U ovom svijetu punom kriminala Bog je još uvijek Gospodar rase koju je stvorio (o. Hardon o Deset Božjih zapovijedi)

novine

“Sveti” ljudi mogu biti sebični, ako vam to nitko nije rekao. Apostolat je dužnost. Ili ćemo dovoditi druge ljude bliže Isusu, u raj, ili ni sami tamo nećemo doći. Nikad se neću umoriti ponavljajući: Nitko ne dolazi u nebo sam. Nitko. Ili ćemo pomagati drugima doći tamo ili ni sami nećemo tamo doći.

Dekalog (Deset Božjih zapovijedi) opisuje sredstva koja su nam neophodna za apostolsku dužnost. Bog će nas upotrijebiti, On želi upotrijebiti nas kao svoje suradnike u spašavanju duša utoliko ukoliko živimo prema temeljnim dužnostima bivajući vjerni Dekalogu (10 Božjih zapovijedi) koje nam daje i Isus na svom Sinaju Novog zavjeta. Samo sveti ljudi mogu posvećivati druge ljude.

… Preko našeg znanja, ljubavi i služenja Bgu mi i druge dovodimo da znaju voel i služe Bogu…. Gdje započeti? Isus je ponovio deset Božjih zapovijedi i potvrđuje ih u Novom zavjetu. Ljubi Gospodina Boga svoga svim svojim srcem i svoga bližnjega kao samoga sebe. Što je naša dužnost prema bližnjemu? Trebamo ga voljeti. Kad volite nekog onda dajete toj osobi ono što toj osobi treba. Ljudska bića su stalno u  potrebi. A što najviše trebaju? Najviše trebaju ljubav Božju.

Moram vidijeti da moj osobni rast u svetosti je uvjet za posvećivanje drugih. I svaki put kad imam duhovne vježbe iskreno vjerujem da sam od onih koji to najviše treba. (govori o. Hardon)

Naši moderni časopisi i novine su javni svjedoci masovne neposlušnosti Bogu u modernom svijetu. Kolumne jedne za drugom opisiju kriminale, jedan za drugim. I ako vam nitko nije rekao naš riječnik postaje sve više psovački, bestidan, sramotan. Bog je naveliko ignoriran. Bog je naveliko odbijen. Bog je naveliko ne slušan. Toliko o prve tri zapovijedi Dekaloga. Ljudska prava niječu temeljno ljudsko pravo na život.

O. Hardon S.J. govori kako ide na deset dana u Moskvu gdje biskup živi u unajmljenom stanu. A (radi usporedbe) oni u Sjevernoj Americi, milijuni njih, gledaju televiziju zavaljeni na udoban kauč i samo pritiskaju dugmad. I što je stvar bezbožnija, što bestidnija, što svetogrdnija, što je više u suprostnosti sa Božjom voljom to je uživanje veće. (Stoga, kaže on u vezi duhovnih vježbi, da ih želi probuditi iz svijeta fantazije. A i sebe.)

Bog ima prava i ljudska bića imaju prava koja im druga bića oduzimaju bez milosrđa. Govorio sam I govorit u do svog posljednjeg daha da živimo u vrijeme mučenika. … Svjedočite ako treba i tjelesnom smrću koja je za vas i mene jednostavnija nego emocionalna, psihološka i društvena smrt koju moderni svijet nanosi Kristovim sljedbenicima.

Netko mora pokazati ovom svijetu punom kriminala da je Bog još uvijek Gospodar rase koju je stvorio. Bog se ne ismijava. …

Mi moramo živjeti Dekalog kao sredstvo za naknadu grijeha. Možete se pitati tko to danas uopće govori onaknadi tj. pokori. Za svaku Božju zapovijed trebalo bi dati zadovoljštinu i to kao nikad prije u povijesti. I kršćanstvo je uglavnom u tomu. Bog je postao čovjekom da bi dao naknadu za grijehe ljudi preko svoje smrti na križu, na Kalvariji. Kršćanstvo je religija naknade. Kršćanstvo je religija davanja zadovljštine. Za mnoge je privilegij što su pozvani živjeti više od toga nego da samo ispunjati Deset Božjih zapovijedi.

više na – Izvor: o !0 Božjih zapovijedi, o. Hardon S.J.

Print

You may also like...