U razgovoru s muslimanima o Isusovu Raspeću uglavnom se mogu sresti jedno od ova tri mišljenja:

1. Isus je preživio razapinjanje
2. Bog je učinio da netko drugi izgleda kao Isus
3. Razapinjanje se jednostavno nije dogodilo

Evanđelje, međutim, kao i drugi povijesni izvori (pa i oni židovski) potvrđuju da je Isus bio mučen pod Poncijem Pilatom i raspet na križ.

Islam naučava da Isus nije bio razapet.

Umjesto toga, muslimani vjeruju da je bio tjelesno uzdignut k Bogu. S ovakvim prigovorima možemo se često susresti u raspravi s muslimanskim apologetama. Ovaj argument ima svoje korjene u Kur’anu:
”…i zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!” A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi. – A Allah je silan i mudar.” (An – Nisa’ – Žene, 157 – 158).

U razgovoru s muslimanima o Isusovu Raspeću uglavnom se mogu sresti jedno od ova tri mišljenja:

1. Isus je preživio razapinjanje
2. Bog je učinio da netko drugi izgleda kao Isus
3. Razapinjanje se jednostavno nije dogodilo

Kao što ćemo vidjeti, nema uopće čvrstoga dokaza da bi podržao ijednu od ova tri zaključka.

1. “Isus je preživio razapinjanje”
U Islamskom pogledu, Isusova smrt na križu značila bi trijumf za njegove neprijatelje, kao što redak iz Kur’ana izjavljuje, ”a sigurno je da ga nisu ubili.” Ako se raspeće doista dogodilo, onda mora da je Isus preživio mučenje. Međutim, ovo nije poduprto dostupnim dokazima, jer sva četiri evanđelja opisuju događaje na takav način, da nema mjesta sumnji da je Isusova smrt bila rezultat zbog raspeća.

U evanđelju po Mateju 27, Josip iz Arimateje traži Isusovo tijelo da bi omogućio dostojan pokop, što mu Poncije Pilat dopušta. Rimljani koji su predali tijelo zasigurno su znali da je Isus mrtav. Čak su i farizeji znali za ovo i zatražili da se pokraj groba postave stražari, tako da učenici ne mogu ukrasti tijelo i lažno tvrditi da je uskrsnuo.

Marko i Luka obojica bilježe događaj na sličan način. Ali Marko naime, otkriva još jedan detalj: Pilat izričito traži potvrdu da je Isus mrtav prije nego preda tijelo Josipu iz Arimateje. (15, 44 – 45).

Isto tako Ivanovo evanđelje otkriva još jedan presudan detalj. Prema njemu, rimski vojnici došli su slomiti noge raspetomu. Ali kada su vidjeli da je Isus već mrtav, proboli su ga kopljem na boku i u suglasnošću sa svim ostalim evanđeljima, tijelo je bilo predano Josipu za pokop.

2. “Bog je učinio da netko drugi izgleda kao Isus”

Ovo je isto poznato kao ”Zamjenska Teorija o Raspeću”. Većina muslimana vjeruje da je Isusa Bog uzdignuo u nebo, i da je učinjeno da druga osoba izgleda kao on na mjestu raspeća. Muslimanski učenjaci su raspravljali identitet zamjenika, s tim da je najpopularniji nitko drugi doli Juda Iškariotski.

Popularan izvor prema kojem muslimanski apologeti upiru prst jest takozvano ”Evanđelje po Barnabi.” Ovaj dokument tvrdi da je napisan od strane učenika Barnabe prema zahtjevu samoga Isusa. U njemu autor tvrdi da je Judu Bog preoblikovao da izgleda kao Isus i onda je bio raspet.

Jedini problem za muslimanske apologete je taj da se svi učenjaci gotovo jednoglasno slažu da je Barnabino evanđelje srednjovjekovna krivotvorina. Popis anakronizama i povijesnih grešaka je opsežan, i kao takav je dokaz da prije srednjovjekovnih vremena jednostavno je nepostojeći.

3. “Raspeće se jednostavno nije dogodilo”

Treći i najpopularniji prigovor u odnosu na Raspeće među muslimanskim apologetama je argument da se događaj nije nikada ni zbio. U njihovom pogledu, izvještaji iz evanđelja o tom događaju su iskrivljeni, te nakrcani greškama i obmanama.

Ali dokazi za Isusovu smrt na križu mogu se potvrditi izvorima i izvan Novog Zavjeta. Rani Crkveni Oci su bili jednoglasni što se tiče ove stvari. Ignacije Antiohijski, na početku drugoga stoljeća nam govori:

”On je zaista bio sjeme Davidovo s obzirom na tijelo, a Sin Božji s obzirom na volju i snagu Božju; da je doista rođen od djevice, kršten od Ivana, tako da se sva pravednost ispuni po njemu; i doista, POD PONCIJEM PILATOM I HERODOM TETRARHOM, PROBODEN JE NA KRIŽ, ZA NAS U SVOM TIJELU. Od ovih plodova mi smo po Njegovoj božansko-blagoslovljenoj muci, kako bi On postavio stijeg za sva doba, KROZ SVOJE USKRSNUĆE, za sve svoje svete i vjerne (sljedbenike), bilo da su Židovi ili Pogani, jedno tijelo Njegove Crkve.” (Poslanica Smirnjanima, poglavlje 1).

Ignacije nam govori da je Isus sigurno proboden na križ. Pojam ”kroz njegovo uskrsnuće” implicira da je bio umro.

Još jedan primjer iz ranoga drugog stoljeća nam dolazi od Svetog Polikarpa koji piše:

”Jer tkogod da ne ispovijeda da je Isus Krist došao u tijelu, je antikrist; i tkogod ne ispovijeda svjedočanstvo križa, taj je od đavla; i tkogod da izopači proroštvo Gospodnje zbog svoje pohote, i kaže da nema ni razapinjanja ni suđenja, taj je prvorođenac Sotone… Stoga trajno očuvajmo našu nadu, i polog naše pravednosti, koji je Isus Krist, koji je nosio naše grijehe na vlastitom tijelu na drvu.” (Poslanica Filipljanima, poglavlje 7, 8).

Ima još mnogo citata kao ovi od ranih Kršćanskih pisaca. Ako muslimanski apologet nije voljan prihvatiti ove citate jer su od Kršćanskih izvora, neka razmotri ovaj izvještaj od Židovskog povijesničara Josephusa:

”Sad, bio je u to vrijeme Isus, mudar čovjek; i bio je činitelj čudotvornih djela, učitelj takvih ljudi koji su primali istinu s užitkom. Doveo je sebi mnoge od Židova i pogana. I KADA GA JE PILAT, NA PRIJEDLOG ČELNIH LJUDI MEĐU NAMA, OSUDIO NA KRIŽ, …, … i pleme Kršćana, nazvanih po njemu, nisu isčezli do dana današnjega.” (J. Klausner, Jesus of Nazareth, p. 55).

Tacit, rimski povijesničar i senator, isto potvrđuje povijesnu datost raspeća:

”Christus (Kristus, Krist), od kojeg je ime i dobilo svoje porijeklo, pretrpio je ekstremnu kaznu za vrijeme vladanja Tiberija u rukama jednog od naših prokuratora, Poncija Pilata, i najštetnije krivovjerje, iako označeno za trenutak, ponovno je izbilo, ne samo u Judeji, prvom izvoru zla, nego čak i u Rimu, gdje sve gnusno i besramno iz svakog dijela svijeta nađe svoj centar i postane popularno.” (Anali, 15.44)

Ova dva izvještaja od ne-kršćanskih izvora, nemaju ništa za zadobiti propagiranjem obmana. Kur’an, s druge strane, doista stoji da bi osporio Raspeće.

Muslimani odbacuju Kršćanski Trojstveni pogled na Boga i prema tome da je Isus utjelovljeni Bog. Isto tako odbacuju ideju da je Isus izmirio grijehe čovječanstva kada je trpio na križu, negirajući sve skupa s razapinjanjem. Ali kao što je prikazano ovdje, dokazi za povijesnost raspeća su nadmoćno na našoj strani!

Autor: Jon Sorensen

Izvori:svjedocanstva.com (Catholic Answers, http://www.catholic.com/blog/jon-sorensen/islam-and-the-crucifixion)

O jednoj od najemotivnijih tema, na emotivan način.

TREBA LI ABORTUS BITI LEGALAN ILI ILEGALAN?

Jedino pitanje – pitanje morala.

• Okončati ŽIVOT ljudskom FETUSU – je li to MORALNO?

Ima li ljudski fetus ikakakvu vrijednost? Ili Prava?

Znanstvena je činjenica da je ljudski fetus – ljudski ŽIVOT. Oni koji kažu da ljudski fetus ”nema prava”, tvrde zapravo da ljudski fetus ”NIJE OSOBA”. Pa čak ako to i vjeruješ to ne znači da ljudski fetus nema nutarnju vrijednost ili da nema prava.

Ima puno živih bića koja nisu osobe, a IMAJU VRIJEDNOST I PRAVA. Psi i mnoge druge životinje, npr. I to je moralni argument br. 1. Život biće ne mora (čak) biti niti osoba a da ima unutarnju vrijednost i prava!

…………………

Suočeni s ovim pitanjem ljudi obično temu skrenu na ”PRAVA MAJKE” da okonča život fetusa

• U bilo kojim okolnostima
• Iz bilo kojeg razloga
• U bilo kojem razdoblju trudnoće

Je li to moralno? Jedino ako vjerujemo da ljudski fetus nema nikakvu unutarnju vrijednost. Ali u većinu slučajeva ljudi će se složiti da ljudski fetus ima neograničenu vrijednost i gotovo absolutno pravo na život.

Jedino u slučaju da žena odluči roditi ljudski fetus je smatran tako vrijednim da ukoliko bi netko htio ubiti taj fetus – ta osoba bi bila osuđena za ubojstvo. Jedino ako trudna žena   ne želi roditi    mnogi ljudi će reći daje taj fetus – bezvrijedan. –  Zar to ima smisla? Ne čini se da ima. Ili ljudski fetus ima vrijednost ili nema vrijednost. I to je moralni argument br. 2.

…………………..

Na kojoj to moralnoj osnovi majka odlučuje o vrijednosti fetusa?

To nije slučaj sa novorođenim djetetom. To je DRUŠTVO, ne majka ni otac, koji određuju da li novorođeno dijete ima vrijednost i  pravo da živi.

Pitanje je – zašto bi to bilo drugčije – prije nego li se dijete rodi. Jedna osoba – majka – odlučuje ima li ta osoba ikakvo pravo da živi. Ljudi običavaju reći da ”žena ima pravo na kontrolu nad svojim tijelom.” Iako je to točno, problem je ovdje da – fetus – NIJE NJENO TIJELO.  Nego je U njenom tijelu. To je ZASEBNO tijelo. I to je moralni argument br. 3.

Nitko trudnu ženu ne pita: ”Kako tvoje tijelo?” – pitajući o fetusu. Ljudi pitaju: ”Kako je dijete?”

…………………

Moralni argument br. 4. Svi se slažu oko toga da kad dijete iziđe iz majčine utrobe – i ako bi se to dijete ubilo – to je ubojstvo. Ali ubiti ga nekoliko mjeseci prije rođenja ne smatra se ništa veći moralni problem negoli izvaditi zub. Kako to ima smisla?

………………..

Arument 5: Ne postoje li slučajevi u kojima bi se svi složili da abortus ne može biti moralan?

Na primjer: Bi li bilo moralno da majka želi abortirati ženski fetus samo zbog toga što majka želi sina a ne kćer? – kao što se to događalo milijun pita u Kini i drugdje.

I još jedan primjer: Pretpostavimo da znanost razvije metodu kojom će odrediti je li dijete u utrobi gay ili ne. Bi li bilo moralno ubiti ga samo zato jer majka ne želi takvo dijete?

…………………………………………………………….

Ljudi mogu ponuditi mnoge praktične razloge zašto ne ‘kriminalizirati’ sve abortuse. Ljudi se mogu ne slagati oko toga kad počinje život kao osobe, o moralnosti abortusa nakon silovanja ili incesta, ali u većini abortusa – gdje većina zdravih žena ubija zdrave fetuse?… Budimo jasni: ABORTUS kod većine tih slučajeva – NIJE MORALAN.

…

Dobro društvo može preživjeti s ljudima koji rade nemoralne stvari.

Ali dobro društvo ne može preživjeti ako NEMORALNO NAZIVA – MORALNIM!

(prijevod videa)

(izvor: Denis Prager)

Novinar pita studente i druge prolaznike: Vjerujete li vi u TEORIJU EVOLUCIJE – po kojoj je jedna živa VRSTA prešla u neku drugu DRUGU VRSTU? (npr. da je majmun prešao u – čovjeka?). Kod ovog pitanja ne radi se o tom jesu li kroz duga vremenska razdoblja nastale promjene unutar jedne vrste. Ispitanici, bez puno razmišljanja govore  da – vjeruju i to jer je tako „KAŽE ZNANOST!“…Jer tako „PIŠE U UDŽBENICIMA“, jer tako KAŽU „STRUČNJACI“. No budući da se znanost temelji na dokazima nastalim kroz promatranje, a promatranje dokaza evolucije – ne postoji – jer je naš životni vijek prekratak da bi uočili te promjene, onda očito da teorija ostaje samo TEORIJA. Na pitanje da navedu jedan DOKAZ DA SE JEDNA VRSTA PRETVORILA U DRUGU VRSTU – ispitanici se suočavaju s problemom: nemaju dokaz. A tvrde da je to „znanstveno dokazano“. Spominju ono što teorija kaže da se događalo prije 5, 6… ili prije 16 milijuna godina… Jasno – TEORIJA EVOLUCIJE PO KOJOJ BI SE JEDNA VRSTA PRETVORILA U DRUGU VRSTU JE SAMO – TEORIJA. Ništa dokazano.

Preporučam – pogledati video.

…

Kao katolici vjerujemo da je Bog stvorio čovjeka, da čovjek nije nastao do majmuna. Jedna od istina vjere koju nam prenosi prva knjiga Biblije – knjiga Postanka jest upravo ta: Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku. Jedini čovjek ima razum i besmrtnu dušu. Sposoban je Boga upoznati i voljeti. Možemo dopustiti teoriju evolucije po kojoj se jedna vrsta razvijala UNUTAR SVOJE VRSTE (da je neka ptica prije imala ovakav kljun, a kasnije drugčiji…) ali NE da je jedna vrsta prešla u drugu vrstu.

Dakle, što se majmuna i čovjeka tiče

mi vjerujemo da je majmun oduvijek bio majmun, a čovjek – oduvijek bio čovjek! (uz dopuštanje mogućnosti da se i razvijao – ali unutar svoje vrste!)

1. Kuran – negira Isusovo razapeće. Tako muslimani vjeruju da Isus nikad nije bio razapet, ali ljudi ipak vjeruju da je umro na križu. Zapravo bio je netko drugi razapet, a ne Isus. A zašto Isus nije umro? Ispada da je Njegovo umiranje na križu samo trik Allaha, ‘čiji je Isus poslanik’,

2. Na jednom mjestu poziva da sudimo prema evanđelju. No ako slušamo evanđelje onda moramo odbiti islam, jer islam je kontradikcija evanđelju. Eto, taj primjer: evanđelje govori da Isus jest umro na kružu, a Kur’an govori da nije.

3. Zbog učenja Kur’ana nam biva razumljivo zašto su kršćani progonjeni u Iraku i drugim zemljama. Allah zapovjeda muslimanima, jednom kad su u većini, da nasiljem sebi podrede kršćane i židove. (9,29) a koje Kur’an tu naziva „Ljudima Knjige“.

Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Allaha (! Napomena: dakle, jedini razlog za borbu protiv židova i kršćana je – što ne prihvaćaju vjeru u Alaha... ! … nije riječ o borbi u samoobrani) …

Stav Crkve prema nekršćanskim religijama je uvijek stav POŠTOVANJA njihove vjere i uvjerenja. Crkva je za DIJALOG – kako bi se i oni koji nisu upoznali Isusa – upoznaju.

No kakav (vjerski) dijalog može postajati između nas i muslimana ako ne poznajemo ni svoju, a kamoli onu drugu – vjeru?

Naš Bog je Bog čudesa, On može učiniti i da muslimani uvide Istinu. Zašto ga ne moliti i za to? …