Nevjerojatno, ali istinito: roboti polako, ali sigurno ulaze i u vjerske hramove uzimajući mjesto svećenicima, rabinima i redovnicima. O ovome se u mainstream medijima malo govori, ali, podsjetimo, Wall Street Journal svojedobno je izvijestio svjetsku javnost da je Gabriele Trovato, robotičar i docent na japanskom Sveučilištu Waseda, prenamijenio jednog robota u robota svećenika zvanog SanTO, sedamnaest inča visokog ‘katoličkog robota’ opremljenog računalom, mikrofonom, senzorima i kamerom za prepoznavanje lica. Robotizacija svećeničkog poziva aktualizirana je upravo tijekom pandemije. 

Pitamo se – Kako je došlo do te nesvakidašnje ideje da roboti uđu u vjerske hramove? S obzirom na to da je iz godine u godinu sve manje ljudi, manje nego ikada prije koji studiraju za svećenike te kako je korona virus također opteretio crkvu i dostupnost njezinih usluga, roboti su se pojavili kao idealno rješenje ovog problema. Tako je u Poljskoj za vrijeme pandemije predstavljen robotski svećenik SanTO koji drži propovjedi, daje savjete i prati vjernike u molitvi.

Osoba koja je zaslužna za osmišljavanje ovog robota je, kao što rekosmo, Gabriele Trovato s tokijskog sveučilišta Waseda. Robot nazvan SanTO izrađivan je godinu dana, a testiran je krajem 2021. godine u Varšavi. U listopadu 2021. godine SanTO je prikazan u zanimljivom BBC-jevu dokumentarcu snimanom u katoličkoj crkvi svetog Ivana Pavla II. u četvrti Bemowo u Varšavi.

Nakon što je predstavljen ovakav tip robota, sve češće u crkvama, hramovima i drugim vjerskim ustanovama, roboti kao što je SanTO obično izvode vjerske obrede poput držanja propovijedi i davanja osnovnih vjerskih savjeta, što dovodi do brojnih optužbi za bogohuljenje. A, brojni vjernici dovode u pitanje SanTO-ovu sposobnost da odgovori na bilo što osim na najjednostavnija pitanja.

Tvorac Trovato o svom je robotu rekao: „Potreba za izgradnjom takvog robota postala mi je jasna kada sam slušao prijatelje koji su se žalili da ne mogu ići u crkvu tijekom pandemije.

 Koristeći umjetnu inteligenciju, SanTO je posebno programiran da zadovolji potrebe katolika nakon što je u njega ugrađena memorijska banka s velikom količinom podataka o vjeri. Pomislio sam – Za takve bi ljude robot s umjetnom inteligencijom, poput SanTO-a, bio idealno rješenje.“ 

(!?!?!) 

Izvor: epoha.com

Bez komentara.

Ovo se dogodilo jučer u Crotoneu u mjestu Alfieri-Scifo. Don Mattia Bernasconi i njegova skupina dječaka iz župe San Luigi Gonzaga u Milanu, nakon tjedan dana volonterskog kampa s Liberom, u udruzi Terre Joniche – Libera Terra, odlučili su zadnji dan svog boravka provesti na plaži, na moru.

Kad su stigli na mjesto, bezuspješno su tražili  zonu gdje bi mogli slaviti svetu misu. S obzirom na veliku vrućinu ovih sati i primamljivo more, don Mattia je predložio mladima da slave misu u vodi. Prijedlog je s oduševljenjem dočekan od strane župne skupine. Vijest je odmah doprla do ušiju obitelji koja je nedjelju provodila na istoj plaži i koja je ponudila madrac kao oltar. (!)

“Neodoljivo iskustvo”, rekao je don Mattia za CrotoneNews , misleći na volonterski kamp Libera u udruzi Terre joniche-Libera Terra. “Šokantno jer je zapravo uznemirilo mnoge naše misli i, naravno, šokantno u pozitivnom smislu. Bio je to tjedan izvanrednog treninga i kontakta s različitim stvarnostima i zemljom”.

Izvor: crotonenews.com

Foto: crotonenews.com

Bez komentara. 

Ako je najžarča ljubav natjerala svetog Pavla kako se pripovijeda da ode u Jeruzalem te tamo propovijeda Evanđelje, premda je znao da ga tamo čekaju lanci, tamnica i progoni, kakva mora da je bila ljubav, koja je ponukala na više apostole nego Boga da svoje tijelo ostavi na zemlji – kad je znao za bezbrojne uvrede koje će mu biti nanesene?

Da, blagi Isus je predviđao sve uvrede, sve ogavne napadaje, što su imali biti počinjeni protiv njega na našim oltarima; no ništa ga nije moglo spriječiti da se ne preda u ruke svojih nezahvalnih stvorova. Znao je on, da će jedni ljudi svojom nečednošću uskratiti mu poštovanje što ga u crkvi duguju, da će drugi doći do podnožja oltara da svojim prezirom povrijede njegovo Srce. Znao je on, da će se zločinačke ruke dići jednoga dana, da udarcem bodeža probodu njegovo srce, i da će se naći ljudi tako pokvarenih te će htjeti strovaliti njegovo tijelo sa stijene u provaliju i nogama ga pogaziti. 

No ništa nije bilo sposobno da ohladi njegovu ljubav i da ga udalji od ljudskoga društva. Sveti je Pavao rekao da se ne boji podnijeti sve muke, ni predati se svojim neprijateljima, jer vezan Duhom, on je mislio jedino na to kako da izvrši svoj apostolski poziv.

Kako bi se dakle Isus mogao bojati da ostane u svetohraništu, izložen svim uvredama, on koji je po svojoj biti sama ljubav, koga samo njezine zapovijedi nadahnjuju i samo njezine želje vežu?  (…)

Ah! Kako da naša duša ne svisne od boli gledajući uvrede što ih svijet nanosi najuzvišenijoj tajni naše vjere?

Židov-izdajnik huli na nj, nevjerni otpadnik niječe da postoji, nečedni katolik nema poštivanja prema njemu, a svećenik bez poštovanja omalovažava ga. Koliko uvreda svih vrsta! A Isus – Hostija, koji je imao biti predmet svega toga sa strane nezahvalnih stvorenja, predvidio je sve to i još gore stvari. Uza sve to, on im je velikodušno predao svoje tijelo, i s njime sve blago svoga božanstva. Tako je, kršćanske duše.

… “Davati” – kaže Tertulijan – “u tome je život Božji”. Ali kada Bog sama sebe dadne, koji razum može to shvatiti? Bog neprekidno napunja dobrima ljude koje je stvorio; ali u ovom neizrecivom sakramentu on uspijeva dati sama sebe. On se daje kao Bog i daje se kao čovjek. To je nenatkriljivi dar komu se je domislila njegova ljubav; dati sama sebe i dati se da bude vrijedan i pogrđivan, …

Izvor: Knjiga – Domišljata ljubav Isusova u euharistiji i ljudska nezahvalnost prema njemu, Ivan Josip od Svete Terezije O.C.D

Bl. Ivan Merz je bio zaljubljenik u lijepu liturgiju. U dane Velikog tjedna toliko bi bio potresen pjevanjem i liturgijskim obredima da je te dane na poseban način osjećao ono što se događalo s Isusom: Posljednja večera, ustanova euharistije, muka i smrt te na posljetku radost uskrsnuća.
Nije teško zaključiti kako je u ono vrijeme BOG bio u centru liturgije, u pjevanju, u gestama, u svemu.
Nadajmo se da će se Bog opet vratiti u centar naših slavlja, jer ako ne bude, nema li nas pravo i kazniti te nam uskratiti ono što je na zemlji najsvetije?

(Beč, ponedjeljak, 5.IV.1920.)

Proveo sam od čiste srijede do danas u St. Gabrijelu kraj Modlinga. Bio je to moj najljepši Uskrs; proživljavao sam umjetnički refleks velikih događanja – Kristovu muku i Njegov Uskrs – uživivši se u liturgijsku umjetnost. Ispočetka smo postili, šutjeli i razmišljali. Kada se je svjetska buka raspršila i duša ostala mirna, sama sa sobom, iz dubine se je poput pjene dizalo blato grijeha, koje se je nakupilo skoro nesvjesno. Zatim sjajno pjevanje lamentacija pa diona Misa Velikog Četvrtka sa svojim veseljem i sv. Pričesti unutar svečane Mise upravo onako, kao kada je Isus ustanovio presv. Euharistiju, pa onda žalost usred te Mise sa ritmičkim kretnjama svih redovnika i sjajnom pratnjom orkestra itd.

Otkrivenje Križa, te trpljenje Križnog puta su potresli mojom dušom. U subotu opet ono silno veselje nad uskrsnulim Spasiteljem, koje je tako divan izražaj našlo u liturgiji.

Kao što je teologija centralna znanost tako je liturgija centralna umjetnost. Ona je sasvim objektivna i odgovara Wagnerovu idealu, koji je htio sjediniti sve umjetnosti u jednu. Liturgija je izražaj duše Crkve, na njenom temelju lako bi bilo izraditi teoriju umjetnosti. U njoj se ogledava kao u kakvom zrcalu život Kristov, ali ne onakav kakav nam se u povijesti čini, nego onakav kako ga gleda objektivni gledalac koji nije vezan na vrijeme ni na mjesto već iz visine promatra život, videći sav nadnaravni savez događaja: recimo kako ga promatra anđeo. Na taj način postaje umjetnost objektivno zrcalo za života, koje pohvata i one niti, koje obični čovjek ne opaža. Liturgija je dosegla vrhunac: ona je najveća umjetnička tvorevina koja opstoji na svijetu, a uz to je ona centralna umjetnina, jer umjetnički prikazuje život Kristov, koji je centar povijesti. Sve ostale umjetnosti se moraju služiti istom metodom kao Duh Sveti u liturgiji: umjetnik mora npr. motiv rata, ljubavi, bluda, ubojstva i razne ostale teme umjetnosti prikazati u nadnaravnom savezu i čim bolje on to učini tim je umjetnina vrjednija. Naravno za to se traži da bude umjetnik svet. Uzmimo npr Krist kaže: Tko pogleda na ženu bližnjega s pohotom, čini u duši svojoj grijeh. Za Krista je to dovoljno i on tu ideju ne može dalje i na široko obrazlagati, jer on mora zasijati sjeme svih ideja koje vladaju i koje će vladati u čovječanstvu.  Tu ideju je Tolstoj u Kreutzerovoj sonati obradio i to vrlo dobro: on objektivno promatra ljudsko društvo i ono se zrcali na zaseban način u njegovoj duši. Slika u tom zrcalu prikazuje sve niti bludnje i grijeha u koje se je zaplelo moderno društvo. Tolstoj se dakle služi liturgijskom metodom. Ona izreka u Evanđelju je samo karika na koju je nadovezan ovaj roman. Ova se metoda da primijeniti na sve umjetničke tvorevine i u koliko su one teocentrične imaju umjetničku vrijednost. Samostan St. Gabrijel ostat će mi nezaboravan za cijeli život. Pokazuje kako Crkva Katolička rađa svukud novo prekrasno cvijeće. Ima oko 300 teologa Nijemaca iz Reicha, koji idu u Kongo, Novu Gvineju i druge zemlje da šire Kristovo Evanđelje. Većinom su snažni lijepi ljudi, šutljivi i ponizni. Ustaju u 3 1/4 izjutra i svu svoju ljubav su koncentrirali na službu Božju. St. Gabrijel je mali Beuron.

Izvor: 

…

U srijedu, 20. svibnja 2020. nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić za „Radio Mariju“ i „Katolički tjednik“, u ekskluzivnom intervju s mr. vlč. Josipom Vajdnerom, govorio je o stanju u bh. društvu koje je nastalo najavom slavlja Svete mise za žrtve Bleiburške tragedije.

Onomu tko ne zna što se zbivalo u prvoj polovici svibnja mjeseca 2020. u Sarajevu, kako je to u uvodu rekao mr. vlč. Josip Vajdner, glavni urednik Katoličkog tjednika i portala Nedjelja.ba koji je razgovarao s kardinalom Puljićem, s pravom bi se moglo kazati: „Zar si ti jedini stranac u gradu“ koji ne zna što se u njemu dogodilo (usp. Lk 24,18).

„Ukratko, stvorena je polarizacija na one koji žele slaviti Svetu misu za žrtve Bleiburške tragedije i one koji su kategorički protiv toga. Zahvaljujući sluganskim medijima Katolička Crkva, na čelu s vrhbosanskim nadbiskupom kardinalom Vinkom Puljićem, živjela je u ozračju linča te je samo zahvaljujući angažmanu policije Misa i održana“, objasnio je mr. Vajdner na početku.

Kardinal Puljić je zatim najprije zahvalio da je u mogućnosti preko ovih medija uputiti, kako je rekao, „našu poruku“.

Na početnu konstataciju i pitanje kako je on nadbiskup od 1991., koji je stolujući u Sarajevu, mnogo toga doživio i proživio, te jesu li događaji iz svibnja 2020. najgora medijska haranga na Katoličku Crkvu u ovome gradu?, kardinal je među ostalim rekao kako se može potvrditi da je to jedna od najogorčenijih harangi koja se dogodila u Sarajevu „ne samo protiv mene, nego protiv Katoličke Crkve. Svorena je klima da se ne čuje druga strana, nego mora biti istina ono što oni kažu“.

Stvorivši pojam „bleiburška misa“ sarajevski su mediji cijelu stvar predstavili kao rehabilitaciju ustaškoga režima. Malo tko je zapravo pitao što ćete to Vi raditi. Da sada ne bude nedoumica, recite nam na koju ste nakanu Vi misu slavili?

„Mislim da su ljudi mogli iz moje propovijedi saznati da sam ja molio za sve stradale, za sve žrtve Drugog svjetskog rata i poraća, i na neki način za pokojne. To je moja nakana bila. Na kraju – to ja, kao nadbiskup, tako često molim za sve pokojne, jasno da ću uključiti, bez obzira koje vrste bili pokojni. To je moja dužnost kao vjernika – moliti za sve pokojne.“

Osvrćući se na Rezoluciju o poštivanju žrtava ustaškog režima, koja je, kako je napomenuo mr. Vajdner danas (20. svibnja) usvojena u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, a kojom se zabranjuju komemoracije žrtvama Bleiburga na prostoru BiH, nadbiskup Puljić je rekao kako, uz dužno poštovanje politici – ona ima svoja razmišljanja, a Crkva svoja. „Crkva ne moli za ustaše, Crkva ne moli za zločince, moli za ljude koji su žrtva, moli na neki način za njihove duše. Mi, time što molimo za pokojne, ne stavljamo se u njihovu prosudu i osudu, nego jednostavno molimo, to je naša kršćanska dužnost. Nisam upoznat s tom Rezolucijom, ali ako su to napravili mislim da je nisu napravili iz ljubavi prema Bosni i Hercegovini. I ja sam protiv ideologije ustaštva i također komunizma, koji je pravio zlo, i nacizma, to je razumljivo. Ali ne može nešto biti važnije od molitve kršćanske za duše“.

Nije malo onih koji su Vas pozivali – uzoriti, odustanite od mise. Kako Vam je sve to djelovalo?

„Nisam mogao vjerovati da netko uzima sebi za pravo meni određivati hoću li ja imati misu ili neću. To je, na neki način, zadiranje u područje na koje nema pravo. I zato nisam smatrao – mogli smo razgovarati – da ja trebam odustati od mise. Prvo, to je tako sastavni dio moje službe – ako mi zabrani misu onda ja nemam razloga postojanja ovdje“.

Kardinal je u nastavku odgovarao i na pitanja o tomu kako su na cjelokupnu situaciju reagirale njegove kolege iz Međureligijskog vijeća BiH: Jakob Finci, mitropolit Hrizostom i reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović.

U medijskim istupima gosp. Jakob Finci je, uz ostalo, naveo kako „50 godina“ gleda i sluša o Bleiburgu te da je njemu ta priča vraćanje ustaštva. Na sličnom su tragu bili Izraelsko veleposlanstvo iz Tirane te Centar Simon Wiesenthal. Jeste li ipak, s obzirom da Židovi kao narod imaju gorko iskustvo stradanja, očekivali više sućuti? Jer sve je kvalificirano kao da Vi slavite misu „nacističkim suradnicima“…

Kazao je, između ostalog, kako razumije gosp. Fincija i sve Židove u Sarajevu jer oni su zaista doživjeli jednu tragediju koju, naglasio je, nitko ne niječe, i ne smije nijekati, jer je to zločin – nijekati zločine! “Ja razumijem da je to njihova bol, međutim, isto tako očekujem da i oni razumiju kako i mi imamo bol. Jer u BiH, skoro pa nije bilo obitelji da netko u njoj nije stradao. Ako ne iz toga povratka s Bleiburga – jest kad su preuzeli vlas – onda ih je po noći jednostavno ‘noć progutala’. Mi to ne možemo zanijekati!”

Priznajući kako mu je teško komentirati žestoku reakciju mitropolita dabrobosanskog gosp. Hrizostoma, koji je cjelokupan događaj nazvao „dovođenje Bleiburga u Sarajevo“ i obznanio prekid svih odnosa, kardinal Puljić je najprije naglasio kako je jako iznenađen njegovom reakcijom. „Nije bio fer što je išao prvo u javnost, nego sa mnom razgovarao. Mislim da mi – htjeli ne htjeli – nama je ovdje zajedno živjeti (…) Stalno govorim: treba imati hrabrosti pa svatko svoje dvorište očistiti, a smeće ne bacati u tuđe dvorište. I to bi bilo red kako bi se stvorilo međusobno povjerenje.“

Jedini koji je pokušao amortizirati situaciju i stvari usmjeriti u drugom toku, bio je reisu-l-ulema Islamske zajednice Husein ef. Kavazović. Neovisno što je u razgovoru za Glas Amerike, napravio sebi političku odstupnicu spomenuvši kako je odgovornost „adresirana na krivu adresu“, istaknuo je: „Kardinal će predvoditi misu u Sarajevu i to je njegova obaveza prema vjernicima“. Kako ocjenjujete njegov istup i bi li stanje bilo puno gore da on nije zauzeo ovakav stav?

„Mislim da bi sigurno bilo gore. Ja ipak gosp. reisa doživljavam kao čovjeka vjere i on je to iz vjere govorio. Tako da to duboko cijenim, jer zapravo pitanje je: nastupamo li mi iz pozicije politike, interesa ili iz vjere?! On je baš sad, u ovome vremenu kada je mjesec ramazan, kao vjernik nastupio i tu mu odajem priznanje i zahvalnost.”

Progovorilo se potom i o samoj misi 16. svibnja.

Da bi se misa uopće održala policija je morala blokirati sve oko katedrale i ograničiti kretanje na širem prostoru. Kako Vam je to sve djelovalo, na što Vas je podsjetilo?

„Bilo mi je to žalosno vidjeti. Istinski sam zahvalan ljudima koji su vjerojatno imali dovoljno informacija – nisu oni napravili to napamet. Stvorili su zaista jedan prostor sigurnosti. Ja sam zato osjećao isti dan im zahvaliti, ali me duboko duša boljela jer time zapravo šalje se poruka: vama ovdje više nema mjesta. Zato bih htio ohrabriti, da se ljudi ne prepadnu – ima nam mjesta! Ovdje smo kod kuće!”

U odjeku ovoga događaja član Predsjedništva Željko Komšić je rekao: „Sretan sam zbog činjenice da nas neprijatelji ovog grada nisu nadmudrili“. Zapravo time je i Vas i sve one koji su slavili ili bi došli na misu da su mogli, nazvao neprijateljima. Je li ovo amnestija svima onima koji bi digli ruku na Vas i na katolike? Bi li sudstvo i institucije za ljudska prava morali reagirati? I hoćete li Vi tražiti očitovanje?

„Ja vjerojatno neću, ali svatko govori o sebi. Mi znademo da on nikad nije pozitivno govorio o Hrvatima i katolicima. On nosi u sebi jednu averziju prema nama. I ja se ne mogu načuditi odakle mu ta odbojnost (…) Ovim on zapravo pokazuje što nosi u sebi.“

Hoćete li ga onda više zvati na božićni i uskrsni prijem?

„Vjerojatno do toga neće doći.“

Kardinal je tijekom razgovora odgovorio na brojna pitanja, te je na kraju poslao važnu poruku.

„Mislim da će trebati stvari hladne glave razabrati. Ne niječem da ljudi imaju pravo na svoje mišljenje, ali dozvoli da imam i ja pravo (…) Moramo se naučiti uvažavati jednu druge i poštivati jedni druge, te stvarati ozračje jednakih prava. Nitko nema prednosti zato što je te nacionalnosti, te vjere ili tu se rodio, a isto tako nije ni kriv. Svi smo mi ono što jesmo. Ako želimo zdravo društvo trebamo pomoći da svatko živi ono što jest. I u tom društvu oduševiti ljude da s ljubavlju rade i izgrađuju ovu zemlju. A ne da moraju bježati iz nje. Ima dovoljno kruha u ovoj zemlji, samo moramo prestati krasti! Pa bi bilo i te kako dovoljno za sve!“, zaključio je na kraju kardinal Puljić, u razgovoru kojeg je vodio vlč. Josip Vajdner, a koji se može pogledati u priloženom videu.

KTA
Sarajevo, 21. svibanj 2020

…

Isus je u jednom viđenju povjerio svetoj Mariji Margareti Alacoque:

“Od većine primam samo NEZAHVALNOST, ​

NJIHOVIM NEPOŠTOVANJEM I SVETOGRĐIMA, NJIHOVOM HLADNOĆOM I NJIHOVIM PRIJEZIROM KOJIM ME VRIJEĐAJU​ U OVOM SAKRAMENTU LJUBAVI..”​

Isus je zato tražio poseban blagdan PRESVETOG SRCA kada bi one duše koje ga vole svojom ljubavlju mogle nadoknaditi za prezire u uvrede koje se nanose

 Njemu prisutnom u Presvetom sakramentu

Primjeri svetaca koji su pred Presvetim sakramentom nalazili snagu u apostolatu i nevoljama…

Protestanti koji žele primiti svetu pričest trebaju postati katolici, rekao je kardinal Francis Arinze (85) za Catholic News Service (23. svibnja): “Dođite, budite primljeni u Crkvu, a zatim možete primati svetu pričest sedam puta tjedno. Inače ne”.

Arinze je istaknuo da je sveta pričest isključivo za katolike u stanju milosti, a ne nešto što se dijeli među prijateljima poput piva ili kolača: “Nakon mise možete otići do blagovaonice i popiti šalicu čaja, pa čak i čašu piva i malo kolača. To je u redu. Ali misa nije takva”.

gloria TV