… kako bi se izbjeglo stvaranje zabune među vjernicima, iz pastoralnih razloga, dajemo uputu da
blagoslovi bilo koje vrste za istospolne zajednice bilo koje vrste, nisu dopušteni u Malawiju. … 

********************

Biskupska konferencija Malavija želi dati sljedeća pojašnjenja u vezi s nedavno objavljenom ‘Deklaracijom o pastoralnom značenju blagoslova (Fiducia Supplicant).

Mi, vaši biskupi, činimo to nakon što smo uočili određena pogrešna tumačenja ove deklaracije koja su izazvala zanimanje, strahove i brige među katolicima i ljudima koji u Katoličkoj Crkvi traže moralno, duhovno i doktrinarno vodstvo.

Naša zapažanja, pojašnjenja i upute

U ovom kontekstu, dajemo ova zapažanja, pojašnjenja i upute:
Deklaracija NIJE o blagoslovu istospolnih zajednica i sakramentalnom odobrenju istih kao bračnih parova.
Ne, ovo je dokument potaknut pitanjima Kongregacije za nauk vjere o tome mogu li ili ne Božji blagoslovi preko njegovih propovjednika biti prošireni na svakoga bez obzira na njihovu situaciju, stoga je naslov dokumenta “O pastoralnom značenju blagoslova”, a NE o blagoslovu istospolnih zajednica;

2. Deklaracija, dok razlikuje značenje i razinu različitih blagoslova, ponavlja da crkveno učenje o braku definirano kao “isključivo, postojano i neraskidivo jedinstvo između muškarca i žene, prirodno otvoreno za stvaranje djece” ostaje čvrsto.
Stoga, Deklaracija kaže, nisu dopušteni obredi i molitve koji bi mogli stvoriti zbrku između onoga što čini brak i onoga što mu je u suprotnosti. (Vidi Fiducia Supplicans, Blagoslovi u sakramentu braka paragraf 4). Isti dokument naglašava da je
“Crkva uvijek smatrala moralno dopuštenima samo one spolne odnose koji se žive unutar braka…”
(Fiducia Supplicans paragraf 11).

3. Što se tiče običnih blagoslova čiji primatelji mogu biti ljudi, predmeti štovanja i pobožnosti, svete slike, mjesta rada, plodovi zemlje itd., takvi blagoslovi se daju bilo kome i bilo čemu imajući na umu da je veliki Božji blagoslov Isus Krist, Vječna Riječ kojom nas je Otac blagoslovio dok smo još bili grešnici. (Fiducia Supplicans, Uvod paragraf 2).

Upravo u ovom sadržaju istospolni parovi ili oni parovi koji žive u neregularnim (nedopuštenim) zajednicama mogu tražiti blagoslov i pristupiti redovnim neliturgijskim blagoslovima koje je Crkva oduvijek davala onome tko ih pri tome traži, MI trebamo paziti da takvi blagoslovi ne budu tumačeni kao “liturgijski ili poluliturgijski čin, sličan sakramentu” (Fiducia Supplicans, paragraf 36) i da takve “odluke koje mogu biti dio pastoralne razboritosti u određenim okolnostima, ne trebaju nužno postati norma” (Fiducia Supplicans, paragraf 37 ) jer “Crkva nema moć dodijeliti svoj liturgijski blagoslov kada bi to nekako nudilo oblik moralno legitimne zajednice” koja se smatra brakom ili izvanbračnom spolnom praksom.  (Fiducia Suplicans, paragraf 11).

4. Navodeći gore navedeno, i kako bi se izbjeglo stvaranje zabune među vjernicima, iz pastoralnih razloga, dajemo usmjerenje da blagoslovi bilo koje vrste za istospolne zajednice bilo koje vrste, nisu dopušteni u Malawiju.

Zaključak

Iako razumijemo legitimne interese i strahove koje je proizvela ova Deklaracija, želimo uvjeriti sve katolike i sve one koji se zanimaju za katolički nauk da nauk Jedne svete Katoličke i Apostolske Crkve o braku ostaje onaj naveden u stavku 4:

“isključivo, stabilna i neraskidiva zajednica između muškarca i žene, prirodno otvorena rađanju djece”.

Koristimo ovu priliku da vam svima poželimo čestit Božić te sretnu i uspješnu Novu godinu!

Nadbiskup George Desmond Tambala Predsjednik, Biskupske konferencija Malavija, Nadbiskupija Lilongwe
biskup Montfort Stima, Potpredsjednik Biskupske konferencija Malavija, Biskupija Mangochi Nadbiskupija Blantyre
Nadbiskup Thomas Luke Msusa, Biskupija Blantyire
biskup Peter Musikuwa, Biskupija Chikwawa
biskup Peter Chifukwa, Biskupija Dedza
biskup Martin Anwel Mtumbuka, Biskupija Karonga
biskup John Ryan, Biskupija Mzuzu
biskup Alfred Mateyu Chaima, Biskupija Zomba
biskup Yohane Suzgo Nyirenda, pomoćni biskup Mzuzua

Izvor  – original dokument biskupa Malawija

Mnogi krivo misle da kad ljudi umru (osobito ako se radi o maloj djeci) postaju anđeli. Ne. Anđeli su stvoreni prije vidljivog svijeta. Kad u Vjerovanju govorimo da vjerujemo u Boga, Oca Svemogućega, stvoritelja neba i zemlje – svega vidljivoga i NEVIDLJIVOGA – zapravo mislimo i na ANĐEOSKI SVIJET, na nevidljiva duhovna bića koja je Bog stvorio prije nego je stvorio svijet i ljude.

O naravi anđela više iz knjige – Pobožnost anđelima Božjim

Anđeli su nevidljiva bića, Božji klanjatelji i služitelji, njegovi glasnici, prenositelji ili izvršitelji njegove volje na zemlji, među ljudima. Oni nekoga obavješćuju, opominju, savjetuju, poučavaju, nešto mu tumače i objašnjavaju; nekoga prate, štite, čuvaju, spašavaju, sprečavaju, kažnjavaju, pa čak i ubijaju. Biblijska angeloeologija razlikuje anđele po funkcijama i hijerarhiji, a predočuje ih kao »nebesku vojsku«, ali im ne utvrđuje broj. Tek od VI. stoljeća, s Dionizijem Areopagitom (De coelesti hierarchia), angelologija postaje sistem, a broj se anđeoskih vrsta fiksira na devet korova, podijeljenih na tri reda, hijerarhije:

I. red:

1. Serafini (Seraphim), 2. Kerubini (Cherubim), 3. Prijestolja (Throni);

(Ime Serafini označava gorljivost ljubavi kojom se duhovi prvog anđeoskog kora kreću oko Božjeg prijestolja. Oni su najviši anđeoski kor, uvijek oko Božjeg prijestolja neprestano pjevaju slave Bogu i predstavljaju ljubav, svjetlo i plamen. Ime Kerubini označava uzvišenost motrenja Boga duhova drugog anđeoskog kora, upravljaju harmonijom svemira i zvijezda šireći mudrost Božju, dok Prijestolja, koja nas čine svjesnima Božje Pravde, označavaju savršenu odvojenost od zemlje i postojani boravak kod Boga duhova trećeg anđeoskog kora)

II. red: 4. Gospodstva (Dominationes), 5. Sile (Virtutes), 6. Vlasti (Potestates);

(Gospodstva su duhovi slobodni od svake veze, koji se kreću oko Boga, objavljuju Volju Božju; Sile označuju hrabrost u nasljedovanju i služenju Bogu , dijele milosti, darove i čudesa, a Vlasti označuju pobjedu nad neprijateljima koja dopušta ostati u miru da se može prihvatiti Božji dar, štite ljude od sila zla i neprijateljskih napasti).

III. red; 7. Poglavarstva (Principatus), 8. Arkanđeli (Archangeli), 9. Anđeli (Angeli). (Poglavarstva su tako nazvana jer imaju službu upravljanja, bdiju nad Božjim službenicima, vjerom i kultom; Arkanđeli sudjeluju u zadacima upravljanja Poglavarstava i poslanja Anđela koji prenose objavu i Božje zapovijedi ljudima. Anđelima je kao zadnjem koru nebeske hijerarhije povjeren zadatak vođenja ljudi. Oni su Božji poslanici i preko njih Bog provodi u djelo svoju sveopću Providnost).

Pobožnost anđelima Božjim

• Sine ti znaš koliko te tata voli, uvijek ću biti uz tebe! Arman je rekao:
• “Da, tata…”

Pozdravili su se i tata je otišao kući.

Dok je dječak bio u školi dogodio se potres! Otac na vijestima čuje da se srušila cijela škola. Požuri tamo istog trena. Ljudi su plakali, pred sobom su gledali hrpu kamenja ali otac se nije dao zaustaviti. Kopao je, razmicao komade betona i ostalog materijala dok su ga nagovarali da odustane jer nema smisla.

Žalosni otac nije se zaustavljao nego je pozvao i njih da se radije pridruže pa da vide zajedno ima li smisla jer možda nekog mogu spasiti.

Udruženim snagama kopali su 36 sati bez prestanka. Nakon 36 sati naišli su na cijeli jedan zid kojeg je trebalo pomaknuti. Povikao je: Ima li koga?

Ispod tog zida bilo je betonom zarobljeno 20 djece, među kojima i njegov sin.

• Tata, jesi li to ti? – upitao je, a onda je govorio djeci:
• Jesam li vam rekao da će moj tata doći po mene, jesam li vam rekao, a vi mi niste vjerovali...

***
Ovaj događaj nam može pomoći da donekle shvatimo ljubav Boga Oca koji je iz ljubavi prema nama poslao svog Sina, da postane jedan od nas, da postane čovjek,

da uzme na sebe naše grijehe, da umre na križu za nas –

jer je Otac Nebeski spreman sve učiniti samo da nas spasi, da nas dovede u Raj.

Izvor – Catholic truth yt

Da, naravno, jedan je Bog, ali tko je taj jedan Bog? Mi ga poznamo. Muslimani ga odbacuju – Oca, Sina i Duha Svetoga. Zato je islam – kriva religija. No budući da se propagira krivi ekumenizam mnogi biskupi će reći: “pa, sve religije vode do spasenja”.

Zašto da gnjavimo muslimane, oni vjeruju u jednoga Boga. I onda, ako se mi klanjamo jednom Bogu onda ja nemam šta obraćati muslimana. Logička posljedica je to što mnogi biskupi govore muslimanima: “O, ne brinite, vi ćete svi biti spašeni…” 

I to je, po meni, na posljetku izdaja Krista od strane takvog klera, takvih biskupa koji na tako neodgovaran način niječu Krista na neki način i odbijaju siromašnim dušama muslimana dati znanje o Kristu. To je za mene veliki čin ne-ljubavi prema bližnjem – muslimanu.

Trebaju mu dati radost poznavanja Krista. Zato svi i svećenici i biskupi i papa – trebaju činiti kao i apostoli – ponuditi vjeru u Krista. Nikada nikoga ne prisiljavajući. Crkva to nikada nije činila.

I to je po meni posljedica relativizma i krivog ekumenizma koji je u Crkvi već 50 godina.

Izvor: Confraternity of Our Lady of Fatima – youtube

Viđenje svete Brigite o čistilišnim mukama jednog vojnika – Taj je čovjek prakticirao mnoge kreposti tokom svoga života. Bio je milosrdan, molio je često i sa žarom i dok se odmarao od poljskih radova postio je i vršio pokoru. Ipak, nije bio imun na pogreške. Svetica je vidjela tu dušu na Sudu, kojemu je s jedne strane stajao njegov anđeo čuvar, vršeći službu odvjetnika branitelja, a s njegove lijeve strane stajao je demon tužitelj, tužitelj braće, kako ga naziva sv. Ivan u Otkrivenju, a taj mu je predbacivao posebno tri pogreške:
1. Da je griješio POGLEDOM gledajući sa zadovoljstvom golotinju i druge skandalozne stvari.
2. da je griješio JEZIKOM izgovarajući besramne riječi, krivokletstva i proklinjanja
3. da se ogriješio u svim načinima POHOTE I KRAĐE.
Anđeo čuvar je u njegovu obranu nabrajao kreposna djela koja je tokom života prakticirao, napose njegovu nježnu pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, koja mu je na času smrti isprosila milost pokajanja.
Čuvši to, Vrhovni Sudac izreče osudu, kojom je oslobodio tu dušu od Pakla, presuđujući joj da ostane dugo vremena u Čistilištu, te da će muke biti proporcionalne počinjenim grijesima.
Tada se ukaza Majka Milosrđa, te zamoli svoga Sina, da ublaži tako teške muke, stoga jer se taj jadni vojnik pokazao tokom života njezinim pobožnim sinom, te je vjerno postio pred Njezine blagdane.

Na te molitve svoje Presvete Majke, Gospodin ublaži presudu, dodajući pak, da su potrebne još mnoge molitve, milostinja, pokora, za potpuno oslobođenje te duše. Iz toga primjera se vidi da je Blažena Djevica Marija nekada prisutna kod Suda, da bi pomogla svojim vjernicima.

Izvor: knjižica “Čistilište prema objavama svetaca”, str 20 i 21.

Izvor: Katolički vjeronauk M.G.

– Dobro, rekao je biskup Sheen, ja nikad nisam gledao kako čovjek ide u pakao. Ostat ću ovdje i čekati …

Ni nakon dvadeset minuta što se sjedio i molio pored umirućeg on se nije htio predomisliti iako je bio vidljivo uznemiren razmišljajući o toj vječnoj mogućnosti propasti.

• Dobro, reče biskup, na odlasku, i savjetuje mu da barem zamoli Isusa za milosrđe kratkom rečenicom: “MOJ ISUSE, MILOSRĐE!”

Biskup potom ode. Sutradan mu medicinska sestra saopći vijest da je čovjek umro.

• Kako je umro, pita biskup
• Otkako ste vi otišli on nije prestao ponavljati: “MOJ ISUSE, MILOSRĐE!”

Odraz [svjetla koje je iz nje zračilo] kao da je prodirao na tlo i mi ugledasmo ognjeno more, a u taj oganj bili su uronjeni vragovi i duše. Izgledale su kao prozirna, crna ili smeđa, žeravica, ugljen u ljudskom obliku. Plivali su u žeravici, a u vis su ih dizali plamenovi koji su iz njih izvirali zajedno s oblacima dima, slični plamenoj baklji. Padali su na sve strane, kao varnice u požaru, bez težine i ravnoteže, dok su se čuli zastrašujući krikovi i bolni uzdasi puni očaja što su tjerali strah u kosti. Vragovi su se razlikovali od ljudi po stravičnim i odvratnim likovima, u obliku jezivih i nepoznatih životinja koje su, međutim, bile prozirne i izgledale poput žeravice crnog ugljena.«

Uplašenoj djeci u Fatimi Gospa je odgovorila: »Vidjeli ste pakao kamo odlaze duše jadnih grešnika. Kako bi ih spasio, Bog želi u svijetu ustanoviti pobožnost mome Prečistom Srcu.«

Majka Božja tražila je da se poslije svake desetice krunice doda posebna molitva:

»O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenog ognje i dovedi u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba tvoga milosrđa.«

Značajan je razgovor Lucije i Gospe za vrijeme prvoga ukazanja u Fatimi, 13. svibnja 1917. U njemu se govori o temeljnim eshatološkim iskazima: »nebo« i »čistilište«. Na Lucijino pitanje odakle dolazi, Gospa je odgovorila: »Dolazim iz neba« (i Gospa podigne ruku pokazujući prema nebu).

Na Lucijina pitanja hoće li ona, Jacinta i Franjo također »doći u nebo«, Gospa je odgovorila potvrdno, za razliku od Marije das Neves za koju je Gospa rekla da će »ostati u čistilištu do kraja svijeta«.

Opravdano je postaviti pitanje zašto Majka Božja pokazuje djeci pakao, đavle i izgubljene duše. Zacijelo ne kako bi preplašila djecu, nego da upozori svijet i Crkvu da osim Kraljevstva Božjega postoji i Kraljevstvo đavlovo.

Isus je govorio i o jednom i o drugom Kraljevstvu. Sažimajući fatimsku poruku, kardinal Ratzinger zaključuje kako je iz toga mjesta upućen »ozbiljan signal koji se suprotstavlja vladajućoj nepromišljenosti, poziv na ozbiljnost života i povijesti, na opasnosti koje prijete čovječanstvu. I kad sam Isus razmišlja o ovome, ne boji se reći: ’Ako se ne obratite, svi ćete propasti’ (Lk 13,3). Obraćenje — Fatima to naglašava — potreba je kršćanskoga života. To bi vjernici trebali znati na temelju cijeloga Pisma.«

pdf – izvor