– „Kako bismo mogli zanemariti ovu situaciju? Ovo se mora adresirati“, rekao je Strickland, kritizirajući Fr. Jamesa Martina koji je ponovno bio uključen.” Unatoč jasnoći njegova upozorenja, nitko od nazočnih nije odgovorio, ignoriran je, i sjednica je nastavljena bez osvrta na to pitanje. (Catholic Herald). Biskupska konferencija je imala očito važnijeg posla: ragovor o migrantima.

Prije ukazanja Djevice Marije, u proljeće 1916. godine, Luciji, Jacinti i Francescu ukazao se Anđeo mira i rekao im: «Ne bojte se, ja sam Anđeo mira. Molite sa mnom ». Anđeo je kleknuo na zemlju i čelom dodirnuo zemlju. Tada su ga, obasjana nadnaravnom snagom, djeca oponašala i nakon što je Anđeo ponovio ovu molitvu:

„Moj Bože, vjerujem u Te, klanjam Ti se, ufam se u Te i ljubim Te! Molim te oproštenje za sve one koji ne vjeruju,
ne klanjaju Ti se, ne ufaju se u Te i ne ljube Te”.  

Tada je Anđeo nestao. U proljeće 1916. godine, pri trećem ukazanju Anđela, djeca su shvatila da Anđeo, uvijek isti, u lijevoj ruci drži kalež, nad kojim je lebjdela hostija. Nekoliko kapi krvi palo je s Hostije u kalež. Ostavši kalež i hostiju u zraku, Anđeo je došao do djece, spustio se na zemlju, ponavljajući ovu molitvu tri puta:

“Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti: Ponizno Ti se klanjam i prikazujem Ti Predragocijeno Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo Isusa Krista, prisutna u svim svetohraništima svijeta, kao naknadu za sve uvrede, svetogrđa i ravnodušnosti s kojima se On vrijeđa. Po neizmjernim zaslugama Njegova Presvetog Srca i po zagovoru Bezgrješnog Srca Marijina, molim Te za obraćenje siromašnih grešnika”.

Zatim je, ustavši, Anđeo ponovno uzeo kalež i hostiju u ruke, dao svetu Hostiju Luciji, a iz kaleža je dao piti Jacinti i Francescu, koji su ostali na koljenima, dok je govorio: ” Uzmite i pijte Tijelo i krv Isusa Krista, užasno povrijeđeno od nezahvalnih ljudi. Popravite njihove zloće i utješite svoga Boga“.  Anđeo se ponovno spustio na zemlju, ponavljajući istu molitvu tri puta s Lucijom, Jacintom i Francescom.

U predgovoru knjige “Pričest na ruku. Povijesni, pravni i pastoralni okviri” – kardinal Robert Sarah, prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, između ostalog piše:

Anđeo mira tada nam je pokazao kako se moramo pričešćivati s Tijelom i Krvlju Isusa Krista.
Nažalost, molitva zadovoljštine koju je Anđeo diktirao djeci nije zastarjela.

A koji su to grijesi za koje bismo trebali Bogu dati zadovoljštinu tj nadoknaditi za grijehe nezahvalnih ljudi? To su profanacije, piše kardinal Sarah, o kojima su neki obraćeni sotonisti dali jezive opise,
nadalje svetogrdne pričesti, primljene u teškom grijehu, a ne u milosti Božjoj
ili pričesti primljene ne ispovijedajući katoličku vjeru… itd. 

Kardinal, nadalje, ozbiljno upozorava na proširenu praksu primanja svete Pričesti na ruku što nesumnjivo uključuje veliko raspršivanje fragmenata; Naprotiv, pažnja prema najmanjim mrvicama, briga za pročišćavanjem svetih posuda, ne dodirivanjem Hostije znojnim rukama, postaju ispovijedanje vjere u stvarnu Isusovu Prisutnost, čak i u najmanjim dijelovima posvećene Hostije: ako je to Isus onda nije važno koliko je velik ili mali komad Hostije! Tvar je ista! To je on! Suprotno tome, nepažnja prema fragmentima čini da se dogma izgubi iz vida…

Više na: Kardinal Sarah – Prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata – o pričesti na ruku

NEBESA, ODOZGO ROSITE

Gregorijanski koral

Ne srdi se, Gospodine, ne spominji se krivnje dovijeka.
Evo, opustošen je grad Svetoga, Sion postade pustinjom:
Jeruzalem je napušten, kuća svetosti tvoje i slave tvoje,
gdje su te hvalili oci naši.
Sagriješismo i kao čovjek gubav postadosmo,
i popadosmo svi mi kao lišće,
i opačine naše kao vjetar odnesoše nas,
sakrio si lice svoje od nas, i bacio si nas u ruke
opačina naših.
Pogledaj, Gospodine, nevolju naroda svoga i pošalji
koga imaš poslati; pošalji Jaganjca, gospodara zemlje,
od stijene pustinjske gore kćeri Sionske, da on digne
jaram ropstva našega.
Utješi se, utješi se narode moj, brzo dolazi spasenje tvoje;
zašto se žalošću izjedaš, jer ti se bol obnavlja?
Spasit ću te, nemoj se bojati, jer sam ja Gospodin Bog tvoj,
Sveti Izraelov, tvoj Otkupitelj.

Protestanti koji žele primiti svetu pričest trebaju postati katolici, rekao je kardinal Francis Arinze (85) za Catholic News Service (23. svibnja): “Dođite, budite primljeni u Crkvu, a zatim možete primati svetu pričest sedam puta tjedno. Inače ne”.

Arinze je istaknuo da je sveta pričest isključivo za katolike u stanju milosti, a ne nešto što se dijeli među prijateljima poput piva ili kolača: “Nakon mise možete otići do blagovaonice i popiti šalicu čaja, pa čak i čašu piva i malo kolača. To je u redu. Ali misa nije takva”.

gloria TV

Kako su kršćanski i katolički blagdani poganizirani?  

Halloween karakterizira fenomen koji je postao sve češći u anglosaksonskom svijetu. To je fenomen kršćanskih i katoličkih blagdana gdje proslave postaju poganizirane. Dva najznačajnija su svakako Božić i Uskrs.

Božićna drvca i Djed Mraz postala su dva popularna simbola onoga što bi trebalo biti blagdan rođenja Isusa Krista. Uskrs je povezan s kunićima i novim darovima za proljeće.

Od početka televizije od 1941 god. organizirana televizija u našoj zemlji (SAD) od otprilike 1980 dakle 14 godina sve uskrsne emisije su bile isključivo o poganskim i nekršćanskim događajima ili simbolima. Konačno, putem organiziranog napora i pritiska bojkota tih postaja konačno su se srušili i počeli dobivati malo razmišljanja o značenju Uskrsa. Četrdeset godina mrtve tišine na televiziji u Čikagu o pravom smislu uskrsne nedjelje.

Prosvjed protiv Katoličke Crkve

Halloween, iako nije poznat kao takav, zapravo je još zloglasniji. Halloween simbolizira ono što se nekada dogodilo katoličkim zemljama, u velikoj mjeri zahvaljujući usponu anti-katoličkog protestantizma u šesnaestom stoljeću i bez obzira na značenje koje povezujete s protestantizmom, pazite da ne zaboravite da povijesno protestantizam – proizlazi iz prosvjeda protiv Katoličke Crkve.

To je ono što povijesno znači protestantizam: prosvjed protiv Katoličke Crkve i njezinih učenja!

Vigilija Svih Svetih – Rođendan protestantizma.

Rođendan protestantizma je 31. listopada, 1517, dakle vigilija, uočnica svetkovine Svih Svetih. Na taj dan Martin Luther je pribio svojih 95 teza, kako ih nazvao, na vrata dvorca u Wittenbergu, u Njemačkoj.

Među tim tezama, Luther je zanijekao Crkvi pravo da daje odriješenje od grijeha, u ime Isusa Krista. Tri godine kasnije Luter je bio osuđen od strane pape Lea X kao heretik.

I prije Lutherove smrti 1546 god. negdje oko trećine Europe je otpalo iz Katoličke Crkve.

I sve je to započelo na Halloween, listopad 31., 1517. (!!!)

… Poučavao sam (govori o. John A. Hardon) na šest  protestantskih sjemeništa uključujući Lutheransku školu teologije, kroz sedam godina. Nisam niti na trenutak pravio kompromis s katolicizmom. Pomislili bi ste da će me protestanti nakon tri dana fizički izbaciti vani. (O, volim protestante!) Moja majka udovica, uzela je dvije djevojke pomoćnice koje su živjele kod nas dok sam ja napunio šesnaest godina. Bile su luteranske vjeroispovijesti. Tako sam čuo za Martina Luthera još kad sam imao tri godine. Siguran sam da su one djevojke Suzana i Judita, bile jedine od lutherana u Americi koje nisu jele meso petkom(!)…

U povijesti svijeta je Vigilija Svih Svetih je rođendan protestantizma.

Katoličanstvo jezika.

Kad sam govorio sestrama Misionarkama ljubavi – pitao sam ih koliko njih ima kojima je engleski materinji jezik – skoro da nije bilo nijedne. Pitao sam: Koliko vas kod kuće nije pričalo engleski? Skoro sve su digle ruku. I ja sam digao ruku. Ja nikad kod kuće nisam pričao engleski. Nikad. Onda sam im rekao: “Sestre, kao što sam rekao Majci Terezi više od jednog puta, među vašim dužnostima, jer engleski je službeni jezik vaše zajednice, – jedna od vaših dužnosti je da učinite taj jezik – katoličkim. One su sada u stotine zemalja. Sestre iz Tanzanije, iz Zambije, iz zemalja kojima ne možete ni izreći ime, ali morale su naučiti engleski jezik. Ako ne mogu naučiti engleski – onda nemaju poziv za tu zajednicu. Katolicizirajte taj jezik! Engleski jezik je ne samo naj ne katoličkiji, engleski je je i najviše anti-katolički jezik u ljudskoj povijesti. Čujete li me? Engleski jezik je jezik koji je naj-anti katoličkiji u povijesti.

Engleska književnost, biblioteke od tisuća knjiga, napisane su od strane onih koji ne samo da nisu dijelili katoličku vjeru nego su odgojeni i to uglavnom još od djetinjstva u atmosferi koja je blago rečeno neprijateljski raspoložena prema Katoličkoj Crkvi.

Svetkovina Svih svetih i 1.1. i sukladno tomu vigilija te velike svetkovine je 31. listopada. Ima već petnaest stotina godina kako je ta vigilija postala dan zabave i zločestih trikova, varanja. Nije slučajno da su sljedbenici Martina Luthera ispustili svetkovinu Svih Svetih, nego su od samog početka zanijekali štovanje svetaca i nazvali ga praznovjerjem. Čašćenje svetaca  je za protestante hereza.

Logično, onda da je Vigilija uoči svih svetih postala noć ismijavanja štovanja svetaca i zazivanja njihovog zagovora kod Boga, na nebu. “Ne postoje sveci u nebu” – to je temeljni princip obojice: i Luthera i Johna Calvina.

Moj plan: ući u trag slavlju Hellowena. …  pratiti povijest Halloween-a prije zore kršćanstva, a to je nastavak praksa gdje kršćanstvo nije imalo čvrstih korjena te je ponovo oživjelo u obliku poganskog folklora gdje je katoličko kršćanstvo oslabljeno ili potisnuto političkom moću: i nešto odgovornosti katolika u engleskim govornim područjima gdje se Halloweenu pokušalo vratiti kršćansko značenje.

Riječ Halloween napisana sa sva “e” i sa dva “l”. Doslovno bi to bilo “all hallows even“. Drugim riječima, u starom engleskom jeziku “hallow” znači “svi sveti” a riječ “een” je kratica za večer (prije) tj. even-ing. U vjerskom kontkestu to je vigilija uoči svih svetih, svetkovine koja se slavi od strane rimokatolika i hvala Bogu od anglikanaca. Spomenimo papu Grgura III. On je odredio ovaj datum za slavlje kad je posvetio kapelu u bazilici sv. Petra i njegova nasljednika, a zatim proširio svetkovinu na cijelu Crkvu.

Studenti folklora vjeruju da nekršćanski običaji Halloweena predhode počecima kršćanstva i da su povezani sa rimskim festivalom žetve, Pomona u Rimskom carstvu, druidizma u Njemačkoj, u Škotskoj i Irskoj također prije zore kršćanstva. Ovi utjecaji kako nam govore znanstvenici završavaju sa korištenjem orašastih plodova i jabuka kao tradicionalnog voća, te od figura vještica, crnih mačaka, kostura, koji se povezuju s poganima prije Krista.

Antičke prakse Halloweena obnovljene.

Čujte ovo. U latinskim zemljama večer 31. listopada je promatran samo kao religijski događaj. Ali u Velikoj Britaniji – tamo je započeo, a onda se uvezao u Irsku i SAD drevni Halloween poganski običaj su obnovljeni pod kršćanskim praksama.

Dokaz da Halloween odražava utjecaj iz dva prije spomenuta izvora (božice Pomone i druidizma) vidljivo je u činjenici da je katolicizam potisnut od strane Henrika VIII i njegovih nasljednika i zapamtite potisnuto progonstvom. Što s dogodilo? Nešto skrivenog poganstva među ljudima prije zore kršćanstva izbilo je na površinu. Npr. vjera da duhovi pokojnika posjećuju rodbinu u potrazi za toplinom i veseljem kad nastupi zima. To je također razdoblje kad se priprema hrana za zimnicu.

Kristijanizirane poganske prakse.

(…) Tijekom stoljeća Crkva je je učinila napor koji je opisan u knjizi sv. Oca (u uvodu ovog govora spomenutoj: “Prijeći prag nade“) Crkva je zadržala datume određenih blagdana i svečanosti. Npr. glavni blagdan koji je bio posvećen Bogu sunca bilo je nešto što je Crkva prihvatila za ime Dana Gospodnjeg “Sun-day”. Krivo bi bilo reći da je Crkva gradila na tim festivalima, nego je polako pokrštavala ne samo blagdane nego i značenje koje stoji iza blagdana. To je vrlo važno. I imajte to na umu kad čitate knjigu (“Prijeći prag nade”).

Najvažnija žetva koju Bog želi su  – duše.

Pod Božjim vodstvom Crkva nastoji radije nego da pogazi ili potisne ili izbriše što je dobro među ljudima radije da jednom kad se ljudi obrate – graditi na onom što je dobro, i da da ljudima kao što je ovdje slučaj sigurno je kraj listopada i početak studenog vrijeme žetve gradeći na tom zadržati sjećanje na zahvalnost Bogu za dobro koje je učinio.

I naravno koja je najvažnija žetva? To bi ispunilo moj dan ako mi netko odgovori na ovo pitanje  – koja je najvažnija žetva u Božjim očima? Najvažnija žetva koju Bog želi jesu – duše. Duše! Duše koje slavimo na dan Svih svetih, kako nas Crkva uči tijekom stoljeća, nisu samo kanonizirani sveci nego svi oni koji su dosegli Nebo. … Dan nakon toga spominjemo se siromašnih duša koje još uvijek trpe u čistilištu i to je najuzvišenija žetva kojoj Crkva želi da prisustvujemo.

Nisu svi biskupi osudili Arija.

Npr. 325. god. na prvom općem crkvenom koncilu Arije je osuđen jer je zanijekao Isusovo božanstvo. Nisu svi prisutni biskupi osudili Arija. Broj ne znamo sigurno. Nisu većina, ali značajna manjina se vratila s koncila u svoje biskupije na strani Arija koji je nijekao Kristovo božanstvo (!) I gotovo bez iznimke bili su sa sjevera što mi sada zovemo anglo-saksonskim zemljama. Čujete li? Vrijeme: 325. god. (!!!)

Anglosaksonska kultura je duboko de katolicizirana.

Nije slučajno u godinama poučavanja teologije, kako sam istaknuo ne samo u prošlim naraštajima, već i kroz stoljeća, najrazornija krivovjerja dolaze iz tih zemalja. I žao mi je što moram to reći ali tu ne isključujem ni Irsku. Kad Irci postanu heretici postanu militantni. Do kraja srednjeg vijeka proslava Svih svetih ili popularno Halloween (Noć vještica) čak i samim korištenjem te riječi u vjerskom kontekstu vrijeđa ime (svetkovine) što pokazuje koliko je duboko anglosaksonska kultura de katolicizirana.

Samo je jedna reformacija  – reformacija katoličke Crkve.

Krajem srednjeg vijeka, slavlje Svih svetih je bio dio godišnjeg kalendara rimokatoličke Crkve. Tada je došao protestantizam i njegovi simpatizeri su taj pokret nazvali – reformacijom. Nikada – osim ako niste odgovorni za ono što govorite – nikad ne upotrebljavajte tu riječ “reformacija” kad govorite o protestantizmu. Nikad. Postojala je samo jedna reformacija i to je bila reformacija Katoličke Crkve. Ali vidite kako su i same te riječi prodrle u naš engleski riječnik.

Engleski jezik nije baš prikladan za katolicizam.

Kao što sam već rekao, više nego jednom, … nakon 15 godina poučavanja teologije na latinskom mojoj subraći isusovcima i studentima moji pretpostavljeni su mi rekli da dođem ovog rujna predavati teologiju na engleskom. “Jest li sigurni?” To je bila za me najveća pokora. A razlog za to nije subjektivan. Engleski jezik jednostavno nije “vozilo” za katolicizam. Čujete li me. Jednostavno nije. (… ) Nakon tzv. reformacije protestanti su odbacili ovu svetkovinu svetih i vigilije zajedno sa drugim važnim blagdanima kao što su Božić i Uskrs. Gdje se Božić vratio kao blagdan – to je samo zbog Katoličke Crkve.

Jedna i najvažnija činjenica u modernoj povijesti.

Jednom je njemački politički vođa Bismar bio upitan što on misli koja je najvažnija činjenica moderne povijesti? Jedna najvažnija činjenica moderne povijesti, bez oklijevanja, najvažnija činjenica suvremene povijesti je da – Engleska i SAD govore istim jezikom. Mi mislimo da smo slobodni od Engleza! O ne. Ideološki smo pod kontrolom. Znam svaki slog koji govorim. Kako dobro to znam.

Halloween – povratak nekvalificiranog poganizma.

Imigranti iz Velike Britanije, i naravno kad govorimo o Velikoj Britaniji ne mislim samo na Englesku… Jednom sam morao ostati u Londonu preko noći. Promatrao sam oko sebe koliko  ljudi od njih deset govori dobro engleski. Moj izračun je od deset – tri. Sedamdeset posto anglikanskih ljudi više nije britanski: tu su sve vrste drugih zemalja, ali to više nije Engleska. Većina engleskog govornog područja nema pojma što se događa. 90%  knjiga objavljenih na engleskom jeziku sigurno nije katolička. Drugim riječima, donešene su poganske prakse koje su bile u modi prije Krista, posebno u SAD-u. U posljednjim desetljećima 19.og st. neki napor u SAD-u je napravljen da se kontroliraju počinjene zloće jer su neke (ako ne i većina) postajale mali kriminal. U nekim gradovima previše oduševljeni slavljenici su pravili velike štete osobito onima koji im se nisu sviđali. Zaključak je da je Halloween povratak nekvalificiranog poganstva u kulturama u kojima je protestantizam dekatolicizirao naciju i uklonio jedan od najčešćih znakova autentičnog katoličkog mentaliteta, konkretno, slavlja Svih Svetih.

***********************

Naša odgovornost.

Zaključak o ovomu je: Naša odgovornost. Halloween je postao tako ugrađen u našu nacionalnu kulturu da se jednostavno uzima zdravo za gotovo. Skoro da nikom ni ne smeta ovaj povratak poganskih običaja u nekad kršćansku naciju. Naša odgovornost je da učinimo što god možemo da obnovimo taj blagdan – i da mu vratimo mjesto koje mu pripada u kalendaru katoličke Crkve. Kako? Tako da poznajemo svece. John  Calvin (začetnik jednog ogranka protestatnizma, nakon Lutera) je napisao: “Nema svetaca! Nema svetaca!” Zazivati svece je prema protestantima – bogohuljenje.

Upoznajite svece i promovirajte njihove spise.

Naša je katolička odgovornost da upoznamo svece u koje vjerujemo, čak i ako se radi o jednoj maloj knjizi sveca ili svetaca iz kalendarske godine. Znajte svece. Promovirajte njihovo učenje. Ima opsežnih pisanja. Objavljujte život svetaca. Ovo nije pretjerivanje. Prije mog ređenja, kad nije još bilo kopiranja, imao sam ručno napisanih oko 5000 kartica citata svetaca.

Trebamo svece! 

Prihvatite svece. Ovo je jedan od razloga zašto Crkva kanonizira svece: jedan je da nas napogrešivo uvjeri da su kanonizirani sveci u nebu, a drugo da učimo kako su sveci živjeli i razmišljali te da nasljedujemo njihov primjer, njihove kreposti.

Ima četrdeset godina kad sam pročitao da se sv. Alfons Liguori zavjetovao da nikada neće gubiti ni trenutak vremena (!) i to  je promjenilo moj život.

Mi trebamo svece. Poznavati ih. Promovirati ih. Objavljivati njihove životopise. Upotrijebiti medije da bismo učinili svece poznatima kako bi učinili da ih se zaziva i nasljeduje. A vi majke i očevi sve što vam mogu reći je da je moja majka uspjela završiti prvih pet razreda gimnazije u Europi. Pitao sam druge pa pitam i vas – jesu li svi obrazovani ljudi inteligentni? Da ili ne. Jesu li? Nisu. Ima tako puno glupih, a doktori su znanosti (snimate li?… ) Sljedeće pitanje. Ako svi obrazovani ljudi nisu inteligentni – jesu li svi inteligentni ljudi obrazovani? Ne. I stanje obrazovanja u našoj zemlji je… tako…

Memorirajte rečenice svetaca. Memoriranje Biblije. Povratak svetaca.

Nisam ovo planirao ali evo – do našeg sljedećeg susreta… pronađite tri citata svetaca i pokušajte ih zapamtiti.

Memorirajte što više teksta iz Biblije i pisanja svetaca. Tijekom godina poučavanja svećenika rekao bih im da nema ništa vrijednije kao memorirati što više Biblije, posebno Novog zavjeta i pisanja svetaca. Mi to trebamo. I posljednja preporuka – Upotrijebite Halloween kako biste vratili SVECE u naše život i našu nacionalnu povijest. Zahvaljujem vam na prilici da govorim o Halloweenu na način na koji treba o tom govoriti. Hvala na pažnji. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Izvor: Izvor: sluga Božji o. Hardon S.J.

U crkvama postoje zloupotrebe euharistije… (pričešćivanje samo ako ćeš se pričestiti na ruku ili samo ako stojiš, ne ako klekneš; služenje mise samo ako ima više vjernika jer je misa shvaćena kao “okupljanje vjernika” a ne kao žrtva – uprisutnjenje Isusove žrtve na Kalvariji; uvođenje ministrantica, itd…itd..)

Važno je prije svega razumjeti što je stvarno euharistija tj. sveta misa. Jako puno ljudi više ne govori o misi kao žrtvi već  o slavlju svete mise. U šesnaestom stoljeću kad su Martin Luter i Jean Kalvin prekinuli sa Katoličkom Crkvom prva stvar koju su učinili bio je da su promijenili riječnik.

Umjesto Misa postaje (u 16. St) liturgija, euharistija, sveta pričest… Drugim riječima gubi se značenje sv. Mise kao žrtve koja, kao što vjerujemo jest, uprisutnjenje Kristove žrtve na Kalvariji. Sveta euharistija koja je u tabernakulu najjednostavnijim riječnikom rečeno jest – Isus Krist.

Počele su se sve više javljati sumnje u stvarnu Isusovu prisutnost da su se tabernakuli počeli premještati iz centra na sporedna mjesta, ili čak na druga mjesta izvan crkve.

Stvarna Isusova pristunost u Presvetom sakramentu je – treba naglašavati – ništa manje nego – sam ISUS KRIST! Isus, sada na zemlji, sa sa svojom ljudskom naravi ali skrivenoj našim ljudskim očima. Ali moramo vjerovati da ono što nama izgleda kao kruh jest Čovjek, i da je taj Čovjek živi Bog koji se utjelovio. Također, na isti način, sveta pričest nije samo uspomena na ono što je Isus učinio na Posljednjoj večeri. Ne. To je sam Isus u punini svog božanstva tako da mi primajući Njegovo tijelo možemo ostati u Božjoj milosti i u onaj Posljednji dan ući u nebo s našim proslavljenim tijelom.

Milijuni ljudi koji su se deklarirali kao katolici su napustili vjeru. Nije pretjerivanje. I zbog toga je važno razumjeti što je u stvari sveta misa.

Iz Isusove parabole o sijaču koji sije sjeme Božje riječi, na kraju se spominje tlo koje nije dalo ploda. To su vjernici koji prime vjeru u svoje srce, ali je propuštaju razumjeti, zao duh dolazi i oduzima im vjeru… Gavni razlog zašto milijuni onih koji su vjerovali odlaze jest da – nisu razumjeli svoju vjeru, nisu razumjeli značenje euharistije. Ili ćemo razumjeti značenje euharistije ili ćemo prestati biti – katolici.

I zloupotrebe euharistije koje se događaju nisu nešto što se zbiva prije svega naizvana. To je samo izvanjska manifestacija. Ali čega? To je samo odraz dubokog unutranjeg pogrešnog vjerovanja. A događa se i otvoreno nijekanje onog što je Krist objavio o euharistiji.  (Za primjer, nije čudo da je nakon II Vatikanskog koncila broj bogoslova u SAD – opao za 90%. )

(Napomena iz jednog audio izvora o. Hardona: “postoje krivi prijevodi II Vatikanskog koncila…”)

 Izvor: sluga Božji o. Hardon S.J.

Klečanje za vrijeme svete mise nije nešto o čemu odlučuje svećenik. Postoje opće upute koje nam kažu da je euharistijska litugrija bit crkvene liturgijske povijesti. Oblik poštovanja treba biti u skladu sa tradicijom i kulturom regije. ( br. 212, Opća uredba rimskog misala)

Tri poklona tijekom svete mise su zahtjevane od strane svećenika koji prikazuje Žrtvu. Također, poklon se zahtjeva od svećenika prije i nakon svete mise ako u svetištu postoji “tabernakul sa Presvetim sakramentom” (Isto, 223)

Što se tiče klečanja vjernika za vrijeme svete mise minimum je – klečanje “tijekom pretvorbe” (Isto, br 21) (Tj. kad svećenik izgovara Isusove riječi: “Ovo je moje Tijelo… “)

Kad o ovom govorimo moramo imati na umu kako je duboko bio zabrinut sv. papa Pavao VI vezano uz slabljenje vjere u Stvarnu Prisutnost, prije i poslije svete Mise. Napisao je encikliku “Tajna vjere”, prije završetka II Vatikanskog koncila kako bi u Crkvi oživio vjeru u transupstancijaciju. Vidio je da je ta vjera u velikoj opasnosti. Jedan od znakova slabljenja vjere je što u sve više crkava nema više klečanja – niti za vrijeme pretvorbe.

Stoljećima su vjernici klečali i za vrijeme euharistijske molitve. Pravo pitanje nije je li klečanje tijekom svete mise nešto obavezno ili ne. Stvar je u tomu da je vjera u svetu Euharistiju oslabila, a često se zna prikazivati kao napredak u post-koncilskoj liturgiji.

Izvor: sluga Božji o. Hardon S.J.

Gospino uznesenje na nebo – 

Najprije moramo razlikovati Isusovo uzašašće na nebo (gdje on, kao čovjek, uzlazi 40. dan nakon uskrsnuća) svojom božanskom snagom na nebo, od Gospina uznesenja na nebo, jer ona je uznesena Božjom snagom, ne svojom.

Dogma o Gospinu uznesenju nepogrešivo je proglašena 1950. god ali se Gospino uznesenje slavio već u ranoj Crkvi, osobito na Istoku, kod pravoslavaca. No, taj blagdan se zvao – Gospino usnuće. Crkva nikada nije naučavala da je Gospa umrla. Zato su vjernici imali spomen na njeno usnuće. A je li Gospa umrla? Crkva vjeruje da vjerojatno je, ali o tom ne možemo biti apsolutno sigurni. Gospa nije trebala umrijeti, kao što moramo mi grešnici, jer znamo da je smrt – posljedica grijeha, a Gospa je bez grijeha. No ona je mogla izabrati da umre, kao što je Isus izabrao.

Papa Pio XII proglašava – kad je završila svoj zemaljski put ona je dušom i tijelom uznesena na nebo, no nije napisao da je umrla. Ako je umrla onda je njena duša opet ujedinjena s tijelom, a ako nije umrla onda njeno tijelo nikad nije odvojeno od duše. Od smrtnog je postalo besmrtno i odmah je proslavljeno. Gospa je sada dušom i tijelom u nebu.

Zašto je Gospa uznesena na nebo?

Nema sumnje da je Gospa s ovog svijeta otišla u prijateljstvu s Bogom. Sv. Ivan Krstitelj, mučenici, sv. Josip nisu otišli s tijelom na nebo, već samo s dušom. Drugim riječima, Gospa je apsolutno jedinstvena od svih ljudi u nebu s tijelom, jer osim nje i Njenog Sina Isusa nitko u nebu nije s tijelom.

Mogli bi navesti nekoliko razloga zašto je uznesena s tijelom:

1. Uznesena je s tijelom da bi ponovo mogla dušom i tijelom biti zajedno sa svojim Sinom kojem je jednom darovala njegovo ljudsko tijelo.
2. Gospa je svojim uznesenjem u tijelu povećala radost svetaca u nebu. Oni sada ne promatraju samo Isusa koji je tamo dušom i tijelom nego i Njegovu majku. Na taj način oni imaju neki predokus one slave koja ih tek čeka. Jednom će i oni biti ujedinjeni sa svojim proslavljenim tijelima, o uskrsnuću mrtvih.
3. A ima i još jedan razlog zbog čega je Gospa dušom i tijelom na nebu. Papa Pio XII, dan nakon što je proglasio dogmu o Gospinu uznesenju na nebo (a to sam čuo, govori o. Hardon, jer sam tada bio u Rimu. Napomena: prije proglašenja dogme o. Hardon je bio pozvan da kroz devet tjedana govori o Gospinu uznesenju na Radio Vatikanu. Izvor: audio – realpresence.com) Dakle, jedan od razoga je to što je „moderni svijet otkrio novog idola. A taj novi idol je – LJUDSKO TIJELO.“ Ljudi su uvijek upadali u idolatriju: “Tijelo treba njegovati, treba mu dati užitke, … ” tijelo je postalo – bog. Tijelo je postalo idol mnogih naroda! Osobito žensko tijelo. I počinja se grijeh protiv Boga Svevišenjeg, klanjajući se ljudskom tijelu.
   Naše tijelo nije bog. Ne treba se tijelu klanjati. Ono je stvoreno da služi Bogu prema Njegovoj volji. Naše tijelo treba biti i disciplinirano, kontrolirano, a nije tu zato da udovoljavamo njegovim strastima. A sve to zato da bismo i jednog dana mogli posjedovati Boga u nebu i u svom tijelu, za cijelu vječnost.

Čistoća je važna u svako vrijeme i u svakom pozivu. S tijelom treba postupati prema Božjoj volji, da i zbog svoje tjelesne žrtve, kao i Gospa jednog dana možemo dobiti svoju nagradu u nebu, u vječnosti.

Izvor: Izvor: sluga Božji o. Hardon S.J.

***

Dan nakon proglašenja dogme o Gospinu uznesenju na nebo Papa Pio XII je izrazio svoju nadu da će se ovom Gospinom svetkovinom povećati duh pokore koji će zamijeniti ljubav prema užicima te da će se dogoditi obnova i plodnost obiteljskog života tamo gdje su učestali razvodi i gdje se prakticira kontrola rađanja… (usp. ewtn …)

…