Kako bi svi kršćani imali sažet uvid u to što vjerujemo Crkva je to izrazila u kratkim obrascima tzv. Simbolima vjere – vjerovanjima. Postoje dva osnovna obrasca: apostolsko vjerovanje i Nicejsko carigradsko. Ovo drugo je vjerovanje koje je prošireno na dvama crkvenim koncilima. (Niceja – 325., Carigrad – 381.)

Ovo vjerovanje nastalo je prije odjeljivanja pravoslavaca te vrijedi i za jedne i za druge. U svom vjerovanju ispovjedamo vjeru u jednoga Boga, jer se takav u povijesti objavio („Bog Abrahamov, Bog Izralov, Bog Jakovljev“… „Ja jesam koji jesam“…) Naš Bog je postojanje, On je onaj koji ne može ne biti. Za razliku od nas npr. koji smo potpuno ovisni o Njemu i bez Njegove volje ne bi nas bilo. On je oduvijek i zauvijek. Mi nismo oduvijek, iako smo zauvijek. Mi smo od trenutka začeća. Prije toga nije bilo niti mrvica od nas. Ništa.

Naš Bog je Istina. Isus je poslan na svijet da posvjedoči za Istinu. On kaže Ja sam Put Istina i Život. Vjerovati u Njega ne znači samo ispovjedati riječima svvoje vjerovanje nego i živjeti svoju vjeru, pokoravati se Božjoj volji, moliti ga, služiti mu…

U središtu naše vjere u Boga je vjera u Presveto Trojstvo. To je veliko otajstvo. Vjerujemo da je Bog Trojstvo jer nam je Isus to objavio. Do toga ne bismo mogli doći svojim razumom. Iz Isusova govora zaključujemo o Trojstvu kao jednom Bogu, a tri različite osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Vjeru u Presveto Trojstvo ispovijedamo i svaki put kad se prekrstimo. Vjeru u presveto Trojstvo odmah pronose i apostoli nakon Isusa po njegovoj zapovijedi: Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga ²⁰i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! (Mt 28,19)

Naš Bog je svemoguć. Ništa mu nije nemoguće. On stvara iz ljubavi, u mudrosti i od ničega. Vjerujemo da je Bog sve stvorio i to stoji na početku Njegove Objave. Tu otkrivamo svoj početak i svoju svrhu. Od Boga dolazimo i k Njemu idemo. Bog je stvorio svijet u želji da izrazi svoju dobrotu, ljubav, istinu i da nas pridruži svom blaženstvu tj. vječnoj sreći.

Bog nije samo stvorio svijet nego ga podržava u postojanju svojom Providnošću. On želi da se svi ljudi spase. Prati nas svojom Providnošću, brigom za sve stvoreno. Mi mo pozvani surađivati s Božjom Providnošću i njegovim planom na način da molimo, da činimo dobra djela, da mu prikazujemo svoja trpljenja.

Naš je Bog dobar iako u svijetu postoje mnoga zla. Problem zla nije moguće ispravno tumačiti bez pogleda na Isusov križ, koji je zbog zla došao na ovaj svijet da „oduzme grijehe svijeta“. Bog nije uzrok zala. Ljudski grijeh je u korjenu svih zala. „Vjera nam daje sigurnost da Bog ne bi nikada dopustio zlo kada iz samog zla ne bi izvukao dobro.“

***

SIMBOLI VJERE

33. Što su Simboli vjere?
To su oblikovani obrasci vjere koji se još nazivaju »Vjeroispovijesti« ili »Vjerovanje«, a kojima je Crkva od svojih početaka sažeto izražavala i predavala svoju vjeru obrascima koji su bili mjerodavni za sve vjernike.

34. Koji su najstariji Simboli vjere?
To su ponajprije krsni Simboli. Budući da se krštenje podjeljuje »u ime Oca i Sina i Duha Svetoga« (Mt 28,19), vjerske istine na krštenju ispovjeđene, raščlanjene su na temelju njihova odnosa prema trima Osobama Presvetoga Trojstva.

35. Koji su najvažniji Simboli vjere?
To su Apostolsko vjerovanje, koje je zapravo drevni krsni Simbol Rimske Crkve, i Nicejsko-carigradsko vjerovanje, plod prvih dvaju općih sabora, tj. Nicejskoga (325. g.) i Carigradskoga (381. g.), koje je i danas zajedničko svim velikim Crkvama Istoka i Zapada.

»VJERUJEM U BOGA, OCA SVEMOGUĆEGA, STVORITELJA NEBA I ZEMLJE«

36. Zašto ispovijest vjere započinje s »Vjerujem u Boga«?
Jer je izjava »Vjerujem u Boga« najvažnija, ona je izvor sviju ostalih istina o čovjeku i svijetu, o čitavu životu svakoga tko vjeruje u njega.

37. Zašto ispovijedamo jednoga Boga?
Jer se on židovskome narodu objavio kao Jedini rekavši: »Čuj, Izraele! (Gospodin je jedan« (Pnz 6,4) »i nema drugoga« (Iz 45,22). Sam Isus to potvrđuje: Bog je »jedini Gospodin« (Mk 12,29). Ispovijedati da su Isus i Duh Sveti također Bog i Gospodin ne unosi nikakvu diobu u jedinome Bogu.

38. Pod kojim se imenom Bog objavljuje?
Mojsiju se Bog objavljuje kao Bog živi, »Bog Abrahamov, Bog Izakov, I tog Jakovljev« (Izl 3,6). Tom istom Mojsiju objavio je i svoje tajanstveno ime: »Ja sam koji jesam (JHWH).« Neizrecivo Božje ime još se u Starome zavjetu zamjenjivalo riječju Gospodin. Tako se u Novome zavjetu Isusa kao pravoga Boga naziva Gospodinom.

39. Zar samo Bog »jest«?
Dok su sva stvorenja, sve što jesu i što imaju, to primila od Boga, jedino je Bog u sebi punina bitka i svakoga savršenstva. On, »Onaj koji jest«, bez početka je i bez kraja. Isus otkriva da i on nosi božansko Ime: »Ja jesam« (Iv 8,28).

40. Zašto je važna objava Božjega imena?
U objavi svoga imena Bog daje spoznati bogatstvo sadržano u svome neizrecivu otajstvu: on jedini jest, oduvijek i zauvijek, on nadilazi svijet i povijest. On je Stvoritelj neba i zemlje. On je vjeran Bog, uvijek blizak svome narodu da ga spasi. On je nadasve svet, »bogat milosrđem« (Ef 2,4), uvijek spreman napraštanje. On je duhovno, nadnaravno, svemoguće, vječno, osobno i savršeno Biće. On je istina i ljubav.

»Bog je neizmjerno savršeno biće koje je Presveto Trojstvo«
(sveti Toribio iz Mogroveja)

41. U kojemu je smislu Bog istina?
Bog je sama Istina i kao takav ne može prevariti ni prevaren biti. On je »svjetlost, i tame u njemu nema nikakve« (1 Iv 1,5). Vječni Božji Sin, utjelovljena Mudrost, poslanje na svijet »da posvjedoči za Istinu« (Iv 18,37).

42. Kako Bog objavljuje da je ljubav?
Bog se objavljuje Izraelu kao onaj čija je ljubav jača od ljubavi oca ili majke prema vlastitoj djeci ili ljubavi među supružnicima. U sebi »Bog je ljubav« (I Iv 4,8.16) koja se potpuno i nezasluženo dariva i koja »je tako ljubila svijet daje dala svoga Sina Jedinorođenca, da se svijet po njemu spasi« (Iv 3,16). Slanjem svoga Sina i Duha Svetoga Bog objavljuje daje i sam vječna razmjena ljubavi.

43. Što znači vjerovati u jedinoga Boga?
Vjerovati u jedinoga Boga znači: spoznati mu veličinu i uzvišenost, živjeli u zahvaljivanju, uzdati se u njega u svakoj prilici, pa i u nesreći; upoznali jedinstvo i pravo dostojanstvo svih ljudi stvorenih na njegovu sliku, znači pravilno se služiti onim što je stvorio.

44. Što je središnje otajstvo kršćanske vjere i života?
Središnje otajstvo kršćanske vjere i života jest otajstvo Presvetoga Trojstva. Kršćani se krste u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

45. Može li se otajstvo Presvetoga Trojstva spoznati samim razumom?
Bog je, istina, ostavio neke tragove svoga trojstvenog Bića u stvoriteljskom djelu i u starozavjetnoj objavi. No, nutrina njegova Bića kao Presveto Trojstvo tvori tajnu nedostupnu samu razumu, pa i vjeri Izraelovoj, prije Utjelovljenja Sina Božjega i poslanja Duha Svetoga. To je otajstvo objavio Isus Krist i ono je izvor sviju drugih otajstava.

46. Što nam Isus Krist objavljuje o otajstvu Oca?
Isus Krist nam objavljuje daje Bog »Otac« ne samo kao Stvoritelj svijeta i čovjeka, nego poglavito jer u svome krilu vječno rađa Sina, svoju Riječ, »odsjaj Slave i otisak Bića njegova« (Heb 1,3).

47. Tko je Duh Sveti kojega nam je Isus Krist objavio?
Duh Sveti je treća Osoba Presvetoga Trojstva. On je Bog, jedan i jednak Bogu Ocu i Sinu. On »izlazi od Oca« (Iv 15,26) i kao počelo bez počela izvor je čitava trojstvenoga života. On izlazi i od Sina (Filioque) vječnim darom što ga Otac daje Sinu. Poslan od Oca i od utjelovljenoga Sina Duh Sveti uvodi Crkvu »u svu Istinu« (Iv 16,13).

48. Kako Crkva izražava svoju trojstvenu vjeru?
Svoju trojstvenu vjeru Crkva izražava ispovijedajući jedinoga Boga u tri Osobe: Oca, Sina i Duha Svetoga. Tri Božanske Osobe samo su jedan Bog jer svaka od njih je istovjetna punini jedincate i nedjeljive božanske naravi. One su zbiljski među sobom različite po odnosu jedne prema drugoj: Otac rađa Sina, Sin biva rođen od Oca, a Duh Sveti izlazi od Oca i Sina.

49. Kako djeluju Tri Božanske Osobe?
Nerazdvojive u svojoj biti, Božanske su Osobe nerazdvojive i u svome djelovanju: Trojstvo ima samo jedno i isto djelovanje. No, u jednome božanskome djelovanju svaka je Osoba prisutna na način koji joj je u Trojstvu vlastit.

»Bože moj, Trojstvo kojemu se klanjam… smiri moju dušu; učini od nje svoje nebo, svoje milo boravište i mjesto svoga počinka. Ne daj da te kada ostavim sama, nego da svim svojim bićem budem tamo, posve budna u svojoj vjeri, sva u klanjanju, sva predana tvome stvarateljškom djelovanju«
(blažena Elizabeta od Trojstva)

50. Što znači da je Bog svemoćan?
Bog se objavio kao »Silan i Junačan« (Ps 24,8), onaj kome »ništa nije nemoguće« (Lk 1,37). Njegova je svemoć sveopća, otajstvena i očituje se u stvaranju svijeta ni iz čega i čovjeka zbog ljubavi, a poglavito u Utjelovljenju i Uskrsnuću njegova Sina, u daru posinaštva i u praštanju grijeha. Zbog toga Crkva svoje molitve započinje riječima: »Svemogući vječni Bože« (»Omnipotens sempiterne Deus…«).

51. Zašto je važno ispovjediti: »U početku stvori Bog nebo i zemlju« (Post 1,1)?
Jer je stvaranje temelj svih spasenjskih nauma Božjih, očituje Božju svemoguću i mudru ljubav, prvi je korak prema savezu jedinoga Boga s njegovim narodom, početak je povijesti spasenja koja dosiže vrhunac u Kristu, prvi je odgovor na čovjekova temeljna pitanja glede vlastita podrijetla i vlastite svrhe.
52. Tko je stvorio svijet?
Otac, Sin i Duh Sveti jedinstveno su i nedjeljivo počelo svijeta, makar se djelo stvaranja svijeta posebno pripisuje Bogu Ocu.53. Zašto je svijet stvoren?
Svijet je stvoren na slavu Božju, koji je htio očitovati i priopćiti svoju dobrotu, istinu i ljepotu. Konačna je svrha stvaranja da Bog u Kristu bude »sve u svima« (1 Kor 15,28) na svoju slavu i za naše blaženstvo.

»Jer slava je Božja živi čovjek, a čovjekov je život gledanje Boga« (sveti Irenej).«

54. Kako je Bog stvorio svijet?
Bog je svijet stvorio slobodno po svojoj mudrosti i ljubavi. Svijet nije proizvod nikakve nužnosti, slijepe sudbine ili slučaja. Bog je »ni iz čega« (ex nihilo: 2 Mak 7,28) stvorio uređen i dobar svijet, kojega on neizmjerno nadilazi. Bog svoje stvorenje uzdržava u postojanju dajući mu sposobnost djelovanja i vodeći ga prema njegovu cilju, po svome Sinu i Duhu Svetome.

55. Što je Božja Providnost?
To je rasporedba kojom Bog svoja stvorenja privodi konačnome savršenstvu na koje ih je On pozvao. Bog je vrhovni Gospodar svoga nauma. Ali da ga ostvari, služi se suradnjom svojih stvorenja. Istodobno stvorenjima dariva dostojanstvo da i sami djeluju, da budu uzrok i počelo jedni drugima.

56. Kako čovjek surađuje s Božjom Providnošću?
Ljudima Bog daje i od njih traži, poštujući njihovu slobodu, da surađuju svojim činima, svojim molitvama, pa i svojim patnjama izvodeći u njima »htjeti i djelovati po svojim dobrohotnim naumima« (Fil 2,13).

57. Ako je Bog svemoguć i providonosan, otkuda onda zlo?
Na to pitanje, koliko bolno toliko i tajnovito, odgovor može dati samo cjelina kršćanske vjere. Bog nije ni na koji način, ni izravno ni neizravno, uzrok zla. On tajnu zla osvjetljuje u svome Sinu Isusu Kristu, koji je umro i uskrsnuo da pobijedi veliko ćudoredno zlo, tj. ljudski grijeh koji je korijen svih ostalih zala.

58. Zašto Bog dopušta zlo?
Vjera nam daje sigurnost da Bog ne bi nikada dopustio zlo kada iz samoga zla ne bi izvukao dobro. Bog je to već čudesno ostvario u Kristovoj smrti i uskrsnuću: doista, iz najvećega ćudorednog zla, ubojstva njegova Sina, on je izveo najveće dobro, Kristovu proslavu i naše otkupljenje.

Bog se čovjeku objavljuje kroz povijest spasenja (Stari i Novi zavjet) a čovjek na to odgovara – VJEROM. Glavni uzori vjere – u starom zavjetu – Abraham, a u Novom – Gospa. Vjerovati znači pristati uz objavljenu istinu. Bog je istina. Vjera nam je nužna za spasenje, a ona postaje djelotvorna po ljubavi koju iskazujemo. Između vjere i razuma nema sukoba. I vjera i razum su od Boga. Razumom možemo shvatiti nešto o Bogu, vjera u objavljene istine ide iznad razuma. Mi nikad našim razumom ne bi npr. mogli shvatiti da je Bog Presveto Trojstvo ili da je Isus stvarno pristuan u posvećenoj Hostiji… Vjera je nešto osobno, ali i nešto što se hrani vjerom Crkve. Crkva predhodi našoj vjeri. Ona je naša Majka i Učiteljica. “Ne može imati Boga za oca tko nema Crkvu za majku (sv. Ciprijan) Pozvani smo vjerovati one istine koje Crkva jednoglasno ispovjeda… što nam Crkva predlaže vjerovati kao od Boga objavljeno…

25. Kako čovjek odgovara Bogu koji se objavljuje?

Potpomognut božanskom milošću, čovjek odgovara poslušnošću vjere, koja je potpuno predanje Bogu i prihvaćanje njegove Istine, budući da za nju jamči on koji je sama Istina.

26. Tko su u Svetome pismu glavni uzori poslušnosti vjere?

Uzora je mnogo, a osobito se ističu dva: Abraham koji, stavljen na kušnju, »povjerova Bogu« (Rim 4,3), uvijek je slušao njegove pozive pa je stoga postao »ocem svih koji vjeruju« (Rim 4,11.18), i Djevica Marija koja je tijekom cijeloga svoga života na najsavršeniji način ostvarivala poslušnost vjere: »Fiat mihi secundum Verbum tuum – neka mi bude po tvojoj riječi« (Lk 1,38).

27. Što za čovjeka znači vjerovati u Boga?

Znači prianjati uz samoga Boga, predati mu se pristajući uza svu istinu što ju je on objavio, jer Bog jest Istina. Znači vjerovati u jedinoga Boga u trima Osobama: Oca, Sina i Duha Svetoga.

28. Koje su značajke vjere?

Vjera, nezasluženi Božji dar, dostupna onima koji je ponizno prose, jest vrhunaravna krjepost neophodna za spasenje. Čin vjere ljudski je čin, tj. čin razuma koji, na poticaj volje koju Bog pokreće milošću, slobodno daje svoj pristanak božanskoj istini. Nadalje, vjera je sigurna jer se temelji na samoj Božjoj riječi; ona je djelotvorna »po ljubavi« (Gal 5,6); ona je u trajnu rastu zahvaljujući slušanju Božje riječi i molitvi. Ona nam već sada daje predokus nebeske radosti.

29. Zašto između vjere i razuma nema proturječja?

Iako vjera nadilazi razum, između vjere i razuma nikada ne može biti proturječja jer oboje potječu od Boga. A isti je Bog koji čovjeku daruje i svjetlo razuma i vjeru.

»Vjeruj da bi razumio, razumi da bi bolje vjerovao« (sveti Augustin).

30. Zašto je vjera osoban i ujedno crkven čin?

Vjera je osoban čin ukoliko je čovjekov slobodan odgovor na poziv Boga koji se objavljuje. No, istodobno je i crkven čin koji se izražava u ispovijesti: »Vjerujemo«. Crkva je ta koja vjeruje: tako milošću Duha Svetoga ona prethodi, rađa i hrani vjera pojedinoga kršćanina. Zato je Crkva Majka i Učiteljica.
»Ne može imati Boga za Oca tko nema Crkvu za Majku« (sveti Ciprijan).

31. Zašto su važne formule vjere?

Formule vjere su važne jer omogućuju da izrazimo, usvojimo i s drugima slavimo istine vjere služeći se zajedničkim govorom.

32. Kako je samo jedna vjera Crkve?

Premda je načinjena od osoba različitih jezika, kultura i obreda, Crkva jednoglasno ispovijeda jedincatu vjeru primljenu od jedinoga Gospodina i prenesenu jedincatom apostolskom predajom. Ispovijeda samo jednoga Boga – Oca, Sina i Duha Svetoga – i pokazuje samo jedan put spasenja. Zato jednoga srca i jednodušno vjerujemo sve što je sadržano u pisanoj ili predanoj Božjoj riječi, a što Crkva predlaže vjerovati kao od Boga objavljeno.

Sveto Pismo je od Boga nadahnuto. Ono sadrži istine vjere koje su potrebne za naše spasenje. Sveto pismo su pisali sveti pisci koje je Bog nadahnjivao. Kršćanstvo ipak nije religija nego Žive Božje Riječi, Boga koji se utjelovio i živio među nama.

Sveto Pismo treba čitati u svijetlu onog što nas uči Crkveno učiteljstvo (ne udaljavati se od crkvenog učiteljstva i tumačiti proizvoljno, kao što tumače protestanti), u svjetlu Predaje te pazeći na povezanost objavljenih istina vjere. Sveto Pismo kod katolika ima 73 knjige, 46 u starom i 27 u novom zavjetu (u protestanta je taj broj manji). Taj izbor knjiga, koje će biti u sadržaju Svetog Pisma zove se – kanon. Stari zavjet nije prestao biti važan dolaskom novog zavjeta. Cijelo Sveto Pismo je od Boga nadahnuto. U Starom zavjetu vidimo kako Bog postupno vodi i odgaja svoj narod, a također kroz stari zavjet vidimo kako Bog navješta dolazak svoga Sina na svijet. Ni jedan drugi utemeljitelj neke religije nije unaprijed navješten. Novi zavjet je centar Svetog Pisma, osobito četiri evanđelja, u kojima susrećemo Božju utjelovljenu Riječ, Isus Krista. Stari i Novi zavjet međusobno su povezani. Koliko je važno za kršćanina čitati Sveto Pismo možda nam najbolje kazuje sv. Jeronim rečenicom: “NepoznavanjeSvetog Pisma je nepoznavanje Krista”. A možemo i dodati – “Nitko ne može voljeti ono što ne poznaje tj. Onog koga ne poznaje.”

18. Kako to da Sveto pismo uči istinu?

Jer je sam Bog tvorac Svetoga pisma: zato se za njega kaže da je nadahnuto i da nezabludivo naučava one istine koje su potrebne za naše spasenje. Naime, Duh Sveti je nadahnuo ljudske pisce koji su zapisali ono čemu nas je on htio poučiti. Pa ipak, kršćanska vjera nije »religija knjige«, nego Božje riječi, »ne neke napisane i nijeme riječi, nego utjelovljene i žive Riječi« (sveti Bernard iz Clairvouxa).

19. Kako čitati Sveto pismo?

Sveto pismo treba čitati i tumačiti uz pomoć Duha Svetoga i pod vodstvom Crkvenoga učiteljstva, prema tri kriterija: 1) brižno paziti na sadržaj i jedinstvo cijeloga Pisma, 2) Pismo čitati u živoj Predaji Crkve, 3) paziti na analogiju vjere, tj. na uzajamnu povezanost istina vjere.

20. Što je kanon Pisma?

Kanon Pisma je zaokružen popis svetih spisa koje je po apostolskoj predaji Crkva razaznala kao takve. Taj kanon sadrži 46 knjiga Staroga zavjeta i 27 knjiga Novoga zavjeta.

21. Koja je važnost Staroga zavjeta za kršćane?

Kršćani poštuju Stari zavjet kao pravu riječ Božju: svi su njegovi spisi božanski nadahnuti i imaju neprolaznu vrijednost. Oni svjedoče o odgojnome postupku Božje spasiteljske ljubavi. Napisani su ponajprije da priprave dolazak Krista, Spasitelja svijeta.

22. Koja je važnost Novoga zavjeta za kršćane?

Novi zavjet, čije je središte Isus Krist, predaje nam konačnu istinu božanske Objave. U njemu četiri evanđelja, po Mateju, Marku, Luki i Ivanu, budući da su poglavito svjedočanstvo o Isusovu životu i nauku, tvore srce čitava Svetoga pisma i u Crkvi zauzimaju jedinstveno mjesto.

23. Kakvo je jedinstvo Staroga i Novoga zavjeta?

Pismo je jedno jer je jedna Božja riječ, jedan je spasenjski Božji naum, jedno je božansko nadahnuće obaju Zavjeta. Stari zavjet pripravlja Novi, a Novi ispunjava Stari: međusobno se osvjetljuju.

24. Koja je uloga Svetoga pisma u životu Crkve?

Sveto pismo je uporište i životna snaga Crkvi, a njezinoj djeci čvrstina vjere, hrana i vrelo duhovnoga života. Ono je duša teologije i pastirskoga propovijedanja. Psalmist veli: ono je »nozi mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi« (Ps 119,105). Zato Crkva potiče na učestalo čitanje božanskih Pisama jer »nepoznavanje Pisama jest nepoznavanje Krista« (sveti Jeronim).

Bog želi da se prenosi Božja Objava zato jer želi da se svi ljudi spase. On je sam zapovijedio učenicima da idu i poučavaju. Isusovi apostoli su njegovu poruku prenosili od samih početaka, najprije svojim nasljednicima, biskupima, a preko njih onda i svim generacijama, do našeg vremena.  Isusova poruka, se osim pisanom riječju, tj. Svetim pismom, prenosila i usmeno. To usmeno PRENOŠENJE ISUSOVE PORUKE se zove apostolska predaja. Predaja i Sveto Pismo su povezani. Zajedno čine sadržaj koji nazivamo poklad vjere ili polog vjere. Taj poklad vjere apostoli su predali cijeloj Crkvi, a na Crkvu tj. Crkveno učiteljstvo, papu u zajedništvu s biskupima, spada da tumači taj poklad vjere. Vidi sliku u prilogu. Radi usporedbe – kod protestanata je autoritet prenošenja Isusove poruke – samo Sveto Pismo. (Upravo stoga danas ima na desetke tisuća protestantskih ogranaka.)

…

kompendij:

PRENOŠENJE BOŽANSKE OBJAVE

11. Zašto i kako se božanska Objava prenosi?

Bog »hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine« (1 Tim 2,4), tj. Isusa Krista. Zato je potrebno da se Krist navješćuje svim ljudima, po samoj njegovoj zapovijedi: »Idite i poučavajte sve narode« (Mt 28,19). To se ostvaruje apostolskom predajom.

12. Što je apostolska predaja?

Apostolska predaja je prenošenje Kristove poruke koje se od samih početaka kršćanstva vrši propovijedanjem, svjedočenjem, ustanovama, bogoslužjem i nadahnutim spisima. Apostoli su prenijeli svojim nasljednicima biskupima i, preko njih, svim naraštajima sve do dovršenja vremena, ono što su primili od Krista i naučili do Duha Svetoga.

13. Na koje se načine ostvaruje apostolska predaja?

Apostolska se predaja ostvaruje na dva načina: živim prenošenjem Božje riječi (jednostavno nazvanim Predaja) te Svetim pismom, koje je ista, samo zapisana poruka spasenja.

14. Kakav je odnos između Predaje i Svetoga pisma?

Predaja i Sveto pismo usko su međusobno povezani i prožimaju se. Oboje uprisutnjuje i čini u Crkvi plodnim otajstvo Krista i oboje proistječu iz istoga božanskog vrutka: tvore samo jedan sveti polog vjere iz kojega Crkva crpi svoju sigurnost o svim objavljenim istinama.

15. Kome je povjeren poklad vjere?

Poklad vjere apostoli su povjerili čitavoj Crkvi kao cjelini. Sav sveti puk nadnaravnim osjećajem vjere, potpomognut Duhom Svetim i vođen Učiteljstvom Crkve, prihvaća božansku Objavu, sve više je shvaća i u životu primjenjuje.

16. Na koga spada vjerodostojno tumačiti poklad vjere?

Vjerodostojno tumačenje toga poklada povjereno je samo živome Učiteljstvu Crkve, tj. Petrovu nasljedniku, rimskome biskupu i biskupima koji su s njime u zajedništvu. Na Učiteljstvo, koje u služenju Božje riječi uživa karizmu sigurnosti glede istine, spada i definiranje dogma, koje su izričaji istina sadržanih u božanskoj Objavi. Ta se ovlast proteže i na istine nužno povezane s Objavom.

17. Koji je odnos između Pisma, Predaje i Učiteljstva?

Međusobno su tako usko povezani da jedno bez drugoga ne može opstati. Zajedno pak, svatko na svoj način, pod djelovanjem Duha Svetoga uspješno pridonose spasenju ljudi.

U drugom poglavlju učimo – o Božjoj Objavi. Objava je otkrivanje. Bog nam otkriva sebe kroz povijest. Pokazuje koji plan ima s nama. Otkriva da je taj plan ljude učiniti Njegovom djecom i dionicima raja.

U povijesti ljudskog roda Bog nam se otkriva preko ljudi, svojih odabranika. Najprije se otrkiva Adamu i Evi, a nakon što se ljudki rod izopačio otkriva se Noi i s njim sklapa savez. Nakon Noe objavljuje se Abrahamu od kojeg čini cijeli jedan odabrani narod (Izrael). Abraham i njegov sin Izak, te Izakov sin Jakov jesu patrijarsi (praoci) i sam Bog se kasnije Mojsiju predstavlja kao: Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev. S Mojsijem sklapa savez na Sinaju i daje mu svoje zapovijedi. Kasnije se objavljuje preko proroka (4 velika i 12 malih) i navješta jedan novi i vječni savez i jedno kraljevstvo koje neće imati kraja. Otkriva da će se iz loze slavnog izraelskog kralja Davida roditi Mesija, Spasitelj, Isus. Isus je  u starom zavjetu od više proroka navješten. I Isusov dolazak na zemlju jest punina Božje Objave. Isus je savršena objava Božja. U Njemu vidimo kakav je Bog. U Njemu je punina objave. Sve što nam je bitno za spasenje nalazi se tu, ali Crkva sav sadržaj Božje objave polako sve više otkriva. A što je s privatnim objavama? One mogu pomoći življenju vjere, ali ne mogu ispravljati ili dopunjati ono što je jednom objavljeno.

IZ KOMPENDIJA:

6. Što Bog objavljuje čovjeku?

U svojoj dobroti i mudrosti Bog se objavljuje čovjeku. Djelima i riječima objavljuje sama sebe i svoj dobrohotan naum koji je utvrdio od vječnosti u Kristu u prilog čovječanstvu. Taj naum ide za tim da milošću Duha Svetoga sve ljude kao posinjenu djecu u njegovu jedinome Sinu učini dionicima božanskoga života.

7. Koje su prve etape Božje Objave?

Već od početka Bog se otkriva praroditeljima Adamu i Evi te ih poziva na usrdno zajedništvo sa sobom. Nakon njihova pada ne prekida svoje objave, već obećava spasenje njihovu svekolikom potomstvu. Nakon potopa sklapa s Noom savez između sebe i sviju živih bića.

8. Koje su daljnje etape Božje Objave?

Bog odabire Abrahama pozivajući ga da izađe iz svoje zemlje, da ga učini »ocem naroda mnogih« (Post 17,5), obećavajući mu da će u njemu blagosloviti »sva plemena na zemlji« (Post 12,3). Abrahamovo će potomstvo biti nosilac božanskih obećanja danih patrijarsima. Bog čini Izrael svojim izabranim narodom, izbavivši ga iz egipatskoga ropstva, s njime sklapa Savez na Sinaju i po Mojsiju mu daje svoj Zakon. Proroci navješćuju korjenito otkupljenje naroda i spasenje koje će uključiti sve narode u novi i vječni Savez. Iz izrael­skoga naroda, iz plemena Davidova, rodit će se Mesija-Pomazanik: Isus.

9. Koja je etapa punina i dovršetak Božje Objave?

To je ona ostvarena u njegovoj Utjelovljenoj Riječi, Isusu Kristu, posredinku i punini Objave. Budući daje Jedinorođeni Sin Božji koji je postao čovjekom, on je savršena i konačna Očeva Riječ. Poslanjem Sina i darom Duha Svetoga Objava je već potpuno dovršena, mada Crkvi ostaje da postupno tijekom vjekova dosegne sav njezin domašaj.

10. Koja je vrijednost privatnih objava?

Premda ne pripadaju u polog vjere, one mogu pomoći življenju same vjere samo ako zadrže svoju usmjerenost prema Kristu. Crkveno učiteljstvo, na koje spada razlučivanje takvih privatnih objava, stoga ne može prihvatiti one objave koje bi htjele nadići ili ispraviti dovršenu Objavu koja je Krist.

….

“Darovavši nam svoga Sina, koji je njegova jedina i konačna Riječ, Bog nam je tom svojom Riječju ujedno rekao sve i nema nam što više reći« (sveti Ivan od Križa).

KOMPENDIJ KKC

U prvom poglavlju Kompendija KC učimo zašto je Bog stvorio čovjeka, kako ga čovjek može upoznati i kako se o Bogu može govoriti

• Bog je stvorio čovjeka da bi čovjek uživao jednom s Bogom u raju. Poslao nam je svoga Sina Isusa, Spasitelja da bi i nas učinio svojim sinovima i kćerima.
• Bog je stvorio čovjeka i u srce mu usadio čežnju za svojim Stvriteljem. Čovjek je stvoren da ostvari odnos s Bogom, svojim Stvoriteljem.
• Čovjek može upoznati Boga i samim svojim razumom, tj. gledajući stvorenja u svemiru može zaključiti da postoji i njihov stvoritelj.
• Osim što Boga može donekle upoznati razumom, Bog se u povijesti čovjeku sam otkriva tj. objavljuje o sebi puno više. U toj Objavi saznajemo o Bogu stvari do kojih ne bismo mogli doći svojim razumom.
• O Bogu možemo govoriti svim ljudima kao o Stvoritelju čovjeka, koji je Božji odraz na zemlji. Naš govor o Bogu uvijek će biti manjkav i nesavršen jer je Bog beskrajno otajstvo…

KOMPENDIJ

1. Kakav je Božji naum s čovjekom?

Bog, u samom sebi neizmjerno savršen i blažen, po naumu čiste dobrote slobodno je stvorio čovjeka da ga učini dionikom svoga blaženog života. U punini vremena Bog Otac poslao je svoga Sina kao otkupitelja i spasitelja ljudi, palih u grijeh. On ih je sazvao u svoju Crkvu i djelom Duha Svetoga učinio svojom posinjenom djecom te baštinicima svog vječnog blaženstva.

2. Otkuda u čovjeku čežnja za Bogom?

Sam Bog, stvarajući čovjeka na svoju sliku, upisao je u njegovo srce čežnju da ga gleda. Iako se ta čežnja često zanemaruje, Bog nikada ne prestaje čovjeka privlačiti k sebi da živi i u njemu nađe puninu istine i blaženstva, za čime neprekidno traga. Po svojoj naravi i po pozivu čovjek je religiozno biće, sposobno ući u zajedništvo s Bogom. Ta intimna i životna povezanost s Bogom daje čovjeku njegovo temeljno dostojanstvo.

3. Kako se Boga može spoznati samo svjetlom razuma?

Polazeći od stvorenja, tj. od svijeta i ljudske osobe, čovjek samim razumom može sa sigurnošću spoznati Boga kao izvor i svrhu svemira i kao najviše dobro, istinu i beskrajnu ljepotu.

4. Je li u spoznanju Božjega otajstva dovoljno samo svjetlo razuma?

U spoznavanju Boga samo svjetlom razuma čovjek nailazi na mnoge poteškoće. Osim toga, ne može sam ući u nutrinu božanskoga otajstva. Zato ga je Bog htio prosvijetliti svojom Objavom ne samo glede istina koje nadilaze ljudsko shvaćanje, nego i glede ćudorednih i vjerskih, po sebi ljudskome razumu dohvatnih, istina koje tako svi mogu bez poteškoća spoznati čvrstom sigurnošću i bez primjesa ikakve zablude.

5. Kako govoriti o Bogu?

O Bogu se svim ljudima i sa svima može govoriti polazeći od savršenosti čovjeka i ostalih stvorenja koja su odraz, iako ograničen, neizmjerne Božje savršenosti, Ipak, naš govor o Bogu treba trajno pročišćavati od svega što je zamišljajno i nesavršeno, svjesni da se nikada ne će moći potpuno izraziti beskrajno otajstvo Boga.

………….