Život biraj!

Gost „predavač“ zapravo nije predavao tj. govorio s papira, već je zapravo propitivan o raznim pitanjima na temu IZBORA ŽIVOTA – odgovarao na postavljena pitanja voditeljice (a i mladih koji su pitanja napisali na papirić): o kulturi smrti, o eugenici, o slobodi izbora, o kontracepciji, o diktaturi relativizma, o dušama pobačenih, o samoubojstvu, o medicinskim odlukama o prekidu života, o umjetnoj oplodnji, o silovanim ženama, o abortusu, o Crkvi i promicanju života, o važnoj ulozi laika, o potrebi da se oslobodimo straha i – budemo hrabri svjedoci vjere…

O „KULTURI SMRTI“

„Kultura smrti“ prisutna je i među deklariranim vjernicima, katolicima, kakvih je kod nas 90% a od toga ih 15% ide na svetu misu. Pitanje predbračne čistoće je skoro nepoznat pojam, a abortus je masovna pojava. A ako kažete da je to ubojstvo – „kako tako nešto možete reći!“. Na moralnom planu vidimo da se ne poznaju pitanja o spolnosti. Rijetkost je i da se danas i u braku netko otvori životu, da se prihvati svaki život, da se niti na trenutak ne pomišlja na pobačaj…

O EUGENICI

U Drugom svjetskom ratu je pobijeno preko 60 milijuna ljudi i to je nešto što se smatra „najvećim krvoprolićem u povijesti“. A kad to usporedimo sa brojem evidentiranih pobačaja to je broj ljudi koji daleko nadmašuje broj poginulih u 2. svjetskom ratu. A još kad se doda broj onih pobačaja koji se obavljaju nelegalno – broj je daleko veći. I to ne može prolaziti neopaženo, kao da se to nas ne tiče… U Americi je podignut spomenik za „10 zapovijedi“ gdje, između ostalog, čovječanstvo ne smije prijeći brojku od 500 milijuuna. To je ukratko – eugenika. Promicati kulturu smrti i pobačaja, kontraceptina sredstva (od kojih je većina abortivna). To u konačnici razara vjeru.

O LJUDSKOJ SLOBODI (U PITANJIMA IZBORA ŽIVOTA)?

Može se navoditi razne razloge, može se navesti razlog da je netko bio povrijeđen, ali kako god bilo – ubojstvo djeteta je – zabranjeno! U praksi se tu pravi razlika pa se tako događa da je abortus dozvoljen ako ga okrenu naopako, pa glava iziđe zadnja, jer tobože, kad je dijete cijelo izišlo van, tada se više ne može izvršiti pobačaj. No postoje ideolozi kulture smrti koji idu dalje od toga, te se zalažu i za ubojstvo već rođenog djeteta. Pa onda i do četvrte, pete godine (!). Pobaciti ga ili ne, kad je već odraslo (!). Jedan od najpopularnijih je Peter Singer (?) koji prava životinja izjednačuje sa ljudskim pravima jer „svi smo mi braća“ pa ih „mi moramo tretirati kao jednakima nama“. (…. strašno… Zašto je to tako?… ) Ljudi su ogrezli u nasilju. Nasilje nas okružuje. Navikli smo se na to kao da je to nešto normalno. I ako je u nekim zemljama abortus legaliziran onda ljudi misle da je to ok. Tu se više stvari ne zovu svojim imenom. Tu se govori o nekakvom „čišćenju“ nakupina stanica. A sve su to samo – izlike. Radi se zapravo samo o tom da nismo spremi svoju vjeru – živjeti dosljedno. Gledajući sa stajališta vjere – ako ja vjerujem da je Isus Krist jedini Spasitelj i pravi Otkupitelj onda ja vjerujem i u 10 Božjih zapovijedi, i u šestu i u devetu, u moralni nauk, … Kad gledate svoje vršnjake i kad im pričate o predbračnoj čistoći – kao da im pričate o vanzemaljcima, … Ljudi se boje, žive u strahu, … nisu otvoreni životu jer žive u strahu. Opala je vjera. Nema povjerenja u Boga. Bog spada negdje na nedjeljnu svetu misu,  a ostalo spada na mene. Ja moram ovo, ja moram ono. Ja moram maturirat, ja moram diplomirat, … Bog kao da nije bio tamo kad sam polagao ispite. I onda Bog može dopustiti da padnemo, da se mučimo, da nas nauči da se moramo prepustiti Njemu… Ako se netko otvori Bogu, kao npr. obitelj svete Katarine Sijenske, onda je tu i Bogu ulaz otvoren, pa su oni imali 25 djece. Da nije bilo te otvorenosti ne bi bilo ni svete Katarine Sijenske.

Kad gledamo kako su živjele naše obitelji prije, nisu imali nikakva osiguranja, zdravstvena i sl. a opet je bilo puno djece koja su preživjela. Ljudi su imali vjere. Mi to uglavnom nemamo. Ali ima još ljudi koji su spremni živjeti svoju vjeru. Mogu ih drugi nazivati „radikalni kršćani“ ili ovako ili onako, ali to mogu biti samo komplimenti. Mi stavljamo Bogu granice. I onda se čudimo što Bog danas ne čini čuda. Primjer neposredno prije ovog susreta s mladima: … Evo pitao sam jedan par – hoće li se zaručiti. Djevojka govori da je na njemu, a on govori da nema posao. Eto to je jedan klasičan primjer.

O DIKTATURI RELATIVIZMA

Mi smo u doba komunizma bili svjesni te diktature relativizma. Naučili smo živjeti u katakombama na otvorenom. To pogađa svih nas. Živimo u istoj diktaturi kao u komunizmu, samo nas se na druge načine progoni. Diktatura je diktatura. I ako to sebi ne posvjestimo ne možemo se nositi s tim, ako se ne postavi dijagnoza bolesti, ne možeš je liječiti… Sve naše vodeće stranke se, na žalost, mogu svesti na isti zajednički nazivnik, a to je da su protiv života, a to znači i protiv svog naroda. Svi su oni za to da abortus bude lagaliziran, a to znači da po svojim djelima – nisu katolici.

živjeti vjeru

(…)

Sažetak ovog susreta s mladima u Nadbiskupijskom sjemeništu u Splitu – možete pogledati i na gornjem videu.

Izvor: bilješke M.G.

Print

You may also like...