini.” (1 Kor 13,4-6)

Sveti Toma, cijeloga svog života bio si voljen zbog ljubavi koju si iskazivao prema drugima. U sveučilišnim raspravama nisi htio ismijavati one koji su raspravljali s tobom, nego si ih poštovao i ljubio. Pokazivao si interes za potrebe drugih.

Pomozi mi da se i je učvrstim u ljubavi za Bogom i bližnjim držeći se uvijek Isusovih riječi: „Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.” (Iv 13,35)

Pomozi mi da prakticiram ljubav na ispravan način: da se ne zaustavim samo na riječima nego da posvjedočim i žrtvom. Neka tvoji ljubav i milosrđe krenu od mene i moje obitelji i neka se prošire na sve one koje susrećem.

Molitva

Sedmi dan: Sveti Toma, branitelj Crkve

„Crkva Boga živoga, stup i uporište istine.” (1 Tim 3,15)

Sveti Toma, kao mlad naučio si ljubiti Crkvu, svoju duhovnu kuću. U svome naučavanju i svojim knjigama nastojao si objasniti i obraniti nauk Crkve. Ti si shvaćao da se prava mudrost nalazi u dopuštanju da nas Crkva pouči, zato što je Isus obećao da je Duh Sveti uvijek s njom i da će je uvijek voditi k pravoj istini.

Na kraju svoga života rekao si: „Naučavao sam i pisao mnogo… po svojoj vjeri u Krista i svetu Katoličku Crkvu, kojoj ja na prosudbu stavljam sve svoje naukovanje. Zauzmi se za današnju Crkvu da naraste još jača i da donosi još više duhovnih plodova svijetu. Daj nam svetih svećenika, redovnika, redovnica i laika, da svi postanu sol zemlje i svjetlo svijeta.

Blagoslovi papu u svome zadatku da vodi Crkvu i učini ga svjedokom evanđelja, koje će obnoviti lice zemlje. Učini da se svi teolozi posvete istraživanju bogatstva katoličkoga nauka te da otkrivaju i pokazuju istinu za dobro vjernika.

Molim te i za misionare, koji brane evanđelje. Neka se obnovi cijela Crkva pod vodstvom Duha i neka postane djelotvorni Kristov svjedok u svijetu.

Molitva

Osmi dan: Sveti Toma, učitelj molitve

,,U molitvi ustrajte, bdijte u njoj u zahvaljivanju!” (Kol 4,2)

Sveti Toma, ti si znao da je molitva izvor znanja i tako si provodio duge sate u razgovoru s Bogom. Molitva je postala tvoj život. Svaki put kada bi naišao na neki nepremostiv teološki problem, ti si molio Boga da te prosvijetli. Sada gledaš Boga licem u lice.Posreduj za mene dok ne postanem osoba duboke molitve. Daj mi milost da mogu uvijek moliti u poniznosti, nadi i postojanosti. Pomozi mi da rastem u duhu molitve dok moj život ne postane molitva. Daj da uvijek nastojim tražiti lik živoga Boga.

Molitva

Deveti dan: Sveti Toma, zaštitnik teologa

„U njemu se obogatiste u svemu – u svakoj riječi i svakom spoznanju.” (1 Kor 1,5)

Sveti Toma, Bog te je pozvao da velik dio svoga života provedeš u akademskim istraživanjima, prvo kao student, a poslije kao profesor teologije. U svome poslu profesora želio si pomoći svojim studentima da primijene u svojim životima ono što si ih učio. Ti si shvaćao da znanost služi da bi približila ljude Bogu. U svome naučavanju proglašavao si istinu pomažući svojim studentima da postanu bolji kršćani.

Posreduj za sve studente, za one koji nailaze na poteškoće u učenju i za one koji uspješno studiraju. Moli da svi budu otvoreni istini i da joj sve više teže. Da svi rastu u nauku upoznajući Boga i osposobljavajući se u davanju svojih usluga braći i sestrama po volji Božjoj.

Sveti Toma, posreduj posebno za teologe, dok njihova istraživanja ne dođu u još dublju spoznaju Objave, kao i za to da se uvijek podrede sudu Crkve. Učini da njihovi životi neprestano odražavaju svetost Riječi Božje koju traže.

Molitva

Molitva svetoga Tome Akvinskoga prije intelektualnoga rada „Neizrecivi Stvoritelju, koji si iz riznice svoje mudrosti odredio tri hijerarhije anđela i postavio ih na nebu u čudesnome redu, koji si prekrasno rasporedio dijelove svemira, ti, kažem, koji se zoveš istinsko vrelo svjetla i mudrosti i uzvišen izvor, udostoji se uputiti zraku svoje jasnosti u tamu moga uma uklanjajući od mene dvostruki mrak u kojemu sam rođen, mrak i grijeha i neznanja. Ti koji jezik nejačadi činiš rječitim, pouči moj jezik i položi na moja usta milost svoga blagoslova. Daj mi oštroumnost u shvaćanju, trajnost u pamćenju, vještinu i lakoću u učenju, temeljitost u tumačenju i obilnu milost govora. Pripravi početak, upravljaj napretkom i upotpuni završetak, ti koji si pravi Bog i Čovjek, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Izvor: Bitno.net

Molitva za duše u čistilištu (Isus je tu molitvu dao sv. Gertrudi)

M.G. — Thu, 28 Oct 2021 08:27:21 +0000

Gospodin Isusu je s Gertrudom podijelio sljedeću molitvu kojom je obećao osloboditi tisuću duša iz čistilišta svaki put kad se moli:

Vječni Oče, prikazujem Ti Predragocjenu Krv Tvojega Božanskoga Sina Isusa Krista,

zajedno sa svim svetim misama koje se danas slave po čitavome svijetu,

za sve svete duše u čistilištu,

za sve grešnike u svijetu,

za grešnike u Crkvi,

za grešnike u mojoj kući i u mojoj obitelji.

Amen

Nebeski prijatelji

Sveta Gertruda kaže: “Od malena mi je majka govorila kako je važno moliti za duše u čistilištu i naučila me da molim za njih uvijek izgovaram prije spavanja.”

“Naša je kršćanska dužnost pomoći tim dušama koje pate da budu brzo oslobođene”, govorila mi je dodajući: “A kad budu oslobođene, zamisli koliko će biti sretne da će one nas zagovarati kod Boga.”

Možete li to zamisliti? To je kao da imamo vjerne prijatelje na nebu koji neprestano mole za nas, kao i mi za njih. Kakav veliki blagoslov!

Pozivam vas da slijedite primjer svete Gertrude i molite za sve blažene duše u čistilištu. Molitva za njih pokazatelj je naše vjere u Kraljevstvo koje nam je Isus obećao i očitovanje ljubavi prema onima kojima je to najpotrebnije i koji više ne mogu sami ništa učiniti da olakšaju svoje boli.

Molitva za duše u čistilištu gesta je sjedinjenja u zajednici svetih, hodočasničke Crkve na zemlji i Crkve u čistilištu.

Molimo za članove svojih obitelji i prijatelje koji su malo prije nas prošli ovim putem, ali i za sve one duše koje su napuštene u molitvi, kako bi uskoro mogle naći utjehu koju čekaju.

Izvor: HKM

ANĐEO MIRA U FATIMI – govori djeci o uvredama koje trpi Isus u Presvetom sakramentu, traži molitvu naknade i daje im Pričest

M.G. — Tue, 27 Oct 2020 17:25:28 +0000

Prije ukazanja Djevice Marije, u proljeće 1916. godine, Luciji, Jacinti i Francescu ukazao se Anđeo mira i rekao im: «Ne bojte se, ja sam Anđeo mira. Molite sa mnom ». Anđeo je kleknuo na zemlju i čelom dodirnuo zemlju. Tada su ga, obasjana nadnaravnom snagom, djeca oponašala i nakon što je Anđeo ponovio ovu molitvu:

„Moj Bože, vjerujem u Te, klanjam Ti se, ufam se u Te i ljubim Te! Molim te oproštenje za sve one koji ne vjeruju,
ne klanjaju Ti se, ne ufaju se u Te i ne ljube Te”.

Tada je Anđeo nestao. U proljeće 1916. godine, pri trećem ukazanju Anđela, djeca su shvatila da Anđeo, uvijek isti, u lijevoj ruci drži kalež, nad kojim je lebjdela hostija. Nekoliko kapi krvi palo je s Hostije u kalež. Ostavši kalež i hostiju u zraku, Anđeo je došao do djece, spustio se na zemlju, ponavljajući ovu molitvu tri puta:

“Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti: Ponizno Ti se klanjam i prikazujem Ti Predragocijeno Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo Isusa Krista, prisutna u svim svetohraništima svijeta, kao naknadu za sve uvrede, svetogrđa i ravnodušnosti s kojima se On vrijeđa. Po neizmjernim zaslugama Njegova Presvetog Srca i po zagovoru Bezgrješnog Srca Marijina, molim Te za obraćenje siromašnih grešnika”.

Zatim je, ustavši, Anđeo ponovno uzeo kalež i hostiju u ruke, dao svetu Hostiju Luciji, a iz kaleža je dao piti Jacinti i Francescu, koji su ostali na koljenima, dok je govorio: ” Uzmite i pijte Tijelo i krv Isusa Krista, užasno povrijeđeno od nezahvalnih ljudi. Popravite njihove zloće i utješite svoga Boga“. Anđeo se ponovno spustio na zemlju, ponavljajući istu molitvu tri puta s Lucijom, Jacintom i Francescom.

U predgovoru knjige “Pričest na ruku. Povijesni, pravni i pastoralni okviri” – kardinal Robert Sarah, prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, između ostalog piše:

Anđeo mira tada nam je pokazao kako se moramo pričešćivati s Tijelom i Krvlju Isusa Krista.
Nažalost, molitva zadovoljštine koju je Anđeo diktirao djeci nije zastarjela.

A koji su to grijesi za koje bismo trebali Bogu dati zadovoljštinu tj nadoknaditi za grijehe nezahvalnih ljudi? To su profanacije, piše kardinal Sarah, o kojima su neki obraćeni sotonisti dali jezive opise,
nadalje svetogrdne pričesti, primljene u teškom grijehu, a ne u milosti Božjoj
ili pričesti primljene ne ispovijedajući katoličku vjeru… itd.

Kardinal, nadalje, ozbiljno upozorava na proširenu praksu primanja svete Pričesti na ruku što nesumnjivo uključuje veliko raspršivanje fragmenata; Naprotiv, pažnja prema najmanjim mrvicama, briga za pročišćavanjem svetih posuda, ne dodirivanjem Hostije znojnim rukama, postaju ispovijedanje vjere u stvarnu Isusovu Prisutnost, čak i u najmanjim dijelovima posvećene Hostije: ako je to Isus onda nije važno koliko je velik ili mali komad Hostije! Tvar je ista! To je on! Suprotno tome, nepažnja prema fragmentima čini da se dogma izgubi iz vida…

Više na: Kardinal Sarah – Prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata – o pričesti na ruku

Sačuvati MIR DUŠE usred virusa panike i straha. MOLITVA nam nikad nije bila potrebnija. (Monah Arsenije J.)

M.G. — Mon, 13 Apr 2020 20:24:02 +0000

Koliko puta na dan se čuju vijesti koliko je oboljelih, koliko je umrlih…? Je li to baš potrebno toliko naglašavati. Kao da netko namjerno želi pretjerano posijati paniku i strah. “Nismo glupi, shvatili smo da je situacija ozbiljna!”, govori monah Arsenije. Koliko je samo starijih ljudi koji su navikli izići iz svoja četiri zida, a sada ne smiju van i osuđeni su na “zatvor” jer će ih policija uhititi ako iziđu!?” Neki mogu nekako osmisliti taj život, a neki ne mogu. Spasit će se od virusa, a oboljet će im živci, štitnjača… Neki će se i ubiti.

Sotona ima razne načine da pridobije duše. Je li dobro da stari i nemoćni žive u toj stalnoj panici i strahu?

I svećenik može izgubiti volju za molitvom, pa i za životom, ako ne vidi smisla svog svećeničkog zvanja bez vjernika koji ne mogu doći na svetu misu. Jedan nam se svećenik i ubio prije par dana. Samoubojstvo je znamo teški grijeh i nije čin za opravdavanje. Sotonsko je to djelo da uvuče čovjeka u očaj.

Medijska hajka koja se vodi protiv svećenika don Josipa Delaša moguće da ima isti cilj. A ne zaboravimo što je njegov “zločin”: Htio je da se ne ukida Božja zapovijed zato što su ljudske vlasti to naredile. Htio je da na misu mogu doći vjernici, a ne da misa bude “bez nazočnosti vjernika”, jer “ako mogu u sabor, ako mogu u trgovine mogu i u crkvu”… Htio je biti pastir koji se brine i o dušama svog stada, pa je zato htio “i zvučnike staviti vani da čuju oni koji ne mogu ući”… Mislio je da je biskup strašno pogriješio što je donio takvu odluku … ( a osim toga nije jedini koji misli tako!) Ali koga briga za njegove dobre motive?! I novinari navale na vrata crkve gdje se moli nekoliko vjernika, ni sami ne pazeći na propisani razmak, nego čine sve kako bi uvjerili javnost kako don Josip Delaš čini “zločin” protiv općeg dobra. I onda će danima prenositi vijesti kako ih svećenik vjernike “poslao k vragu”, što naravno nije lijepo za čuti, (a pogotovo iz usta svećenika), no… ne budimo brzi u osudi! Zar je teško naljutiti se na novinare. Oni isti koji bi ga oštro osudili zbog jedne beštime i zbog mise s vjernicima (kojih nije niti bilo puno) možda bi bez grižnje savjesti dignuli ruke za pobačaj. Što njih briga i za Božji zakon i za to da je jedan svećenik manje?! Ako nije podoban mediji će nastojati činiti sve da ga zgaze. I hoće li biti dovoljno jak? Hoće li imati volje za molitvu? Hoće li imati ikog da ga podrži u vjeri? Danas je to don Josip Delaš, a sutra? Koga će se sutra uhvatiti?

I mi, koji se držimo vjernicima, nemojmo misliti da smo dovoljno jaki. Danas možda imamo vjere, ali tko nam garantira da će tako biti i sutra?

Zato, ne sudimo prebrzo… i pazimo na svoje bližnje, ne samo da se ne zaraze od virusa korone, nego i od virusa straha, panike, očaja, malodušnosti…

O toj situaciji govori dobro i pravoslavni monah Arsenije. Evo što poručuje ZA MIR – u ovo vrijeme panike.

O trenutnoj situaciji: Panika ili spokoj

Budući da smo posljednjih tjedana bili izloženi ogromnom informacijskom pritisku beskrajno je važno da ne progutamo uznemirujuće vijesti i obavijesti iz raznih medija, već da ostanemo mirni, oprezni, trijezni i molitveni.

Istraživaje iz sata u sat, koliko ih je još oboljelo, koliko ih je umrlo, i slično, ne donosi nam nikakvu korist, već samo dodatno uznemirava napetu psihu svejedno. Naravno da znamo da je stanje ozbiljno – i to nam je dovoljno!

Obratimo pozornost na sljedeće retke koji nam mogu pomoći da prođemo kroz ovu kugu i kao pobjednici.

Čovjek je trojedino biće, simboličnim stasom našeg božanskog – Svetog Trojstva – i sastoji se od tijela, duše i duha. Tijelo je u svijetu, duša u tijelu, a duh u duši. Sve je neraskidivo povezano i međuovisno. Ako je jedan od ovih elemenata u poremećaju, postoji ukupna neslaganja – opasna disharmonija.

Čovjekova duša je energetski centar i životni pokretač sastava tijela. Da bi organizam funkcionirao dobro i zdravo – duša mora biti dobra i zdrava. Ljudski duh je najčistiji dio duše, oko duše, duše. Duh hrani i energiji dušu. A da bi naš duh bio zdrav i čist, mora biti u kontaktu sa Duhom Svetim, koji dolazi od Stvoritelja svemira, Boga Oca.
Ljudski duh prima svjetlo, milost, moć i život, a zatim ga prenosi duši. Kada je duša ispunjena zdravim duhom, ona skladno i pravovremeno prenosi životne impulse na cijelo tijelo, što postaje zdravo jer se ispunjavaju zdravstveni uvjeti.
Duša prvenstveno brine o tri sustava, autonomnom živčanom sustavu, endokrinu i imunološkom. Kada su funkcionalni onda drugi sustavi ljudskog organizma djeluju skladno, a to su karprobavni, probavni, dišni, urogenitalni i drugi, a na kraju, a možda i na prvom mjestu – središnji živčani sustav, sa našom sviješću kao krunom.

Kada je čovjek pod stresom, u strahu i panici, duh slabi, pomrači i gubi svoju umiješanost u Duha Svetoga. Drugim riječima: on gubi volju za molitvu, liturgiju i pričest, …

Pomračeni ljudski duh više ne može osvjetljavati dušu i ne vidi, plovi i nije u stanju održavati organizam tijela u harmoniji i zdravlju.
Među prvim imunološkim sustavom pati, antitijela su dezorijentirana, strani mikroorganizmi, bakterije i virusi ulaze slobodno, razmnožavaju se, počinju puštati svoje izlučivanje, koje su otrovne, tj. otrovne i štetne, a čovjek se razboli, a ponekad umre.

Čujemo kako liječnik kaže pacijentu da ne smije biti ljut jer tjeskoba ubija. Međutim, uglavnom se završava na tome, odnosno nema upute kako se ne brinuti (! ). Ponekad dobijemo neki savjet, da budemo više u prirodi, da se zdravo hranimo, da izbjegnemo stresne situacije… ali sve je to proizvoljno i nedovoljno.

Glavni i jedini način očuvanja mira i čvrstoće duha je sudjelovanje u aktivnom vjerničkom životu (…) ispovijed… post… liturgija… pričest…

Imati svoju dnevnu, po mogućnosti, jutarnju i večernju molitvu, gdje je glavni Novi zavjet, psalmi, molitvenik…

Kada čovjek uvede ovu duhovnu praksu u svoj život, duh, dušu i tijelo, sa svim svojim sustavima oni su zdravi!

Pogotovo tijekom ovih teških razdoblja, poput bolesti, gladi, ratova, prirodnih kataklizma… moramo se brinuti za naše duhovno stanje! Naša molitva tada mora biti jača nego ikad, tj. trebali bismo se moliti što češće, praktično, kontinuirano.

(poznata kratka, strelovita pravoslavna molitva koja se ponavlja, uzastopno…): “ Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešnom…”

Naša molitva tada mora biti jača nego ikad, tj. trebali bismo se moliti što češće, praktično, kontinuirano.

Tako će naš um i duša biti zaštićeni od uznemirenosti, straha i panike i imunološkog sustava automatski će postati zdrav i dobro organiziran i antitijela će reagirati kao munje na svakog uljeza – virus, bakterije, maligne stanice… te kao i obučena vojska će likvidirati svakog neprijatelja na vrijeme!

Radujmo se jer prisustvujemo još jednom povijesnom ispitu Božjem i očistimo naše grijehe.

I Bog zna što radi!

Izvor 1: Monah Arsenije, facebook

Izvor 2: na youtube kanalu

Večernja molitva & ISPIT SAVJESTI

M.G. — Mon, 11 Mar 2019 19:49:01 +0000

U Katoličkoj tradiciji svećenika i redovnika, (također i laika koji mole Večernju molitvu) predviđa se pauza za ispit savjesti o proteklom danu. Svrha toga je da se baci pogled unatrag i vidi gdje smo danas pogriješili da bi sutra mogli biti bolji.

Evo nekoliko smjernica od pomoći.

1) Slijediti Isusa – Jesam li danas bio/bila Isusov nasljedovatelj? Kako smo ga nasljedovali u svom osobnom pozivu (kao biskup, svećenik, neoženjen, oženjen, majka, otac, dijete, učitelj, doktor, poslovan čovjek i dr.) Jesam li na neki način bio uzrokom sablazni nekom tko zna da sam katolik?

2) Korištenje vremena – Kako sam danas potrošio/potrošila vrijeme: dobro, disciplinirano, ili pak uzalud. Je li to vrijeme potrošeno na TV, gledanje utakmica, online, facebook, igranje igrica…

3) Božja volja – U kojem području života sam danas nastojo/nastojala vršiti ili nisam… ?

4) Djelotvorna ljubav. Jesam li volio/voljela Boga danas iznad svega? Kakav/kakva sam bio/bila prema svojoj obitelji, kolegama, siromasima? Jesam li danas bio/bila nestrpljiv-a?

5) Molitva – Jesam li danas izmolio/izmolila svoje molitve? Jesam li ih samo na brzinu izmolio/izmolila? Jesam li na svetoj misi sudjelovao/la sa velikom pobožnošću? Jesam li molio/molila na prikladnu mjestu? Jesam li dopuštao/la da nešto u molitvi ometa?

6) Strah – Jesam li danas imao/imala strah Božji da ga ne uvrijedim neposluhom? Jesam li se danas bojao/la prakticirati svoju vjeru iz straha od drugih ljudi? Dopuštam li da strah sputava u onom što me Bog zove da učinim sa svojim životom? Da li strah, na bilo koji način, utječe na moj život?

7) Tijelo – Jesam li danas uzimao/la zdravu hranu? Jesam li uzeo/uzela dovoljno vremena za odmor? Jesam li bio lijen/a? Jesam li čuvao/la čistoću pogleda? Pazim li na čedno odijevanje ili druge navodim na grijeh?

8) Jezik – Jesam li danas ogovarao/ogovarala? Jesam li upuštao/la u beskorisna ćaskanja? Jesam li nekom dao/la loš savjet? Jesam li upotrijebio dar svog jezika da dijelim svoju vjeru u Isusa s drugima? Jesam li govorio/la loše riječi?

9) Povjerenje – Živim život imajući povjerenja da je Bog sa mnom i da će me zaštititi?Jesam li prekomjerno zabrinut/a za svoje zdravlje, financije, obitelj, posao?

10) Zahvalnost – Jesam li danas bio/bila zahvalan/zahvalna za svoju katoličku vjeru, svoj život, obitelj, prijatelje, kuću, posao, odjeću, prijevoz, zdravlje i hranu?

Izvor: traditionalcatholicpriest.com

Poučna priča – pustinjaci koji su znali samo jednu molitvu

M.G. — Fri, 19 Oct 2018 06:25:30 +0000

Bila jednom neka tri pustinjaka. Znali su da je Bog Presveto Trojstvo i molili su se:

“Ti si tri, mi smo tri – smiluj nam se!” Nisu znali čitati i nisu znali ništa drugo moliti nego samo tu jednu molitvu.

Javili to biskupu/patrijarhu pa on ode s lađicom podsjetiti pustinjake. …

Učio ih je Oče naš…

Kad je odlazio od njih… evo njih trojice trče po moru (!!!) vičući: “Oče, zaboravili smo molitvu… nauči nas moliti…!”

A on im reče kako on zna mnogo molitava napamet ali da nikada nije hodao po moru…

Stoga neka samo nastave moliti onako kako su molili do tada…

Molitva je razgovor, ali malo je pravih i iskrenih razgovora

M.G. — Wed, 11 Oct 2017 19:38:55 +0000

(…) Na sve strane čujemo kako je glavni problem današnjeg svijeta činjenica da ljudi ne mole ili ne mole dovoljno i to je istina. Ali nije dovoljno reći da trebamo moliti i da trebao ohrabriti druge da čine isto. Mi također trebamo znati što molitva stvarno znači. Jer, u suprotnom može se dogoditi da iako nismo napustili molitvu da tako malo od molitve profitiramo tj. da ne profitiramo onako kako bi smo mogli. Ništa nije tako profitabilno za ljudsko biće kao što je angažman oko molitve.

Molitva je razgovor s nevidljivim Božjim svijetom, anđelima i svetima. Što je razgovor sa bilo kim? Ili s drugog gledišta – Što mi radimo kada uključimo nekog u razgovor? Radimo nekoliko stvari.

Prvo. Počinjemo razgovarati s nekim kad postanemo svjesni te druge osobe. Svjesnost je, dakle, prvi uvjet za razgovor. Pretpostavimo da samo govorim glasno za sebe, a da ne shvaćam da me čuje. Je li to razgovor? Pa ne. Zašto ne? Zato što nema svijeti o prisutnosti druge osobe. Zapravo, vjerojatno većina ljudi provodi veći dio svoga sata buđenja svjesni samo svoje prisutnosti i ničije druge. Dok pravi razgovor uvijek je dijalog, u svijesti o nečijoj prisutnosti osim moje. I tako mnogi ljudi prolaze kroz život, bojim se, samo slabo svjesni prisutnosti bilo koga drugog osim svoje. Zato su ljudi egocentrični, čak i kad su očito u razgovoru glasno s nekim drugim, najčešće zapravo razgovaraju sa sobom. Pravi razgovor započinje kada postanem svjestan drugog, s naglaskom na drugog, a ne samo na sebe.

Drugo. Osim što sam svjestan prisutnosti drugog razgovor znači da želim podijeliti s tom drugom osobom nešto od onoga što imam. Želim dati nešto od sebe, od onog što imam u sebi, dio sebe dati toj osobi. Postoje misli u mojoj glavi, postoje osjećaji u mom srcu, postoje želje u mojoj duši, i to je nešto što ne želim zadržati samo za sebe. Zato, ulazim u razgovor jer želim to podijeliti. Onda je nekako logično da ne bi trebo započeti razgovor osim ako imam nešto dati drugom, pretpostavljajući da ta osoba to još nema. Zato je i najveći čin ljubavi između ljudskih bića razgovor, pod uvjetom da je razgovor pravi, a ne da je lažan.

Treće. Razgovor uključuje mnogo više nego se u početku misli. I pokret mog tijela je takav da sam okrenut prema onom s kim razgovaram. To je samo vanjski simbol onog što bi trebao činiti unutar sebe. Ali, kao što znamo, sasvim je moguće fizički biti okrenut prema nekom, a zapravo bez razgovora. Ne postoji razgovor vrijedan tog naziva, ako nisam stvarno okrenut drugoj osobi. Pravi, iskreni razgovor, duboki, istinski, razgovor je rijeđi nego što mislimo. Često, vjerujem samo upotrebljavamo ljude kao zvučne ploče za slušanje vlastitoga glasa. Jednostavno nam pomažu da se saslušamo. Pravi razgovor ima elemenat samoodricanja, samopregaranja, gdje se okrećem od valstitih preokupacija, valstitih misli i želja, prema nekom drugom.

Četvrto. Koja je svrha mog razgovora s nekim? Svrha bi trebala biti komunikacija. Moja namjera bi trebala biti da premostiti jaz koji me odvaja od druge osobe tako da se ujedinim s drugom osobom, u jednoj riječi, da komuniciram preko prenošenja nečeg od mene da postane dio onog drugog s kim razgovaram. Mi tako postajemo ujedinjeni dijeljenjem vlastitog duha s drugom osobom. Naš je Spasitelj cijelo vrijeme izražavao duboki smisao razgovora kao komunikacije kada je rekao apostolima kako mu više nisu stranci nego prijatelji. (usp. Iv 15,15). Zašto? “Jer sam podijelio s vama nešto što je bilo u meni. Rekao sam ono što je do sad bilo samo u mojim mislima. Postali smo ujedinjeni jer je sada dio mene postao dio vas. Ujedninjeni smo jer prije nego sam ovo podijelio s vama to je bilo samo dio mene.” I da bi naglasio važnost onoga što je činio (svojim riječima) govori da je najprije Otac bio taj koji je bio u razgovoru sa Sinom, Otac sa sinom dijeli od svoje punine, kako bi sada Sin mogao dijeliti od te punine s drugima koji bi postali njegova djeca jer bi primali od onoga što je prije pripadalo samo Presvetom Trojstvu. “Vi pripadate meni” (još uvijek Isus u parafrazi) “I ja pripadam vama jer imamo zajedničke tajne skrivene u Bogu za svu vječnost.” Mogli bismo s poštovanjem re-definirati Trojstvo kao vječan, beskonačan razgovor među Trima osobama koje sačinjavaju božanstvo.

Peto. Svaki razgovor, na ovaj ili onaj način, iziskiva odgovor od onoga kojem govorim. Razgovor je ne samo govoriti nekom nego govoriti s nekim. Ako ta osoba ništa ne govori meni onda ja mogu održati govor, mogu davati obavijesti, ali jedva da se to može nazvati nekim razgovorom. Način na koji druga osoba reagira je nešto bitno. Može to biti samo osmijeh, ovisno o tome što kažem, može biti da se samo namršti. Može to biti samo povremena riječ ili dvije, može biti samo da, sa različitim nijansama. Znate naravno da postoji pedeset različitih načina da se kaže da. Nije važno što ja kažem toj osobi to mora izazvati neku reakciju, da mi kaže nešto, inače nismo u razgovoru. Potrebno je barem dvoje da bude razgovor, čak iako jedna osoba uglavnom govori, a druga ponajviše sluša. Treba također dodati, samo za zapis, kad govorim javno, osim ako gledam u skriptu, uglavnom gledam prema publici. Želim biti siguran da smo u razgovoru. …

više na: o. Hardon S.J.