I vjernici i nevjernici vide kako se velike sportske manifestacije koriste za promociju protukršćanske i protuprirodne LGBTQ ideologije. Otvaranje Olimpijskih igara 2024. u Parizu ne samo da je promocija ili parada sodomske ideologije nego kao da dosiže vrhunac bogohuljenja, ovaj put izrugujući ono što je nama najsvetije – Presveti sakrament. Isusa! Isusa prisutnog u sakramentu Euharistije, ustanovljenog na Posljednjoj večeri, dan prije nego će podnijeti svoju muku.

Dobro mi znamo zašto neće izrugivati religiju koja je ilegalnom migracijom  napučila Francusku. Svako malo gori neka crkva u toj nekad lijepoj katoličkoj zemlji, koja je Crkvi dala mnoge svece. Kršćanstvo nije nikad prestalo biti progonjeno, ali očito dolazi vrijeme kad se to čini sve otvorenije i sve vatrenije. Valjda nikad u povijesti sportska pozornica za velike i male nije bila toliko otvoreno grešna. Što su to  smislili apostoli Zloga? Dugačak stol, punašnu nečednu ženu u sredini i okolo likovi koji predstavljaju neke nove apostole u LGBTQ izdanju.

A čiji su to apostoli, ako ne apostoli Zloga!? Svatko normalan vidi da se radi o vrijeđanju Isusa, o vrijeđanju kršćanstva i kršćana.

To zlo mora biti osuđeno, ne samo od strane laika, koji danas neumorno pišu da je ovo zlo, odvratno i pretjerano, nego i od strane vrha Crkve. Zar ne? Ako Isusovi apostoli ušute tj. današnji biskupi – kamenje će vikati (usp. Luka 19,42)

Pariška Sodoma pokazuje nam kako je nisko palo kršćanstvo u Europi. A tomu smo zasigurno i sami mi katolici doprinijeli svojim nemarom prema Isusu u Presvetom sakramentu. Kažemo da je On tu, da je živ, a kako se ponašamo u crkvi?

Tko bi nam povjerovao kad kažemo da vjerujemo kako je Isus stvarno prisutan u Presvetom sakramentu, a naša djela govore suprotno. Ako se npr. ne poklonimo na ulazu u crkvu, ne razmišljamo koga u Pričesti primamo već gledamo okolo, ako je žvaka u ustima, noga preko noge, mobitel u ruci itd… ko da smo došli na koncert. A da ne govorimo što se sve događa u „naprednim“ crkvama s dopuštenjem onih od kojih očekujemo da nam budu uzor.

Ovom žalosnom padu kršćanstva sigurno su doprinijeli i pastiri koji više se ne usuđuju otvoreno progovarati protiv zala našeg vremena. Čast iznimkama (a ovdje mislim na kardinala Mullera, biskupa Stricklanda i njima slične), ali većina kao da ne mari više za Isusa ni istinu, boje se uklanjanja iz svoje udobnosti, dok su kršćani izgubili kompas i više ne znaju kuda ih ti pastiri uopće vode. Kako bi dobro bilo da biskupi i župnici sada učine nešto konkretno. Ne da pošalju nekakve “misionare milosrđa” koji će kao na splitskoj Ultri, sad misionariti u Parizu i dijeliti vodu na ulicama, onima koji i ne žeđaju za H20, već za Bogom Živim,  a kojeg se tamo izruguje. nego da jasno i glasno osude ova bogohuljenja, ako nikako drugačije onda  tako da povedu svoje vjernike u crkvu, na klanjanje Isusu, upravo s nakanom da to učine kao naknadu za uvrede koje se nanose Isusu prisutnom u Presvetom sakramentu.

Što se događa s Francuskom? Što se događa s Europom – pitaju se mnogi. Da, to je dobro pitanje. A što se događa s pastirima? I to je važno pitanje. I važno je da za njih molimo, jer ako su ikad postojala teška vremena za pastire, onda su to ovo naša luda vremena.

Vidiš li Franjo, moja Crkva se ruši! – progovorio je Isus svetom Franji s križa u one njegove dane.

Crkva se ruši i danas, a gdje je danas Franjo?!

M.G.

U čemu je Gospina veličina? –

Danas postoje razni načini napada na obitelj, nastavlja don Josip, nabrajajući neke oblike Kulture smrti. No, ako se svatko potrudi da ostane vjeran Bogu, osobito muževi i očevi oni koji će biti stupovi vjere u svojoj obitelji onda se mi nemamo čega bojati, zaključuje.

Navodi i dva svjedočanstva tjelesnog i duhovnog ozdravljenja. Prvi je gospođa iz Italije koja je ozdravila od raka u Međugorju, no kasnije je bila malovjerna te zbog nagovaranja liječnika „za svaki slučaj primila kemoterapiju“… što pokazuje kako se može i zatajiti Boga i ne ostati uz Njegov dar. A drugi je primjer narkoman iz Splita koji se odlučio ispovjediti i promijeniti svoj život. Vrijedna divljenja je činjenica da je zbog primanja svete pričesti u drugom, civilnom braku, bio spreman sedam godina živjeti bez bračnih odnosa, u čistoći.

Za život u obitelji, kaže don Josip, potrebna je vjera u čuda, jer ako nje nema kako će netko biti spreman prihvatiti onoliko djece koliko mu Bog da? Bez toga se čovjek osloni samo na svoje snage i onda sam planira (kontracepcija, abortusi i sl.) Porazne su statistike u Italiji među praktičnim katolicima. Radi idola spolnog užitka ljudi postaju ubojice svoje djece.

Ipak, ima onih koji još vjere, mole, žrtvuju se, zaključuje, i poziva da budemo pravi Božji borci kako bi nas Bog mogao jednom primiti u svoje kraljevstvo.

***

Kako vidimo, danas je evanđelje vrlo kratko ali ima jednu jaku poruku. Čuli smo to više puta, ali nije zgorega ga da se uvijek vraćamo na to jer otkrivamo uvijek nove stvari koje nam Gospodin preko toga govori…

Ova pohvala koju je izrekla jedna žena Gospodinu; pohvala je razumljiva, prihvatljiva i nema u njoj ništa loše. Pohvalila je Majku Isusovu, ali još više i samoga Isusa, jer je On zaslužio da se njegova Majka uzdigne. Veličina Gospe je prije svega u tome što je ona Majka Božja. Ona nam je na svijet donijela Sina Božjega. I to je ono najviše što je čovjek dobio ovdje na zemlji. To je ono od čega zavisi ne samo naš život na zemlji, da dobijemo i stostruko ovdje na zemlji, nego od toga zavisi i naš vječni život, ono što će se događati u vječnosti.

Isus nam je dao priliku da raskrstimo s grijehom, da možemo preko Njegova otkupljenja biti spašeni. I zato ovaj Isusov odgovor na prvi mah izgleda kao prijekor, kao da umanjuje veličinu svoje majke. Jer ispred onoga tjelesnoga, fizičkoga stavlja duhovno, nadnaravno. A to je kad bolje razmislimo i logično, razumljivo. Kako smo čuli maloprije, duhovno je ispred onoga materijalnog. Zato veličina Gospina nije bila u tome što je ona bila utroba u kojoj se razvijao Sin Božji, i ona od koje se rodio Sin Božji, nego je njena veličina, prije svega u tome što je ona prihvatila to s vjerom, dala je svoj pristanak da se u njoj dogodi to božansko začeće po Duhu Svetom, da bude Majka Božja. Veličina njena je što je ona svojim životom stala uvijek uz Krista. I posebno onda kad je bilo najteže, na Golgoti. Dakle ova pohvala je na drugi način pohvala Gospi, jer je Ona doista najveća među ženama i među ljudima, po svojoj vjeri, po tome kako je slušala Riječ Božju i čuvala je. Zato nije slučajno da je baš ona odabrana da bude Majka Božja. Bog ju je na to pripremao. Bog ju je odabrao od vječnosti. Mogla je ne dati pristanak, ali ona je dala pristanak i u  svemu je bila vjerna što je Bog od nje tražio i nije se okaljala grijehom. Bog je nju pripremao već preko njenih roditelja, Joakima i Ane, koji su već zašli u godine koji nisu imali djece i to je bilo nešto što im je teško padalo. Tada se smatralo da su zbog toga u Božjoj nemilosti, to jest, ako nemaš potomstva bilo je kao da nemaš Božjeg blagoslova. I Bog ih je čuvao. Davao im je tu patnju, tu kušnju, da onda mogu Gospu podići kao jedno dijete vjere, kao dijete božje.

Evo zato danas navečer i sutra, kad slavimo blagdan Velike Gospe u biti  se vezujemo za ove dvije pohvale.

Pitamo se u čemu je Gospina veličina. Možemo reći da je njena veličina u tome što je rečeno da je Majka Božja. Njena veličina je u tome što je u potpunosti surađivala s Bogom. U njenoj malenosti se sve više otkriva njena veličina. Kako vidimo za vrijeme Isusova života ona je praktički bila nepoznata. Apostoli su je znali kao majku Isusovu, ali nisu imali neku posebnu vezu s njom. Tek nakon Njegove smrti vidimo da ih ona okuplja, kada iščekuju Duha Svetoga. Ona je skupa s njima kao stožer oko kojega se hvataju. Ona ih onda prati svojim zagovorom, molitvama, savjetima, dakle, svojom majčinskom brigom u njihovu apostolatu.

Jedna svetica kaže kako je Bog sazvao apostole sa raznih krajeva svijeta, prije njezine smrti da dođu i da se od nje oproste. Od tada je ona stalno prisutna. Ivan Pavao II je posebno volio odlomak u evanđelju gdje je na Golgoti Isus rekao Ivanu: „Evo ti majke!“, a Mariji je rekao, „Evo ti sina!“ Kaže papa da je u tome sadržana ona temeljna poruka za svakog od nas. Svatko od nas ima priliku da prihvati Gospu kao svoju majku. I svatko od nas ima priliku da je ne prihvati, da je odbije. Imati majku u ovom vremenu i u svakom vremenu je nešto veliko, a posebno imati majku kao što je Gospa, bez grijeha, koja je usto Majka našeg Gospodina, našega Otkupitelja, Majku koja s nebesa može skrbiti za nas i pratiti nas u svakom našem koraku, čuvati nas, vodit nas da dođemo sigurno na odredište… I zato ova prirodna pobožnost možemo reći, jer je usvojena u našem narodu, jer je postala dio njegove naravi, zato jer ljubi Majku Božju, pa i onda kad se udaljimo od nje. Kad se udaljimo od vjere još nas drži ta spona s Gospom što pokazuju ovakvi blagdani kao što je Velika Gospa kada mnoštvo naroda dolazi u naša svetišta. Vraćaju se Gospi, mole se njoj, pitaju njen zagovor i to je ono što daje nadu: da se zadržao taj kontinuitet, da svijetli svjetlo u našem narodu, svjetlo vjere – zahvaljujući baš toj pobožnosti prema Gospi.

Ono o čemu je nama lako razmišljati, iako i o tome malo razmišljamo jest Gospina veličina i Nebu, u Raju, zamišljati je kao kraljicu anđela, kao kraljicu Neba i zemlje, razmišljati veličinu koju sad ima i uživa u raju. I to je nešto što je dobro i korisno. Je potrebno jer nam budi želju da budemo u vječnosti sa takvom kraljicom. Da nas osvoji njena ljepota, da nam dâ da se odvojimo od ovog zemaljskog, da može srce sve više stremiti prema nebu.

Međutim, Gospa nas uči svojim životom kakvu vrijednost ima naš život. Nemojmo zaboraviti da je Isus proveo 30 godina skrovitog života u Nazaretskoj obitelji, u Nazaretu, u Egiptu, ali svakako u jednoj običnoj kući, u jednoj običnoj obitelji; služio je i radio kao što svaki od nas radi, obavljao kućanske poslove, zanatske poslove sa svojim poočimom. Što je Gospa radila cijeli život? Ona je bila kućanica. Ona je bila majka. Ona je bila ona koja je služila Josipu i Isusu i to služenje u njenoj kući u njenoj obitelji je bio put njenog posvećenja, ona je tu postala sveta. Ona je tu dala Isusu onu zemaljsku ljubav majke do kraja. Dala mu je odgoj, dala mu je temelje, dala mu je da može rast u naravi, a Bog se pobrinuo da može rasti u milosti.

Danas kad je obitelj na udaru, to mi lako možemo zaboraviti i zanemariti, obezvrijediti obiteljski život čak ga i prezreti i reći: to meni ne treba! Toliki mladi danas tjeraju karijeru, misle kako ću završiti fakultet, specijalizaciju, doktorat, naći dobar posao, pa rade karijeru, a obitelj – ako ostane vremena za to. Mnogi od njih se onda ne ožene ili ako se ožene nemaju djecu ili uspiju imati jedno dijete. To je ono što je papa Ivan Pavao II zvao: Kultura smrti. To je ono što je Gospa u Fatimi rekla da će zadnji napad biti napad na obitelj. I evo mi danas imamo situaciju da se obitelj želi uništiti. Sa legalizacijom istospolnih brakova, sa iznajmljivanjem maternice, sa umjetnom maternicom koju najavljuju za nekoliko godina, kroz to da nam djecu žele zadržati u školi cijeli dan do pet sati popodne, dakle, kroz cjelodnevni boravak u školi. Tu isto djeca ne rastu sa svojim roditeljima nego ih odgaja škola. Odgaja ih netko drugi. Sustavno se radi na tome da obitelj nestane. Obitelj se smatra suvišnom.

I zato je Sveta obitelj – uzor. Gospa nije imala podršku svećenika toga vremena, niti je imala neku molitvenu zajednicu, niti neku obiteljsku zajednicu, niti neki vjerski pokret. Nije imala nikoga. Imala je Josipa i imala je Isusa. To je bilo njeno uporište da se mogla nositi i sa okupacijom Rimljana i sa životom u progonstvu i sa svim izazovima i da je mogla iznijeti sve to bez da se pokolebala.

Zato, ako se mi držimo Boga, ako Isus bude u našoj obitelji i ako se držimo one naravne obitelji, onda nam nitko ništa ne može. Kao što nas nisu uspjeli uništiti ni Turci, ni komunisti, ni Srbi u kraljevini Jugoslaviji ni kasnije u Jugoslavijo, ni razne tuđini koji su imali pretenzije na naš narod, na naša područja gdje živimo, iako su nas osakatili i sveli na „oglodanu kost“.

Nisu mogli zato jer smo se držali Boga, držali smo se obitelji. I to je naša snaga. Tu neka nam Marija bude nadahnuće. Neka nas ona prati i snaži u tom. Ako tko ima zdravu obitelj, ako tko ljubi Boga, on se može nositi sa cijelim svijetom. Ne treba uopće razmišljati je li svijet propada ili ne propada, hoće li doći potop ili propast cijeloga svijeta. Kao što je Noa ostao vjeran Bogu i spasio svoju obitelj – ako se svatko potrudi da ostane vjeran bogu, osobito muževi i očevi oni koji će biti stupovi vjere u svojoj obitelji onda se mi nemamo čega bojati.

Spomenut ću dva primjera.

U Italiji sam upoznao jednu gospođu koju su liječnici bili otpisali jer je bila teško bolesna od raka. Pokušali su sve moguće terapije i ona je bila otpisana kao neizlječiva. Bilo je samo pitanje vremena kad će umrijeti, davali su joj terapije, ali ona je znala da joj ostaje još malo vremena. Ona je onda otišla u Međugorje i vratila se kući zdrava(!) Ozdravila je potpuno i kad je došla liječnicima, oni su konstatirali da bolesti više nema. Ona je dobila papire gdje su oni potvrdili da je ona sada zdrava osoba. Imala je i one papire otprije koji su dokazivali da je na smrt bolesna i da joj je ostalo samo malo vremena. Dakle svakome pametnome, koji malo razmisli gdje se to dogodilo, kako se to dogodilo i da se to dogodilo u jednom marijanskom svetištu, nakon njene molitve, svakom pametnom je to dovoljno da zaključi da se tu dogodilo čudo. No liječnici su zaključili da oni ne znaju što se dogodilo. Nisu htjeli zauzeti nikakav stav. To je ono što zovemo agnostici. Oni ne žele ni vjerovat ni ne vjerovat, nego: mi se o tome ne možemo izjasnit i mi o tome ne znamo ništa. Ali su nakon toga inzistirali i govorili: – Gospođo, vi ste sada zdravi, ali vi morate uzeti još jednu kemoterapiju i još jednu radioterapiju da mi budemo sigurni da se ta bolest neće vratiti… Oni su vršili pritisak. Žena je na kraju pristala, podložila se njihovim terapijama i rak se vratio. I ona je nakon nekoliko mjeseci otišla k Bogu…. I kad se pitamo zašto se to dogodilo? Ako je s vjerom dobila čudo, sad se pokazala malovjernom. I dala se pokolebat od onih koji su nevjernici. I umjesto da bude svjedok Božjeg čuda, ona je zatajila Boga i onda je dobila ono što je tražila, jer to su lijekovi koji truju organizam, koji mogu nešto pomoći kad je netko bolestan, ali kad je netko zdrav, onda jasno da će ga ubit, da će ga otrovat.

Dakle, mi možemo dobiti čudo u svom životu, ali možemo i zakazati naknadno. Možemo izmoliti čudo i onda se pokazati malovjerni kao što smo čuli kako je Petar hodao po vodi, ali onda je počeo ljudski razmišljati: vidio je valove, vidio je koliko je vjetar jak i onda je počeo tonuti. To je ono što je važno: ostati čvrst uz ono što smo primili, ostati uz Božji dar. Da je Gospa posumnjala da se njoj stvarno objavio anđeo, da je počela tražiti neka prirodna tumačenja kako je ostala trudna iako je znala da nije imala ni jednog muškarca – što bi onda bilo od nas i od nje? Ništa. Ako tražimo čuda, a imamo pravo tražiti čuda jer Bog kaže: „Gdje su dvojica ili trojica u moje ime ja sam s njima“ I kaže: „Tražite i dat će vam se… Ištite i dobit ćete!“

Znači pozvani smo na to kad vidimo da ljudski više ne možemo sami da tražimo od Boga čudo, da djeluje u našem životu. To je danas važno svakome tko želi osnovati obitelj, tko želi živjeti po Božjem zakonu: moramo vjerovati u čuda, inače se to ne može živjeti. Zašto to kažem? Mi vidimo npr. pitanje kontracepcije. Nedavno je istraživanje među praktičnim katolicima u Italiji pokazalo da 85 % praktičnih katolika ne drži da je kontracepcija grijeh. Oni misle da na tom području mogu činiti sami što ih je volja. I onda žive u smrtnom grijehu. I kad to pretvorimo u brojke: ako u Italiji ima 10-15 posto praktičnih katolika (koji je svaki nedjelju idu na misu ili većinu nedjelja) znači to je 15 posto talijanskog stanovništva. I od tih 15 % oduzmemo 85%. Onda je to 1 ili 2 % onih koji se trude živjeti po Božjem zakonu. To je zanemariv broj. Ako je kod nas postotak malo veći nije puno već. Dakle, oni ne vjeruju u Božju providnost. Oni ne žele da Bog u njihovu životu čini čuda i da se proslavi. Ne žele imate 10 ili 15 djece ili ostaviti Bogu da odluče koliko će djece imati nego će oni planirati kako se njima sviđa ili ne sviđa. Uzimaju tu Božju prerogativu u svoje ruke. Ja sam svjestan da danas nemaš ni stan, a nemaš ni normalnu plaću, nemaš nikakve garancije da ćeš moći školovati djecu do kraja fakulteta da te košta jer košta život. Ali za vrijeme Turaka, za vrijeme okupatora, za vrijeme komunizma, standard bio daleko teži kad su nas maltretirali na razne načine, kad su ljudi gladovali, imali smo brojne obitelji. Dakle to je pitanje vjere.

Imamo također drugi pokazatelj – po pitanju otvorenosti životu  – pustiti Bogu da odluči koliko  ćeš djece imati, znači držati Božji zakon, držati Božje zapovijedi, a s druge strane i pustiti da Bog u tvom životu čini čuda.

Kad su u pitanju još dva simptomatična pitanja – kod pitanja pobačaja 75 % praktičnih katolika smatra da je pobačaj pravo tj. da žena koja je ostala trudna ima pravo ubiti svoje dijete. Samo 25% to to jest svako 4 vjernik smatra da to nije dopušteno. Kakvi su to vjernici, ako su spremni zbog svoga užitka biti ubojica svoje djece. To su ubojice koji veličaju, koji hvale ubojstvo. To se događa danas u svijetu, da imamo masovna ubojstva.

Znači, prema statistikama Ujedinjenih naroda, godišnje se učini 73 milijuna pobačaja u svijetu. Tome treba pridodati još sigurno toliko koji se obave na crno, preko spirale, preko pilule dan poslije, i na druge načine. Ili još kod umjetne oplodnje koliko se zametaka baci, možemo računati da se svake godine ubije oko 150 milijuna djece da bi se mi mogli klanjati idolu seksa i spolnog užitka.

To je dakle naša situacija, tu se krši ona Božja zapovijed: Ne ubij! i tu opet ne dopuštamo Bogu da on upravlja našim životom….ako si zgriješio da se popraviš i da Bog to okrene na dobro.

Treće pitanje je bilo razvod braka. Također je 75% praktičnih vjernika reklo da je razvod prihvatljiv. to su katastrofalni pokazatelji. Pokazuje da nas je većina praktičnih katolika zapravo – pogani.

Slično bi se dobrim dijelom moglo reći i za svećenike. Kad su radili istraživanja u Njemačkoj, koliko svećenika moli časoslov, a to je molitva koja im je obavezna onda smo došli do toga da je to zanemariv postotak, negdje 10 – 15% posto. Ako ne mole Boga – što će biti s njihovom vjerom za 5 6,…10 godina. Njihova će se vjera rasplinut i oni će postati menadžeri, graditelji, organizatori i slično. ali neće ljudima prenositi vjeru, nego će širiti nevjeru jer će ljudi osjećati da on ne vjeruje u ono što govori…, da je dužan dogovoriti da ne otjera ljude, da mu ljudi donose neki prihod da ga uzdržavaju, hrane ga i slično. A to je ono što nama kopa grob.

To je ono zbog čega moramo moliti za naša obraćanja, jer ako je situacija takva oko nas – katastrofalna – znači da moramo raditi na svom osobnom obraćenju. Moramo učiniti da naše obitelji budu oaze, poput svete obitelji od kojih će krenuti obnova naroda i Crkve. Ne možemo mi čekati da obnova krene od biskupa, ni od profesora teologije, ni od pape, ni od kardinala. Obnova treba krenuti onim Marijinim putem… od Gospe, to jest od naših obitelji. To je pravi put. To je put koji je potpuno u vašim rukama. U vašoj je moći i to vam nitko ne može oduzet. To je na vama i to je vaše poslanje. I tu cijeli svijet može biti blagoslovljen po vama.

Jedna druga zgoda koja mi se dogodila kad sam bio mladi svećenik:

U starom dijelu grada u kojem sam živio, poznat po tome što su tu živjeli socijalni slučajevi, a bilo je to 90 ih godina, i tu se dilala droga. I ja sam gledao kako se dila droga, tamo kod Zlatnih vrata. Stavljali bi travu, tablete i slično – u utore zidova. A tamo gdje mi je crkva, tamo su bila tri ovisnika. I tamo su dolazile svaki dan procesije ljudi po drogu. Policija nije činila ništa ozbiljno da to spriječi. I one su to činili, a ja sam muku mučio da u crkvi skupim deset – petnaest mladih, a kod jednog narkomana dnevno bi prošlo i oko 50 ljudi da se uništavaju. I kada bi prolazio pored tog punkta gdje je bilo više njih koji su dilali u sebe ne bi imali ništa jer bi to sakrivali u zidove. Kad bi došla policija i vršila pretres ne bi ništa našli. Ja sam tu svako jutro prolazio na fakultet. I onda me jedan od njih svako jutro počne pozdravljati: Hvaljen Isus i Marija! Mislio sam se u sebi. Je li ovo provokacija, nije li provokacija, hoću li im ozdraviti? Odgovorio sam: Navijeke Isus i Marija! i onda sam razmišljao šta ću ja sad sa ovim. I prođem sutra i opet me pozdravi… Kažem ja njemu: Pa, dobro je, lako je tako pozdravit. Ajde ti ako si frajer ajde se ispovijedi… a to znači promijeniti život. A on kaže: A ne mogu ja to tek tako… I on je zaista uzeo neko vrijeme za razmišljanje i nakon par mjeseci došao je kod mene i ispovjedio se. Promijenio je svoj život, ostavio se droge. On sam je prestao konzumirati drogu i prestao je prodavat. Počeo se baviti poštenim poslom i kasnije nastavio prakticirati vjeru i svake nedjelje je redovit na misi. Međutim, on se nalazi u situaciji da živi u civilnom braku, a sa prvom ženom se razišao s kojom se vjenčao u crkvi jer je bila ovisnik, kao i on. On je bio svjestan da ne može ići na pričest 7 godina i on je odlučio živjeti u čistoći sa tom svojom drugom ženom (!) Dakle, to je mladi čovjek koji je 7 godina živio sa svojom ženom, a da nije imao bračne. To je stvarno jedno herojsko djelo. U međuvremenu je njegova prva žena umrla i sada se priprema za vjenčanje u crkvi. Ali on je tu dao jedno svjedočanstvo vjere. Svjedočanstvo nije izašla u medijima, nije objavio na youtubu. To znam ja i to zna njegova žena i to je to. Takvi ljudi su oni koji su doživjeli jedno duhovno čudo.

Jedno je kada se dogodi tjelesno ozdravljenje, a drugo, još veće čudo je kada čovjek ozdravi duhovno,  kad se obrati, kad se vrati Bogu. Ta su nam čuda potrebna i ta se čuda događaju danas.

Ta čuda treba podržati, poduprijeti jer su nam to svjetlonoše u našem vremenu. To su oni koji su nakon dugoga traženja i lutanja pronašli Boga. I onda imaju sveti stvaralački nemir u sebi. I žeđ za Bogom i onda nas mogu trgnuti iz malodušnosti. Potaknut će nas da se i mi sami obnovimo. Zato Isus kaže, ne slučajno, – preteći će vas grešnici i bludnici u kraljevstvu Nebeskom.

Braćo, nemojmo se uljuljati. Ima vjere u našem narodu. Ima onih koji mole, ima onih koji se žrtvuju. Ima onih koji su svjedoci, ne dopustimo da oni ispadnu čudaci. Ne dopustimo da oni budu izolirani otočići. Nego se povežimo, pridružimo se njima i budimo pravi Kristovi vojnici. I borimo se protiv zla u ovom svijetu – ako želimo dobro budućim naraštajima, ako želimo prenijeti vjeru na buduće naraštaje, ako želimo doći pred Boga – da nas On prepozna kao dobre i vjerne sluge – i primi nas u svoje kraljevstvo. Amen.

Vidimo u prispodobi o cariniku i farizeju kako je lako zastraniti i u dobru i u zlu. … Kad se dođe do zastranjenja u dobru to se teže prepoznaje.

Farizej čini pokoru, odvaja milostinju za potrebne, uzor je. Ljudi zakazuju u molitvi, zakazuju u pokori, u   dobrim djelima prema bližnjima. I to je dobro koje mu treba priznat. Ne popušta. No, srce mu je zastranilo. On se na temelju toga uzoholio. Kao što se čovjek može uzoholit jer ima novca, jer ima moć, jer je slavan, jer je lijepa,… Čovjek se uznese tako i u dobru i zato je oholost najveći od grijeha i najteže ga je svladat.

Postoji ona izreka da „oholost umire nakon što je čovjek pokopan“. No pitanje je li umire i tada, jer čovjek ostavlja iza sebe nadgrobne spomenike, titule, spomenike…

S druge strane imamo carinika koji je svjestan svoje grešnosti radi za okupatora… ubire veće carine nego treba, opet radi protiv naroda. On je svjestan svoga grijeha i kaje se. I zato Gospodin vidi raskajano srce i oprašta mu. Problem je da je grijeh toliko zastupljen, toliko je kolektivnih zabluda da se ne prepoznaje što je grijeh. Grijeh se uznosi i reklamira kao dobro. Kakva se sve promidžba radi s grijehom protiv naravi, sodomita, koji u nebo vapije u nebo, časti se kao „in“, kao dobro, poželjno, nešto što treba poučavati djecu u školama. Došli smo do toga da je čovjeku teško priznati se grešnikom. Trebamo moliti milost da nam Bog da ispravnu savjest da reagira svaki put kad se padne, da se možemo odmah pokajati.

Kod ovog carinika fali onaj nastavak kojeg imamo kod Zakeja (davanje zadovoljštine). Tamo vidimo je da ljudi prigovaraju zašto ide kod njega. On je rekao da daje polovinu potrebnima, ali daje četverostruko onomu koga ga je oštetio, ako ga je oštetio. A kod ovoga farizeja fali zadovoljština…

Više na: VJERNI BOGU

U intervjuu za Kath.net, od 13.9. kardinal MÜLLER ističe neke karakteristike totalitarizma našeg vremena tj. Novog svjetskog poretka.

Između ostalog kaže:
“Totalitarizam je uvijek mržnja prema životu, preferiranje mehanički reduciranog nad živim i svetim. Kontrolna skupina je ta koja odlučuje TKO MOŽE ŽIVJETI, A TKO TREBA UMRIJETI.

U agresorskom ratu protiv Ukrajine, Putin je svojim vojnicima dao prevesti mobilne peći za kremiranje kako ne bi ugrozio svoju unutarnju moć slikama lijesova koji se vraćaju.”

U Sjedinjenim Državama, BIDEN najavljuje mobilne autobuse za pobačaj, opremljene za spaljivanje dječjih tijela, kako bi potkopao presudu Vrhovnog suda. To je demonstracija moralnog prijenosa moći i prava na ubijanje djece do malo prije njihova rođenja.
To je tim ozbiljnije … jer se I PUTIN I BIDEN izjašnjavaju kao kršćani.
Ali prvo se primjenjuje Božji sud, “zlotvori neće baštiniti kraljevstva Božjega”.
(usp. 1 Kor 6,10).

U Rusiji se kažnjavaju oni koji brutalnu invaziju na Ukrajinu nazivaju “ratom”,
a ne “specijalnom vojnom operacijom”.
Na Zapadu, svatko tko definira čedomorstvo u maternici kao ubojstvo ili se protivi tome pred klinikama za ubijanje,
biva izveden pred sudove. U Kini se trgovina organima provodi s okrutnim prezirom prema samoodređenju ljudi čiji se organi vade.
Suočene s teškim položajem žena u siromašnim zemljama, “zapadne” agencije u bogatim zemljama rade prljave poslove surogat majčinstva.
Ne radi se o noćnim morama koje se nakon buđenja rastvaraju u stvarnost, već o stvarnosti koja je postala noćna mora.

KRIST dao svoj život da mi živimo, dok VLADARI OVOG SVIJETA gutaju živote svojih podanika da bi oni živjeli još koji trenutak i na luksuzniji način…

Rilinger:
Je li konstrukt Novog svjetskog poretka definiran kao apsolutan i svet,
tako da je svaka kritika zabranjena?
Kard Müller:
Neosporan je znak totalitarnog režima kad se kritika kriminalizira. …

Pad Crkve u Njemačkoj i Europi nije uzrokovan sekularizacijom,
crkvenom borbom totalitarnih režima …
već nedostatkom vjere, slabošću nade i hladnoćom ljubavi krštenih katolika i krizmanika,
koji se radije daju prevariti zvukovima svjetskih sirena nego poslušati glas svoga Dobrog Pastira i slijediti ga– zaključuje kardinal Müller.

]]> https://magnifikat.hr/72-nacije-javno-stuju-sotonisticke-idole-u-televizijskom-sotonistickom-ritualu-dok-slavni-kuhar-gordon-ramsay-jezivo-vreba-na-preplasene-janjce/ Sat, 06 Aug 2022 19:27:20 +0000 https://magnifikat.hr/?p=10413 Svakom zapadnom vladom upravljaju sotonisti, i oni sada otvoreno provode javne rituale, kako bi proslavili Sotoninu (privremenu) dominaciju nad Zemljom.

Na ceremoniji otvaranja Britanskog Commonwealtha ovoga tjedna (koja uključuje 72 nacije), bik s rogovima koji predstavlja Baala izbačen je u arenu paklenog pejzaža, sa prikazima goruće lave, dok su se deseci sotonističkih štovatelja klanjali demonskom stvorenju, kao dio javnog rituala. Ovo je javno emitirano usred bijela dana, što pokazuje da sotonisti više ne pokušavaju sakriti svoje rituale u mračnim šumama i tajnim tamnicama, sada zazivaju Sotonu na otvorenom, za međunarodnu publiku.

Sljedeći snimci zaslona su iz video zapisa koji je objavio Amazing World Ministries, a koji sadrži naznake svetog pisma koje su relevantne za događaje. (Pogledajte 2. Kraljevima i 13. i 14. poglavlje Otkrivenja kako biste saznali više o ovome što se događa.) U ovom prvom kadru, vatrene jame s lavom gore u areni, dok se sotonisti, odjeveni u ritualnu odjeću, klanjaju pred Baalom, rogatim demonskim stvorenjem, iz kojeg ide vatra:

¹⁴ Ali oni nisu poslušali, nego su ostali tvrdovrati kao i njihovi oci, koji nisu vjerovali u Jahvu, Boga svoga. ¹⁵ Prezreli su njegove zakone i savez koji je sklopio s njihovim ocima i opomene njegove koje im je upućivao. Težili su za ispraznošću, pa su i sami postali isprazni slijedeći narode oko sebe, premda im je Jahve zapovjedio da ne čine kao oni. ¹⁶ Odbacili su sve zapovijedi Jahve, Boga svoga, i načinili su sebi salivene idole, dva teleta. Podigli su ašere, klanjali se svoj vojsci nebeskoj i služili Baalu. ¹⁷ Provodili su svoje sinove i kćeri kroz oganj, odavali se vračanju i gatanju, čineći tako zlo u očima Jahvinim i razjarujući ga.  (2 Kr 17,14-17)

Ovdje vidimo kako dvije skupine ljudi, od kojih jedna predstavlja globalističke štovatelje Sotone, drže ruke u “molitvi” pred Baalom, demonskim stvorenjem, i štuju njegovu prisutnost na “pozornici” Zemlje:

³⁴ Postaviše grozote u Dom koji se mojim zove imenom da ga oskvrnu. ³⁵ Baalu podigoše uzvišice u dolini Ben Hinomu, i sinove i kćeri svoje Moleku kroz oganj provodiše – što im ja nikad ne zapovjedih; ni na um mi ne pade da bi činili takve gadosti niti da bih Judu pustio u takav grijeh.« (Jer 32, 34-35)

Evo još jednog prikaza koji vam pokazuje ogromnu veličinu stvorenja Baal, koje je osvijetljeno vatrenim crvenim svjetlima i dimom, što ukazuje na njegovo podrijetlo iz pakla:

⁹ Za njima eto i trećeg anđela koji vikaše iza glasa: »Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi žig na čelo ili ruku, ¹⁰ pit će vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno, natočeno već u čaši srdžbe njegove! I bit će udaren na muke u ognju i sumporu svetim anđelima naočigled i naočigled Jaganjcu. ¹¹ Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom njezinim.«   (Otk 14,9-11)

Prema The Guardianu, 72 nacije sudjeluju u ovom ritualu obožavanja demona, koji je pojačan glazbom Black Sabbatha, sotonističkog rock benda. Cijeli video možete pogledati na ovoj poveznici: VIDEO

Evo djelomične slike s TheGuardian.com, fotografije Neila Halla, koja prikazuje dvoglave crkvene zvijeri, koju animiraju mala stvorenja kostura odjevena u tamu i smrt. Ova slika pokazuje kako su različite izvedbe crkve (tj. Vatikana i pape) zapravo marionete sotonističkog kulta smrti, koje doslovno “podupiru” nemrtvi:

Dolje je prikazana ikonska slika s otvaranja sotonističkog rituala, primijetite upotrebu vatre i dima za označavanje “svijeta u plamenu”, dok Sotonino demonsko stvorenje Baal sada svijetli svjetlom, u središtu pozornice, što ukazuje da Sotona vlada Zemljom i zapovijeda nacijama svijeta, koje trebaju međusobno ratovati:

Iz Otkrivenja, 13. poglavlje:

”Zvijeri su dana usta da izgovara ohole riječi i hule i da vrši svoju vlast četrdeset i dva mjeseca. Otvori usta svoja da huli na Boga i da kleveće njegovo ime i njegovo prebivalište i one koji žive na nebu. Dana joj je moć da ratuje protiv Božjeg svetog naroda i da ga pobijedi. I dana joj je vlast nad svakim plemenom, narodom, jezikom i nacijom. 8 Zvijeri će se pokloniti svi stanovnici zemlje,  svi čija imena nisu zapisana u Janjetovoj knjizi života, Janjetu koje je bilo zaklano radi spasenja čovječanstva.

Zvijer je također prisilila sve ljude, velike i male, bogate i siromašne, slobodne i robove, da prime žig na svoju desnu ruku ili na čelo, tako da nisu mogli kupovati ili prodavati ako nisu imali žig, koji je ime zvijeri ili broj njezina imena.

Ovo zahtijeva mudrost. Neka osoba koja ima uvid izračuna broj zvijeri, jer to je broj čovjeka. Taj broj je 666”.

KUHARSKA ZVIJEZDA GORDON RAMSAY POTPUNO POMAHNITAO; TRČI PREMA JADNIM JANJCIMA I UZVIKUJE: ”VRIJEME JE DA VAS SE ISPEČE”!

Kao još jedan prikaz čistog demonizma i sotonističkog zla koje preuzima naš svijet: slavni kuhar Gordon Ramsay, poznat iz “Paklene kuhinje”, ponosno je objavio video u kojem vreba preplašene janjce, izjavljujući: “Idem vas požderati!” i pitajući: “Što će prvo u pećnicu?”

Zatim vreba janjce u položaju poput Golluma, prizivajući punu moć demona koji su naizgled zaposjeli njegov nekoć ljudski oblik, vičući: “Vrijeme je za pećnicu!” i izjavljujući “Njam, njam njam!”

Scena je gotovo savršeno kopirana iz Gospodara prstenova, gdje Smeagol (Gollum) tuče ribu, kako bi je pojeo sirovu.

Nije samo činjenica da Gordon Ramsay misli da je njegov jezivi video vrebanja janjeta prikladan za javnost, već i da nema pojma koliko zlo i demonski izgleda; što je upravo ono što bismo očekivali od nekoga tko je demonski opsjednut i više nije ima imalo ljudske empatije ili suosjećanja.

Čak ni ljudi koji jedu govedinu, svinjetinu, piletinu ili janjetinu ne vrebaju pojedine životinje, slineći nad tim koju će poslati u pećnicu da ih pojede. Ali za Ramsaya, patnja i ubijanje nedužne životinje čini se dijelom “radosti” njegova kuhanja, kao da on zapravo uživa u ubijanju prestrašenih janjaca.

Bez sumnje, Ramsay će uskoro zagovarati kanibalizam i sliniti nad time koje ljude prvo poslati u pećnicu.

PORTALI SU SE OTVORILI, DEMONI IZLAZE, A ČOVJEČANSTVO SE SUOČAVA S BIBLIJSKIM POSLJEDNJIM VREMENIMA U KONAČNOJ BORBI IZMEĐU DOBRA I ZLA

Cjelokupna poanta ovih demonskih rituala je otvaranje portala koji demonskim entitetima dopuštaju da uđu u fizičko zemaljsko carstvo i ili zaposjednu ljude ili doslovno sami uzmu fizički oblik. Demonski utjecaj i opsjednutost sada su u globalnom porastu, a kao što je Gordon Ramsay jasno pokazao, demoni imaju sklonost ciljati na utjecajne osobe i slavne osobe, kako bi se dočepali njihovih tijela i iskoristili ih za promoviranje smrti i uništenja.

Rituali su oruđa za dozivanje demonskih entiteta u ovaj svijet. Što je više ljudi uključeno u ritual, to je prizivanje snažnije. Upravo zato ove sotonističke rituale izvode stotine sudionika u javnim arenama, gdje ih osobno promatraju deseci tisuća ljudi. Ovo je namjerna strategija za povećanje moći prizivanja, dopuštajući sve snažnijim demonskim entitetima da uđu u ovaj svijet kroz otvorene portale.

Ono čemu upravo sada svjedočite na globalnoj razini je koordinirano, od strane vlade financirano, ritualno prizivanje nadnaravnih demona koji preplavljuju ovaj svijet kako bi vodili rat protiv čovječanstva i Boga.

Rezultati ovoga lako su vidljivi posvuda:

• Školski učitelji pretvorili su se u transrodne demone, pljačkaju nedužnu djecu, guraju dotjerivanje, pedofiliju i genitalno sakaćenje.
• Potpuna korupcija Crkve dok prihvaćaju homoseksualnost, transrodnost i sakaćenje djece.
• Nacionalni vođe izgledaju ili mrtvi (Biden) ili opsjednuti neurološkim napadajima (Clinton), ili se samoliječe kako bi izbjegli bol demonske opsjednutosti (Pelosi).
• 666 simbolizam posvuda, od logotipa Google Chromea do CERN-ovog super-sudarača. Čak i energetska pića Monster, “Oslobodite zvijer!”, prikazuje 666 hebrejskim brojevima.
• Čak i NIH, koji je financirao razvoj biološkog oružja za dobivanje funkcije SARS-CoV-2 u Kini, ima logo koji jasno prikazuje “666.”

CERN super-sudarač, u potrazi za “božjom česticom”:

NIH, povezan s biološkim oružjem za istrebljenje čovječanstva:

Prijedlozima zakona u Kongresu koji nastoje porobiti čovječanstvo rutinski se daju brojevi poput HR 060606, a patentima koji se odnose na cjepiva protiv Covida i Billa Gatesa također se dodjeljuju brojevi poput 2020-060606. “666” je pseća zviždaljka za sotoniste. To je komunikacijska tehnika za jednu skupinu sotonista kako bi drugi sotonisti znali da se slažu sa sotonističkim planom. Zbog toga vidimo da je 666 uključen u toliko mnogo institucija znanosti, vlade i akademije.

Izvor: logicno.com

Nevjerojatno, ali istinito: roboti polako, ali sigurno ulaze i u vjerske hramove uzimajući mjesto svećenicima, rabinima i redovnicima. O ovome se u mainstream medijima malo govori, ali, podsjetimo, Wall Street Journal svojedobno je izvijestio svjetsku javnost da je Gabriele Trovato, robotičar i docent na japanskom Sveučilištu Waseda, prenamijenio jednog robota u robota svećenika zvanog SanTO, sedamnaest inča visokog ‘katoličkog robota’ opremljenog računalom, mikrofonom, senzorima i kamerom za prepoznavanje lica. Robotizacija svećeničkog poziva aktualizirana je upravo tijekom pandemije. 

Pitamo se – Kako je došlo do te nesvakidašnje ideje da roboti uđu u vjerske hramove? S obzirom na to da je iz godine u godinu sve manje ljudi, manje nego ikada prije koji studiraju za svećenike te kako je korona virus također opteretio crkvu i dostupnost njezinih usluga, roboti su se pojavili kao idealno rješenje ovog problema. Tako je u Poljskoj za vrijeme pandemije predstavljen robotski svećenik SanTO koji drži propovjedi, daje savjete i prati vjernike u molitvi.

Osoba koja je zaslužna za osmišljavanje ovog robota je, kao što rekosmo, Gabriele Trovato s tokijskog sveučilišta Waseda. Robot nazvan SanTO izrađivan je godinu dana, a testiran je krajem 2021. godine u Varšavi. U listopadu 2021. godine SanTO je prikazan u zanimljivom BBC-jevu dokumentarcu snimanom u katoličkoj crkvi svetog Ivana Pavla II. u četvrti Bemowo u Varšavi.

Nakon što je predstavljen ovakav tip robota, sve češće u crkvama, hramovima i drugim vjerskim ustanovama, roboti kao što je SanTO obično izvode vjerske obrede poput držanja propovijedi i davanja osnovnih vjerskih savjeta, što dovodi do brojnih optužbi za bogohuljenje. A, brojni vjernici dovode u pitanje SanTO-ovu sposobnost da odgovori na bilo što osim na najjednostavnija pitanja.

Tvorac Trovato o svom je robotu rekao: „Potreba za izgradnjom takvog robota postala mi je jasna kada sam slušao prijatelje koji su se žalili da ne mogu ići u crkvu tijekom pandemije.

 Koristeći umjetnu inteligenciju, SanTO je posebno programiran da zadovolji potrebe katolika nakon što je u njega ugrađena memorijska banka s velikom količinom podataka o vjeri. Pomislio sam – Za takve bi ljude robot s umjetnom inteligencijom, poput SanTO-a, bio idealno rješenje.“ 

(!?!?!) 

Izvor: epoha.com

Bez komentara.

Ovo se dogodilo jučer u Crotoneu u mjestu Alfieri-Scifo. Don Mattia Bernasconi i njegova skupina dječaka iz župe San Luigi Gonzaga u Milanu, nakon tjedan dana volonterskog kampa s Liberom, u udruzi Terre Joniche – Libera Terra, odlučili su zadnji dan svog boravka provesti na plaži, na moru.

Kad su stigli na mjesto, bezuspješno su tražili  zonu gdje bi mogli slaviti svetu misu. S obzirom na veliku vrućinu ovih sati i primamljivo more, don Mattia je predložio mladima da slave misu u vodi. Prijedlog je s oduševljenjem dočekan od strane župne skupine. Vijest je odmah doprla do ušiju obitelji koja je nedjelju provodila na istoj plaži i koja je ponudila madrac kao oltar. (!)

“Neodoljivo iskustvo”, rekao je don Mattia za CrotoneNews , misleći na volonterski kamp Libera u udruzi Terre joniche-Libera Terra. “Šokantno jer je zapravo uznemirilo mnoge naše misli i, naravno, šokantno u pozitivnom smislu. Bio je to tjedan izvanrednog treninga i kontakta s različitim stvarnostima i zemljom”.

Izvor: crotonenews.com

Foto: crotonenews.com

Bez komentara. 

Sačuvan je zapis da su maske na Rijeci u 15. st. bile strogo zabranjene, očito iz razloga javnih sablazni. Prekršitelje zabrane kažnjavalo se teškim zatvorom, visokom globom, siječenjem ruke. Biskupska naredba pisana na čakavšitini 1718. zabranjuje i “đavolskim djelom” proglašava bilo kakvo sudjelovanje svećenika i redovnika u ovom poganskom običaju i zabavama koje ga prate. Kada se godine 1823. karnevalsko bučenje i pijančevanje protegnulo čak i na Pepelnicu trsatski župnik je osobno od pijanih derača zahtjevao da prestanu. (Prema dr. Andrija Rački “Povijest grada Sušaka”, 1929. str 214-215.)

SVECI I KARNEVALI

Sveta Gertruda Velika (1256.-1302.) 

Benediktinska redovnica koja je jednu od mnogih Gospodinovih objava jedne godine doživjela na nedjelju kojom su počinjala tri posljednja dana karnevala, u času dok je slušala riječi trećeg stiha psalma 31:

“Jednom na nedjelju Pedesetnice, za vrijeme uvodnog dijela mise, to jest (dok se pjevalo) “Budi mi hrid zaštite tvrđava spasenja” dao si mi razumjeti kroz riječi spomenute ulazne pjesme da Ti od mnogih razapinjan i progonjen tražiš moje srce za prebivalište gdje bi počinuo, i stoga tijekom ta tri dana kad god bih se vratila u svoje srce vidjet Te izmoždenog kako na njemu ležiš, tako da cijela ova tri dana nisam našla ništa prikladnije čime bih Te oporavila doli molitvama, šutnjom i drugim pokorama kao zadovoljštinama za grijehe svjetovnjaka koje sam činila u Tvoju slavu.  (prema S. Gertrudis Magna “Legatus divinae pietatis” salesamsko izd. knj 2 pogl 14 str 84)

Sveta Katarina Sijenska – Isus pohvaljuje njeno odricanje od pokladnih slavlja (mistične zaruke)

Blaženi Rajmund iz Kapue ispovjednik ove mističarke i naučiteljice Crkve je pišući njen životopis posvjedočio da dok su njezini ukućani slavili poklade pretjerano se gosteći ona nikad nije željela sudjelovati već se radije povlačila na molitvu. A Isus joj se onda upravo na posljednji dan karnevala 1367. godine ukazao u pratnji Blažene Djevice Marije, svetog Ivana Evanđelista, slavnog apostola Pavla, svetog Dominika i kralja Davida s harfom, kako bi ju zaručio. Svoju joj je odluku objasnio riječima: “Prezrela su sve ispraznosti i odbacila ih iz ljubavi prema meni. U ove dane kada se svi oko tebe zabavljaju i uživaju za punim stolom, ti si svemu tome okrenula leđa i usmjerila svoje srce k meni, jedinoj radosti svoje duše. Zato sam odlučio proslaviti zaruke s tobom. Ispunjam svoje obećanje, zaručujem te sa sobom u vjeri.” 

Zbog toga su dominikanci red čijoj ženskoj grani je pripadala, dobili indult odnosno posebnu apostolsku povlasticu za slavljenje spomena tih mističnih zaruka svakog posljednjeg dana karnevala, što je jedinstven izuzetak za dan na koji je Crkva od svojih vjernika uvijek zahtijevala potpuno suzdržavanje od svih proslava, ozbiljnu pripremu za korizmeni post i činjenje zadovoljštine za grijehe vrhunca karnevala. (Prema Bl. Rajmund iz Kapue “Život sv. katarine Sijenske”, str 97.98)

Sveti Karlo Boromejski (1538-1584.) & molitve u vrijeme karnevala u Milanu

Milanski karneval je u njegovo doba trajao čak pet dana duže nego bilo gdje drugdje te je na sveopću sablazan svećenika i vjernika završavao tek na prvu korizmenu nedjelju (!). Stoga je ovaj  milanski nadbiskup i kardinal želio njegov završni tjedan, koji je bio tjedan najraskalašenijeg plesa i zabavljanja, učiniti “Velikim tjednom” intimne molitve pred Presvetim.

Ustrajnim kardinalovim zalaganjem unatoč velikom otporu svjetovnih vlasti za milanske  maškare su postupno uvedena znatna ograničenja. Najprije je ishodovao skraćenje karnevala za jedan dan kako bi završavao bar u prvu korizmenu subotu u ponoć. Sljedeća njegova zasluga je bila potpuna zabrana maškaranja nedjeljom jer je nedjelja za kršćane dan Uskrsnuća Gospodinova. Također je zaslužan što je zabranjeno maškaranje u odore svećenika, redovnika, i redovnica te što maškare više nisu bile dopuštene na trgu ispred čuvene milanske katedrale Uznesenja Marijina.

A onda kada je 1576. godine Milano pogodila strašna kuga od koje je pomrla jedna desetina stanovnika grada, ovaj je svetac sa svoje propovjedaonice s pravom “grmio”: 

Sjeti se Milano, sada svojih maski, komedija, poganskih igara, balova, banketa, bombastičnih izgreda, neprimjerenih trošenja, tuča, svađa, ubojstava, lascivnosti, nemorala, svojeg monstruoznog ludovanja i razvrata”.

Tako je kao opomenu za budućnost svoje sugrađane podsjećao na nužnost iskrenog pokajanja i skrušenog prihvaćanja pokore za vlastite karnevalske grijehe kao i grijehe karnevala prijašnjih generacija kojima su prekršene sve zapovijedi.

Sveta Marija Magdalena de’Pazzi (1566.-1607.) 

Ispovjednik karmelskog samostana u Firenci u kojem je živjela je opisao kako je često običavala ustajati usred noći i plakati radi uvreda nanesenih Bogu prostrta na podu pred Presvetim sakramentom te  moliti za ozdravljenje duša.

U doba karnevala je uvijek udvostručivala pokore i molitve te bi po cijele noći bdjela i molila za grešnike a također je poticala ostale redovnice da čine isto.

Sveti Josip Kupertinski

Jednostavni i ponizni fratar kojeg su zbog dara levitiranja tijekom molitve zvali “leteći svetac”, pisac je sljedećih stihova:

Na prezir karnevala

Odlazi karnevale
uzroče tuge i svakoga zal;
Bježi od mene, odlazi,
Samo želim da u moje srce uđe Marija,
i nemoj me mučiti više,
Zazivati želim samo mog Isusa,
Tvoj svjetovni govor,
i varljiva obećanja
više ne želim slijediti,
Slijediti želim samo Isusa koji mi daje milost

Bježi stoga od mene okrutni,
bezbožni tiranine, ali ne i kralju,
jedan je kralj, veliki Bog
koji mi grudi ispunja
zadovoljstvom i radošću
dok me ti uznemiruješ.
Bježi, ne želim te voljeti,
Prezirem tvoje obmane i magije,
Tvoje isprazne zabave
Meni su teške muke
a tvoje slasti
nečistoće su i gorčine pune.

Samoću ljubiti Boga
i dobro je ljubiti bližnjega svoga.
Tebe jedinoga, moj Isuse,
ljubit ću od svakoga drugo više,
S Tobom živjeti čeznem
Na nebu, u društvu
Tvoje drage Majke,
Da te hvalim s vojskom nebesnika.
Obećajem ti iz dubine srca
Neću slijedit tebe karnevale,
Ružno pakleno čudovište,
Već samo Isusa I Mariju
koji su spas moje duše.

Sveta Margareta Marija Alacoque (1647-1690.) & žalost zbog maskiranja 

Poznata glasnica poruka Presvetog Srca Isusova je kao mlada djevojka jedanput bila zavedena karnevalskim sjajem: Jednom sam se naime za vrijeme jednih poklada, u društvu s drugim djevojkama, maskirala iz taštog zadovoljstva: cijelog sam svog života radi toga žalila i plakala.

Kasnije je u to doba godine uvijek proživljavala strahovite duševne i tjelesne muke te činila strogu pokoru: “A ona tri pokladan dana, voljela bih da su me raskomadali da bih zadovoljila za uvrede koje su grešnici nanosili njegovu božanskom veličanstvu. Tih sam dana postila, koliko sam već mogla o kruhu i vodi dijeleći siromasima ono što mi je dano za hranu”. 

Sveti Ivan Krstitelj de La Salle (1651.-1719.) – Karneval je “đavlova korizma”

Cijenjeni pedagoški pisac i reformator školstva čija je definicija karnevala bila da je to “đavlova korizma”, tumačio je da sotona – posebno sa tri završna dana karnevala koje je posvetio sebi u čast, oponaša Gospodina kojemu su posvećena tri posljednja dana korizme: Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika subota.

Poučavao je kako bi dobar kršćanin tijekom karnevala trebao:
1. Živjeti trezvenije nego u ostalim razdobljima godine
2. udaljiti se od društva
3. Potpuno se odvojiti od nevaljalih ljudi
4. Odustati od svih proslava
5. Izbjegavati s užasom ne samo sudjelovati u plesovima ili u maskenbalima već i u samom njihovom promatranju ili slušanju o njima
6. Posvetiti više vremena molitvi i boravku u crkvi, zadržavajući se duže posebno u klanjanju pred izloženim Presvetim sakramentom”.

Mlade je glede tri posljednja dana maškara dodatno savjetovao i na odricanje u vidu lagane večere, ranog odlaska na spavanje i ranog ustajanja, preporučava im blagovanje svete Pričesti barem u nedjelju te veću marljivost u školi na pokladni ponedjeljak i utorak.

Sveti Alfonz Marija de’Liguori (1696.-1787.) 

U svom djelu “Istinska zaručnica Isusa Krista ovaj naučitelj Crkve pišući o pravilima u životu redovnice koja želi postati svetica spominje vrijeme karnevala i vapi:

“O Bože, u to bi vrijeme redovnice više nego ikad trebale ostajati ispred Presvetog oltarskog sakramenta ili se povlačiti u svoje ćelije u podnožje raspela i plakati radi tolikih uvreda kojima svjetovnjaci vrijeđaju Boga, dajući tako primjer i ostalim sestrama a ne misliti o svjetovnim zabavljanjima ili im se pridruživati. Tako se ne ponašaju redovnice koje ljube Isusa Krista…”

“O kako je Isus Krist zahvalan za molitve svojih zaručnica, koje mu njima pokušavaju pomoći u to vrijeme tijekom kojeg je naj napušteniji na svijetu!”

Blaženi Alojzije Stepinac (1898.-1960.) 

Iz kardinalova životopisa: “Svršivši poslije podne časoslov, otišao bi u župnu crkvu da obavi kroz sat i pol klanjanje pred Presvetim. Bio se, naime, upisao u svećeničko društvo klanjalaca i vjerno je obavljao svoj sat klanjanja. Znao je to dnevno obavljati, da nadoknadi one dane, kad je bio zapriječen. U pokladne dane se zadržavao u klanjanju pred izloženim Svetootajstvom i puna tri sata.”

Prije nego li komentiramo priopćenje riječkog nadbiskupa koadjutora Mate Uzinića povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije objavljeno 17.05.2021. godine, potrebno je upozoriti na dvije stvari.

Prvo, oduvijek je bilo osoba koje osjećaju privlačnost prema istom spolu i oduvijek je Crkva takvim osobama (kao i svim drugima kojima je bila potrebna pomoć) pružala pastoralnu skrb i davala upute za kreposni život. Drugo, veliki dio istospolaca nije nikada bio niti će ikada biti dio LGBT+ udruga. Većina takvih istospolaca se trudi izliječiti od istospolnosti (o toj bolesti kasnije u tekstu), što mnogima i uspijeva, ili žive zatajno, protiveći se time dženderističkoj ideologiji koja ih nuka da žive kao pokretne reklame istospolstva. Dakle, LGBT udruge ne predstavljaju sve istospolce, već samo one agresivne podupiratelje dženderističke ideologije.

Prema tome, kada nadbiskup Uzinić traži oproštenje „od homoseksualnih osoba“ očito se obraća LGBT aktivistima, jer istospolci kao takvi nikada nisu bili odbačeni od Crkve, ali jesu nacisti, komunisti i dženderisti – tj., pobornici ideologija koje impliciraju uvjerenja koja su u suprotnosti s kršćanskim naukom. Zato vas molimo nadbiskupe Uziniću nemojte se ispričavati u naše katoličko ime niti nacistima, niti komunistima, niti dženderistima.

Kako to već modernisti čine i nadbiskup Uzinić se služi dvosmislenim riječima, milozvučnim frazama, iza kojih se u biti ipak krije samo laž. Jer da je nadbiskup htio istospolcima ponuditi istinsko „pastoralno vodstvo“, da mu je stalo do njihovog spasenja, onda bi ih prije svega upozorio na nauk Katoličke crkve i učinio sve kako bi ih odvratio od smrtnog grijeha sodomije.

Istospolno ponašanje nailazi na vrlo oštru osudu kako u Starom (usp. primjerice Post 19, Lev 18,22 i 20,13) tako i u Novom zavjetu (v. npr. Judina poslanica, redak 7), te ga ubraja u grijehe koji počinitelju mogu zaslužiti vječnu smrt. U Poslanici Rimljanima istospolni čini se nazivaju „sramotnim strastima“, a oni koji to čine „iako poznaju odredbu Božju prema kojoj vršioci toga zaslužuju smrt, ne samo da to čine već i odobravaju onima koji to čine“ (1,32).  Sv. Pavao nas upozorava: „Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega“ (1 Kor 6,9-10). Dakle, iz ovoga je razvidno da sodomija (istospolni čin) spada u teške grijehe kao što su idolopoklonstvo, preljub, i sl.

Sada, pogledajmo što nam nadbiskup Uzinić poručuje u svojem priopćenju od 17. svibnja 2021. povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, koje ćemo za potrebe ove naše analize prenijeti bez skraćivanja:

„Dragi prijatelji,

potaknut komentarom na jednu od mojih nedavnih objava, uz današnji Međunarodni dan borbe protiv homofobije želim podsjetiti na poruku pobudnice ‘Amoris laetitia’, koja nam je ove godine ponovo predložena za razmišljanje i proučavanje, a koja nas u svezi s ovim pitanjem u br. 250 podsjeća da se „Crkva mora ugledati na Gospodina Isusa, koji ide u susret svakoj osobi, bez iznimke.“

U duhu ‘Amoris laetitia’, br. 250, dužni smo „svaku osobu, bez obzira na njezinu seksualnu orijentaciju, … poštivati u njezinu dostojanstvu i prihvaćati s poštovanjem, te … pomnjivo izbjegavati svaki znak diskriminacije, posebice bilo koji oblik agresije i nasilja.“ Imamo također dužnost takvim osobama i njihovim obiteljima „zajamčiti obzirno pastoralno vodstvo tako da oni koji pokazuju homoseksualne sklonosti mogu dobiti pomoć koja im je potrebna kako bi u potpunosti razumjeli i ostvarili Božju volju u svom životu.“

Žao mi je što još uvijek ima katolika koji se s ovim ne slažu. I osobito što ima onih koji misle da služe Kristu i Crkvi diskriminacijom, agresijom i nasiljem, uvredama i pogrdnim komentarima na račun homoseksualnih osoba.

Od homoseksualnih osoba molim oproštenje što se zbog ovoga mogu i dalje osjećati odbačeni i od Crkve, ali i što oni i obitelji kojima pripadaju još uvijek u Crkvi, koja kao „obitelj obitelji“ treba biti obitelj za sve svoje članove, ne mogu dobiti ono obzirno pastoralno vodstvo koje im prema ‘Amoris laetitia’ treba biti zajamčeno.

Mate“

Za početak, opazimo da je Međunarodni dan borbe protiv Homofobije – „izum“ dženderističke međunarodne asocijacije ILGA (International Lesbian and Gay Association) – zapravo stožerne organizacije dženderizma, koja je u epicentru borbe za primjerice istospolni brak, posvajanja djece od strane istospolnih partnera, i sl. Svatko tko slavi taj dan slavi time zapravo i dženderističku ideologiju (tu se nadbiskup Uzinić pridružuje američkom predsjedniku Bidenu[1]).

Nadbiskup Uzinić lamentira kako se „homoseksualne osobe“ osjećaju odbačenima od Crkve, ali ne precizira misli li pritom zapravo na LGBT aktiviste i druge koji javno šire sablazan tog grijeha protiv spolnosti – ili na one koji u Crkvi doista traže pomoć u ovladavanju istospolnim strastima koje ih muče. Tako ostavlja prostor za svoju eventualnu obranu, dok istovremeno podilazi LGBT aktivistima i dženderističkoj oligarhiji. Zato nadbiskupa Uzinića glavnostrujaški mediji hvale; tu bismo se mogli prisjetiti poruke evanđelja: „Jao vama kad vas budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi“ (Lk 6,26).

(…)

Ivan Poljaković

 Maškare (karneval, poklade, fašnik) su nastale iz predkršćanskih magijskih obreda  koji su imali cilj tjeranja zlih duhova zime od ljudi, domova, stoke i usjeva, a povezane su i s nizom antičkih poganskih svetkovina poput rimskih saturnalija, kalenda, luperkalija i kompitalija. Glavno im je obilježje legalizacija poročnog ponašanja: od prejedanja i opijanja do neograničenog ludovanja i razuzdanosti u buci i prerušavanjima – koja svoj „vrhunac“ dosežu u zastrašujućim neopoganskim i besramno vulgarnim prizorima. 

 „Poklade“, Hrvatska enciklopedija – mrežno izd.: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=49035)

Među tri stotine građana Baga koji su na taj pokladni ponedjeljak 27. veljače 1525. odvedeni u roblje a imovina im bijaše u potpunosti oplijenjena bili su i ugledni plemići Ivan i Gašpar Perušić, knez Ivan Posedarski i knez Grgur Banić. Taj je nemilosrdni turski udar toliko zastrašio hrvatsko stanovništvo iz okolice Baga da je, već u proljeće iste godine, svo iselilo u zapadnije dijelove Hrvatske i inozemstvo. Grad je obnovljen tek za pet desetljeća (1574.) a njegova okolica je ostala posve pusta još više od daljnjih stotinu godina, sve do 1683. kad se tu naselilo posve novo stanovništvo – Hrvati iz sjeverne Dalmacije podrijetlom iz Hercegovine.

(Prema: Gašpar Vinjalić „Kratki povijesni i kronološki pregled važnijih zbivanja koja su se dogodila Slavenima u Dalmaciji, Hrvatskoj i Bosni 1514. – 1769.“, 2010, 31.-32. U suvremenoj literaturi, događaj je obradio akademik Stjepan Pavičić u: „Seobe i naselja u Lici“, ZNŽO, 41., 1962., 116.: http://dizbi.hazu.hr/object/view/13273)

Iz crkvenih dokumenata i života svetaca

Iz Velikog katekizma (1908.) svetoga pape Pija X. (1835. – 1914.):

 

 O nedjeljama sedamdesetnice, šezdesetnice i pedesetnice

 (kako su se do II. vatikanskog sabora nazivale sedma, šesta i peta nedjelja prije Muke)

 

32. Zašto se upravo u doba sedamdesetnice, šezdesetnice i pedesetnice, usprkos nakanama sv. Crkve, opažaju više nego u drugo doba, veliki neredi u jednom dijelu kršćanskih vjernika?

O. U to doba se više nego inače vide neredi u jednom dijelu kršćana zbog sotonske opakosti, koja se protivi crkvenim uredbama. Zbog toga Crkva čini najveće napore da bi navela kršćane da ne žive prema prohtjevima svijeta i tijela.

33. Što moramo raditi da bismo uskladili svoje vladanje s crkvenim uputama u pokladno doba?

O. Da bismo u doba poklada uskladili svoje vladanje s crkvenim uputama treba se držati daleko od pogibeljnih prizora i zabava, većom marljivošću moliti i činiti žrtve i ponekad izvanredno posjetiti presveti oltarski sakrament, osobito kad je izložen na javno klanjanje, a sve to da bismo nadoknadili nerede koji u to doba Boga vrijeđaju.

34. Što treba učiniti, ako se nađemo u prilici sudjelovati na nekoj pogibeljnoj zabavi u doba poklada?

O. Ako bi se tkogod našao u kakvoj opasnoj zabavi u doba poklada, najprije mora tražiti pomoć božanske milosti da bi izbjegnuo svaki grijeh, a onda se povući skromno i suzdržano i poslije toga sabrati svoj duh u razmatranju bilo kojega evanđeoskog načela.   

(„Veliki katekizam proglašen od sv. Pija X.”:http://bogoslovija-ri.hr/2011/03/veliki-katekizam-svetog-pija-x/)

 Sveti Dasije (†303.)

Rimski vojnik, kršćanin Dasije, koji je živio krajem 3. i početkom 4. stoljeća u doba cara Dioklecijana, odbio je sudjelovati u poganskim obredima saturnalija (jednom od izvorišta maškara), kada je žrijebom između svih legionara bio izabran za najvišu čast – „Princa karnevala“, inkarnaciju boga Saturna. Umjesto toga, hrabro je prihvatio mučenje koje je okončano odsijecanjem njegove glave. Sveti Dasije je zajednički svetac Katoličke i Pravoslavnih crkava. Spomendan mu je 20. studenog.

(Usp.: http://www.santiebeati.it/dettaglio/78530 i https://book.hr/dasije-svetac-protiv-karnevala/)

Sveti Antun Padovanski (1195. – 1231.)

Napisao je moćnu molitvu za dobivanje oproštenja od neba zbog grijeha koji se čine za vrijeme karnevalskih dana:

Molitva zadovoljštine za karneval sv. Antuna Padovanskog

Preslatki Gospodine Isuse, evo me prostrta pred Tvojim presvetim nogama, došao sam Te častiti i prikazivati Ti nepokolebljivu odanost svoga srca.

U ovim danima samilosnim glasom nas pozivaš k sebi da suosjećamo s napuštenosti u kojoj su Te ostavila tolika Tvoja djeca koja su se pridružila Belijalovoj djeci i vrijeđaju Te u Tvojim presvetim osobinama, krše Tvoj sveti zakon te drskim hulama odgovaraju na beskrajna dobročinstva koja si im udijelio.

Žalim, o dobri Isuse, ovu monstruoznu nezahvalnost, suosjećam vidjevši Te tako vrijeđana i želim se sjediniti s onima koji Te ljube, da Ti na neki način nadoknadim za uvrede koje primaš od ljudi i za one koje sam ja učinio kada sam sramotno griješio.

Gospodine, za svaku uvredu koju primaš, želim uzvratiti silnim činima ljubavi koje Ti u Nebu daruju Presveta Marija, Tvoji Anđeli i Sveti, želim uzvratiti  svim djelima zadovoljštine koja Ti pravednici prikazuju na zemlji. Svakim dahom želim ponoviti ovu nakanu: svaki put kada podignem oči k nebu neka Ti se svidi kao da Ti je prikazujem po rukama Tvoje Majke Marije, koja će ju znati potvrditi svojim glasom da bude ugodna u Tvojoj presvetoj prisutnosti.

(Prema: https://finedeitempi.wordpress.com/2018/01/18/i-santi-visioni-e-riparazioni-sul-carnevale/)

Sveta Anđela Merici (1474. – 1540.)

U pravila uršulinskog reda kojeg je utemeljila unijela je obvezu 40-dnevnog posta odmah nakon Bogojavljenja „da se ukrote sjetila, pohote i raspojasanost koji, čini se, napose u to vrijeme gospodare u svijetu, a također da izmolimo milosrđe pred prijestoljem božanskog Veličanstva za tolike razuzdanosti koje upravo u to vrijeme počinjaju kršćani, što je svima više nego.“ (Sv. Anđela Merici, Pravilo IV., 10-11) 

Pobožnosti vječnog i pobožnost 40-satnog euharistijskog klanjanja protiv maškara

 

Od 1556. pobožnost vječnog (neprekidnog danonoćnog) klanjanja kao naknade za grijehe koji su se počinjali u tri zadnja dana karnevala započeli su i širili najprije isusovci, a zatim i  franjevci kapucini. 

U Veneciji je na istu nakanu od strane vjernika laika 1584. osnovana čak i zasebna bratovština 40-satnog euharistijskog klanjanja uoči Pepelnice nazvana emeronitti.  Broj sati klanjanja u skladu je sa simbolikom 40-satnog počinka Kristova tijela u grobu, o čemu je već sv. Augustin govorio u djelu „De Trinitate“. 

                                                (Prema: John A. Hardon „Mala povijest euharistijskog klanjanja”: https://corpusdomini.hr/index.php/adoracija/povijest-adoracije i  don Ivica Huljev „Kvarantore: jučer, danas, sutra“, Prilozi  povijesti otoka Hvara, XIII., 2017., 126.: https://hrcak.srce.hr/185211)

„Jednoga dana karnevala, poslije svete Pričesti, Božanski Zaručnik mi se prikazao u liku: „Ecce homo“ (Evo čovjeka!), noseći Križ, sav prekriven ranama i modricama: Njegova klanjanja dostojna Krv kapala je odasvud. Žalosnim i bolnim glasom reče mi: „Zar nitko da mi se smiluje, nitko da poželi suosjećati sa mnom i podijeliti moju bol u ovom bijednom stanju na koje me ponizuju grešnici, osobito sada?” Prostrla sam se pred Njegovim svetim nogama u suzama i jecajući. Odmah sam se našla pritiješnjena jednim teškim Križem prepunim probijajućih čavala. Pritisnuta pod tim teretom počela sam bolje shvaćati zloću grijehâ: mrzila sam ih u svom srcu tako jako da sam se radije htjela tisuću puta baciti u pakao nego ijednoga svojevoljno učiniti. Isus mi je tada pokazao i da nije dosta samo nositi Križ, već da je potrebno da se zajedno s Njime pribijem na Nj, da budem Njegova vjerna supatnica u bolima, prezirima, sramotama, i drugim nedostojnim postupanjima. Prepustila sam se svemu što je htio učiniti od mene i u meni, dopustila da budem pribijena na Križ po Njegovoj želji: što je On i učinio po jednoj teškoj bolesti koja mi je prouzročila trpljenje oštrih bodlji koje je taj Križ imao. To bolno stanje je potrajalo cijelo vrijeme karnevala.“

(Prema: https://finedeitempi.wordpress.com/2018/01/18/i-santi-visioni-e-riparazioni-sul-carnevale/)

     Sveti Josip Cafasso (1811. – 1860.)

Jednoga ranog zimskog jutra na pustim ulicama Torina sv. Josip Cafasso je opazio neku staricu, te joj pomalo zabrinuto pristupio upitavši je:– Što radite, dobra bakice na ulici u ovo doba?

– Došla sam počistiti ulice – odgovorila mu je.

Zaprepašten, svetac je upita:

– Kako to mislite?

– Noćas je bio karneval i učinjeni su mnogi grijesi. Stoga, molim krunicu po svim tim ulicama kako bi ih očistila od grijeha.

 

 

(Anegdota iz života duhovnika i ispovjednika sv. Ivana don Bosca)

(Prema: https://finedeitempi.wordpress.com/2018/01/18/i-santi-visioni-e-riparazioni-sul-carnevale/)

Sveti Franjo Marto (1908. – 1919.), sveta Jacinta Marto (1910. – 1920.) i sestra Lucija dos Santos (1907. – 2005.)

Portugalski pastirići kojima se ukazala Blažena Djevica Marija u Fatimi 1917. godine obećali su Gospi da nikad više neće ići na dječje maškarane plesove. 

U vrijeme njihova održavanja 1918. godine nedjeljom poslijepodne, 11-godišnja Lucija je radije ostajala u kući moliti krunicu. Ubrzo su joj se u tome počele pridruživati  i mnoge druge vršnjakinje.

(Prema knjizi s crkvenim imprimaturom „Sjećanja sestre Lucije“, 2010., 154. – 155.: https://www.slideshare.net/emilcic/sjeanje-sestre-lucije)

Sveta Faustina Kowałska (1905. – 1938.)U svom je Dnevniku zabilježila:

„U posljednja dva dana karnevala vidjela sam veliko mnoštvo grijeha i krivica koje zahtijevaju kaznu. Gospodin mi je u samo jednom trenutku dao spoznati grijehe čitavoga svijeta učinjene toga dana. Onesvijestila sam se od užasa i makar sam poznavala svu dubinu Božjega milosrđa, čudila sam se što Bog dopušta postojanje čovječanstva. I Gospodin mi je dao spoznati tko je zaslužan za opstojnost čovječanstva: to su izabrane duše. Kada se ispuni broj izabranih, svijet više neće postojati.“ 

(Dn 926, 1937.)

„Posljednja dva dana karnevala. Moje su se tjelesne patnje povećale. Tješnje sam se sjedinila sa Spasiteljem u Njegovu trpljenju i molim Ga milosrđe za cijeli svijet koji luduje u svojoj pokvarenosti. Cijeli dan osjećala sam trnovu krunu na glavi. Kad sam legla nisam mogla položiti glavu na jastuk. U deset sati bolovi su prestali i zaspala sam. Idući dan osjećala sam se jako iscrpljeno.“ (Dn 1619, 1938.)

„Posljednji dan poklada, za vrijeme svete ure, vidjela sam Gospodina Isusa kako ga bičuju. O, nepojmljive li patnje! Kako je Isus strašno trpio kod bičevanja. O bijedni grješnici, kako ćete se u dan suda susresti s tim Isusom kojega sada tako strašno mučite? Krv je tekla po zemlji, a rane na tijelu su se razdirale. I vidjela sam kako na leđima zjapi otvoreno nekoliko ogoljelih rebara… Isus je tiho jecao i uzdisao.“ (Dn 188, 1933.)

Iz Svetoga pisma

Prema prvoj Božjoj zapovijedi naše štovanje jednoga Boga mora biti isključivo:

„Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.“ …  „Ne klanjaj im se niti im služi.“ (Izl 20, 2-3;5)

To govori i najveća zapovijed Zakona:

„Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.“ (Mt 22, 37)

„Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati.“ (Iv 14, 15)

Svaku poganštinu treba odbaciti:

„Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom? Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, …“ (2 Kor 6, 14-16) 

 Djela su tame sva ona koja ne proslavljaju Gospodina. Zato kršćani kao djeca Božja, ne samo da ne bi trebali sudjelovati u karnevalu nego bi, upravo suprotno, drugim zavedenima trebali  razotkrivati  njegovu bit:

„Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite“… „A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte,“… (Ef 5, 8;11)

 

Istinski kršćanin ne može slijediti čas Boga, čas Njegova protivnika:

„Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija:

Narod me ovaj usnama časti,

a srce mu je daleko od mene.“ (Mt 15, 7-8)  

 

Maškare promiču nejasnoće, dvosmislenosti, prevrtljivost, anonimna izrugivanja i ismijavanja, izmišljotine, nerealnosti i fikciju te ih i iz tih razloga kao vjernici ne možemo prihvatiti jer smo u svakoj situaciji pozvani biti istiniti, zazirati od bilo kakve laži. Pravednik mrzi laži:

„Kao bjesomučnik

koji baca zublje, strelice i sije smrt,

takav je čovjek koji vara bližnjega svoga

i veli: „Samo se našalih.““ (Izr 26, 18-19)

Bog nas na bezbroj mjesta u Bibliji jasno savjetuje da trebamo živjeti sveto i govori nam čega se trebamo kloniti:

„Razmotrite dakle pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri! Iskupljujte vrijeme jer dani su zli! Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja! I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego – punite se Duhom! Razgovarajte među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu! Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista!“ (Ef 5, 15-20)

„Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela.“ … „A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti.“ (Gal 5, 16-17;19-21)