1»Zaista, zaista, kažem vam:
tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata,
nego negdje drugdje preskače,
od razbojnika taj je i od kradljivaca.
2A tko na vrata ulazi,
pastir je ovaca.

3Tome vratar otvara
i ovce slušaju njegov glas.
On ovce svoje zove
imenom pa ih izvodi (da pasu)
4A kad sve svoje izvede,
pred njima ide i ovce idu za njim
jer poznaju ga po njegovu glasu.

5Za tuđincem,
se dakako, povesti ne daju
već bježe od njega
jer tuđinčeva glasa ne poznaju.«

6Isus im kaza tu poredbu,
ali nitko nije razumio
što im je time kazati htio.

7Stoga im Isus ponovno reče:
»Zaista, zaista, kažem vam:
ja sam ovcama vrata.
(Ja sam Spas)
8Svi koji dođoše prije mene,
kradljivci su i razbojnici;
ali ovce ne poslušaše njihov glas.

9Ja sam vrata.
Kroza me tko uđe, spašen će biti,
i ulazit će i izlaziti
i pašu nalaziti.

10Kradljivci dolaze samo da
zakolju, da pogube,
zato da ukradu.
Ja dođoh da život imadu,
u izobilju da ga imadu.«

»Ja sam pastir dobri!” – Isus kaže
Pastir dobri život svoj za ovce polaže.

12Najamnik — koji nije pastir
i nije vlasnik ovaca
—kad vidi vuka gdje dolazi ostavlja ovce i bježi,
(glavno da sebe skrije)
a vuk ih grabi i razgoni:
13najamnik je i do ovaca mu nije.

14Ja sam pastir dobri
i poznajem svoje i mene poznaju moje,
uistinu vam kažem,
15kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca
i život svoj za ovce polažem.

16Imam i drugih ovaca,
koje nisu iz ovčinjaka ovog.
I njih treba da dovedem i čut će moj glas
I bit će jedno stado
i jedan pastir
(jer svima želi biti Spas!)

17Zbog toga me i ljubi Otac
što polažem život svoj da ga opet uzmem.
Po istini vam kažem:
18Nitko mi ga ne oduzima,
nego ga ja sam od sebe polažem.

Vlast imam položiti ga,
vlast imam i opet ga uzeti.
Tu zapovijed mi dade
Otac moj Sveti..«

…
U prispodobi Isusu im priča
u  želji da ga bolje shvate,
o pastiru im pouku daje
i ovcama koje njega prate.

Upozorava ih na one što pastiri nisu
nego su kradljivci njihovih duša
i kako pogubno može biti
ako se takve pastire sluša.

Bilo je onda, a i danas ima onih
 što žrtvu ne žele, niti mole rado 
što samo na sigurnost svoju misle
i zapravo ih nije briga za stado. 

Isus je pastir što nas dobro uči
I ne samo da uči već i život svoj daje
Nije došao tražiti publiku i pljesak
Već dobro naše koje vječno traje.

On je Vrata kroz koja nam je ući
I nema drugih vrata do spasenja
Osim njega nema drugog spasitelja
Zato smo njegovi od časa krštenja.

Ako nam tko kaže da drugog Puta ima
Da i druge vjere isto spasenje nude
To su samo laži jer samo Isus je umro
Da pobjednik nad smrću zauvijek bude.

Malo ih je koji uzak put slijede,
malo koji Dobrog pastira traže,
pravdaju se da svi putevi u raj vode
ali riječi te za Isusa ne važe.

…

Pogledaj Isuse, na stado svoje,
koje tako često bez pastira luta,
Pogledaj Isuse i smiluj se narodu,
koji Tebe ne zna nit pravog Puta.

Pogledaj Isuse, na zemlju našu,
pogledaj zla koja joj prijete
Ti pastiru dobri, štiti svoje vjerne,
svakog koji želi biti tvoje dijete.

Pogledaj Isuse, na naše pastire,
ne dopusti da ih Zlo i svijet prevari
Ne daj da ih svladaju prizemne želje
pa zaborave zašto su pastiri u stvari.

Pogledaj Isuse na pastire bojažljive
koji rade kako im vlast države kaže
Ne vode oni stada na pašnjake Tvoje
nego tamo gdje drugi od njih traže.

Pogledaj Isuse na stada zaključana,
na vjerne Tvoje bez sakramenata
Pastiri su tu da hranu vječnu daju
al u strahu su oni zaključali Vrata.

Pogledaj Isuse, na one što se trude
biti pastiri po želji Srca Tvog,
Budi im snaga kad ih slomit žele,
Budi uvijek – s njima jaki Bog.

Pogledaj Isuse, na sve koji žele
takvog pastira koji Boga sluša,
O daj nam, Bože, takvih koji žive
na slavu Tvoju i spasenje duša.

Pogledaj Isuse, na Domovinu našu
po zagovoru Stepinca, kardinala,
Neka on bude uzor pastirima našim
pred navalom svakojakih zala.

Podaj nam Isuse, dobrih pastira,
po zagovoru Majke Tvoje svete
I čuvaj ih da Tebi vjerni budu
posred oluja što Crkvi prijete.

Isus zapovijedi:
„Odvalite kamen!“
(htjede Lazara van)
Kaže mu pokojnikova sestra Marta:
„Gospodine, već zaudara.
Ta četvrti je dan.“ 39

Kaže joj Isus:
„Nisam li ti rekao
(tad je podsjeti):
Budeš li vjerovala,
slavu Božju ćeš vidjeti?“ 40

Odvališe dakle kamen.
A Isus podiže oči i reče:
„Oče, hvala ti što si me uslišao. 41
Ja sam znao da me svagda uslišavaš;
No rekoh to zbog nazočnog mnoštva:
da vjeruju da si me ti poslao.“ 42

Rekavši to povika iza glasa:
„Lazare, izlazi!“ 43
I mrtvac iziđe,
(Božja Riječ tu je
u svojoj snazi!)

Noge mu i ruke bile
povezane povojima,
A ručnikom po licu bi omotan.
Nato Isus reče:
„Odriješite ga i pustite
neka ide!“
(I tako mu je novi život dan!) 44

Lazar, prijatelj Isusov
umro je. I kad mu dođe vijest
zaplaka Isus
pa iako zna da će ga opet
međ žive iz groba uzest.

Isus je potresen.
Obitelji koju voli
Lazar nedostaje sada.
I njemu samom prijatelj fali
jer čovjek je, srce ima,
al je i Bog koji vlada.

Lazar spava! on odgovori
i ka pećini onoj dugo korača
zna on da je Lazar umro
al zna i to da je snaga Božja
i od smrti jača.

Kad dođe do pećine
Isus zapovijedi
da se kamen odvali.
A već je četvrti dan unutra
i Marta se Isusu čudi
i drugi su u čuđenju stali.

Podsjeća on Lazarovu sestru
al podsjeća i nas
da vjeru imati treba
jer se tako vidjeti može
Slavu Božju,
Moć sa Neba.

Isus tada u Nebo gleda
i oni oko njeg vide
kako s Ocem svojim razgovara.
Po tom oni znaju tko ga šalje
da tamo gdje je smrt
život stvara.

A onda…
Dok na riječ njegovu
narod budno pazi
On mrtvacu zapovijeda:
„Lazare, izlazi!“

I iziđe čovjek
koji tri dana bi mrtav
i opet se među svoje vrati.
I čudo ovo nad čudima brojnim
mnoge nevjerne obrati.

Čudo ovo
daje im na znanje
da Isus ima vlast nad smrću
i da je s Neba
Njegovo poslanje.

U njegovoj ruci su
bolest i zdravlje,
On smrću i životom vlada
I ako je Zlo ušlo u svijet
On je naša pomoć i nada.

Mi vjerujemo da je Isus Bog
pravi Bog od pravoga Boga,
mi vjerujemo da je jači
od smrti i od Zloga.

Mi vjerujemo da je Isus Bog
I da će doći jednom u slavi
suditi sve ljude,
i uskrsnut će tada svi mrtvi
kad ih trublje anđeoske
ko iz sna probude.

Bit će to uskrsnuće tijela
za život vječni
a tijelo će biti po zaslugama.
Hoće li to tijelo rugobno biti
Ili odraz slave Božje
to ovisi o nama.

A ima ih znamo, ima ih dosta,
koji ne vjeruju i neće vjerovati
pa sve da neki i od mrtvih ustaju.
Isus tako reče i tako jest.
Što njima znači Mojsije ili Isus?
Oni u nevjeri svojoj do kraja ustraju.

Isuse, koliko samo ima ljudi
kojima ništa ne znače
Tvoja čudesa.
Kao da nije uopće ni važno
ni to što si Bog
ni što si sišao s Nebesa.

Kao da se vjerovati može
u isto vrijeme
u bogove razne,
bez obzira na to
što to nema smisla
i što duše tako ostaju prazne.

Nekad bogovi rimski
bogovi grčki,
bogovi ovi i oni,
a sada ljudima se nude
uz Tebe opet
mnogi bogovi novi.

Isuse, Ti bi mogao
samo da hoćeš
učiniti da svima jasno bude,
da si Ti Bog
da si Ljubav vječna,
ali da ćeš i suditi ljude.

Ipak Ti želiš da Istina
dolazi do ljudi
i preko nas,
preko onih koji vjeruju u Te
Ti želiš drugima reći
da u Tebi je jedino spas.

Hvala Ti što si preko drugih
došao i do mene
i što u meni vjera u Te živi
Hvala Ti što si me čuvao
za sebe
i što radim Isuse
na Tvojoj njivi.

Molim Te dođi i do onih…
koji Te možda
i ne znajući traže,
neka znaju da si Bog,
nek ih ne zavedu
moderne laži.

Bijaše židovski blagdan
pa Isus uziđe u Jeruzalem, (Iv 5,1)
kod Ovčjih vrata.
Tamo se nalazi kupalište
koje pet trijemova ima, a
hebrejski se zove Bethzatha. (2)

Tu su ležali mnogi
bolesni (od raznih bolesti)
Slijepi, hromi, uzeti
(tu su se nadali
Božju milost sresti). (3)

(Oni su čekali anđela Božjeg,
jer bi on u određeno vrijeme
došao i voda se tad počne gibati,
te bi prvi koji unutra uđe
ozdravljen bio od ma koje
bolesti da pati.) (4)

Bijaše ondje neki čovjek
koji je trpio od svoje bolesti
trideset i osam godina. (5)
(I on se nadao zdrav biti!)
Kad ga Isus opazi gdje leži
I kada dozna da je već dugo
u tom stanju, kaže mu:
„Želiš li ozdraviti?“ (6)

Odgovori mu bolesnik:
„Gospodine, nikoga nemam
(da meni bolesnu priđe)
tko bi me uronio u kupalište
kad se voda uzbiba.
Dok ja stignem,
drugi već prije mene siđe.“ (7)

Kaže mu Isus:
„Ustani, uzmi svoju postelju
i hodi!“ (8)
Čovjek odmah ozdravi,
uzme svoju postelju i prohoda.
A bijaše subota kad se ovo dogodi. (9)

Židovi su stoga govorili ozdravljenomu:
„Subota je! Ne smiješ nositi
postelju svoju!“ (10)
(ne raduju se s njim
što se zdrav preporodi)
On im odvrati:
„Onaj koji me ozdravi reče mi:
‘Uzmi svoju postelju i hodi!’ ” (11)

Upitaše ga dakle:
„Tko je taj čovjek koji ti je rekao:
„Uzmi i hodi?“ (12)
No ozdravljenik nije znao tko je taj
jer je Isus nestao u mnoštvu
što se nalazilo u ovoj prigodi. (13)

Nakon toga Isus u hramu
ovog čovjeka nađe.
I reče mu: Eto, ozdravio si!
Više ne griješi
da te što gore ne snađe!“ (14)

Čovjek ode i javi židovima
da je Isus taj bio,
da je On onaj
koji ga je ozdravio. (15)

Zbog toga što subotom radi
židovi su Isusa,
počeli napadati. (16)
„Otac moj sve do sada radi
pa i ja radim.“
– Isus će im na to
odgovor dati. (17)

Zbog toga su Židovi još više
gledali da ga ubiju
jer je ne samo kršio subotu (činom tim)
nego i Boga nazivao Ocem svojim
izjednačujući sebe s Njim. (18)

Isus ovom ozdravljenu čovjeku
kao razlog bolesti grijeh otkriva.
Zar je bolest kazna za grijeh?
Ne mora biti, ali ovdje biva.

Svaki grijeh ima posljedice svoje,
od početka, od onih prvih ljudi.
I Bog se ljuti i grijeh kažnjava,
i nije samo da prašta nego i sudi.

Čovjek je samo slabo stvorenje,
što grijehom vrijeđa Stvoritelja svog,
nit ne misli često da je grijeh što čini
niti da će mu zato sudit Vječni Bog.

Ako za grijehe naše na zemlji
ne nadoknade dobra djela i pokora,
ostaje nam vrijeme poslije smrti
gdje se za sve loše nadoknaditi mora.

Vjerujemo da postoji čistilište
za one koji nisu u teškom grijehu,
molitvom pomoći možemo njima
il djelima dobrim donijeti utjehu.

Otud se ipak u raj jednom dođe,
al duša tamo sebi pomoći ne može.
I nije svejedno ispaštat tamo dan
ili stoljeće možda, sačuvaj Bože!

No vjerujemo da postoji i pakao
za one koji umru bez pokajanja.
Što može Bog ako ga čovjek ne želi
i ako uz grijehe svoje čvrsto prijanja?

Veliko je čudo kad Isus ozdravlja
noge koje godinama hodati ne mogu
Al najveće čudo od svih je to
kad srce čovjekovo obrati k Bogu.

„Više ne griješi
da te što ne snađe što gore!“
tako Isusove riječi čovjeka onog
zbog grijeha njegovih ukore.

“Više ne griješi!”
Ako želimo čuti i nama On to kaže.
On oprašta, ali želi i popravak naš,
pa izaberimo što nam je draže.

Obraćenje nam uvijek treba,
jer uvijek možemo biti bolji,
Nikad dovoljno lišeni sebe,
nikad dovoljno po Božjoj volji.

Nepokretna duša je gora
od nepokretnog tijela.
Takva duša Boga upoznati ne želi,
nit Njegove riječi nit njegova djela.

Ima i onih koji su bili svjedoci,
koji su vidjeli Isusova čuda
ali ga nisu htjeli prihvatiti.
Radije su Njega držali za luda.

U riječima njegovim prepoznaju
da On sebe s Bogom izjednačava.
No oni ga Bogom priznati ne žele,
jer u toj bi vjeri nestala im slava.

Koliko je danas farizeja,
koji se za svoju moć i slavu boje?
Koji o govore o ljubavi za bližnje,
al izdaju Boga i Judin novac broje.
Koliko je danas i pastira
koji se svijetu žele dodvoriti,
pa zato ne spominju grijeh
i istinu o paklu nastoje skriti.

Kao da Bog može pravdu zanijekati,
kao da će jednom svi doć u raj,
kao da je svejedno kako se živi,
kao da je zločincu i svecu isti kraj.

Slobodan izbor Bog nam daje
dokle god čovjek životom diše,
al mi ne znamo kad je zadnji dan
i kad Bog će reći: ‘Dalje nema više!’

Slobodu našu nikad uzet neće
I nitko s Bogom neće na silu biti,
pa i za zdravlje Isus čovjeka pita:
„Želiš li ozdraviti?“

A tko ne bi htio biti zdrav?
I sretan biti – tko to ne bi htio?
Tu čežnju Bog nam u srce stavi,
da bi je jednom On i ispunio.

Čovjek ipak često slobodno bira
i ono što nije dobro za njega,
ulazi u grijehe koji vrijeđaju Boga,
odriče se Neba i Stvoritelja svega.

Isuse, koji si nepokretna ozdravio,
nakon godina dugih u bolesti,
budi utjeha onima što boluju
i koji Te danas živa žele sresti.

Nek Tvoja ljubav i danas liječi
osobito srca koja od grijeha pate,
Neka Te traže i priznaju Bogom
Neka se Tebi, Bogu svom vrate.

Daj svima da Te traže više,
da ne budemo u vjeri nepokretni.
Daj da Tebe u sebi pronađemo
i s Tobom u srcu da budemo sretni.

Hvala Ti za svako čudo Tvoje,
Hvala Ti za sve one koji Tebe traže.
Hvala Ti za svakog onog koji nama
na putu do Tebe pomaže.

Nakon dva dana ode
odande Galilejskom kraju. (Iv 4,43)
Sam je Isus doduše izjavio
da prorok nema časti
u svom zavičaju. (44)

Kad je dakle stigao u Galileju
Galilejci ga lijepo primiše jer
što je sve učinio u Jeruzalemu
bijahu vidjeli
jer su se i oni tamo
na blagdan uspeli. (45)

Dođe, dakle, ponovno
u Kanu Galilejsku
gdje učini čudo od vode
kad je nestalo vina.
Ondje bijaše neki kraljevski službenik
koji je u Kafarnaumu
imao bolesna sina. (46)

Kad je čuo da je Isus došao
iz Judeje u Galileju,
ode k njemu pa ga moljaše da siđe,
da mu ozdravi sina,
jer samo što u smrt ne otiđe. (47)

Nato mu Isus reče
“Ako ne vidite znamenja
i čudesa ne vjerujete”. (48)
Kaže mu kraljevski službenik:
“Gospodine, siđi
dok mi ne umre dijete” (49)

Kaže mu Isus:
“Idi, sin tvoj živi!”.
I ode čovjek
koji povjerova Isusovoj riječi. (50)
Dok je taj još silazio
pohite mu u susret sluge
s viješću da mu se sin izliječi. (51)

Upita ih dakle za uru
kad mu je krenulo nabolje.
(Možemo zamisliti radost
očeva lica!)
Rekoše mu:
“Jučer oko sedme ure
pustila ga ognjica.“ (52)

Tada razabra otac da je to bilo
upravo onog časa
kad mu Isus reče ona slova:
“Sin tvoj živi!”
I povjerova on
i sva obitelj njegova (53)

Sin kraljeva službenika
bio je u teškoj bolesti.
Ta ognjica ga je lako mogla
u smrt odvesti.

I što da radi otac
koji ne vidi nikakva lijeka?
Čuo je za Isusa pa sad i on
od njega čudo čeka.

Moli ga da ide s njim,
prije neg mu umre sin, da dođe.
A Isus? Daje riječ da će biti dobro
i baš u tu uru bolest prođe.

Zbog čuda povjerovaše Isusu
ovaj čovjek i svi ukućani njegovi.
Više ništa nije kao prije,
i oni su sad u vjeri ljudi novi.

Bolest i smrt, to je veliko zlo
koje je sa grijehom ušlo u svijet
Bog nas je stvorio da živimo vječno
al zbog grijeha čovjek mora mrijet.

Bolest i smrt daju nam znati
da smo slabi i ovisni o Bogu,
jer ljudi su skloni zaboraviti na Nj
kao da živjeti i bez Njega mogu.

No nije Bog onaj koji zlo želi
niti je bolest nešto što On hoće,
On je stvorio ljude za vječni raj,
a ne da postanu robovi Zloće.

Kako shvatit misterij zla oko nas?
Kako shvatit da i pravednici pate?
Zašto Abrahama na kušnju stavlja?
Zašto Isusa nedužna mlate?

Teško je pitanje zla u svijetu,
i Isus na križu je odgovor nudi,
jer zašto je On nevin na križu
ako ne za dobro, za spasenje ljudi?

On je Spasitelj. Dobro, a od čega?
Od grijeha i pakla o kom se šuti!
Kako to onda da kršćana ima
koji o grijehu i o paklu ne žele čuti.

I kako da ih spasi Spastelj Isus,
osim kojeg drugog spasenja nema,
ako se od Njeg pomoć ne traži,
ako se radije u lažima drijema?

A ima duša koje su bolesne na smrt
a to su oni što žive u teškom grijehu.
Zar je pomoć reći “nije to ništa”?
Zar im laž treba dati i lažnu utjehu?

Zar ne bi trebalo ko otac za sina
tražiti Isusa da bolesne liječi,
da duše ozdrave, da učini nešto,
da se vječna propast spriječi?

Jer Isus nije tek Spasitelj zato
da bolesnog u zdravo tijelo vrati,
Njega molimo za zdravlje duša,
jer to je važnije i On to može dati.

Isuse, molimo te za obitelji naše
za sve oni koji boluju teže,
daj im zdravlje i tijela i duše,
neka im duša za tobom preže.

Molimo te za pastire Crkve
Nek ne gube olako povjerene ljude,
Nek im ne šute o grijehu i paklu,
prije nego u smrt odu i kasno bude.

Marijo, majko Isusova,
Ti sućuti imaš za sve ljudske boli,
Ti koja si pod križem gledala Sina,
Ti I danas za nas grešnike moli.

Neka smrt njegova bude na spas
Nama i onima za koje molimo tebe.
Nek Spasitelja traže i priznaju ga
jer samo tako čine najbolje za sebe.

(14) U Hramu nađe prodavače
volova, ovaca i golubova
a gdje sjede nađe tu i mjenjače.

(15) I načini bič od uža što ga uzima
te ih sve istjera iz Hrama
zajedno s ovcama i volovima.

(16) “Nosite to odavde!”
reče prodavačima golubova
„I ne činite od kuće Oca mojega
kuću trgovačku!“ – riječ je Njegova.

(17) I sjećanje učenika na Pismo gleda
i sjetiše se da je pisano:
„Revnost me za Dom Tvoj izjeda!“

(18) Nato se umiješaju židovi
pa će mu kazati:
„Da to smiješ činiti
koje nam znamenje možeš pokazati?“

(19) Odgovori im Isus,
na to ne šuti:
„Razvalite ovaj hram
i ja ću ga u tri dana podignuti!“

(20) No židovi će opet pitanjem na njeg ići:
„Četrdeset i šest godina se gradio ovaj Hram,
a ti da ćeš ga u tri dana podići?“

(21) No, oni ne razumiješe toga,
jer on je govorio
o hramu tijela svoga.

(22) Pošto uskrsnu od mrtvih
prisjetiše se učenici njegovi
da je to htio reći te povjerovaše Pismu
i besjedi koju Isus reče na dan ovi.

(Prema Iv 2, 13-22)

…

Od Pashe većeg blagdana nema
za židovski narod
kad se sve na veliko sprema.

Dan je to u kom se narod sjeća
kako ga Bog izbavi iz ropstva
dugog četiri stoljeća.

Preko Mojsija je onda more otvorio
čudesima mnogim
o sebi progovorio.

Taj Bog silni što more isuši
jedno je s onim u hramu
što prodavačima stolove sruši.

Duh Sveti je i u karanju tom
jer za molitvu je načinjen
taj hram Božji, taj Očev dom.

Kakva li prizora i neočekivana Gosta
koji se usudi toj svjetini
glasno reći: „Dosta!“

Bič on pravi i udara njime
oko njega sve zviždi, sjeva
dok hram on čisti u Božje ime.

Mjesto molitve tu on bičem stvara
a krivci se boje i ko miševi bježe
jer u njem vide moćnog Poglavara.

Koja je prva svrha blagdanskog slavlja
Isus ovdje bičem poučava
i molitvu na prvo mjesto stavlja.

A što je s našim slavljima blagdana?
i koje mjesto zauzima Bog
toga svetog dana?

Crkva je danas naš prostor sveti
za molitvu napravljena
da se čovjek tu Bogu posveti.

I dok Isus tiho iz svetohraništa gleda
mnogi tud prođe kao kroz kino
i niti mu riječi molitve ne da.

Važniji je tu ponekad dirigent neki
leđima okrenut Onom koji Jest
kao da ga nema il je stranac daleki.

Ni slike ni kipovi više često
na molitvu ne potiču baš
i kao da sve stavlja na krivo mjesto.

I propovjednici ga često zaobići znaju
s lažnom religijom dodvoravanja vlasti
umjesto da evanđelje cijelo naviještaju.

A katkad je crkva izložba tjelesa,
leđa, nogu, grudiju, ramena, …
ne mareć za Prisutnog Boga s nebesa.

Ja jesam koji jesam – tu je u crkvama
prije Mojsija on jest i prije Abrahama
al tako ga se često ostavlja sama.

I u ono veliko blagdansko vrijeme
umjesto da se razgovara s Njim
u crkvi su razgovori na svakakve teme.

Taj šušur, taj metež, mnoge privuče,
kupuje se, prodaje i na vratima Crkve
i lako to pažnju od Boga odvuče.

Novac šuška, trgovci se smješe
bit će para, blagdani su,
tako jedni druge tješe.

A ima li tu i posvećenih Bogu
koji u blagdanima priliku gledaju
da se kako okoristiti mogu?

I tko to danas mjesto molitve kvari
i brine se više za zemaljske
nego za one Božje stvari?

Tko to od svetog nesveto radi
ne mareć za Onog koji Jest
nekom svom bogu tamjanom kadi?

Tko to danas Isusa u hramu vrijeđa?
i da On zađe po crkvama našim
čija bi od biča nastradala leđa?

…
Isuse, Očev ljubljeni Sine
kako li si strog u hramu bio
kao da milosrđe posve tu umine.

Tu gledamo i Tvoje pravedno lice
i dok se mi ponašamo kao da nisi
anđeli pred Tobom padaju nice.

Milosrđe Tvoje traje dok smo živi
al onda dolazi i trenutak pravde
i vidjet ćemo jasno koliko smo krivi.

Kao Suca vidjet će te svako
I zaslužuje li raj
Il čistilište ili pako.

Ko zna što u onaj dan čeka i nas
udarci od biča Pravde,
ili pak u Milosrđu Božjem  spas.

Pravdi Tvojoj nitko neće umaći
pa i onog tko ne vjeruje u te
Ona će ga tamo na sudu naći.

Ne daj da se u nemar uljuljamo
ne gledajuć čemu si nas Ti učio
već daj da se na molitvu damo.

Dom molitve nek nam i srce bude
u blagdane i u obične nam dane
nek nam oči Tvoje milostivo sude.

Marijo, majko, mi se molimo i tebi
da se za nas ti zauzmeš
da u zamke Zloga mi upali ne bi.

Pomozi nam da ugodimo Tvome Sinu
i sve više i molitvom upoznajemo
Put, Život i Istinu.

I Isusova majka bila je tamo. (1)
A na svadbu je bio pozvan i Isus.
I njegovi učenici bili su onamo. (2)

Kad je vina počelo nestajati
dođe Isusu njegova majka
„Vina nemaju“ – ona se Njemu obrati. (3)

I kaže njoj Isus, Spas:
„Ženo, što ja imam s tobom?
Još nije došao moj čas.“ (4)

Poslužiteljima će tad njegova mati:
„Što god vam rekne učinite!”
(I oni će se odmah na posao dati.) (5)

Bijaše ondje za čišćenje židovima
šest kamenih posuda,
a svaka od po dvije do tri mjere ima. (6)

“Napunite vodom posude te!”

reče Isus poslužiteljima
I do vrha oni napune sve. (7)

Reče im dalje: „Zagrabite sada
i nosite ranatelju stola.“
Oni odnesu tada. (8)

Kad okusi vodu što posta vinom
A nije znao otkud dobre kaplje ove –
Znale su sluge koje zagrabiše vodu –
Ravnatelj stola zaručnika pozove. (9)

I kaže mu: „Svaki čovjek stavlja na stol
dobro vino najprije
A ono gore kad se čovjek ponapije,
a u tebe se dobro vino sve do sada krije. (10)

Tako u Kani Galilejskoj
Isus prvo znamenje napravi.
I povjerovaše u nj učenici njegovi
kad im se tu očitova u slavi. (11)

Nakon toga odu u Kafarnaum
Isus i oni što su mu kao braća znani
S majkom i učenicima skupa
i ostanu tamo nekoliko dana. (12)

(Prema Iv 2,1-12)

Najpoznatija svadba to je bila,
u Kani, onog čudesnog dana
gdje se i Gospa s Isusom uputila.

Nije to bilo kraljevsko vjenčanje
već dvoje koje ljubav veže,
a ne neko veliko imanje.

I kad nasta zabrinjavajuće stanje,
kad vina nesta Gospa sve vidi
pa Isusu to daje na znanje.

Za zaručnike želi blagoslov svog Sina
i da se u veselju združe tog dana,
a ne da dan pamte po manjku vina.

Zar Sin njoj može ne uslišit želju?
Protivi se naizgled da započne čuda
al čini to – i biva uzrok veselju.

Od obične vode vino najbolje pravi
i njegovi učenici svjedoci su toga
i kakvog Učitelja tu imaju u slavi.

Tu vjenčanje nije tek zabava noćna,
tu je ženidba po volji Božjoj bila
pa je i molitva stoga bila tako moćna.

Koji Gospinu zaštitu u životu žele,
oni se trude ugađati Bogu
a Bog će im onda i dati – da se vesele.

A kad godine i zaljubljenost prođu,
kad veselje utihne i teškoće porastu
kad bolesti i nemoći dođu

koji se zaista vole neće odustati
njima je sveto ono dano obećanje,
u dobru i zlu jedno uz drugo će stati.

I kad bolest zavlada i predugo traje,
kad od zaljubljenosti nestane traga
kad svijet ih uče da slijede osjećaje

koji se zaista vole neće odustati
znaju da je ljubav od osjećaja više
i da ih Bog svojom pomoću prati.

Skupa u dobru i zlu! – sveta su obećanja,
koji se zaista vole znaju što to znači,
i obnavljaju u srcu zavjete s vjenčanja.

Dok ih smrt ne rastavi – riječ su dali
u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti,
pred Bogom su svečano obećali.

I dok im drugi ljubav uništiti žele
Bog će im dati snagu koja treba
ako s Njim oni svoje brige dijele.

I dok svijet ih uči da samo guštaju,
da planiraju možda samo jedno dijete,
oni svoje planove Bogu prepuštaju.

No za mnoge koji se kršćani zovu
i troje djece već je puno
i ne pitaju se za želju Isusovu.

A On ne želi da se čovjek boji
života kog mu On povjeriti hoće
niti da planove bez njega kroji.

A znamo i sami što se danas događa,
da se malo gleda na Božje želje
i umjesto djece sebičnost se rađa.

Lukavo je sotona već mnoge zaveo
da priznaju i gay-brak
i na otpad od Boga ih naveo.

Lukavo se izokreće što Bog odredi
pa je stvar izbora jesi muško il žensko
ni zakon prirode više ne vrijedi.

Tamo kod prvog para
u raju, Bog dvoje ljudi
od jednog stvara.

I blagoslovi onaj par
muško i žensko
što jedno drugom postadoše dar.

I zapovijed im dade svetu
da postomstvo dadu
ko bogatstvo ovom svijetu.

Želio je Bog da on i ona
slika njegove ljubavi budu
al njih dvoje prevari sotona.

A Bog već tad ima svoj plan
u sveznanju svom već vidi
tko će njemu biti poslušan.

Jedna žena koja nema grijeha
za sve one što Spas čekaju
bit će prava utjeha.

I eto ta Žena i eto taj Spas
na svadbi znanoj u Kani
tu su radi njih, al i radi nas.

Tu su da blagoslov svoj daju
onima koji blagoslov traže,
da pomoć njihovu uza se imaju.

Tu su da s njima radost dijele
da znak ljubavi budu
to im oni od srca žele.

Gospe, Majko i naša i Zagovornice,
u potrebama našim
ni od nas ne krij svoje lice.

Ti izmoli za nas ono što nam treba
i daj da kušamo već sad
na zemlji komadić Neba.

I prije neg pozivamo za stol ljude
nek Sina Tvog u molitvi zovemo
da nam dragi Gost bude.

On i veselje s nama dijelit želi
i ne mora se smijat glasno
da bi znali da s nama se veseli.

Isuse, Ti si bliz svakoj dobroj želji
usliši nas i budi
temelj naših obitelji.

Primi naše veselje i naš znoj
sve ono što planiramo i radimo
neka bude – uz blagoslov Tvoj

Primi Isuse plodove našeg truda
i nek blagoslov Tvoj u životu našem
na Tvoju slavu čini čuda.

(37)Kad su čuli slova ta
Za Isusom pođu njih dva.

(38)Isus se obazre i vidjevši da idu za njim
Upita ih: „Što tražite?“.
(Oni pred njim zapitani staše)

„Rabbi!“ što znači: „Učitelju!“
– “Gdje stanuješ?“ – upitaše
–
(39)

Reče im: ​

 „Dođite i vidjet ćete“​

​Bilo je tad oko deset sati.​

I pođoše oni​

I cijeli onaj dan tamo će ostati.​

(40) Jedan od ona dva koji su pošli za Isusom
Kad im je Ivan na njeg pokazao
Bio je Andrija, brat Šimuna
koji se kasnije Petar nazvao.

(41) On ode javiti bratu Šimunu, prije od sviju
Da je nađen Krist, Pomazanik:
Te mu reče: „Našli smo Mesiju!“

(42) Dovede ga k Isusu, a Isus
Nakon pogleda njemu upućena
Reče: „Ti si Šimun, sin Ivanov!
Zvat ćeš se Kefa!“ – to znači „Petar – Stijena“

(43) Sutradan Isus poći u Galileju želi.
Nađe Filipa i reče mu: Pođi za mnom!“
– Da put Njegov dijeli.
(44) Filip je iz Betsaide bio
Iz grada Andrijina i Petrova.
Nađe on Natanaela i javi mu
(45) Što je nova:

Našli smo onoga o kom su zapisana slova,
O kom je pisao Mojsije u Zakonu i prorocima:
Isusa iz Nazareta, sina Josipova.“

(46) Reče mu Natanael:
Iz Nazareta da može što dobro biti?“
„Dođi i vidi!“ – Filip će mu odgovoriti.

(47) Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu,
Pohvalu mu sprema
Te potom reče: „Evo istinitog Izraelca
u kojem prevare nema!“

Kaže mu Natanel:
Odakle me poznaješ!“
A Isus mu je na to odgovor dao:
„Vidjet te pod smokvom,
Prije nego li te je Filip pozvao!“

(49) A na te riječi ovo su riječi Natanaela:
„Učitelju, ti si Sin Božji!
Ti si Kralj Izraela!“

(50) Isus mu tad reče želeć da se sjeti,
„Stoga što ti rekoh: ‘Vidjeh te pod smokvom’
Vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!“

(51) I nadoda: Zaista, zaista, kažem vam:
Gledat ćete otvoreno nebo ponad svega
I anđele Božje gdje uzlaze i silaze
Nad Sina Čovječjega.“

(Prema Iv 1,35-51)

Na Isusa Ivan učenicim’ pokazuje.
Onaj što je stoljećima čekan
Evo sada, tu je.

Jaganjac Božji, Spasitelj svijeta
I od nas grijeh oduzeti želi
da nam teret taj ne smeta.

Htio čovjek il ne htio priznat toga
Svatko od nas grijehe nosi
Na putu života svoga.

Al to naše grešnos tanje
U Isusu lijek dobiva
Kad se ima pokajanje.

I kad se čovjek stvarno kaje
Nema grijeha tako strašna
A da ispovijed mu oprosta ne daje.

Dođite! On stalno poziva stolu svom
Al prije svega želio je
Da mu srce naše bude dragi dom.

Dođite! On zove, al tko poziv sluša?
Onaj tko Njegovu blizinu želi
Taj i Božju ljubav kuša.

Dođite! On zove svoje apostole
Da budu s Njim,
Da budu dio Njegove škole.

Dođite! On i nas stalno zove
Na trenutke molitve u tišini
Da njemu damo brige i snove.

Dođite! I svijet nas isto mami
I mi često padamo u zamke
Ko da kroz život možemo i sami.

Dođite! Isus svejedno poziva,
Samo što se čovjek grešan
od pogleda njegova skriva.

On je onaj kog vjekovi su čekali
Kog su proroci navještali
I samo vjerni prepoznali.

Mesija! Spasitelj! Bog s nama!
U tišini je, a mi ga ne tražimo.
Nego ga često ostavljamo sama.

Učenici su ga tražili i upoznat htjeli
Pa ih on za sobom zove
I cijele sate s njima dijeli.

Tražimo ga i mi, još ovog dana,
Ne daleko negdje međ’ oblacima,
Već u srcu svom usred toga stana.

Hoće li nama On reći ko Natanaelu:
„Evo, vidim, u tebi prevare nema!“?
Ili jedno govorimo, a drugo je na djelu.

Svijet je pun laži i pretvaranja,
I još se hvali grijehom
I svakom vrstom varanja.

Ako se poput takvog svijeta želi biti
Kako u tišini tražiti Boga?
Kako se od Njegova pogleda ne skriti?

Ipak, Bog nas grešnike uvijek traži,
Želeć oduzet ono što nam smeta
Izbrisati iz srca sve prevare i laži.

Pred ljudima se može pretvarati često
Al Isus vrlo dobro sve u nama vidi
I koje nam On u srcu zauzima mjesto.

Vidio sam te… On i nama želi reći
Ne samo za loše već i dobre stvari
Vidio sam te… dal’ i nas ta Istina veseli?

Vidio nas je u našim zlim a i dobrima,
Vidio nas je kad mi nismo gledali Njega
A i sad On pogled svoj na nama ima.

Vidi on sve, svaki propust i čin
Vidi on sve, svaku želju i nakanu,
Vidi on sve, jer je Božji sin.

Vidjet ćemo i mi njega, jednom u slavi
I bit će nam svima jasno da je On Bog
kad se s anđelima jednom pojavi.

A do tad? Dotad ga s vjerom možemo naći
Negdje na životnom putu, običnog dana,
Il ako odvažnosti imao – u srce svoje zaći.

…

Ti vidiš, Isuse, Bože naš,
Bez da ti išta pričamo
Ti sve već znaš.

Ipak, Ti želiš da Ti pričamo
I da tako bolje sebe
I bolje Tebe upoznamo.

Isuse, na svaku riječ Tvoje uho pazi,
I ništa što kažem ili mislim
U prazno ne odlazi.

Isuse, nek prevare nema ni u meni,
kao Natanel nek Istinu tražim,
u društvu Tvom, u Tvojoj zjeni.

Nek me poslovi od Tebe ne odvuku
i nek se pitam često što Te raduje
a što Ti u srcu stvara muku

Kad su židovi u gradu Jeruzalemu
svećenike i levite poslali k njemu
da im odgovor o sebi da
on ne zanijeka nego prizna.

Na pitanje: “Tko si ti?”  (20)
Ja nisam Krist” – Ivan neće kriti.
Jesi li Ilija? – opet ga upitaju,  (21)
a kad kaza: “Nisam” – pitanja ne prestaju.

“Jesi li Prorok?” – novo je pitanje
“Ne!” – Ivan opet daje im na znanje.
Pa tko si ti – da odgovor damo  (22)
onima što su nas poslali ovamo.

Bez odgovora se vraćali ne bi
pa još upitaju:
“Što ti kažeš sam o sebi?”

“Ja sam glas
koji u pustinji viče:  (23)
“Poravnite Put Gospodnji!”
– ko što Izaija prorok proriče.

A neki izaslanici što farizeji su bili (24)
Riječ su njegovu sa upitom prihvatili: (25)
“Zašto onda krstiš?” – upitaše ga
Kad nisi ni Krist, ni Ilija,
ni Prorok Svevišnjega?”

Ivan će im “Ja vas krstim vodom,  (26)
ljudi moji,
a koga vi ne poznate među vama stoji.

Onom koji za mnom dolazi krstiti (27)
ja nisam dostojan
ni remenja na obući odriješiti.”

U Betaniji ovaj događaj se zbio  (28)
s onu stranu Jordana
gdje je Ivan krstio.

Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu   (29)
pa reče tom puku svemu:

(i do danas na misi slušamo ta slova sveta)
“Evo Jaganjca Božjeg koji oduzima grijehe svijeta!”  (29)

“To je Onaj o kom sam vam govorio:  (30)
Za mnom dolazi onaj što je prije mene bio!

Ja ga nisam poznavao  (31)
al Onaj koji me krstiti posla  (33)
riječi mi je davao:

“Na koga vidiš da Duh silazi i na njem ostaje  (33)
To je Onaj koji Duhom Svetim krsti.”
(Tako nam Ivan o Isusu riječ daje)

“I ja sam vido taj čin –  (32)
promatrao sam Duha  (34)
gdje s neba silazi kao golub
i ostaje na njemu. I svjedočim:
On je Božji Sin.”

(Prema Iv 1,19-34)

(Usp. Biblija na internetu)

Čovjek koji je odrastao u pustari

pojavio se pred svijetom
da im velike najavi stvari.

Tamo je rastao od djetinjstva svoga
u molitvi, daleko od ljudi
stalno s mišlju na Boga.

Zna da je došao njegov čas
da iziđe međ ljude
i pozove ih na obraćenje i spas.

Obučen u devinu dlaku dolazi k njima
i priprema ih na dolazak Isusov
koji se tek dogoditi ima.

Oko njega se okupljahu razni ljudi,
jedni istinu tražeć i krštenje obraćenja,
a kod nekih samo radoznalost budi.

Dugo je nardo Spasitelja čekao.
I o Ivanu se pitaju: Nije li On…?
al on nije Krist, jasno im je rekao.

Ivanova uloga, prorečena davno
jest da glas bude
i Isusovo ime navjesti slavno.

Isus je taj koji za njim stiže
da ispuni obećanja jednom dana
i pokaže nam kako Bogu doći bliže.

Isus je taj u kog Ivan želi da gledamo,
u Sina Božjeg, u Spasitelja svog,
i njemu grijehe svoje predamo.

Isus je taj na kog Ivan nam pači
da ga nikad ne izgubimo iz vida,
da nam on više od života znači.
…
I ti Isuse želiš od grijeha nas oteti
da budemo što bliže Bogu
da budemo što više sveti.

I ti želiš da ti ostanemo blizu,
jer znaš da dani bez tebe
nespokojem duše grizu.

Jaganjče Božji,
koji oduzimaš grijehe svijeta,
uzmi od nas grijehe naše,
uzmi sve ono
što nam na putu do Tebe smeta.

Od Tebe dolazi sve što čovjek dobra ima
O dtebe se i prvi otkucaji srca
od Tebe svaki novi dah koji prima.

Ipak čovjek tako malo za dušu mari,
a grčevito se drži za tijelo, zazdravlje,
i za ove prolazne, zemaljske stvari.

Život vječan, život sretan,
ti nam želiš dati
Samo treba zla se klonit
i uz Tvoje riječi stati.

Čuvaj nas od grijeha
koji na čas dušu slade
Nek nam zagovor i Majke Tvoje
čistu dušu dade.

Čini se malo duša koje se grijeha plaše
a ti si došao k nama,
Jaganjče Božji,
umrijeti za grijehe naše.

Hvala Tebi dobri Bože,
što nas otimaš od Zloga,
Nek te svatko od nas prizna
za Spasitelja svog i Boga.

Upravitelju potom Isusa odvedu
al da uđu unutra ne bi bilo u redu.
Zakon o proslavi Pashe to brani
stoga Pilat dođe k njima vani.
I Pilat pita tu svjetinu što čeka:
»Kakvu tužbu iznosite
protiv ovoga čovjeka?«

Odgovore mu oni
što su pred njim stali:
“Kad on ne bi bio zločinac,
ne bismo ga tebi predali.”

Reče im nato Pilat:
“Uzmite ga vi (pa suci budite),
po zakonu svom mu sudite!”

Odgovoriše mu Židovi:
Nama to dopušteno nije,
od nas ga nitko pogubiti ne smije.
(zbog rimske vlasti to neće smjeti)
A tako ispuni se i riječ Isusova –
o tom kakvom će smrću umrijeti.

A Pilat (koji ne sudi za hulu na Boga
jer on ima nekog rimskog, svoga
bogohuljenje nije ono o čem pita) –
On ga pita: »Je si li ti kralj židovski?«
(Ta mu je istina bitna i nju želi pročitat
u Onom kog narod krivcem procijeni)
a Isus mu odgovori:
»Govoriš li ti to sam od sebe
ili ti to drugi rekoše o meni?«

»Zar sam ja Židov? Pilat odvrati,
oni su te odlučili meni predati:
tvoj narod i svećenički glavari.
Što si učinio?«
(I Pilat je oprezan u ovoj stvari.)

Odgovori Isus, (istinu ne krije):
»Kraljevstvo moje odavde nije,
ono nije od svijeta ovoga
(jer ono je od Neba, od Boga)
Kad bi moje kraljevstvo bilo odavde,
moje bi se sluge borile (u ime Pravde)
da ne budem Židovima predan.
(Ispovjeda Isus pred njim,
lancima vezan, ko zločinac jedan.
I tako kaza, dok mu je sloboda oduzeta):
Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta!

»Ti si dakle kralj?«
– Pilat će mu na to.
Isus odgovori:
»Ti kažeš: ja sam kralj.
Ja sam se i rodio zato.
I došao sam na svijet stoga
da svjedočim za istinu –
(za Boga).
Tko je god od istine,
sluša moj glas.«
završnu riječ kaza taj čas.

A Pilat (puno za istinu ne mari
nit je li Isus kriv il nevin u stvari
zato ni on nije čist od zločina…
i kao da je svejedno…) na kraju kaže:
Što je to istina?

Isus osuđen na smrt

Rekavši to, iziđe pred židove
(one koji su u duši već ubojice),
I reče: Ja ne nalazim na njemu
nikakve krivice.
A da vam pustim nekog
to je o Pashi običaj kod vas
(njihov je glas za nekog imao biti spas).
Hoćete li dakle, Pilat tad izusti,
– da vam kralja židovskoga pustim?

Povikaše nato opet
(ti sinovi zloga):
“Barabu pusti, a ne toga!”
I tako njihova glasna vika,
izglasa Barabu – razbojnika.

…

Židovi ne žele prijeći Pilatov prag,
Zakon je njima bio naizgled drag.
Za slavljenje Pashe „čisti“ biti žele
pa kuću poganina oni ne dijele.

I ne zabrinjava njih njihovo stanje,
blagovat će na Pashu žrtveno janje,
a to što će ovog Jaganjca na smrt dati
to oni sebi za zlo neće računati.

I još dođu s namjerom da iznesu laži
da on narod buni i za se krunu traži
A znamo kad je narod zakraljiti ga htio
da je od njih umakao, u samoću se krio.

O sebi on potvrđuje da kralj – jest
Ali ne – kakav dosad mogao se srest
Njegovo kraljevstvo je ono od Neba
a zato njemu kruna od ljudi ne treba.

Pilat ko političar korektan želi biti
i ne želi presudom narod uvrijediti.
On sam vidi da na Isusu nije krivica,
a ipak ga osuđuje kao da je ubojica.

Što je istina? Čini se da tu nije važno
pogotovo kad masa galami snažno,
A istina je jedna. Nema mnogo istina.
Pa tako i u vezi Isusa, Božjeg Sina.

O Isuse, ti si sve prije suđenja znao
I nevin pred njima kao krivac stao.
Naš grijeh je onaj koji Tebe sudi,
Grijeh Židova, Rimljana, i sviju ljudi.

Molimo te za sve naše političare
da više za Istinu i Božji zakon mare
A i za narod da ne bude slijepa masa
već da Istinu traži i pošteno glasa.

Pogledaj na nas kad i nas sude,
nek Kraljevstvo Božje cilj naš bude,
Iznad svake naše želje i potrebe
iznad svega, mi želimo voljeti Tebe.

Veliki svećenik se javlja
i pitanja Isusu postavlja
Ispituje ga o apostolima
i o Njegovim učenjima.

Isus mu tad odgovori izravno
da što god je učio bilo je javno.
Tamo gdje su se svi židovi okupljali,
u hramu i sinagogi mnogi su stali.

Ništa nisam tajno zborio.
Pitaj one one kojima sam govorio
Zašto mene pitaš? – Isus odgovara,
a to u sluzi nazočnom bijes stvara.

Stog sluga taj pred Isusa stade
i na Njeg ljut pljusku mu dade
Zar tako odgovaraš i
velikom svećeniku prigovaraš?

A Isus tad od ovog odgovor traži:
Ako sam krivo rekao
da je krivo – dokaži!
A ako pravo
zašto me udaraš, kaži?

I sluša to Kajfin tast, Ana
i gleda ga tako svezana.
Na suđenje će Kajfi ga dati
i tamo će se opet svi sastati.
…

S Kajfom se nađe sudsko tijelo,
glavari svećenički i vijeće cijelo.
Svima je njima jedno bilo važno
– naći nekog da svjedoči lažno.

I nađoše dvojicu što svjedoci će biti
a riječ bi o hramu koji će se razoriti…
(Isusove riječi oni prenose po svom ,
uskrsnuće ne prepoznaju u govoru tom).

Mi smo ga čuli gdje govori, – kažu
da će srušit ovaj hram… (a lažu!)
i da će za tri dana novi sagraditi,
koji ljudskom rukom neće građen biti.

I dok Isus stoji tu od svake krivnje čist
Kajfa ga izravno pita: Jesi li ti Krist?
Ti kaza! reče Isus, (to od Mateja znamo),
Ja jesam! – u Markovu evanđelju čitamo.

U nevjerici o proslavi slušaju Njega
kad kaže da će vidjet Sina Čovječjega
kako Sili Božjoj s desna sjedit ima
i da će doći jednom na oblacima.

Tad veliki svećenik koji u to ne vjeruje,
razdrije haljine svoje ono što čuje.
Pohulio je! viče. Svjedoci tu ne trebaju!
Smrt zaslužuje! – s tužbom tad ustaju.

A kad mu složno nađu tu ‘krivicu’
stadoše ga potom udarat po licu.
I udarajuć na Njeg viču ti drugari:
Proreci nam Kriste tko li te udari!
…

Kad došlo je vrijeme da Isusa sude
i zbog svojih riječi da osuđen bude
odvedoše ga najprije na židovski sud
a kasnije će k Pilatu, i na rimski otud.

Isus je tad mogao pokazat lice slavno
al pušta da ga oni još vrijeđaju javno.
Pušta al i pita: zašto mu se pljuska daje
jer nije kriv… al na suđenju sud ustraje.

A kad im Isus reče o svojoj slavi i moći,
da je Krist i da će jednom na oblaku doći,
njima bi dovoljno da proglase: Kriv!
Smrt je zaslužio! Ne smije biti živ!
…
Da je htio mogao je kaznit ih sve redom
da vide što je Sud i pokriju se bjedom.
Da je htio mogao je, no On dođe za taj čas
primit na se udarce da nama pruži spas.

Isuse naš izrugani, popljuvani Spasitelju,
Ti Radosti Očeva, čuj sad našu želju:

Želimo Te slušati, još više, još i bolje,
da i mi odraz budemo Tvoje svete volje.

Kad i nas boli nepravda od pojedinih ljudi
Ti budi naša snaga i Radost naša budi.

]]>