Kardinal Burke i biskup Schneider izlažu šest zabrinjavajućih točaka učenja koja se navode u radnom dokumentu Amazonske sinode. Oni je nazivaju ‘alarmantnom manifestacijom zbrke, grešaka i podjela koje danas pogađaju Crkvu.”
Naglašavaju također da je svatko od nas pozvan da sa svoje strani učini što može da ova zbrka još više ne prodre u Mistično Tijelo Kristovo.
“Svaki katolik kao pravi Kristov vojnik pozvan je ČUVATI I PROMICATI ISTINE VJERE te DISCIPLINE KOJOM SE TE ISTINE POŠTUJU U PRAKSI. ”
– podsjećaju biskupi na citat blaženog kardinala Johna Henrya Newmana koji će biti kanoniziran 13.10., tijekom Amazonske sinode. (!)
POZIVAJU NA 40 DANA MOLITVE desetice krunice dnevno i POSTA kako se ovaj radni dokument ne bi odobrio.

&&&

1) Implicitni PANTEIZAM koji IDENTIFICIRA BOGA SA PRIRODOM i univerzumom. Panteizam je ideja da je sve jedno: i Bog i svemir. Prema tom poimanju Bog ne postoji kao samostalno biće, kao Osoba, već je dio kozmosa (!). Takvo poimanje nespojivo je s Katoličkom vjerom. (Usporedi: “Isus Krist – nositelj vode žive…”)

2) Dokument predstavlja POGANSTVO kao izvor Božje objave i ALTERNATIVNI PUT SPASENJA. Poganska praznovjerja ne mogu biti izvor Božje Objave. Tu se radi o pogrešnom poimanju Božje Objave, koja je već sadržana u Svetom Pismu i Svetoj Predaji Crkve. Ovdje se to želi relativizirati na način da se odbacuje ta jedinstvenost BOžje Objave (Isusa Krista kao jedinog Spasitelja), te se želi potvrditi da su i PRAZNOVJERJA POGANSKIH PLEMENA BOŽJA OBJAVA, te da zaslužuju stav dijaloga i prihvaćanja od strane Crkve.

3) Ideja da su DOMOROCI VEĆ PRIMILI BOŽJU OBJAVU i da CRKVA u Amazoni TREBA misionarsko i pastoralno ”OBRAĆENJE”. Crkva je pozvana na evangelizaciju (Isus je poslao učenike: Idite po cijelom svijetu i navještajte evanđelje i krstite u ime Oca i Sina i Duha Svetoga”) no ovdje se EVANGELIZACIJA ŽELI ZAMIJENITI SA KULTURNIM DIJALOGOM. U dokumentu se navodi da Crkva mora primiti od tog ‘bogastva simbola i rituala autohtonih naroda” (Usporedi encikliku Ivana Pavla II “Redemptoris missio br 52. )

4) odobravanje ZAREĐIVANJA ŽENA i PRETVARANJE OŽENJENIH LOKALNIH POGLAVARA U SVEĆENIKE druge klase. Tu se radi o pogrešnom shvaćanju sakramenta svetog reda. Pod izgovorom “nedostatka svećenika” i nemogućnosti da se zbog toga euharistija češće slavi želi se uvesti ređenje žena i plemenskih vođa. Ti plemenski vođe mogli bi imali ovlast izvoditi i svoje plemenske rituale. Nepotrebno je reći da Crkva odbacuje takve ideje. (Usp. KKC 1592., enciklika Pavla VI.,  apostolsko pismo Ivana Pavla II Ordinatio Sacerdotalis br 1,3,4 i dr.)

5) Čovjek se smatra pukom karikom u prirodnom ekološkom lancu (ne kao stvorenje iznad svih drugih stvorenja stvoreno na sliku Božju!) a ekonomski razvoj je “agresija na “Majku Zemlju”. REATIVIZIRA SE KRŠĆANSKO POIMANJE ČOVJEKA koje ga prepozna kao sliku Božju i kao vrhunac Božjeg stvaranja. (Post 1,26-31) Umjesto toga dokument ljudsko biće smatra samo karikom u ekološkom lancu prirode, a društveno ekonomski razvoj se gleda kao “agresija na ‘Majku Zemlju’ “. (Usp KKC 307) Crkva odbacuje takvu ideju. Ljudi imaju dostojanstvo koje nadilazi sve stvoreno, a materijalni i tehnološki napredak nije vezan uz grijeh.

6) Dokument poziva na “PLEMENSKI KOLEKTIVIZAM” a koji UGROŽAVA INDIVIDUALNU OSOBNOST i SLOBODU.

Kardinal Burke i biskup Schneider ovo nazivaju ”alarmantnom manifestacijom zbrke, grešaka i podjela koje danas pogađaju Crkvu.”

Naglašavaju također da je svatko od nas pozvan da sa svoje strani učini što može da ova zbrka još više ne prodre u Mistično Tijelo Kristovo.

“Svaki katolik kao pravi Kristov vojnik pozvan je ČUVATI I PROMICATI ISTINE VJERE te DISCIPLINE KOJOM SE TE ISTINE POŠTUJU U PRAKSI. ”

– podsjećaju biskupi na citat blaženog kardinala Johna Henrya Newmana koji će biti kanoniziran 13.10., tijekom Amazonske sinode. (!)

Izvor: lanuovabusola

Upućuju poziv NA MOLITVU jedne desetice krunice dnevno

i POST 40 DANA

od 17. rujna kako se ovaj radni dokument Amazonske sinode ne bi odobrio!

Vidi: Križarski rat – ncregister

Vidi također: Lik Krista je odsutan iz Amazonske sinode, (nadbiskup Vigano), lifesite

Otvoreno pismo predsjednicima konferencija biskupa

Draga braćo, predsjednici biskupskih konferencija, obraćamo vam se s duboom tjeskobom! Katolički svijet sa tjeskobom postavlja pitanje: Kuda ide Crkva?

Prije nego je došlo do pomaka, čini se da je poteškoća svedena na zlostavljanje maloljetnika, užasan zločin, pogotovo kada ga čini svećenik, što je međutim, samo dio mnogo veće krize. Kuga homoseksualne agende proširila se unutar Crkve, koju su promovirane internetskim mrežama i zaštićene klimom suučesništva i zavjere šutnje.

Seksualno zlostavljanje se pripisuje klerikalizmu. Ali prva i primarna greška klera ne počiva na zlouporabi moći, već u odlasku od istine Evanđelja. Čak i javno poricanje, riječima i djelima, Božjeg i prirodnog zakona, nalazi se u korjenu zla koje kvari određene krugove Crkve.

Korjeni ove pojave jasno se pronalazi u atmoseri materijalizma, relativizma i hedonizma, u kojoj se otvoreno dovodi u pitanje postojanje apsolutnog moralnog zakona, i to bez iznimki.

Suočeni s ovom situacijom, kardinali i biskupi šute. Hoćete li također šutjeti prigodom sastanka koji je u Vatikanu sazvan 21.02.?

Mi smo među onima koji su 2016. godine predali Svetom Ocu neka pitanja, “dubie”, koja su dijelila Crkvu u svjetlu zaključaka Sinode o obitelji. Danas, one “dubie” ne samo da nemaju nikakvog odgovora, nego su dio veće generalne opće krize vjere. Stoga vas potičemo da podignete vaš glas kako biste zaštitili i objavili cjelovistost nauka Crkve.

Molimo Duha Svetoga da on pomogne Crkvi i donese svjetlo pastirima koji je vode. Odlučno djelovanje sada je hitno i potrebno. Vjerujemo u Gospodina koji je obećao: “Evo ja sam s vama u sve dane, do svršetka svijeta” (Mt 28,20)

Walter Cardinal Brandmüller
Raymond Leo Cardinal Burke

Lifesite.news

Bilo bi divno da sve znamo u euharistiji, ali mi nikad ne možemo sve znati o euharistiji, jer ona je misterij i božanski dar u kojem nam Bog daruje samoga sebe. Cijeli život pokušavamo potpunije shvatiti pretvorbu po kojoj po svećeničkoj službi krih i vino postaju tijelo i krv Kristova da bi nas duhovno hranili. To je misterij koji uvijek možemo dublje razumjeti i žarče voljeti. Napisao sam ovu knjigu jer se u mojoj domovini, u prvoj biskupiji gdje sam služio – sv. Križa, i posljednjoj – saint Luis, uočava ogroman gubitak katoličke vjere i vjere u u sv. Euharistiju i sve manje se njoj pristupa.

Kroz knjigu vjernike se upoznaje, navodeći učenje sv. Ivana Pavla II i Benedikta XVI sa ispravnom vjerom u Euharistiju i poziva ih se kroz dvadeset meditacija da prodube tu vjeru. Zapravo, meditacije se mogu više puta čitati kako bi se produbila vjera u Euharistiju.

Kadinal ističe da za njega osobno nije teško vjerovati u Euharistiju. Kao svećenik ima više osobnog kontakta s otajstvom euharistije i pretvorbom kruha i vina u tijelo i krv Kristovu.

Naravno, da ne razumijem sve i uvijek se molim da razumijem potpunije prisutnost našeg Gospodina.

Budući da svaki dan služi svetu misu o tome je li teško zadržati stalno poštovanje prema euhastijiji i biti svjestan tog otajstva veli:

Od nas to traži stalni napor, od svećenika, biskupa i kardinala i zato nam Crkva mudro predlaže molitve prije sv. mise, prije no što obučemo misnice. Na taj način nam se pomaže da ne uzmemo “zdravo za gotovo” Euharistiju ili da je slavimo bez dovoljno pobožnosti.

Kardinal ističe da se u Zapadnom svijetu a osobito u SAD-u postoji kriza vjere u Katoliču Crkvu a uzrok je zaborav na Boga

Postoji ogromna kriza vjere kada govorimo o mojoj domovini, SAD-u. Uzrokovana je sekularizacijom svijeta, jer kao što je papa Ivan Pavao II kazao – mnogi žive kao da Bog ne postoji. Uzrok je krize odvajanje od izvora našeg postojanja i ond naše predodređenosti za život u Bogu. Kada zaboravimo na Boga ili ga čak niječemo, zapravo postajemo nesretni i tražimo Boga tamog dje se ne može naći – u matrijalnim dobrima, moći ili prolaznim zemaljskim stvarnostima. Takav način razmišljanja je snažno prodro u društvo i zato je danas katolicima izazov zaštiti duhovni život od sekularnih utjecaja.

 Kardinal Burke naglašava da je izazov za cijelu Crkvu očistiti se od sekularnih elemenata. Da bi Crkva danas bila vjerodostojnija potrebno je prije svega moliti za čvrstu vjeru jer je svaki dan moramo svjedočiti. Potom je potrebno poznavati vjeru.

Mnogi ljudi danas, barem kad je o SAD-U riječ, uopće nisu dobro  informirani o vjeri, jer više od pedeset godina vjerska je poduka slaba ili čak pogrešna. Zato vjernici nisu pripremljeni za svjedočenje. A kako možemo dati vjerodostojno svjedočenje ako uopće ne poznajemo svoju vjeru? Naposljetku, moramo živjeti to u što vjerujemo. Primjerice, ne možemo reći – ja vjerujem, a kad smo na poslu, u školi ili na nekom drugom mjestu, ponašati se suprotno tome. To je licemjerje koje razara učinkovito svjedočenje vjere.

Biti odan Kristu i Njegovoj Riječi koja nam je dana preko Crkve nije lako jer nitko ne voli patiti, ali Gospodin nam je kazao ako me želite slijediti: Uzmite svoj križ svakoga dana i nosite ga. Moramo shvatiti da je patnja neizostavni dio našega kršćanskog života – naglasio je kardinal Burke.

O tome govori li Ckrva dovoljno jasno ili pak neodređeno zbog takozvane „političke korektnosti“ ističe:

Da događa se i to je vrlo tužno da se zbog političke korektnosti dopušta čak i “agenda zla”. Nastoji se biti pristojan i izbjegava se nazvati stvari pravim imenom. To je vrlo uvriježen način postupanja. Svi očekuju takvo ponašanje. To zapravo uništava svako snažno svjedočenje katoličke vjere. To se događa čak i među onima koji su na višim razinama u Crkvi. Zato svatko treba preispitati svoju savjest.

Kardinal poručuje da one koje slijede Krista neizostavno prati patnja. To je cijena koja se mora platiti ako ustrajemo na Crkvenom učenju i Kristovoj Istini.

Izvor: Slitsko-makarska nadbikupija, youtube