(foto sa: fb Župa sv. Petra, Zadar (ploča); u crkvi su bile i relikvije sv. pape Ivana Pavla II)

Don Josip Mužić predvodio je duhovnu obnovu o temi predbračne i bračne čistoće u župnoj crkvi sv. Petra apostola u predjelu Ploče u Zadru u subotu, 12. studenoga, na poziv pločanskog župnika don Damira Šehića.

Za vrijeme susreta don Josip je održao prigodni nagovor, potom su mnogi pristupili sakramentu ispovijedi za koje vrijeme je puk molio krunicu, a onda je don Josip predvodio misno slavlje.

„Čistoća je sredstvo postizanja svetosti, ona je dio poziva na svetost. Spolnost je izvorno dobra, stvorio ju je Bog, no bitno je da čovjek gospodari spolnošću. Suprotnost čistoći je bludnost čije je širenje brzi način da se uništi vjera i čistoća. Čistoća je krepost, a svaka krepost označava snagu i čovjeku daje snagu da može činiti više“ rekao je don Josip, istaknuvši da krepost čistoće obuhvaća i krepost umjerenosti. 

„Čistoću treba živjeti radosno, iz uvjerenja, ne kao frustraciju; ne je doživljavati kao opterećenje vjernosti, nego kao pomoć da osoba još više razvija ljubav. Čistoća živi od ljubavi i za ljubav“ rekao je don Josip, potaknuvši na izbjegavanje dviju krajnosti: skrupuloznosti koja vidi grijeh u svemu, i gdje ga nema te opsesivnosti koja vidi samo vlastiti užitak i može voditi u ovisnost.

„Širenje bludnosti je i način kako se kreativne energije ljudi koje mogu pozitivno pokrenuti svijet usmjeravaju u krivo, s dubokim posljedicama na život. Čistoću nalažu vjera i razum, ona ima naravni i nadnaravni cilj. Bog traži od čovjeka da živi čisto kroz vjernost i nerazrješivost braka, u ljubavi prema bračnom drugu“ rekao je don Josip, upozorivši kako iskustva ljudi koji često mijenjaju partnere pokazuju da se ti ljudi osjećaju zapravo prazni.

„Hodanje je ozbiljna stvarnost tijekom koje se čovjek raščišćava je li to prava osoba za brak za dotičnu osobu. Ako netko iz ljubavi prema osobi s kojom hoda živi čistoću, time pokazuje da osobu istinski voli i pomoći će joj da se prije odluči na brak“ rekao je predavač.

Glede čistoće u području spolnosti i emocija, don Josip je rekao da osobu može privući izvanjski izgled, osobito muškarca, pri čemu postoji opasnost da se drugoga, ženu, gleda kao objekt požude. Upozorio je na iskrivljeni pogled na spolnost, samoblud koji se događa kada osoba izgubi spolnu čistoću, kao i pornografiju s djecom, čak i životinjama.

Govoreći o tjelesnoj i emocionalnoj čistoći, don Josip je rekao kako su žene osobito osjetljive u području osjećaja, koje muškarac može iskoristiti i njima manipulirati da ostvari spolni odnos.

Predavač je poručio da treba izbjegavati prigode koje mogu stvoriti emocionalnu bliskost osoba koje nisu u braku, pa se dogodi da bračni partneri više vremena provode s kolegom/-icom na radnom mjestu, nego sa supružnikom u obitelji. Ako osobe i ne sagriješe bludno, stvori se povezanost u području emocija više s kolegom nego sa suprugom, pa treba paziti na takve situacije kako bismo zaštitili svoje srce.

Glede čistoće u braku, predavač je rekao da bračni čin treba biti usmjeren prenošenju ljudskog života. „Imati otvorenost životu uvećava ljubav bračnih partnera i sagorijeva egoizam. Otvorenost životu nadilazi naše snage jer živimo u kulturi smrti“ rekao je don Josip, podsjetivši na Božju zapovijed čovjeku Plodite se i množite i napučite zemlju.   

U propovijedi misnog slavlja, tragom navještenog Evanđelja, don Josip je istaknuo potrebu upornosti u molitvi, ustrajnost u odnosu s Bogom, što donosi plod u životu.

Naime, skloni smo odustati od molitve i nismo ustrajni. Molimo kad smo sabrani, skoncentrirani i kad osjećamo molitvu. „To nije realno. Nikad nismo potpuno sabrani, osjećaj ne prati uvijek našu molitvu. Najgora molitva je nikakva molitva“ upozorio je don Josip, istaknuvši da je pravi izazov kako uopće početi molitvu. 

„Treba imati osnovu molitve, a onda misliti o kvaliteti molitve. Najprije treba steći naviku molitve i ne dovoditi je u pitanje. Teško je doći do dobre navike, a lako je izgubiti. Kad smo se osvjedočili da nam je molitva korisna i potrebna, onda držimo vrijeme za nju i borimo se da molitva bude kvalitetna. To je stalna molitva. Nikad nećemo biti potpuno sabrani, ali možemo se truditi oko sabranosti“ ohrabrio je don Josip, rekavši da bi molitva trebala biti sastavni dio našeg života ne samo za postizanje onoga što nam je potrebno, nego i za rast u kršćanskoj savršenosti i krepostima, za rast u bračnoj ljubavi, da napredujemo u svetosti.

Istaknuo je da treba stvoriti odluku krenuti s molitvom, npr., moliti 15 minuta dnevno, ili krunicu moliti u hodu, automobilu. Tada osoba vidi koristi li joj ta molitva, ima iskustvo u raznim stanjima i raspoloženjima svoga duha, raznim okolnostima pa može zaključiti što joj molitva daje. Na temelju svoga iskustva trebamo razlučivati situacije koje nam pomažu da nam molitva bude privlačna ili odmažu, što nas odbija od molitve.

Da bi se mlade naučilo molitvi i prenijelo im vjeru, treba krenuti od obiteljske molitve. Propovjednik je podsjetio kako su naši stari molili svaki dan, svaku večer, obitelj bi zajednički molila krunicu.

„Danas se vode pregovori s djecom hoće li ići u crkvu i moliti. Kako se ne pregovara s djecom hoće li ići u školu i na izvanškolske aktivnosti? Ali pregovara se s djecom kad se tiče vjere. Šalje se poruka: važna je škola i tolike aktivnosti, o tome se pregovara, ali misa, vjera nisu važni“ upozorio je don Josip, podsjetivši da dnevno djeca i odrasli puno vremena provode na Internetu i društvenim mrežama.

„Dakle, vremena ima za sve, ali nema vremena za molitvu i misu. Vjerski život, nedjeljnu misu, obiteljsku molitvu ne bi trebalo dovoditi u pitanje. Živeći to dobiva se poseban blagoslov i djeci se prenosi vjera. Bog ulazi u srca djece, daje im dodatnu zaštitu od grijeha i zla i tu se izlijevaju posebni blagoslovi, da obitelj živi u Božjem blagoslovu i da se čuva ljubav među supružnicima“ rekao je don Josip.

Istaknuo je da su mnogi ljudi fizički kompatibilni, ali puno teže i zahtjevnije je da se supružnici slažu emocionalno, da u cijelosti daju srce jedno drugome. „A još teže je da se osobe slažu duhovno, da su se pronašli u duši, da su jedno srce i jedna duša, ne samo jedno tijelo.

Duhovna povezanost bude jača od bilo kakve druge ljudske povezanosti, krvne, osjećajne, interesne. Kad vjera poveže ljude, tada se živi najvažnije za čovjeka, jer Bog poveže. U braku treba živjeti zajedništvo duša, da se potiču, podržavaju, ohrabruju, napreduju u svetosti i na putu prema Bogu“ rekao je don Josip.

Podsjetio je da su roditelji sv. Male Terezije i mnogi drugi, nepoznati roditelji, dali primjer djeci u molitvi i življenju vjere.

„Na nama je da se to prenosi dalje. Kod proglašenja svetih, većina svetaca i blaženika su mučenici, ispovjeditelji vjere koji su bili redovnici, svećenici i redovnice. Međutim, to ne odgovara stanju u Nebu. 

Oni su službeno proglašeni svetima jer je iza njih bila određena biskupija, zajednica, redovnička družba koja je uložila sredstva, trud, našla ljude koji su ispitali potrebno, promicali pobožnost pa su došli do toga da se nekoga proglasi svetim, da prođu cijeli postupak. Troškovi jednog takvog postupka su između 300 000 i 400 000 eura, a pripremne radnje i proces traje tri do četiri godine.

Tko će se potruditi i na tome poraditi za laike? Zato imamo malo službeno proglašenih laika, ljudi iz svjetovnog staleža, tzv. običnih ljudi. Ali, oni su većina u Nebu, oni su većina pobjedničke Crkve u raju. To su neznani sveci kojima mi dugujemo svoju vjeru koju su nam prenijeli“ istaknuo je don Josip.

Podsjetio je kako je u 11. st. Hrvata bilo koliko i Engleza, a sada engleskog naroda ima deset puta više nego Hrvata. Također, teritorijalno, hrvatska zemlja sada je u trećini svoga prostora od nekadašnjeg teritorija gdje je bila hrvatska zemlja.

„Dakle, gledano povijesno i ljudski, mi smo gubitnici. Na državnom planu stalno smo se smanjivali kao država, na narodnom planu smanjivali smo se brojčano kao narod. Postali smo narod deset puta manji u odnosu na velike narode.

Ali, u Božjim očima, u Božjem kraljevstvu, stvari stoje drugačije. Imamo daleko više mučenika nego što ih imaju Španjolska, Italija, Francuska, Engleska. Dakle, mi imamo velike zagovornike u Nebu. Većina tih zagovornika u Nebu, većina svetaca su obični ljudi za koje se nije imao tko potruditi da službeno budu proglašeni svetima, ali oni su stvarno sveto živjeli, oni su nam svjedočili i prenosili vjeru“ poručio je don Josip.

Istaknuo je da je za divljenje što su činili naši stari za vrijeme Turaka da sačuvaju vjeru. „Fratri u Bosni i Hercegovini bili su u civilu, zvali su ih ujaci, skrivali su se među narodom. Najavili bi da će misa biti u taj dan na tom mjestu. Ljudi bi se skupili iz raznih krajeva, imali bi misu usred prirode jer nije bilo crkava. Cijeli dan bi ‘potrošili’ da bi došli na misu, ispovjedili se, pričestili, primili sakramente. Vjera je bila velika, ogromna. Taj pritisak i borba za opstanak pročišćavali su i utvrđivali našu vjeru“ rekao je don Josip. Upozorio je da se u našem vremenu „pritisak promijenio i mi pod tim pritiskom lakše padamo. Teže prepoznajemo neprijatelje. Zato je borba za čistoću ujedno borba za vjeru.

Jer svaki put kad čovjek izgubi čistoću, izgubi i senzibilitet za Boga“ upozorio je propovjednik.

„Da bismo sačuvali krepost čistoće, potrebno je izbjegavati prigode. Prirodno je da osjećamo privlačnost, simpatiju, imamo spolni nagon. Ali, od nas se očekuje da činimo koliko je do nas da to držimo pod svojom vlašću. To znači da ćemo od sebe udaljiti prigode koje prepoznajemo kao grešne, koje nas navode na grijeh. I molimo Bogu za čistoću. To donosi rezultat da ono što se ljudski čini nemoguće, postane moguće jer nam je Bog dao milost, jer mi smo surađivali s Milošću, udaljili smo se od grešne prigode. To svatko od nas može učiniti da ne padne u tom planu i da to udalji od sebe. Tražimo Božju pomoć, oslonimo se na njega i Bog će nam otvarati put“ poručio je don Josip Mužić.

Izvor: hkm.hr

Gospodin Bog nas je stvorio na svoju sliku i priliku (usp. Post 1,27), dao nam razum, slobodnu volju i učinio nas sposobnima ljubiti. Ljubav je najveći dar koji se može primiti i najveći dar koji se može dati drugima.

Nesebičan dar

Samo ljubav daje smisao životu čovjeka koji „ne može pronaći sebe u potpunosti osim kroz iskreno darivanje samoga sebe“ (Drugi vatikanski sabor, Gaudium et spes , 24).

Muškarac i žena imaju sposobnost voljeti, odnosno postati nesebičnim darom sebe svom supružniku, primljenim od Boga. Na taj način, kao supružnici, postaju izvor života i ljubavi za svoju djecu. I neoženjeni su pozvani na ljubav, koju trebaju izražavati na način koji odgovara njihovom stanju.

Ljubav je nesebično davanje, a ne traženje sebe

Sveti Ivan Pavao II piše:

“Čovjek ne može živjeti bez ljubavi. Čovjek ostaje biće koje je sebi nedokučivo, njegov život je besmislen, ako mu se Ljubav ne otkrije, ako ne upozna Ljubav, ako je ne dotakne i ne učini svojom, ako u njoj ne sudjeluje. Zato Krist Otkupitelj »u potpunosti objavljuje čovjeka samome čovjeku« ( Redemptor Hominis , 10).

Sposobnost biti potpuni dar drugima i izraziti ljubav sv. Ivan Pavao II. nazvao je „supružničko značenje tijela“. Napisao je:

„Jer tijelo, i samo ono, može učiniti vidljivim ono što je nevidljivo, duhovno i božansko. Stvorena je da prenese u vidljivu stvarnost svijeta otajstvo vječno skriveno u Bogu i da bude njegov znak« ( Teologia brak , 19, 4, str. 142).

Trebamo zapamtiti da su naša tijela hram Duha Svetoga (usp. 1 Kor 6,19), da smo tijelo Kristovo (usp. 1 Kor 12,27), njegovo djelo (usp. Ef 2,10) . Također se mora zapamtiti da ljudsko tijelo ne može biti „svedeno na dimenzije čiste materije. Jer to je duhovno tijelo, slično je duh tako duboko sjedinjen s tijelom da se na neki način može nazvati utjelovljenim duhom” (Ivan Pavao II., Poslanica obiteljima , 19).

Ljudsko tijelo je manifestacija, manifestacija osobe. Što god činimo s tijelom, činimo isto i s osobom. Tijelo utječe na dušu i duša utječe na tijelo. Dakle, namjerno i dobrovoljno počinjeni grijesi nečistoće vode čitavu osobu, tijelo i dušu, na put gubitka spasenja i ropstva zlim duhovima.

Sveti Pavao upozorava:

“ Čuvajte se bluda; sav čovjekov grijeh je izvan tijela; a tko god blud čini, protiv vlastitog tijela griješi” (1 Kor 6,18).

I podsjeća:

„Zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se!  Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni razvratnici, ni muškoložnici, ni lopovi, ni pohlepnici, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega ” (1 Kor 6,9-10).

Sveti znak

Bog želi da sfera ljudske spolnosti bude mjesto doživljavanja njegove posebne prisutnosti, koja posvećuje i spaja supružnike u ljubavi i poziva na postojanje novih ljudi.

Bog također želi da spolni odnos muškarca i žene bude sveti znak sakramenta ženidbe. Tada supružnici postaju “jedno tijelo” i prenose jedno drugome sva duhovna i tjelesna bogatstva svoje ljudskosti, daju jedno drugome ljubav koju primaju od Krista.

Spolni odnos u Božjim planovima trebao bi biti izraz uzajamne ljubavi muža i žene u Kristovoj ljubavi.

Stvarna prisutnost Krista u sakramentu ženidbe prijeko je potrebna kako bi spolni odnos između muškarca i žene mogao izraziti istinu o ljubavi i biti izvor uzajamnog posvećenja.

Kad zaručnici izreknu bračni zavjet, Bog svojom stvaralačkom snagom čini da žena i muškarac jedno drugom postanu muž i žena. Ujedinjeni su tako snažnom sakramentalnom bračnom vezom da je jedino može raskinuti smrt jednog od njih.

Samo Gospodin Isus u sakramentu ženidbe daje pravo izražavanja međusobne ljubavi u spolnom odnosu. Ako mladić i djevojka imaju odnos prije braka, onda prenose laž i duhovnu smrt, krše Božju zapovijed „ne čini preljuba“, odbacuju Krista i Njegov nauk o važnosti seksa i braka. Tako sebi uzrokuju strašnu štetu, nanoseći smrt ljubavi.

Pokret čistih srca

Gospodin Isus daje nam shvatiti da možemo ljubiti samo čistim srcem. Čisto srce je dar koji Isus daje svakome tko traži taj dar. Put koji vodi do čistoće srca – piše Ivan Pavao II.

“To mora biti način obuzdavanja i kontrole želja, i to na samom početku, u još uvijek čisto unutarnjoj sferi” (Rim, 3. prosinca 1980.).

Stoga je potrebno svim srcem prionuti uz Krista i podvrgnuti se njegovom ozdravljenju od ovisnosti o raznim vrstama grijeha nečistoće.

Sami nismo u stanju nadvladati požude svojih očiju ili tijela, niti svoje osjećaje i želje podložiti zakonu ljubavi. Zato Gospodin Isus poziva sve da se pridruže zajednici Pokreta čistih srdaca, kako bismo ga svaki dan davali za ozdravljenje naših srca, ranjena grijesima i zarobljena sebičnošću – kako bi ih On ozdravio i omogućio čistu ljubav.

Zato odbaci sav strah i tjeskobu i idi na ispovijed; ispovjedite sve svoje grijehe Isusu, a nakon što ga primite u svetoj pričesti. predaj se Njemu izgovarajući molitvu povjerenja.

Molite riječi ove molitve svako jutro kako biste se sjetili svojih obveza i proveli ih u djelo. Nemoj se nikada obeshrabriti i ustati od svakog pada u ispovijedi. Molimo Vas da obavijestite našu redakciju o velikom događaju Vašeg učlanjenja u RCS i pošaljete nam svoje podatke kako bismo Vas upisali u  Knjigu čistih srca i uputili Vam poseban blagoslov.

Imajte neizmjerno povjerenje u Isusa i izrazite svoje djetinje povjerenje u ustrajnoj, svakodnevnoj molitvi. Na putu vjere i sazrijevanja ljubavi ne podliježite promjenjivim raspoloženjima i osjećajima.

Obavezno morate napraviti dnevni raspored u kojem ćete odvojiti vrijeme za molitvu, rad i odmor. Ako je moguće, svaki dan sudjelujte u Euharistiji i klanjajte se Isusu prisutnom u Presvetom Sakramentu. Pobrinite se da slijedite svoj dnevni raspored bez obeshrabrenja.

Zahtijevati od sebe; sustavno se bavite nekom vrstom sporta jer je to najbolji oblik odmora.

Također, nemojte gubiti dragocjeno vrijeme na neuredno gledanje televizije i besmisleno surfanje internetom.

U svakodnevnom stremljenju zacrtanom cilju nužni su odricanje i disciplina.

Samo tada će Isus moći izliječiti vaše ranjeno srce i oblikovati u vama lijep karakter.

Put vjere na koji nas Isus vodi nije lak, ali s druge strane, kada se njime ide svaki dan, jednostavno je fascinantan. 

Samo ona vodi do ljubavi, do potpune sreće u nebu.

Pošaljite svoja svjedočanstva uredništvu i podijelite blago vjere s drugima. Neka bude tvoja radost i ljubav koju nam Isus daje u otajstvu Božića.

Sve vas od srca blagoslivljam vlč .
M. Piotrowski TChr
s uredništvom

Izvor: Izvor – časopis – Ljubite jedni druge

Molitva Pokreta čistih srdaca

Gospodine Isuse, zahvaljujem Ti što me ljubiš bezgraničnom ljubavlju, koja me štiti od zla, podiže me od najvećih padova i liječi najbolnije rane. Dajem ti svoje pamćenje, um, volju, dušu i tijelo zajedno sa svojom spolnošću.

Obećajem da neću stupiti u spolne odnose do sklapanja sakramenta ženidbe. Odlučio sam ne kupovati, čitati ili gledati pornografske časopise, programe ili filmove. (Djevojke dodaju: “Biram se skromno odijevati i ni na koji način ne izazivam druge požudne misli ili želje”).

Obećajem da ću Te svakodnevno susretati u molitvi i čitanju Svetoga pisma te u čestom pričešćivanju. i u klanjanju Presvetom Sakramentu. Odlučujem redovito primati sakrament pomirenja, ne klonuti duhom i odmah ustati od svakog grijeha.

Gospodine Isuse, nauči me sustavnom radu na sebi, osobito sposobnosti kontrole spolnog uzbuđenja i emocija.

Molim te za hrabrost u mojoj svakodnevnoj borbi protiv zla, da se nikada ne drogiram i izbjegavam sve što stvara ovisnost, osobito alkohol i nikotin. Nauči me da se ponašam tako da mi LJUBAV bude najvažnija stvar u životu.

Marijo, Majko moja, vodi me putovima vjere do samog izvora ljubavi – do Isusa. Sa sv. Ivanom Pavlom II., želim se potpuno povjeriti Tebi: “Totus Tuus, Marijo!” U tvoje Bezgrješno Srce stavljam cijelog (sve) sebe, sve što jesam, svaki korak koji učinim, svaki trenutak svog života.

Blažena Karolina, isprosi mi dar čistog srca.

Amen!

Kapelan Ivan Zuuca o malom  Dominiku Saviu je posvjedočio sljedeće: Kad sam došao u selo Morialdo, često sam vidio jednog petogodišnjeg dječaka kako s majkom dolazi u crkvu. Njegov me bistar pogled i pobožno držanje privlačilo, kao i druge, da mu se približim. Kada je našao crkvena vrata zatvorena, tada bi se prolaznicima pružio lijep prizor. Ne misleći na to da se s ostalim prijateljima naokolo igra, kao što običavaju činiti djeca u toj dobi, on je obično kleknuo pred crkvena vrata te se, sagnute glave i sklopljenih ruku na prsima, pobožno molio Bogu dok nisu otvorili Crkvu. To je činio čak i kad je padao snijeg. Zamazano tlo nije mu ni najmanje smetalo kleknuti na nj i pomoliti se Bogu. Neka me osobita radoznalost neprestano gonila saznati tko je dijete kojemu sam se toliko divio. Napokon sam saznao da je to sinčić kovača Karla Savia.

Budući da je bio veoma nadaren i marljiv, jako je dobro napredovao u školi. Rado se družio s vršnjacima. Premda se morao družiti s raspuštenim i razuzdanim dječacima ipak nisam nikada opazio da bi se ikada s bilo kime posvadio. Ako je nastala kakva svađa, on je strpljivo podnosio pogrde pogrde svojih prijatelja te se udaljavao iz njihove sredine. Ne sjećam se da bi on ikada sudjelovao u pogibeljnim zabavama ili da bi prouzročio u školi i i najmanji nered. Naprotiv, kadgod su ga prijatelji htjeli nagovoriti da se zajedno s njima izruguju starijima, da baca kamenje, da nešto ukrade ili da se počini kakvu štetu, uvijek je javno i otvoreno osuđivao njihovo ponašanje i nikada nije htio sudjelovati u takvim mladenačkim pustolovinama.

Dominiku bijaše dopušteno da primi svetu pričest prije predviđenih godina. Na selima su naime djeca tek nakon jedanaeste godine primala svetu pričest. Osim svoga djetinjega izgleda bio je još k tome tako malena stasa te se činilo da je mlađi nego što je zapravo bio. Zbog toga je kapelan još dugo razmišljao bi li mu dopustio poći na prvu svetu pričest ili ne. Posavjetovao se s drugim svećenicima ikoji su vidjevši dječakovu ranu spoznaju njegovu dosadašnju pouku i živu želju savjetovali da mu dopuste ranije primiti prvu svetu pričest od propisanih godina. U predvečerje prvopričesničkog dana dođe on k majci pa joj reče:

– Majko, sutra idem na prvu svetu pričest! Oprosti mi molim te svo ono čime sam te do sada ražalostio. Obećavam ti da ću biti puno bolji , u školi ću biti marljiviji i izvršavat ću svaku tvoju zapovijed.

To je izrekao s velikim ganućem te zaplakao. I majka kojoj je on bio jedina utjeha, bila je ganuta, te se morala suzdržati kako ne bi pokazala ganuće.

– Znaj, dragi Dominiče, reče ona, da ti je sve oprošteno. Moli dragoga Boga da uvijek ostaneš dobar. Moli također za svog oca i za mene.

Ujutro je tog znamenitog dana (Uskrs 8.4.1849.) usto rano, obukao najljepše odijelo i pošao u crkvu. Vrata su još bila zatvorena. Po svom je običaju kleknuo na crkveni prag i molio dok nisu došla druga djeca i dok se crkva nije otvorila. Čitav sveti čin, to jest sveta ispovijed, priprava i zahvala za svetu pričest trajala je kod njega pet sati. Dominik je bio prvi u crkvi, a zadnji je izišao iz nje. Cijelo vrijeme nije znao je li na nebu ili na zemlji. Kada bi nakon više godina pripovjedio o svojoj prvoj svetoj pričesti, radost je obasjavala njegovo lice. često je znao reći: “O to, je bio moj najljepši dan veliki dan.”

U jedan molitvenik koji je pozorno čuvao i nije pokazivao ni jednom od svojih prijatelja napisao nekoliko dobrih odluka i često ih čitao

Ja sam tu knjižicu dobio, priča don Bosco, i ovdje ispisujem odluke, jednostavne i iskrene.

“Odluke koje sam ja, Dominik Savio , načinio godine 1849. na dan svoje prve svete pričesti, u dobi od sedam godina:
Ispovijedat ću se često i ići na pričest svaki put kada mi ispovjednik dopusti.
Slavit ću svečano blagdane.
Moji će prijatelji biti Isus i Marija.
RADIJE ĆU UMRIJETI NEGO SAGRIJEŠITI.”

To su bile odluke kojih se držao cijeloga života.

(str 13-14)

Današnji skup je na temu: Trenutno stanje na duhovnom bojištu. I mislim da je svima jasno da je stanje poprilično loše. Predočit ću vam sliku tog stanja kojoj mnogi nemaju pristup. Kao egzorcist imate pristup određenim stvarima. tijekom sesija dok demoni govore. Stvari koje znate daju vam osjećaj kompleksnog stanja na bojištu kakav ne možete odbiti samo putem promatranja kako se loše ponašaju ljudi na vlasti i tome slično.

Prije 1963. većina egzorcista koji su izvodili egzorcizme prije i nakon 1963. rekli su da je prosječno vrijeme potrebno za oslobođenje od posjednuća 1-2 dana, najviše 7 dana, kada je potrebno izvesti određene radnje službenog egzorcizma. U izvanrednim slučajevima, poput onog iz Saint Louisa, trebalo je 59 dana. To je bio presedan. 1963., preko noći, kao da je netko uključio vrijeme potrebno da se nekog oslobodi poraslo je na 10 do 24 mjeseca. U svim slučajevima, bez obzira na okolnosti posjednuća. Kad sam počeo obavljati dužnost egzorcista, prije petnaestak godina, trebalo je 10-24 mjeseca da se nekog oslobodi.

Nešto se dogodilo u životu Crkve i opet je palo na 2-3 mjeseca. Otprilike 6 mjseci nakon toga dogodio se duhovni pomak. Mogli bismo reći da se to osjetilo u Sili. Dogodio se pomak i slučajevi kod kojih je trebalo čak i 10-24 mjeseca sada traju gotovo u nedogled. Većina egzorcista se žali kako ne mogu osloboditi gotovo nikoga. TO nam nešto govori jer stanje u Crkvi je zapravo dio problema. Egzorcizmi koje izvode svećenici djeluju ex opere operantis Ecclesiae što zapravo znači da njihova učinkovitost proizlazi iz stanja u Crkvi. Što je gore stanje u Crkvi, treba nam više vremena da se netko oslobodi.

Tu postoji još jedna dinamika a to je činjenica da ljudi danas nisu baš kreposni pa Bog to odugovlači kako bi dosegli određenu razinu kreposti prije nego ih oslobodi. No to nam govori da opće stanje u Crkvi nije baš najbolje. No, postoji nešto u odnosu prema neprijatelju.

Ovo ste već mogli čudi u mojim prijašnjim izlaganjima – ispod Sotone nalaze se pet demona koji izvršavaju sotonine planove.  Njihova je zadaća da ono što on zamisli bude pravilno izvršeno. Nazivaju se Pet generala, a ponekad Stol ili Vijeće. Njih su petorica vrlo ključni za razumijevanje moralnog kolapsa u određenom društvu, jer izvršavaju stvari vrlo sustavno. Demoni su iznimno dosljedni. Vrlo su dosljedni, ali budući da ne razumijemo kada i što rade, nama se to čini nasumično, ali kada shvatite obrasce njihova ponašanja vidjet ćete da su potpuno dosljedni. Sada ćemo pogledati tih pet generala i vidjeti što oni rade u našoj kulturi. Tih pet generala djeluju na vrlo specifičan i dosljedan način. Kad shvatite što rade moći ćete prepoznati njihovo djelovanje na bojištu.

Mnogi narodi prate isti put prema moralnom propadanju. To se vidi posvuda. Postojanje tog Vijeća nije sigurno. Demoni govore o njemu ali znamo da oni lažu. Ne možemo sa sigurnošću znati ali egzorcisti se susreću s tim. Oni koji su se s tim susreli potvrđuju da se radi o pet demona.

• Prvi od tih pet Sotoninih generala je Baal. On je demon nečistoće. Glavni demon nečistoće je Beelzebub (što je drugo ime za Sotonu). Baal je odmah ispod Sotone. Baal ima specifičnu zadaću da pokvari moral u društvu promicanjem nečistoće. To je ono što on radi. Stoga će u mnogim zemljama proces moralnog propadanja započeti moralnim kolapsom s obzirom na šestu i devetu zapovijed. Ako pogledamo na našu zemlju preljub je nekoć bio zakonom zabranjen u mnogim državama SAD-a. Ako bi vas uhvatili u preljubu mogli biste biti kažnjeni. Mnoge države ne provode te zakone, a danas ih zapravo ukidaju. U Prvoj poslanici Korinćanima Pavao nam govori da preljubnici neće baštiniti kraljevstva Božjega. To znači da je to moralno grešno i da to teško vrijeđa Boga.

U posljednjih 50 godina kohabitacija parova (zajedničko življenje) se povećala za gotovo 900%. Dok drugi kažu da se povećala 19 puta. Procjenjuju da je u 1960.-ima zajedno živjelo oko 430 tisuća parova. 2015., bilo je 8,3 milijuna parova u kohabitaciji. Jedna anketa među protestantima pokazuje da 76% protestanata misli da je kohabitacija prihvatljiva, što znači da su prestali slijediti Sveto Pismo. Za jednog protestanta to označava promjenu cijelog identiteta. Znamo da ionako nemaju pravo tumačenje Svetog Pisma, ali činjenica je da ovdje ne slijede vrlo očitu situaciju. Kažu da je kohabitacija prihvatljiva, a katolici nisu ništa bolji, 74% ih kaže da je prihvatljiva. 74% katolika kaže da je prihvatljivo da parovi žive zajedno prije braka. Baalov primarni cilje je uništenje braka kroz kolaps spolnog morala. U našoj kulturi je uspio. Hipijevski pokret “slobodne ljubavi” u 60-ima bio je početak tog kolapsa u našoj zemlji. Nakon toga uslijedio je niz događaja. jednom kad se Baal uvuče i počne gurati stvar tada znamo da nam slijedi kolaps ako nešto ne poduzmemo. Nakon Baala slijedi… sve se odvija po određenoj logici. Kada jednom odvojite spolni odnos od njegove izvorne svrhe rađanja djece i odvojite ga od bračne veze, tada sve postaje dopušteno.

• Sljedeći demon je Asmodej. Ovisno odakle dolazite, neki to izgovaraju drugačije. Od je demon homoseksualnosti kod muškaraca. On također promiče nečistoću, ali to je demon homoseksualnosti kod muškaraca. Jednom kad kultura prestane vjerovati u neodvojivost bračnih elemenata o kojima govori Pavao VI, seks se srozava samo na pitanje zadovoljstva. Odvaja se od svog krajnjeg cilja i gubi se svako razumno kontroliranje.  Tako raste homosekusalnost. Dok sam studirao na Sveučilištu i San Francisku jedan je profesor rekao da ako pogledamo povijest različitih kultura, kad kultura prihvati kontracepciju dolazi do porasta homoseksualnosti. To pokazuje da je demon muške homoseksualnosti uobičajen slijed. Kasnije ćemo vidjeti da je u SAD-u slijed bio malo drugačiji. No, jednom kad se kultura preda nečistoći nakon toga slijedi porast homoseksualnosti.
• Nakon njega slijedi demon Levijatan. Levijatan je demon homoseksualnosti kod žena, muške vrste. To su žene koje su “teške na petama”. Koje nose muške frizure i slično. To je demon koji tjera ljude da traže osnaživanje, posebno homoseksualne žene. To je prvi od dva demona homoseksualnosti kod žena. Jedan pokret koji je uzeo maha u javnosti pokrenule su tri lezbijke. (BLM) Znate tko su, neću ih spominjati jer želim objaviti video. Ako ih spomenem, uklonit će video. Jedna od njih je bila otvoreno uključena i u okultno. Egzorcisti primjećuju povezanost između onih koji su duboko uključeni u homoseksualnu kulturu i okultnog. To dvoje zajedno s prihvaćanjem marksističkih, komunističkih načela. jer oboje teže kaosu.
• Slijedi demon homoseksualnosti kod žena Lilith. To je demon homoseksualnosti kod žena pasivnog ili zavodničkog tipa. Kad ih upoznate izgledaju i ponašaju se kao obične žene. Vidimo to vezano iz porast biseksualnosti kod žena. 2015.,g. Vrhovni sud je u slučaju Obergefell vs Hodges, ako sam krivo izgovorio Gospodin će me ispraviti, predao našu državu u ruke Sotoninog generala Asmodeja. Evo što se dogodilo. Dopustivši istospolni brak našu su zemlju predali u ruke tih demonskih generala: Admodeja, Levijatana i Lilith.
• Posljednji od pet generala je Bafomet. To je demon žrtvovanja djece. U SAD_u nismo slijedili taj slijed, ali povijesno gledano mnoge zemlje jesu. Mis smo nakon Baala išli na Bafometa. To je demon žrtvovanja djece i vidimo da se širom zemlje dižu njegovi kipovi. Otkad je ozakonjen u SAD-u učinjeno je 60 milijuna pobačaja. U svijetu je u posljednjih 30 godina pobačajem ubijeno više od milijardu ljudi. Knjiga Demonski pobačaj dobro objašnjava kako je pobačaj postao oblik žrtvovanja đavlu. Egzorcisti su primjetili kako se sotonisti počinju baviti medicinom kako bi postali ginekolozi i mogli izvoditi pobačaje i ubijati djecu. Zatim imamo post porođajni pobačaj. Nitko to ne želi nazvati infaticid. Radije to nazivaju post porođajni pobačaj. Jer ako je to infanticid onda smo isti kao Maye ili neki drugi narodi koji su ubijali svoju djecu. Ukorjenjenost pobačaja pokazuje da se iza njega krije đavolski utjecaj. Teško ga je iskorijeniti i borba protiv njega je iznimno teška. Ljudi su vrlo emotivni po tom pitanju. Ako samo spomenete da je pobačaj nemoralan i da je to ubojstvo gorčina s kojom vas napadnu je ogromna. Kada pogledamo što je sud učinio time što je ozakonio pobačaj, dopustio istospolne brakove i ukinuo zakone protiv preljuba, sudski sustav u ovoj zemlji u zadnjih 35-40 godina predao našu zemlju u ruke pet generala koji izvršavaju Sotonine planove.

Što je s gradskim vlastima? Možete pogledati moj serijal o komunizmu i sotonizmu. Vidjet ćete da je “duboka država” samo drugo ime za komunizam. Ali ako zapravo pogledate psihologiju komunizma i sotonizma njihovu psihologiju, kao kad se borim s demonima tijekom sesija, neprestane laži, neprestane manipulacije, stav da su superiorni i da umaju pravo vladati i slično, – ako pogledate psihologiju komunizma i sotonizma, oni su potpuno isti. Postoje indikacije da se sve više političara, ovdje i širom svijeta, počinje baviti okultnim stvarima. U Švicarskoj, kad su otvorili novi tunel Gotthard izveli su ritual. Možete pogledati taj ritual na Youtubeu, makar to ne preporučam, a to je bio ritual Bafometu, demonu žrtvovanja djece. Tamo je sjedila Merkel i svi ti ljudi iz Azije. Ti vođe država su tamo sjedili i gledali ritual Bafometu. kao da je to najnormalnija stvar. Postoje i druge naznake da su ljudi iz civilnih vlasti uključeni u okultno. Naravno, ne svi. Tu je i njihova potpora grupama čiji su voditelji uključeni u olultno.

Vidimo i to. Dakle, na strani našeg neprijatelja nalazimo mnogo moći i utjecaja. S naše strane bojišta, na strani vojujuće Crkve, stanje nije baš najbolje. Biskupi dopuštaju civilnim vlastima da pod izlikom Covida doslovno zaustave izvor milosti. Da nas zatvore i da nemamo pristup svetoj Misi, ispovijedi i drugim sakramentima. Manje je Pričesti i ispovijedi. Manji je broj ljudi na Misi i pitanje je kad će biti kao prije. A ni tada nije bilo najbolje. Biskupi koji su trebali biti generali u ovoj bitci nisu prisutni na duhovnom bojištu, uz nekoliko iznimaka. Imam iskustva s biskupima jer je za izvođenje egzorcizma na nekoj lokaciji potrebno dopuštenje lokalnog ordinarija. većina biskupa će vam dati dopuštenje, odnosno ovlasti za to, a zatim kažu da ne žele više ništa čuti o tome. Žele samo pobjeći od toga.

Kristovo mistično tijelo nije u dobrom stanju. Većina ljudi ne shvaća da grijeh koji učine utječe na sve ostale, jer kad sagriješite učinite dvije stvari. Prvo, umanjite svetost članova Kristova mističnog tijela. Što znači da je smanjena količina zasluga a time i količina milosti koje dolaze na svijet po tim zaslugama. Drugo, vi osnažujete demone u životima drugih ljudi. tako što preko grijeha u svijet ulaze demoni. Budimo realni, ljudi općenito nisu kreposni. kako znamo? Trebamo samo pogledati što se dogodilo nakon uragana ‘Katarina’. Bog nam je time pokazao kakvi smo kao nacija. Nismo kreposni. Čim se stanje pogoršalo, postali smo pljačkaši i banditi. Ljudi su pokazivali vrlo malo razumnosti i kontrole.

Ni katolici nisu kreposni. Prema Zakladi ‘Heritage’, statistike pokazuju da 95% katoličkih parova trenutno koristi ili su koristili kontracepciju. Znate kako su dobili statistiku? Bill Clinton. Htio je znati koliko ozbiljno katolici žive svoju vjeru. Proveli su analizu i studiju i dobili tu statistiku.

Zatim imao samozadovoljovanje i pornografiju. O pornografiji ću kasnije jer je postala ogroman problem na našoj strani bojišta. Egzorcisti su se borili s tim kod ljudi koji su to gledali. Tu je i opći nedostatak jakosti kod muškaraca. Oni su danas tako feminizirani. Ako idete u bitku protiv strašnog neprijatelja, a demoni su iznimno jaki ako im to dopustimo, s naše ćemo strane imati samo slabiće. Tu su zatim žene koje nisu čedne. zatim imamo uzurpaciju među ženama u obitelji i društvu. Feministički pokret koji se povijesno i intelektualno izravno veže uz komunizam  Imao je ogroman utjecaj čak i na katoličku misao. Kada razgovarate s ljudima čak i dobrim katolicima, o strukturi obitelji kako ju je Bog zamislio po prirodnom zakonu, zlobnost na koju neletite je stvarno iznenađujuća. Ako želite vidjeti pravo stanje ljudskih kreposti otiđite na stranice katoličkih foruma i pogledajte što ljudi pišu. Prestrašno. Vojujuća crkva nije ni blizu one razine koja je potrebna za duhovni boj, a kamoli za to da bude spremna na progon. U nevolji smo. Po mojoj procjeni, stanje Crkve više nije moguće popraviti ljudskim snagama. Ako dođe do progona broj katolika će drastično pasti. Jednostavno je tako. Na nekolicinu onih jako vjernih. Ono što egzorcisti vide na bojištu rezultat je svega toga što vidimo uokolo.

S obzirom na posjednuća, njihov broj ne raste, relativno je nizak. 2015. sam zadnji puta vodio statistiku posjednutih ljudi koji su došli k nama. 2015. g. sam pogledao 600 ljudi od kojih je samo troje bilo posjednuto. To je otprilike 0,5% do 1,5%. Mislim da je 0,5% točna brojka za populaciju, ali broj raste zbog stvari kojima se ljudi bave. Broj posjednuća ostao je otprilike isti, ali sve je teže osloboditi ljude od posjednuća. Čak i kada posjednuti ljudi čine sve u svojoj moći da se toga oslobode ali demoni su jednostavno jaki zbog stanja u svijetu.

Zatim imamo đavolsku opsesiju, kada demoni psihološki napadaju osobu. Vidimo veliki porast u tom području. Moja osobna procjena je da, među odraslom populacijom, 20-25% ljudi pati od đavolske opsesije. I drugi egzorcisti kažu isto. Zanimljivo je da kad su me to prvi puta pitali, tri tjedna kasnije izašla je studija da među studentima od 18 do 22 godine, 20-25% ih je išlo ili trenutno idu psihologu. Ne kažem da su svi psihološki problemi đavolske naravi,  već da nam to pokazuje da postoji određeno podudaranje i međuovisnost. Također vidimo ogroman porast opsesije vezano uz pornografiju. Ljudi ne shvaćaju da su sotonisti poučavali ljude u Hollywoodu, kao i ljude u glazbenoj industriji, a također su poučavali ljude i u porno industriji – da ako stavite kletvu na glavnu kopiju iz koje se distribuira film ili pjesma, ta se kletva prenosi na sve kopije pa kad netko to gleda ili sluša to pojačava ovisnost o toj određenoj stvari. A neki ljudi i sami padnu pod te kletve. Pa vidimo porast opsesije, osobito kod muškaraca, vezano uz pornografiju. Statistika pokazuje da se u svakom trenutku 35-50% internetskog prometa koristi za pornografiju. Razmislite o tome. 35-50 % internetskog prometa u našoj zemlji je pornografija. (!) Postoji 4,2 milijuna pornografskih stranica. 12% ukupnog broja stranica. Imamo 2,5 milijardi pornografskih mailova, odnosno 8% ukupnog broja. 42,7% korisnika interneta gleda pornografiju. Broj zahtjeva za dječjoj pornografijom “svakodnevna Nutella”, to je broj ljudi koji svakoga dana traže dječju pornografiju, je 116 tisuća svaki dan. Prosječna dob prvog dodira s pornografijom na internetu je 11 godina. 80% mladih od 15 do 17 godina bilo je izloženo teškoj pornografiji. 90% mladih od 16 do 18 godina gledali su pornografiju na internetu. Zanimljivo je da su prema istraživanjima to većinom radili dok su pisali zadaću.  

Zbog nedostatka kreposti ljudi se teško bore protiv đavolske opsesije. Količina moralnih grijeha je van granica i sasvim smo slabi. Vrijeđamo Boga i činimo stvari zbog kojih je situacija prilično loša. Tu je i problem primanja sakramenata u stanju smrtnog grijeha. Ljudi primaju svetu Pričest u stanju smrtnog grijeha koji nisu ispovjedili.

Egzorcisti primjećuju i stvari vezane uz uznemiravanje/tlačenje. Primijetili smo drastičan porast vezano uz tlačenje. To je dijelom povezano s pornografijom, a dijelom je povezano s velikim porastom bavljenja vračanjem i sotonizmom koji utječu na ljude.

Postoje tri razine vještica i sotonista. Nemaju neke veze međusobno, barem prema mojem iskustvu. Ponekad nešto učine zajedno, ali se većinom drže odvojeno. Svaki ima tri razine. Vezano uz vještice, postoje ljudi koji se tu i tamo bave magijom. Ti ljudi uglavnom nemaju neke velike veze s đavolskim utjecajem. Srednja razina su ljudi koje nazivam muljatori. To su oni koji istražuju i bave se magijom kako bi njome ovladali kao oblik osnaživanja. To su muljatori koje možete pronaći na internetu. Bacit ćemo čaroliju za 45 dolara, prijavite se. Bacit ćemo čaroliju i pribaviti vam tog dečka. Postoji ritual koji se naziva “egzorcizam za one koji su pod utjecajem čarolije ljubavnog napitka.” Jednom sam ga stvarno morao koristiti.

Treća razina, a isto je kod sotonista, sigurno se sjećate onog čovjeka iz Oklahoma Cityja koji je ukrao hostiju. barem je rekao da je ukrao hostiju. Usput, mislim da je biskup to genijalno riješio. Rekao je: “To je naše vlasništvo i ako ne vratite, tužit ćemo vas za krađu.” I ovaj ju je vratio. barem se tako nadamo. Bilo je smješno. Vidjelo se da je frajer muljator. Stajao je tamo držeći hostiju i rekao: “To je samo komad kruha. Zašto radite toliku frku zbog komadića kruha. Čekaj malo. Ti si taj koji radiš frku oko toga. Držiš je za sebe i ne želiš vratiti. Govoriš da ćeš s njom raditi razne stvari. Ti si taj koji radiš frku oko toga. On je bio muljator jer pravi sotonisti i vještice ne žele da znate tko su. To može biti osoba koja sjedi pored vas u crkvi. Može biti sudac, policajac ili vatrogasac ili bilo koja osoba na položaju. Jer sotonisti znaju da ako ih uhvate, njihove tajne aktivnosti su teški zločini, stoga ih toliko skrivaju da ne znate tko su. Vještice koje su na toj najvišoj razini i nisu muljatori ponašaju se isto. Ne znate tko su, a njihove obitelji se time bave već stotinama godina. Do te razine da neki od njih imaju gotovo istu razinu znanja kao i ja. vezano uz duhovni svijet, ponašanje demona i kako surađivati s njima. Ljudi na tim visokim razinama ne bacaju čarolije na ljude kako bi im naškodili, jer znaju da tada sami mogu pasti pod njih. Stoga izbjegavaju to. Ali zbog vještičarenja i sotonizma vidimo ogroman porast uznemiravanja.

Uz to imamo i neke prirodne probleme. Neki govore da su zbog Covida ljudi mentalno oboljeli. Ne, već su bili mentalno bolesni. Covid je to samo očitovao. Pitaju me: Kako to mislite? Prije 15 godina razgovarao sam s grupom katoličkih psihologa. Rekao sam im da je već do sada većina naše kulture već mentalno oboljela. Morate shvatiti da se u psihologiji nešto smatra mentalno zdravo ako svi to rade. Kao katolici znamo da to nije istina. Mentalno je zdravo ono što određuje prirodni zakon, a ne ono što svi rade. Dao sam im primjer:  Da je jedan muškarac prije 50 godina stao na ulici i rekao da se dva muškarca trebaju moći vjenčati odveli bi tog čovjeka u ludnicu. Danas, 56% zemlje smatra da je to sasvim u redu. To je znak da smo postali potpuno odvojeni od stvarnosti. Usprkos tome, porast mentalnih bolesti također uzrokuje problem jer postaje sve teže činiti dobro itd.

Covid je samo to izveo na površinu. To je stanje na bojištu i nije dobro. Kako bilo, postoji i pozitivna strana. Mnogi novozaređeni svećenici koji dolaze neki su od najsnažnijih, kreposnih i pravovjernih svećenika koje sam susreo. Vjerujem u njih jer su požrtvovni i spremni učiniti ono što treba. IMaju želju muževno živjeti svoje svećenstvo. Na putu su da postanu pravi duhovni očevi. To je znak od Boga jer svaki put kad nastupi problem Bog preventivno počne gomilati milosti kako bi sve bilo spremno kad problem dođe do vrhunca. Mislim da su mnogi novozaređeni svećenici jaki i da će učiniti mnogo dobra. Sada imamo više egzorcista. Kad sam počeo biti egzorcist, prije 15 godina, u cijeloj zemlji je bilo samo 13 egzorcista, a samo 5 ih je stvarno znalo što rade. Sada ih je 130 od čega 20 do 25 zna što radi. Dakle, bolje je. To je važna stvar jer su egzorcisti na prvoj liniji bojišta. i mnogo puta kad je u pitanju slučaj posjednuća demoni čine dvije stvari. Prvo, boreći se protiv njih to ih čini slabijima. Dakle, to postiže učinak. On možda nije uvijek vidljiv, ali postoji. Druga stvar je da demoni počnu otkrivati stvari koje sam spomenuo. O tome što se događa. zatim, ljudi koji su vjerni dobivaju veliku zaštitu. Pogledajte samo ovaj sveučilišni kampus i razmislite. Naravno, ljudi imaju svoje probleme i slično, ali zaštita koju dobivaju ljudi koji su vjerni je ogromna.

Jednoga dana kad sam imao posla s vragom u slučaju posjednuća… da On postoji. Zanimljivo je, kad sam istraživao tko je on on je “demon krize srednjih godina”, To kažu oci, Crkveni oci. Pa kad se psiholozi hvale da su izmislili “krizu srednjih godina”:. Ne, to već postoji. Rekli su da je on demon krize srednjih godina. U jednom trenutku tijekom egzorcizma, samo me pogledao i rekao: “Da nisi zaštićen slomio bih ti vrat!” Nisam se uopće bojao. Mislio sam: “U pravu je, ja sam zaštićen.” S vremenom sam počeo shvaćati dok sam gledao patnju ljudi koji su bili posjednuti ili trpjeli đavolske napade, i s kakvim se sve stvarima nose u tim đavolskim napadima, da je razina zaštite koju dobivaju vjernici općenito, oni koji nastoje voditi dobar katolički život, izvanredna jer očito je da je đavolski utjecaj danas na samom vrhuncu. Ne viđamo stvari koje su normalne.

Također postoji opća svijet da smo u ratu. Polako raste, osobito među laicima. Shvaćaju da moraju činiti te stvari kako bi zaštitili svoje obitelji. Moraju raditi ono što je potrebno da drže demone podalje od svojih života itd. Tako da mnogi laici hvataju korak. I neki svećenici, ali ne toliko. Imam više nade da laici prepoznaju da je ovo važna stvar koja se sprema.

Dakle, na bojnom polju izgleda kao da generali posvuda pobjeđuju, ali Bog formira svoje trupe i polako se okupljaju. ne znači da će biti lako. Bit će teško. Ali u određenom trenutku, oni ljudi koji su vjerni, njihova sposobnost da utječu na dobro bit će nevjerojatna. Završit ću s ovim, a onda ćemo imati samo nekoliko pitanja. Kad pogledamo koliko je loše stanje u svijetu i u Crkvi, na primjer kad vidimo da je Gospa iz Fatime rekla – Ako ne bude posvećena mom Bezgrešnom Srcu Rusija će širiti svoje zablude. i doći će do propasti mnogih država. Mnoge će zemlje biti uništene. To se također vidi vezano uz razna Gospina ukazanja. Ono što je zanimljivo, kad se Gospa ukazala u Akiti u Japanu, rekla je da će kardinali ustati protiv kardinala i biskupi protiv biskupa. To vidimo da se događa. Vidimo tu borbu među hijerarhijom. To je bilo predviđeno. Gospa je rekla da je prekasno i da dolazi kazna. Možete samo moliti da budete pošteđeni posljedica. Ali, to nam govori da možemo moliti da budemo pošteđeni posljedica.

Đavolsko širenje po bojištu predstavlja duhovni uvod u stvari koje dolaze. Ali, treba imati na umu da sve što je Gospa predvidjela u tim ukazanjima se obistinilo. To također znači da će se ostvariti i činjenica da će na kraju Papa posvetiti Rusiju Njenom Bezgrešnom srcu. I kao rezultat toga, Ona, Njeno Bezgrešno Srce će trijumfirati.

Znamo da će Crkva uskrsnuti. Znamo da će doći do točke kada će izgledati kao da se ugasila. A zatim će uskrsnuti i dobiti novu vitalnost i novi život. Dakle, to dolazi. Stoga, iako vidimo da se đavolski utjecaj širi i da je situacija na bojištu brutalna, znamo da je svjetlost na kraju tunela. Naša je zadaća da budemo vrlo uporni i dosljedni, da pazimo na to da uvijek budemo vjerni Bogu i učenjima Crkve, i ne dopustimo da padnemo u grijeh i uvijek živimo u milosti. Tada, kao rezultat toga, prebrodit ćemo to. I mislim, da ćemo mi svi ovdje na kraju vidjeti obnovljenu slavu Crkve. A tada će se situacija na bojištu potpuno promijeniti. Jer, kad se Bogorodica jednom umješa, demona više nema. Ona ima potpunu moć nad demonima i svaki put kad se samo pojavi, oni bježe. Stoga, znamo da to dolazi.

Stanje duhovnog bojišta, video

Izvor: Kyrios books

Dragi uredniče, prijatelj na poslu dao mi je tvoj časopis. Pitam se pretjerujete li s ovim upozorenjem protiv pornografije. U ovom užitku ne vidim ništa štetno, a ako išta naštetim sebi najviše, na što moram imati pravo – živimo u slobodnoj zemlji!

Naravno, imam dovoljno razuma i snage volje da ne posegnem za tzv. tvrdom pornografijom, u svakom slučaju, prilično je gruba. Ali nakon gledanja erotskog filma ili časopisa osjećam se opušteno i boljeg raspoloženja – zaposlen čovjek zaslužuje malo radosti, zar ne?

Često naglašavate da izloženost djeteta pornografiji loše utječe na dijete. Moja šestogodišnja kći uopće ne obraća pažnju na takve spise, čak i ako ih slučajno ostavim negdje na vrhu. Mislim da u svijetu i u Poljskoj postoje važniji moralni problemi na koje biste se trebali usredotočiti. Borba protiv pornografije je donkihotska: svima se sviđa, svi je gledaju, i to je dobar posao, tako da s tim nećete učiniti ništa. Pozdrav … 

Čitatelj (slučajni)

U pravu si, dragi čitatelju, pornografija je vrlo dobar posao koji donosi ogromne prihode. Prema prestižnom magazinu Forbes , oni samo u Sjedinjenim Državama iznose 14 milijardi USD godišnje, dok u cijelom svijetu 56 milijardi USD. A kada pišemo o pornografiji, niti pretjerujemo niti oduzimamo ničiju slobodu, iznosimo samo istinu o njezinim tragičnim posljedicama. To činimo jer smo uvjereni da istina donosi slobodu. Krist je rekao: “… spoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Ivan 8,32). Zreo čovjek prihvaća ono što je dobro i odriče se onoga što šteti sebi ili drugima (čak i ako je ugodno).  Međutim, ukoliko se – suprotno zdravom razumu, ne može odreći zla, to znači da je već izgubio slobodu.

Ako se nekom čini da pornografiju može slobodno koristiti – jako se vara. Centri za psihoterapiju ovisnosti na američkim sveučilištima – uklj. u Utahu, Pennsylvania, New York – provedene studije koje jasno pokazuju da je erotomanija bolest koja se treba liječiti. Ova su istraživanja također pokazala kako ovisnost o pornografiji djeluje korak po korak.

Prvi korak prema ovisnosti je uključivanje. Osoba koja prvi put dođe u kontakt s pornografijom, obično slučajno, automatski će doživjeti seksualno zadovoljstvo potaknuto pornografskim slikama. Ako redovito poseže za tim podražajima i ponavlja ta iskustva, tada postoji ravna staza do …

… razbuktavanja. Osim što osoba doživljava zadovoljstvo pod utjecajem određenih podražaja, ona je također podložna mehanizmu prilagodbe, tj. PRIVIKAVANJA. Sto puta pogledana erotska fotografija prestaje imati erotski učinak. Dakle, potrebni su novi poticaji. Počinje potraga za nečim jačim, drugačijim i neobičnijim. Slijedi …

… PRIHVAĆANJE pornografije kao nečeg normalnog.  Ono što je isprva kršilo određene tabue i unutarnja pravila djelovalo je šokantno, s vremenom to postaje sve normalnije i uobičajenije. Izopačenost je i dalje seksualno poticajna, ali u moralnom pogledu čini se prihvatljivom. Takav potrošač u ovoj fazi može se početi ponašati prema pornografiji kao prema normalnom dijelu života, nešto poput “kupujte: kruh, mlijeko, maslac i … “. Od ove je faze sasvim prirodno prijeći na sljedeću, koja je …

… PRELAZAK IZ FANTAZIJE NA DJELO.  Iako detoksikacija može ukloniti štetne tvari iz ljudskog tijela, mozak se ne može “resetirati”: slike, sjećanja ostaju i vuku se za vama poput neželjenog tereta. Ne čudi stoga što se ovisnici o pornografiji upleću u to i često čine seksualne zločine. Činjenica da postoji povezanost između upotrebe pornografije i počinjenja silovanja ili ubojstva zabilježena je u višejezičnim znanstvenim studijama o liječenju “ovisnika o seksu”.

Pišeš, dragi čitatelju, da se nakon gledanja erotskog filma ili časopisa osjećaš opušteno i boljeg raspoloženja. Sjetite se, međutim, da je čak i autor svojevrsne hipoteze o katarzi – koja se upravo odnosi na opuštajuće učinke pornografije, psiholog Seymour Feshbach sa Sveučilišta u Los Angelesu, radikalno promijenio svoja stajališta kada se upoznao s rezultatima istraživanja na tu temu. Američki znanstvenici koji proučavaju pitanja agresije i seksualnog nasilja: Leonard Eron sa Sveučilišta Illinois, Jennings Bryant sa Sveučilišta Houston te britanski psihijatri Martin Roth i Edward Nelson, naglašavaju da apsolutno nema pročišćavajućeg učinka pornografije. Upravo suprotno – prema tim istraživačima, gledanje pornografskog sadržaja uvijek kod primatelja generira povećan interes za seksualna odstupanja.

Drugi ugledni znanstvenici u proučavanju seksualnog nasilja, Neil Malamuth sa Sveučilišta u Los Angelesu, Ed Donnerstein sa Sveučilišta Wisconsin i Dolf Zilmann sa Sveučilišta Indiana, zaključuju da je, bilo da je riječ o mekoj ili tvrdoj pornografiji, njezin utjecaj uvijek fatalan. jer recepcija ove vrste sadržaja dovodi do gubitka suosjećanja, povećane agresije prema ženama i, kao rezultat toga, banalizacije silovanja. Profesor Zillmann također tvrdi da dugotrajno gledanje meke pornografije neizbježno povećava potrošačev interes za materijale koji predstavljaju devijantno ponašanje: nasilje, silovanje i sadomazohizam.

Iako su ispitanici u početku s gnušanjem odbacivali takve materijale, refleks odbijanja nestao je nakon ponovnog predstavljanja. Početni osjećaj tjeskobe i tuge splasnuo je, a s vremenom su ispitanici izvijestili o povećanom zanimanju za materijale koji sadrže oštre prizore ropstva i seksualnog nasilja, a na kraju su čak i razgovarali o iskustvu užitka dok su gledali te materijale –  zaključuje američki znanstvenik.

Poznati aktivist feminističkog pokreta u SAD-u, Andres Dworkin, rekao je: “Ako je pornografija za nekoga zabava, onda takva osoba ništa ne vrijedi.”  Također je izrazila mišljenje da: „Proizvođači pornografije erotiziraju rodnu nejednakost promicanjem premlaćivanja, sakaćenja i porobljavanja. Svjesno stvaraju proizvod zasnovan na degradaciji, ponižavanju i zlostavljanju žena. Kada proizvode pornografiju, osakaćuju je, a zatim publika koristi taj pornografski materijal kao model čineći verbalnu i fizičku agresiju.”

Diana Russell, sociologinja s koledža Mills, u svojoj knjizi Silovanje i brak piše o rezultatima svog dugotrajnog istraživanja o seksualnom zlostavljanju žena. Proučila je 930 žena – žrtava silovanja i drugih oblika seksualnog zlostavljanja – na temelju čega zaključuje da konzumacija muške pornografije pridonosi uporabi nasilja u bračnom odnosu, uključujući i djela silovanja, a također dovodi do prihvaćanja različitih seksualnih devijacija.

FBI-jeve brojke također pokazuju da pornografija pridonosi silovanjima i ubojstvima skrećući pažnju publike na erotsku agresiju. Istraživanje stručnjaka FBI-a također pokazuje da su svi seksualni ubojice ljudi fascinirani pornografskim materijalom, koji ga uključuju u svoju seksualnu aktivnost i vode se njime tijekom često višestrukih ubojstava. Ti stručnjaci ističu da je tvrda i meka pornografija poticaj za seksualne kriminalce, a kontakt s takvim sadržajem posebno je opasan za mlade ljude koji imaju visoku osjetljivost. William Marshall iz kaznene kaznene ustanove Kingston i sa Sveučilišta Queens otkrio je da je gotovo polovica silovatelja s kojima je razgovarao koristila pornografiju meke jezgre kako bi se uzbudila i tako ih pripremila za potragu za žrtvom. Suprotno tome, mnogi su seksualni prijestupnici koristili tvrdi materijal za seksualno zadovoljenje. Neki od njih prvo fotografiraju svoje buduće žrtve, a zatim ih lijepe na pornografski materijal kako bi potaknuli njihove erotske maštarije. Dakle, pornografija je nadahnuće za počinjenje seksualnog zločina. To potvrđuje i činjenica da je 55% ispitanih djece koje zlostavljaju homoseksualce priznalo da su koristili dječju pornografiju kao inspiraciju za počinjenje djela pedofilije. ”

Podaci FBI-a također pokazuju da policija oduzima nepristojne i izuzetno nasilne fotografije i video zapise mučenja i ubijanja adolescenata oba spola, koje su snimili ubojice tražeći seksualno zadovoljstvo na ovaj način. Amerikanac Ted Bundy, osuđen na smrt zbog silovanja i ubojstva oko 100 žena, rekao je u intervjuu za tisak uoči pogubljenja da ga je pornografija dovela do ove situacije. Ovaj izrođeni ubojica rekao je:

U zatvoru sam upoznao ljude koji su poput mene silovali i seksualno ubili. Pornografija nas je dovela do toga – prvo mekana, a zatim tvrda. Ne želim umrijeti. Međutim, zaslužujem najstrožu kaznu i vjerujem da se društvo mora braniti od ljudi poput mene. Moj primjer, međutim, jasno pokazuje da postoji neobična popustljivost prema pornografiji, jer me s jedne strane pristojni ljudi s pravom osuđuju, ali istodobno ravnodušno prolaze pored kioska s pornografijom koji podižu novu legiju ubojica poput mene.

Istina je da se ne mora svaka osoba ovisna o pornografiji pokazati kriminalcem, ali nažalost mnogi to čine. Mnogo češće, “na sreću”, završava nepovratnim oštećenjem veza s voljenima.

Nježni odnosi između muškarca i žene neće preživjeti kad se jedno ili oboje međusobno ophode kao alati za zadovoljstvo. Svaka ovisnost – o alkoholu, drogama ili seksu – dovodi do toga da se osoba usredotoči na temu ovisnosti i polako gubi zanimanje za svijet. Prestaje biti privlačan partner za razgovore, gubi osobnost, teško mu je potaknuti iskru empatije, zanimanja za tuđe stvari, čak i prijatelja ili rodbine.

Draga čitateljice, ako i ti misliš da tvoja kći ne obraća pažnju na pornografiju, onda si zaboravila kako si i sama bila dijete! Djeca su osjetljiva na sve tabue i pronicljivija nego što se čini odraslima. A budući da još nemaju “filtar” u glavi, daleko su osjetljiviji na ovisničke učinke pornografije od odraslih. Instinktivno skrivaju interes za erotizmom i osjećaju krivnju i sram. Utiskuju osjećaj gađenja prema sebi, osjećaju se dvoličnima, neiskrenima, samopoštovanje im je spušteno. Slični problemi primjenjuju se na djecu koju odrasli zlostavljaju: oni se uglavnom osjećaju krivima i vjeruju da su “surađivali” s nasilnikom! Primijećeno je da su djeca koja su slučajno došla u kontakt s pornografijom tražila mogućnost ponovnog kontakta. Učinci pornografije na odrasle i djecu . Djeca neselektivno upijaju anti-vrijednosti koje je krijumčarila porno industrija: poligamizam, sebičnost, nepovjerenje prema rodbini, nevjera, “zahtjevan” stav itd., Što im otežava – ako ne i nemogućnost – pronalaženja radosti u budućnosti u vezi s voljenom osobom. Ne želite ovo svojoj maloj kćeri, zar ne?

Pornografija također uklanja sferu dubokog duhovnog značenja seksualnosti. Ako muškarac traži samo uzbuđenje onda seks tretira samo kao zabavu, odvojen od poruke ljubavi koja spolni odnosi trebaju biti. I sam gubi sposobnost pokazivanja ljubavi na ovaj način, jačanja odnosa, ukratko: gubi divnu, duhovnu i fizičku ljepotu suživota. Ubrzo se ispostavlja da besmislene erotske akrobacije same prestaju “raditi”. Istina je da kada se spolni odnos svede na razinu fizičkog užitka, osoba koja pruža zadovoljstvo postaje svojevrsno oruđe. A biste li voljeli da vaša supruga razmišlja o drugom muškarcu kad vodi ljubav s vama (čak i ako se pogled na njegovo tijelo ima samo na umu?).

Istina je da ako možete imati spolni odnos – čak i virtualno – s nekim drugim, osim sa suprugom ili mužem, ništa vas neće spriječiti da razmišljate o tome. Postoji unutarnji pristanak – pa čak i navika -. Samo mali korak do izdaje, to je prilika: odlazak, lijepa atmosfera, luda zabava. Čovjek koji prihvaća pornografiju dopušta mu da bude degradiran na razinu djeteta koje se ne može kontrolirati, a s vremenom prestaje shvaćati važnost vjernosti. Gubi povjerenje u brak kao trajnu vezu. Istraživanje dr. Mary Ann Layden sa Sveučilišta Pennsylvania otkrilo je da više od 40% brakova u kojima je barem jedna osoba ovisna o pornografiji propada.

Tačno je i da, suprotno izgledu, ono što tinejdžeri smatraju savršenom uputom kako postati savršen partner pridonosi njihovoj katastrofi. Naviknute na retuširane fotografije i silikonske grudi, žene koje su “uvijek” u savršenoj formi, kasnije u životu imaju problema s uzbuđenjem pri pogledu na normalno, prosječno tijelo svoje supruge. Problem se pogoršava s godinama i može dovesti do impotencije. Međutim, češće je, osobito na početku, suprotno: mladić koji nije naviknut na samokontrolu pati od prerane ejakulacije. Poraz cijelim putem.

Predlažete da se pozabavimo “većim” moralnim problemima. Poanta je u tome da bi se mnogi od njih mogli izbjeći ako bismo otišli do glavnog izvora njihove formacije. Ako želite očistiti polje od korova, započnite s korijenjem, a ne samo redovito čupajte ono što će rasti iznad zemlje. Prihvaćanje pornografije je stav pristanka da se osoba tretira kao – objekt, onesposobljava se i svodi na razinu životinje koja se ne može voditi razumom. Ti, kako vi kažete, “veći” problemi proizlaze iz takvog razmišljanja i ne bi bili – ili bi bili puno manje – da je manje raširen.

Što se tiče činjenice da se pornografija “svima sviđa” … Prvo: ne sviđa se svima!, a drugo – statistička norma nije moralna norma! (Ako većina u nečem ne vidi problem, to ne znači da  nije problem)

Redakcija lista “Volite jedni druge”, Poljska

U uvodu papa emeritus Benedikt XVI i gvinejski kardinal Sarah objašnjavaju da je knjiga nastala iz tišine, molitve i niza razgovora i pisama koje su razmijenili posljednjih mjeseci.

Iako mediji nastoje oklevetati kardinala te se nastoji ukloniti papina slika sa naslovnice on na svom twitteru jasno ostaje pri svojoj izjavi da je s papom Benediktom radio zajedno (o čemu govori i naslov knjige – u množini – kao i uvod i zaključak) te da je papa upoznat o sadržaju i izgledu knjige, s čime se složio. Zar je onda moguće da tajnik  pape Benedikta XVI koji mu je dodijeljen, nadbiskup Georg Gänswein, govori neistinu kad kaže da je papa tražio da se ukloni njegov potpis i slika? Prema svjedočanstvu nadbiskupa Vigana (lifesitenews.com), gledajući njegovo osobno iskustvo susreta sa papinim tajnikom u Vatikanu, moguće je.

No, vratimo se na sadržaj knjige:  Obrana celibata

Sa doktorom Crkve iz četvrtog stoljeća, sv. Augustinom, oni izjavljuju: “Ne mogu šutjeti! Znam kako bi za mene bila štetna tišina  … mislim da ću Kristu, prvom od Pastira, morati dati račun o ovcama koje su mi povjerene  …”

Za njih pitanje celibata nije čisto disciplinsko pitanje, nego teološko. To je, daleko od puke discipline, govori kardinal, i objašnjava da je potreban identitetu Crkve. Ako svećenički celibat svedemo na pitanje discipline, prilagodbe običajima i kulturi, izoliramo svećeništvo od njegova izvora.“

“Zaređivanje oženjenih muškaraca, čak i ako su prethodno bili stalni đakoni, nije iznimka, već prekršaj, rana u dosljednosti svećeništva. Govoriti o iznimkama zloupotreba je jezika ili laž (…). Štoviše, ređenje oženjenih muškaraca u mladim kršćanskim zajednicama priječila bi njegovanje svećeničkih zvanja neoženjenih svećenika. Izuzetak bi postao trajna štetna za pravilno razumijevanje svećeništva.”

– Kardinal Robert Sarah

… “trebamo samo podsjetiti da je Crkva uvijek brak smatrala darom koji je Bog dao s neba na zemlji. Međutim, bračno se stanje tiče čovjeka u njegovoj cjelovitosti, a budući da služba Gospodnja zahtijeva i potpuni čovjekov dar, ne čini se moguće da dva zvanja istovremeno ostvaruju. Tako, sposobnost svečanog odricanja od braka kako bi se potpuno ostavila na raspolaganju Gospodinu kriterij je svećeničke službe. Što se tiče konkretnog oblika celibata u drevnoj Crkvi, također treba naglasiti da su oženjeni muškarci mogli primiti sakrament svetih reda samo ako su se obvezali na spolnu uzdržljivost,… 

– Benedikt XVI

Što znači biti svećenik Isusa Krista? (…)

Suština svećeničke službe definirana je u prvom redu činjenicom da stojimo pred Gospodinom, da ga budno pazimo, jer smo tu zbog Njega. (…) To znači za nas da stojimo pred Gospodinom koji je prisutan; to jest, ukazuje na euharistiju kao središte svećeničkog života. (…) Svećenik mora biti netko tko gleda. Mora biti budan pred prijetećim silama zla. …

Što znači biti “svet”?

Riječ “sveta” izražava posebnost Boga. Samo je on Sveti. Čovjek postaje svet u mjeri u kojoj počinje biti s Bogom. Biti s Bogom znači odbaciti ono što je samo ‘ja’ i postati jedno s cjelokupnim Božjim životom. Međutim, ovo oslobađanje jastva može biti vrlo bolno i nikada se ne ostvaruje jednom zauvijek. Međutim, pojam “posveti” može se također shvatiti na vrlo konkretan način i znači svećeničko ređenje, u smislu da ono podrazumijeva da živi Bog radikalno … čovjeka kako bi ga natjerao da mu služi.

– Benedikt XVI

Crkva nije ljudska organizacija

Živimo u tuzi i patnji u ovim teškim i mučnim vremenima. Bila je naša sveta dužnost prisjećati se istine katoličkog svećeništva. Jer kroz njega se cjelokupna ljepota Crkve dovodi u pitanje.

Crkva nije samo ljudska organizacija. Ona je misterij. Ona je mistična Kristova Zaručnica. To je ono na što naš svećenički celibat neprestano podsjeća svijet.

Hitno je, nužno, da se svi, biskupi, svećenici i laici, više ne dopuste da ih impresioniraju loši prigovori, kazališne predstave, đavolske laži i modne pogreške koje žele uništiti svećenički celibat.

Hitno je, nužno, da svi, biskupi, svećenici i laici, ponovno otkriju pogled vjere na Crkvu i na svećenički celibat koji štiti njezino otajstvo. Ovo će biti najbolja obrana protiv duha podjele,

– Zaključak 

Citati iz ove nove knjige mogu se naći na twetteru Cardinal R. Sarah

Drugi izvori: catholicherald, Lifesitenews.com

Kontracepcijski mentalitet koji se razvijao 1950-ih prekinuo je vezu između žene i njezina tijela i duboko promijenio razumijevanje braka i spolnosti, rekao je kardinal Robert Sarah.

Govoreći na Sveučilištu u Madridu (7. studenog), Sarah je objasnio da kontracepcijski mentalitet spolnost svodi na zadovoljstvo.

To je omogućilo da se homoseksualnost društveno ozakoni: “Ako se spolnost više ne doživljava u svjetlu dara života, kako se homoseksualnost može smatrati perverzijom, objektivnim i ozbiljnim poremećajem?”

Sarah je kritizirao homoseksualnu ideologiju zbog nametanja “nove koncepcije” ljudske prirode nazivajući to usporedivim s “totalitarnim pokušajima” da se stvori “novi čovjek”.

usp: lifesitenews.com

Carlo Acutis je volio je euharistiju te je koristio svoje računalne vještine kako bi prikupio na jedno mjestu sva euharistijska čuda svijeta. vidi OVDJE

Rodio se u Londonu, gdje su njegovi roditelji radili, no ubrzo nakon rođenja preselili su se u Milano, u Italiju. Karlo je kao dijete bio pobožan Gospi i molio krunicu. Nakon svoje prve svete pričesti često je primao svetu pričest i trudio se prije ili poslije svete mise ostati u molitvi pred tabernakulom. Ispovijedao se jednom tjedno.

Svećenik koji je zadužen za kanonizaciju časnog Carla Acutisa objavio je da tijelo mladića nije raspadnuto, javlja katolički portal Aleteia.

Carlo je 2006. godine preminuo od leukemije u dobi od 15 godina.

Otac Marcelo Tenorio, zamjenik postulatora, podijelio je vijesti na društvenim medijima. Otkrio je da je vidio fotografije, ali ih ne može podijeliti.

Svećeniku je vijest prenijela Carlova majka:

“Dragi moji, danas sam od majke Carla Acutisa primio predivnu vijest da je tijelo časnog mladića, koji je preminuo dajući svoj život za papu Benedikta XVI., netaknuto.”

Najavio je i da će tijelo biti odvedeno u samostan kapucina u Asizu, te će naposljetku biti premješteno u staru baziliku sv. Marije Maggiore u Asizu.

Izvor: medjugorje-info, wikipedia, stranica koju je radio Carlo: miracoloeucharistici.org !

U Katoličkoj tradiciji svećenika i redovnika, (također i laika koji mole Večernju molitvu) predviđa se pauza za ispit savjesti o proteklom danu. Svrha toga je da se baci pogled unatrag i vidi gdje smo danas pogriješili da bi sutra mogli biti bolji.

Evo nekoliko smjernica od pomoći.

1) Slijediti Isusa – Jesam li danas bio/bila Isusov nasljedovatelj? Kako smo ga nasljedovali u svom osobnom pozivu (kao biskup, svećenik, neoženjen, oženjen, majka, otac, dijete, učitelj, doktor, poslovan čovjek i dr.) Jesam li na neki način bio uzrokom sablazni nekom tko zna da sam katolik?

2) Korištenje vremena  – Kako sam danas potrošio/potrošila vrijeme: dobro, disciplinirano, ili pak uzalud. Je li to vrijeme potrošeno na TV, gledanje utakmica, online, facebook, igranje igrica…

3) Božja volja – U kojem području života sam danas nastojo/nastojala vršiti ili nisam… ?

4) Djelotvorna ljubav. Jesam li volio/voljela Boga danas iznad svega? Kakav/kakva sam bio/bila prema svojoj obitelji, kolegama, siromasima? Jesam li danas bio/bila nestrpljiv-a?

5) Molitva – Jesam li danas izmolio/izmolila svoje molitve? Jesam li ih samo na brzinu izmolio/izmolila? Jesam li na svetoj misi sudjelovao/la sa velikom pobožnošću? Jesam li molio/molila na prikladnu mjestu? Jesam li dopuštao/la da nešto u molitvi ometa?

6) Strah – Jesam li danas imao/imala strah Božji da ga ne uvrijedim neposluhom? Jesam li se danas bojao/la prakticirati svoju vjeru iz straha od drugih ljudi? Dopuštam li da strah sputava u onom što me Bog zove da učinim sa svojim životom? Da  li strah, na bilo koji način, utječe na moj život?

7) Tijelo – Jesam li danas uzimao/la zdravu hranu? Jesam li uzeo/uzela dovoljno vremena za odmor? Jesam li bio lijen/a? Jesam li čuvao/la čistoću pogleda? Pazim li na čedno odijevanje ili druge navodim na grijeh?

8) Jezik – Jesam li danas ogovarao/ogovarala? Jesam li upuštao/la u beskorisna ćaskanja? Jesam li nekom dao/la loš savjet? Jesam li upotrijebio dar svog jezika da dijelim svoju vjeru u Isusa s drugima? Jesam li govorio/la loše riječi?

9) Povjerenje – Živim život imajući povjerenja da je Bog sa mnom i da će me zaštititi?Jesam li prekomjerno zabrinut/a za svoje zdravlje, financije, obitelj, posao?

10) Zahvalnost – Jesam li danas bio/bila zahvalan/zahvalna za svoju katoličku vjeru, svoj život, obitelj, prijatelje, kuću, posao, odjeću, prijevoz, zdravlje i hranu?

Izvor: traditionalcatholicpriest.com

Priča njezina kratkog, ali svetog života počinje 24. kolovoza 1903. u Waterfordu, u Irskoj. Njezin otac, William Organ i majka Mary Aherne Organ imali su četvero djece: Thomas, David, Mary i najmlađa, Nellie. Po krštenju je dobila ime Ellen, ali je zvana Nellie. „Kad je imala samo dvije godine, uzela bi me za ruku i vodila na misu, pričajući cijelo vrijeme o Svetome Bogu. Cijelo je vrijeme na taj način govorila o Bogu i ne znam gdje je to naučila“ – piše njezin otac. Nellie je jako voljela svoga oca i prvi zahtjev mami, kada je išla u kupovinu, bio je da ocu kupi krunicu. Prve su joj riječi bile imena svetaca i slično, a navečer je cijela obitelj imala običaj moliti krunicu. Majka ju je naučila da ljubi raspelo i velika zrnca krunice i to je navika koju je usvojila i uvijek njegovala.

 Smrt majke

1905. obitelj se preselila na otok Spike. Majka je inače bila slaboga zdravlja, ali sada se ozbiljno razboljela. Pobožna i odana, svoje je zadnje mjesece potpuno predala Bogu i krunicu nije ispuštala iz ruku. Umrla je od tuberkuloze u siječnju 1907. Najstarije dijete imalo je tada samo 9 godina, a otac je tijekom većeg dijela dana bio zaposlen vojnim dužnostima, pa je vrijedna susjeda često priskakala u pomoć. Međutim, kako su djeca bila premlada da sama preuzmu dio odgovornosti za vođenje kućanstva, a pokazalo se da je i Nellie slaba zdravlja, djeca su poslana u dom. Uspravno sjedenje za malu Nellie bilo je bolno, jer je, kako se pokazalo kad je došla kod Sestara Dobrog Pastira, imala skoliozu kralježnice. Osim Nellie, i njena je sestra Mary bila smještena kod Sestara Dobrog Pastira. Dječaci su poslani u različite škole u Irskoj. Nellie i sestra Mary stigle su kod sestara 11. svibnja 1907. Tamo su bile okružene uistinu pravom, majčinskom skrbi dobrih sestara i bile su sretne. Nellie je sve sestre zvala majkama. Na dolasku imala je samo tri godine i devet mjeseci. Živjela je još osam mjeseci s dragim sestrama.

Dijagnoza

Mary Long bila je djevojka koja je spavala u istoj sobi s Nellie. Rekla je sestrama da joj se čini da je Nellie često u bolovima, jer je po noći znala plakati i puno je kašljala. Zbog toga je odvedena u ambulantu gdje je svoju hranu dijelila s mačićem kojeg je jako zavoljela. Uskoro se pokazalo da mala Nellie nema samo problema s kralješnicom, nego da ima i tuberkulozu od koje je umrla i njena mama. Kako je bolest već bila uznapredovala u trenutku dijagnoze, doktori nisu imali ni najmanje nade u ozdravljenje te su joj dali još samo nekoliko mjeseci života.

Njena odanost Djetetu Isusu

Mala je Nellie ostala dva mjeseca u ambulanti Svetoga Srca. Njena je medicinska sestra bila gospođica Hall. Bila je vrlo brižna te je često s Nellie znala ostati u sobi cijelu noć. Nellie je na tome bila vrlo zahvalna, te je na svoj nevin i dječji način to i iskazivala: „Sveti je Bog uzeo moju majku, ali dao mi je tebe da mi sada budeš mama.“ Tada bi pružala tanke ručice kroz rešetke bolesničkog krevetića da bi uzela sestru za ruku i držala je sve dok ne zaspi. Dok je provodila vrijeme u bolnici, mali je oltar s kipićem Praškog Djeteta Isusa neprestano privlačio njenu pozornost. Pitala je sestru Hall o tom kipiću, a ona je objasnila da je to naš Gospodin kad je bio dijete. Nastavila je priču o Kristu i Njegovoj velikoj ljubavi za nas. Dijete je slušalo s velikim uzbuđenjem.

Njen oporavak

Nakon tog događaja sa svom dječjom jednostavnošću često je razgovarala s malim Isusom i na prijedlog sestara izmolila mu je devetnicu tražeći da ju ozdravi. Kad je završila molitvu devetnice, tako se oporavila da je mogla i šetati po vrtu. To je u njoj potaknulo veliko povjerenje u Sveto Dijete Isusa s kojim je sad često prijateljski pričala i kojemu je povjeravala svoje izvanredne molbe. Kada se uskoro sestra Hall razboljela, Nellie je rekla starijim prijateljicama: “Donesite mi Svetoga Boga (misleći pritom na kipić Djeteta Isusa) i stavite ga na stolac pokraj mene. Želim ga zamoliti da ozdravi Majku. Znate, mene već je ozdravio.“

Dijete Isus pleše

Dok se jednog dana igrala s igračkama, zamolila je Mary Long da joj donese „njenu bebu“ – tako je uvijek govorila o kipiću Praškog Djeteta Isusa. Mary Long nije obraćala pozornost, na što je Nellie ponovila: „Longie, daj mi moju bebu.“ Ona je obećala dati joj kipić, ali s upozorenjem da ga ne smije razbiti jer će Majka Franciska biti ljuta.  Nellie je pažljivo primila Dijete Isusa, zagrlila kipić i ljubila ga, te mu izjavljivala ljubav. Stavila ga je na pod i ubrzo uzviknula ushićeno: „Longie, On pleše za mene! Longie, sviraj!“ Ona je pomislila da dijete umišlja i priča bedastoće. Onda je Josephine došla u kuhinju i također se začudila: „Što je s Nellie?“ Nellie je uzviknula i njoj: „Jo, sviraj! On pleše za mene, a sada i ja plešem za Njega!“ Raširila je ruke i počela skakutati veselo. Nakon nekoliko trenutaka stala je i tužno rekla: „Prestao je.“

„Božje cvijeće“

Kako su mjeseci prolazili, Nellie se opet razboljela. Često su joj sestre znale donijeti cvijeće da joj razvesele teške dane bolesti. „Nije li Sveti Bog dobar kad je napravio tako ljupko cvijeće za mene?“ – govorila bi Nellie. Zbog toga nije voljela umjetno cvijeće i govorila bi: “Pretvrdo je ovo! Donesite mi pravo Božje cvijeće.“ Jednog je dana Mary Long zatekla Nellie kako se vraća u krevet držeći u ruci cvijet koji je, kako je ona zaključila, uzela iz vaze sa stola u blizini. Kad je Nellie vidjela Mary, skrila je cvijet ispod pokrivača. Mary je pitala: “Tko je ukrao onu lijepu ivančicu iz vaze?“ „Nitko, Longie“ – rekla je Nellie. „Pa gdje je onda? Možda ispod kreveta?“ – Mary se pravila da ga traži. Nellie se na to nasmijala i pokazala cvijet koji je skrivala ispod pokrivača. „O, ti mala zloćka! Reći ću Majci kad se vrati da si ti ukrala cvijet.“ – Mary se pravila da je ljuta. Nellie je na trenutak zašutjela, zagrlila cvijet i rekla Mary: “Majko, oprosti što sam uzela cvijet, ali, samo sam razgovarala sa Svetim Bogom i On mi ga je dao… On, Majko.“

Odanost male Nellie prema „Skrivenom Isusu“ u Euharistiji

Mary Long je obično išla na svetu misu ujutro, no ponekad, zbog svih obaveza u kuhinji, nije stigla. Jednog takvog dana, kada uz obaveze nije stigla otići na misu, otišla je u sobu posjetiti malu Nellie i pitala: “Nellie, kako se osjećaš danas?“ Na njeno iznenađenje, Nellie je rekla: „Ti nisi primila Svetoga Boga jutros.“ Mary je pomislila da je Nellie čula njene korake u kuhinji stoga je sutradan otvorila vrata kuhinje, ponovno zatvorila glumeći da je otišla na misu. Skinula je cipele i kretala se najtiše što je mogla po kuhinji. Kad je trebala doći s mise, otišla je do Nellie u sobu. Nellie je i to jutro ponovno rekla: “Ti nisi primila Svetog Boga danas.“ „Kako znaš, draga? Nisi li čula da sam zatvorila vrata pri izlasku?“ – pitala je Mary. „Nema veze. Znam da nisi primila Boga.“ Sestra Hall primijetila je Nellino izvanredno ponašanje pri prvom njenom odlasku u kapelu dok je bilo izloženo Presveto Tijelo Kristovo. To jutro, sestra Hall pozvala je Nellie u kapelu. Nellie nikada nije zapravo vidjela izloženu Svetu Hostiju u pokaznici. Na veliko sestrino iznenađenje, Nellie je prošaptala: “Majko, eno ga, ondje je Sveti Bog!“ Sa svojom ručicom pokazala je na pokaznicu, nakon čega nije pogled skretala s Hostije, s izrazom zanosa na licu. Drugom prilikom, časna majka piše: “Bio je prvi petak u listopadu. Prolazila sam kapelicom kad su se vrata otvorila i Nellie je, držeći ruku sestre, polako ušla. Kako sam znala da je bila bolesna, kleknula sam na jedno koljeno i pitala: „Kako je Beba danas?“ Umjesto odgovora, malena je naslonila glavu na moje rame i tiho zaplakala, ali to nisu bile tužne suze, nego suze slatkoće, to je bio sveti osjećaj, sreća koja je završila u jecajima.  U tom mi je trenutku bilo jasno da je Bog imao posebne naume s ovim djetetom, i da bih ja trebala surađivati s Njime da ih ostvari.“ Od toga dana, bez ikakve vanjske informacije ili znaka, Nellie je uvijek znala kada je izloženo Presveto Tijelo Kristovo u samostanu. Uvijek kad je govorila o Euharistiju u Tabernakulu, izražavala je da je Isus „zatvorenik“ i u „zatvoru“. Tako je na dane kad je izloženo Presveto znala reći: „Vodi me dolje u kapelu. Znam da Sveti Bog danas nije zaključan.“ Često je Euharistiju zvala i „skriveni Isus“.

Teška bolest čeljusti malene Nellie

Nellin apetit, iako uvijek slab, počeo je potpuno izostajati. Držala bi zdjelu juhe, miješajući žlicom, ali odbijajući jelo. Kad bi ju prisilili da uzme koji zalogaj, bila je poslušna, ali je postalo očito da joj to zadaje boli. Ona bi odmahivala glavom i rekla da ju boli grlo. Sestre su pozvale liječnika da joj pogleda grlo, ali on nije pronašao razloga. Nellie, čuvši to, nije plakala, ali je i dalje govorila da ju grlo boli. Konačno je liječnik pažljivo pregledao cijela usta i pronašao novi zub koji je presjekao korijen jezika, rastući na potpuno pogrešnom mjestu. Uskoro su otkrili da mala Nellie ima i bolesnu čeljust i da joj je taj zub uzrokovao jake bolove. Ipak, ona nimalo nije plakala, čak ni dok su joj taj zub vadili. Majka Franciska Xavier (časna majka ) govorila je Nellie o važnosti raspela. Mary Long se prisjeća: „Majka Franciska Xavier Hickey običavala je dolaziti vidjeti Nellie svakog popodneva. Kleknula bi kraj Nellie, izvadila svoje raspelo i pričala o Gospodinovu životu…“ U to vrijeme, tuberkuloza je jako oslabila dijete. Ne samo da su joj pluća bila jako slaba, nego joj se i čeljusna kost tako razboljela i inficirala da se gotovo počela raspadati i smrad je od nje bio tako neugodan da je ponekad bio nepodnošljiv. Brižna sestra joj je često čistila rane dezinficijensima. Iako je to znalo boljeti, dijete se nikada nije opiralo. Kada je sestra vadila injekcije, Nellie bi izvadila svoje raspelo i tada bi mislila na Njegovu Muku. Kada je bol bila izrazito jaka, ležala bi nepomično u krevetu, grleći raspelo svojim malim rukama.

Vizija Isusa

Kao što možemo vidjeti, Nellina odanost „Svetomu Bogu“, kako Ga je ona zvala, bila je izvanredna i herojska, a ipak u isto vrijeme i jednostavna i djetinja, što i nije čudno s obzirom na to da je imala samo četiri godine. Jednog jutra Sestra Immaculata i sestra Hall zajedno su posjetile malog pacijenta. Provela je vrlo nemirnu noć zbog bolesti. „Kako si danas? Mislila sam da ćeš biti sa Svetim Bogom do sada “ – rekla je sestra Hall. „Oh ne, Sveti Bog kaže da nisam još dovoljno dobra da idem k Njemu“ – rekla je Nellie. „Što znaš o Svetom Bogu?“ – pitala je sestra. „Došao je On i stajao ondje i rekao mi to“ – rekla je pokazujući pokraj kreveta. „Gdje je bio, Nellie?“ – pitala je Sestra. „Tamo“ – Nellie je pokazivala na isto mjesto. „I kakav je bio?“ – opet je Sestra pitala. „Ovakav“ – Nellie je stavila ruke na njedra. Sestra Immaculata i sestra Hall bile su zapanjene ovim njenim odgovorima. Kako nisu znale jesu li to bile dječje fantazije ili je Bog doista izabrao ovo dijete, kao i mnoge druge duše za posebna djela i milosti, odlučile su šutjeti i ne govoriti nikome o tome razgovoru. Za dijete od četiri godine, Nellie je nevjerojatno kročila putem vjere i svetosti. Naučila je napamet jutarnje i večernje molitve, osnovne tajne vjere i velik dio Isusova života. Bila je neobično odana Muci našeg Gospodina i kada su ju hrabrili da sjedini svoje patnje s Kristovima, trenutno je prihvatila ideju i bila je spremna na herojske žrtve i izdržati velike patnje bez imalo mrmljanja i žaljenja na svoje tegobe. Držala je raspelo pokraj svoga kreveta, a kada bi njene muke postale teško podnošljive, uzimala bi ga u ruku, gledala blago i šaptala: “Oh, jadni Sveti Bog! Jadni Sveti Bog!“ Ako su drugi pokazivali suosjećanje s njom, ona bi im se nasmiješila i rekla: „Što je to u usporedbi s onim što je On patio na Križu za mene?“ Kada se molila, a radila je to često tijekom dana, molila se za sve – za sestre, za biskupe, za medicinske sestre, svoje male prijateljice, za dobrobit Crkve Kristove i za papu. Njezina molitva krunice bila je osobito dirljiva. Ljubila bi svako zrno i raspelo i molila svaku pojedinu „Zdravomariju“ polako i pobožno. Jednog je popodneva došla časna majka i pitala ju želi li razgovarati ili moliti krunicu. Naravno da je Nellie rekla da želi moliti i pritom je napomenula majci da klekne dok moli.

Nevjerojatna želja za skrivenim Isusom u svetoj pričesti

Nedugo nakon što je postala potpuno vezana za krevet, izrazila je veliku želju da ju odnesu na misu da obožava Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu, ali i više – izrazila je želju, što je u ono vrijeme bilo nečuveno za dijete – da primi svetu pričest. Tada je normalno doba za Prvu svetu Pričest bilo najmanje 12 godina. Ona je ipak često ponavljala: „Oh, kako ja čeznem za Svetim Bogom! Pitam se kada će On doći! Čeznem za tim da Ga imam u svom srcu!“ Časna je Majka i dalje dolazila k Nellie u posjet svako popodne. Jednom je prilikom na odlasku Nellie pitala: „Majko, sutra ujutro, kad dobiješ Svetog Boga, hoćeš li Mi ga donijeti?“ Majka nije znala što da odgovori. Nakon kratkog razmišljanja, rekla je da će sutra poslije mise doći k njoj. Ovaj je odgovor zadovoljio dijete. Kasnije je te večeri rekla sestri Hall da će joj majka Franciska donijeti Svetog Boga ujutro. Kakvo je njeno razočaranje bilo kada je Časna Majka ujutro došla bez svete pričesti! Gorko je plakala. Tijekom dana jedva da je i progovorila koju riječ od tuge. Sljedećih je dana samo tužno ležala u krevetu, bez imalo želje za razgovorom ili igrom. Kada bi ju upitali kako da joj pomognu i treba li nešto, odgovorila bi uz uzdahe tuge: “Ne, samo razmišljam o Svetom Bogu.“ Uskoro se domislila kako da bar malo zadovolji svoju čežnju za svetom pričešću. „Majko, kada sutra dobiješ svetu pričest u kapeli, hoćeš li doći k meni i poljubiti me?“ – pitala je sestru Hall. Kada bi sestra došla, Nellie bi poljubila sestru u usta samo da u tihoj zahvalnosti uživa Tijelo Kristovo. Mahnula bi sestri da ide dalje za svojim poslom nakon toga i u tišini mirovala. Cijeli je studeni prošao u njenoj čežnji i tihoj, strpljivoj patnji i u ljupkim mislima o Kristu u Presvetom Oltarskom Sakramentu.

Njena Prva sveta Pričest

Sestre su u prosincu spomenule ocu Buryju da „izvanredno dijete“ gore u sobi žudi za svetom pričešću. Otac je pozorno poslušao sestre. Rekao je: „Sveti je Alfons dao pričest djetetu koje je čeznulo, ako bi biskup dao dopuštenje, i ja bih učinio isto za malu Nellie.“ Otac je otišao gore u sobu razgovarati s Nellie. Pitao je što je to sveta pričest. Nellie je rekla: “To je Sveti Bog. On je taj koji čini sestre i sve druge ljude svetima. Isus dolazi na jezik i ide dolje u srce.“ Riječi su bile djetinje, ali doktrina profinjena. Impresioniran odgovorima, otac je pisao biskupu da bi dobio dopuštenje da joj da Prvu svetu Pričest. Kad je došao Nellie reći da su dobili odobrenje, njenoj radosti nije bilo kraja. Noć prije nije mogla „oka sklopiti“ od uzbuđenja. Stalno je budila sestru pitajući je li vrijeme da se ustanu: “Nema više zvijezda na nebu! Je l’ sad vrijeme da ustanemo?“ 6. prosinca 1907. je svanuo. Sestre su se bojale da će takvo uzbuđenje nakon neprospavane noći biti previše za malo, slabo, bolesno dijete stoga se Nellie silom pokušavala smiriti. Ležala je mirno u krevetu drhteći od uzbuđenja. Bio je prvi petak u mjesecu. Svu u bijelom odnijeli su je u kapelu i stavili u stolac pred Svetištem. Tijekom mise, Nellie je ostala sasvim mirna spuštene glave u molitvi i obožavanju. Svako je oko bilo upereno u dijete koje će primiti svetu pričest! Otac je pisao o ovome: “Dijete je doslovno bilo gladno Boga i primilo Ga iz mojih ruku s takvom ljubavlju!“ Nakon pričesti, nestao je neugodan miris iz njenih usta, koji se širio zbog bolesne čeljusne kosti. Ali unatoč velikom veselju, njeno je zdravlje postajalo sve slabije.

Na vratima Raja

Početak 1908. nije donio poboljšanje. Nellie nije ništa više jela, činilo se da živi samo od Presvetog Sakramenta. Njezine su patnje bile tako velike da je jednoga dana sestra zaplakala gledajući ju. Nellie je pitala: “Zašto plačeš, majko? Trebala bi biti sretna što idem Svetom Bogu.“ Ako bi se ostale sestre žalile na glavobolju ili druge bolove, uvijek bi govorila: „Što je to u usporedbi s onime što je Sveti Bog propatio za nas?“ Jednom je prilikom jedna od sestara došla Nellie i zamolila da se pomoli za njenu sestru, svjetovnu ženu, jer je jako bolesna. „Ima li ona djece, majko?“ – pitala je Nellie. „Ima puno djece“ – rekla je sestra. „Onda ću se pomoliti Bogu i On će ju izliječiti“ – rekla je. Voljela je svete sličice i medaljice i sve ih je držala oko svoje bolesničke postelje. Jednog joj je dana časna majka donijela sličicu Isusa. Nellie je rekla: „Ja Ga ne vidim tako.“ „A kako Ga ti vidiš?“ – pitala je Majka. „Ovako“ – prekrižila je ruke na njedrima kao i zadnji puta kada je sestrama govorila o susretima s Njime. Nellini razgovori s Njime postajali su sve češći i ona bi znala zamoliti ostale da napuste njenu sobu da može s Bogom razgovarati. Zatražili su je da moli za oporavak dobro poznatog isusovačkog svećenika koji nije mogao doći zbog ozbiljne bolesti. „Sveti Bog jako voli toga oca. On će se oporaviti, ali mene nikada neće vidjeti“ – rekla je. Njene su se riječi obistinile. Suosjećajne sestre molile su se Ocu da je uzme zbog njene teške agonije.

Njena sveta smrt

Nellie je rekla da će otići Bogu na Njegov dan (nedjelju), da će nositi svoju bijelu haljinu s Prve Pričesti i da će umrijeti na rukama medicinske sestre. Časna je Majka, Majka Francis došla k Nellie. Znajući da će dijete uskoro preminuti, pitala je: “Nellie, kada odeš Svetom Bogu, hoćeš li Ga pitati da me uzme k sebi? Ja čeznem za Nebom.“ Dijete je mirno odgovorilo:“Sveti Bog ne može te uzeti, Majko, dok ne ozdraviš i ne napraviš što On hoće od tebe.“ Časna je Majka uistinu doživjela starost od 99 godina. Cijeloga dana, 2. veljače, teška je Nellina agonija slamala srce sestrama. Nekoliko je Sestara klečalo oko njenog malog kreveta, a na kraju su tri koje su ostale, svjedočile njenoj svetoj smrti. Oko tri sata Nellie je postala neobično mirna, nepokretna oko sat vremena. Oči su joj bile uprte u nešto iznad u podnožju njenog kreveta. „Pogled u njenim očima bio je prekrasan. To nije bio pogled umirućeg djeteta“ – rekla je jedna od sestara. Oči su joj se napunile suzama radosnicama. Pokušala se pridignuti i približiti nečemu, tomu u što je tako ljupko gledala. S osmijehom na licu, mala je Nellie „odletjela“ Bogu. Bila su četiri sata popodne, nedjelja 2. veljače, svetkovina Prikazanja Isusova u hramu. Nellie je imala četiri godine, pet mjeseci i osam dana.

Neraspadnuto tijelo

Nellie je umrla u svom bolesničkom krevetu, koji je bio i njen životni križ, u bijeloj haljini. Oko njenog kreveta bile su postavljene njene svete sličice i medaljice koje je tako voljela. Sve su postale dragocjene relikvije. Točno godinu i tjedan dana nakon njene smrti, otvorili su grob da bi njeno tijelo premjestili sa groblja sv. Josipa na samostansko groblje. Svećenik dr. Scannell priča da je bila u izvanrednom stanju, pogotovo uzimajući u obzir bolesti od kojih je bolovala i umrla. Prsti su bili fleksibilni, kosa narasla, haljina, vijenac… sve je bilo netaknuto. Srebrna medaljica Svetog Djeteta je bila sjajna, kao nedavno ispolirana. Sve je bilo kao na dan pokopa. Njen grob često posjećuju ljudi i mole joj se za zagovor kod Svemogućeg Oca. Sestre Dobrog Pastira svjedoče da su se nebrojena čuda dogodila ljudima koji su se molili Nellie za pomoć. Papa je Pio X. čuvši za sveti život male Nellie rekao: “To je znak koji sam čekao!” 1910. je izdao “Quam Singulari” kojim je spustio dobnu granicu za primanje Prve svete Pričesti.

Izvor: bitno.net