„Kao što košuta žudi za izvor vodom tako i duša moja čezne za Tobom, Bože moj!“. Kao što košuta žudi za izvor vodom tako i novokrštenici, može se reći, kao košute, također žude za Bogom. Ostavljajući Egipat i svijet oni su ostavili faraona i cijelu njegovu vojsku predanu smrti, u vodama krštenja. Nakon što su pobijedili sotonu njihova srca čeznu za izvorima čiste vode u Crkvi. Ti izvori su Otac, Sin i Duh Sveti. Prorok Jeremija nam pokazuje da je Bog Otac kao izvor kad nam kaže: “Zaboravili su mene, izvor žive vode, i kopaju sebi bunare puknute koji ne mogu zadržati vodu.“ na drugom mjestu čitamo o Sinu: „Zaboravili su izvor mudrosti“, a o Duhu Svetom sveti Ivan evanđelist govori: „Tko god pije vode koje ću mu ja dati ta voda će mu postati izvor vode, koji struji u život vječni.“ Evanđelist objašnjava da je Spasitelj ovo rekao o Duhu Svetom. Svjedočanstvo ovih triju tekstova bez sumnje nam ukazuju na tri izvora u Crkvi a to je otajstvo Presvetoga Trojstva.

To su vode za kojima čezne srce vjernika, to su vode za kojima čeznu i novokrštenici kad govore: “Moje srce žeđa za Bogom, živim izvorom.” Ovo nije slaba želja za Bogom, novokrštenici zapravo gore od želje za Bogom. Prije nego su primili krštenje pitali bi jedan druoga: “Kada ću gledati lice Gospodnje?” Sada je njihova žela ispunjena. Sada oni mogu pristupiti u Prisutnosti Božjoj. Došli su pred oltar i gledaju otajstvo našeg Spasitelja. Primajući Tijelo našeg Gospodina i preporađajući se u vodama koje daju Život, oni hrabro govore: „Ići ću u mjesto Božjeg boravka, u Kuću Njegovu.“ Kuća Božja je Crkva, njegovo prebivalište, ispunjeno radosnim glasovima i zvucima koji Bogu daju hvalu i slavu…

Ovo je način na koji vi novokrštenici trebate govoriti, jer ste vi sada obučeni u Krista. Pod našim vodstvom, Riječju Božjom, podignuti se iz opasnih voda ovoga svijeta kao mnoštvo malih riba. U nama je narav stvari promjenjena. Riba koja se uzme iz mora ugine; ali apostoli su ribarili za nas i uzeli su nas iz mora ovoga svijeta tako da mi možemo biti prenešeni iz smrti u život. Kako smo dugo bili u svijetu, naše oči su promatrale ponore i nečistoće. Nakon što smo spašeeni od tih valova počeli smo gledati sunce i pravo svijetlo. …

Izvor: brevijar

Njegovo svjedočanstvo vjere i njegovih sedam poslanica otkrivaju nam mnoge stvari:

– Kršćanstvo nije samo puka filozofija nego organizirani način života.

– Crkva je već tada bila jako strukturirana instituicja, na čelu sa biskupima kao nasljednicima apostola.

– Među crkvama u kršćanskom svijetu RIMSKA je crkva imala primat/PRVENSTVO

– ISUS KRIST  je bio priznat i voljen kao ŽIVI BOG U LJUDSKOM TIJELU I KRVI

– Sveta euharistija se štovala i primala kao STVARNA KRISTOVA PRISUTNOST NA ZEMLJI

– Duhovni ŽIVOT VJERNIKA JE BIO USREDOTOČEN NA OSOBU ISUSA KRISTA, tako da su kršćani doslovno bili “nositelji Krista” za čiji život je Isus bio nadahnuće

– Početak tog duhovnog života je bila VJERA U ISUSA Krista, koja se očitovala U NESEBIČNOJ LJUBAVI prema drugima iz ljubavi prema Bogu

– Crkva koji je Isus osnovao je Katoliča crkva. Ignacije je bio prvi koji je koristio taj izraz KATOLIČKA CRKVA. (KATOLIČKA – SVEOPĆA) Njegova je poznata izreka: “GDJE JE ISUS, TU JE KATOLIČKA CRKVA.”

– Ignacije HERETIKE OPISUJE kao NAJGORE BOŽJE NEPRIJATELJE, riječima koje našim ušima mogu zvučati čudno: “divlje zvijeri, jadni vukovi, bijesni psi, kukavički ugrizi, životinje sa ljudskim licima, grobnice i stupovi grobnica. đavolski korov, parazitske biljke koje nisu poslane od Oca i koje su spremne za vječnu vatru.

-Naš ŽIVOT NA ZEMLJI je SAMO PRIPREMA i trening za život u nebu, s Bogom.

– TAJNA SREĆE, čak i u ovom životu je totalno podlaganje svoje volje BOŽJOJ VOLJI koju je objavio Isus Krist.

…

Poslanice sv. Ignacija je najsjajniji dragulj rane kršćanske književnosti. Ne zaboravimo činjenicu da je Ignacije biskup, nasljednik sv. Petra u Antiohiji, jedan od najranijih veza sa nadahnutim autorima Novog zavjeta.

Izvor: sluga Božji o. Hardon S.J.

Poslanice sv. Ignacija na engleski – audio:https://www.youtube.com/watch?v=GQJfDhJW1Wk

“Kasno sam te uzljubio,

ljepoto tako stara i tako nova,

kasno sam te uzljubio!

A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe.

Ondje sam te tražio nasrćući na ta lijepa bića koja si stvorio, ja rugoba.

Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom.

Mene su daleko od tebe držale one stvari koje ne bi postojale kad ne bi bile u tebi.

Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću,

zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću,

prosuo si miomiris,

a ja sam ga upio da uzdišem za tobom,

okusio sam ga pa gladujem i žeđam,

dotakao si me, i zato gorim za tvojim mirom.”

Ovdje su navedena samo dva primjera Biblijskih žena iz starog zavjeta: Estera i Judita – da bi se preko tih dvaju likova vidjelo što u stvari Gospa čini za naše spasenje.

ESTERA

Za Esteru se piše se da je bila lijepa.  (Est 2,15) Estera je, između svih žena, stekla naklonost kralja Ahasvera, poštivala ga i voljela, te je stekla njegovu naklonost i bila izabrana za kraljicu.  (2,9-17)

Gospa je voljela Boga i od Boga je bila izabrana da postane – kraljica neba i zemlje.

U Fatimi, Gospa se pojavila sa zvijezdom na ruba svoje haljine. To se tumači kao simbol njezine zagovorne uloge. Ime Esther znači “zvijezda”, a znamo da je u Bibliji predivna kraljica Estera posredovala kod kralja kako bi spasila Izraelski narod od uništenja kao što je bilo u planu zlog čovjeka Haamana, kraljeva savjetnika. Izraelci su trebali biti uništeni 13.og u mjesecu. Gospa u Fatimi se ukazivala 13.og u mjesecu… Estera se odvažila otići pred kralja, u vrijeme kad mu se nitko nije smio približiti prema njegovoj naredbi, i molila ga da poštedi njen narod, otkrivajući mu da se iza svega krio zao plan jednog čovjeka. (“Koja je tvoja molba kraljice Estero, ona neće biti odbijena!?” (7,2) )
Estera u svom posredovanju pred kraljem je slika i Gospe koja se kao Kraljica neba i zemlje pojavljuje pred Kraljem i moli ga da poštedi njen narod, da ga spasi od zala i svih podmuklih zamki koje vrebaju naše duše…

Mi bismo trebali biti zahvalni Bogu što je jedno ljudsko stvorenje izabrao da bude naša kraljica i zagovornica na nebu. On njezine molbe neće odbiti. 

JUDITA

Još jedna junakinja Starog zavjeta je Judita. Način na koji je ona Marijin pralik je malo drugčiji. Kao što čitamo u knjizi Postanka Bog stavlja neprijateljstvo između žene i zmije, a tu je već navješteno evanđelje, tj. neprijateljstvo između Marije i đavla. Ona će snagom svog Sina satrti zmiji glavu.

Judita je slika Gospe, na taj način što je u situaciji koja je bila pogibeljna za cijeli Izraelski narod, glavnom neprijatelju, vođi Asirske vojske Holofernu, odrubila glavu. I za Juditu se, kao i za Esteru i za Mariju kaže da je bila lijepa i pobožna i da ju je narod jako cijenio. Govorila je narodu da se ne požure predavati neprijateljima nego da pričekaju Božju pomoć. I Bog im je preko nje, u pravo vrijeme pomogao. Spasila je cijeli narod. Nakon što je silna neprijateljska vojska shvatila da je njihov vođa mrtav silno su se prestrašili Izraelaca i odustali od planiranog osvajanja.

U starom zavjetu se može naći i drugih slika Majke Božje, ali i ovo može biti dovoljno.

Izvor – Usp. Estera, Judita i Marija