Sv. Ruža Limska

ruža

Ta redovnica sa krunom od ruža na slici

najpoznatija je svetica u Latinskoj Americi.
No nije ona voljela nikakve ukrase oko glave
napravila je sebi krunu od žice bodljikave.

Ružini roditelji siromašni su jako bili
al su Ružu u kršćanskoj vjeri odgojili.
Tako je od malena k srcu pouke primala
da je prema grijehu samo odvratnost imala.

Kao djevojčica na djevičanstvo zavjetuje,
al kad odraste majka ju drugačije savjetuje.
Majka ne bi da siromašno živi njena Ruža
već da se više sređuje i nađe bogata muža.

Ruža takve riječi oborenih očiju sluša
dok je duh svijeta preko majke kuša.
Ruža odluči učiniti nešto makar majku rasrdi
kosu ošiša, ruke umoči u vapno, izgled nagrdi.

Ljubav prema pokori Bog joj u srce usadi,
pa malu kućicu u roditeljskom vrtu gradi.
Željezni pojas ima i željeznu krunu na glavi,
iz ljubavi za Raspetog Isusa ona to stavi.

I dok su drugi o lagodnu životu snivali
nad Ružinim pokorama oni bi se snebivali.
A onda rado s Raspetim u molitvi druguje,
zato posti i zato tijelo svoje čak i bičuje.

Iz kućice te u društvo je rijetko odlazila
jer je na pristojnost u razgovoru pazila.
A njeno srce što za ljubav ponajviše mari
roditeljima bi poslušno i u najmanjoj stvari.

Navršivši dvadesetu oblači redovničko odijelo
posjećuje potrebne i čini mnogo dobro djelo.
U Božjoj prisustnosti sve čini, zna da Bog gleda,
ova redovnica mlada, trećeg dominikanskog reda.

Stekla je veliku naobrazbu za ženu doba svoga
a sve to je služilo na slavu dobroga Boga.
Nije bila neka svetica naivna, znala je što želi,
a povrh dara drugih uliveno znanje Bog joj udijeli.

U duhovnosti svojoj rasla je do mističnih zaruka
al i kušnje vjere imala je do tjeskobnih jauka.
Mislila bi da je u čistilištu il u paklu čak
I svakog dana po sat dva taj osjećaj jak.

Moli Boga da to makne da joj bude bolje
al opet kaže da ne želi ništa osim Njegove volje.
Bog bi joj na zazvie bolne i utjehu poslao
Pa ako je muka teška i dar blaženstva bi dao.

Tako je Ruža dobro spoznala kako se voli:
Kako u vrijeme sreće, tako i u vrijeme boli.
U trideset prvoj duša joj ode k nebeskom stanu
Dok joj tijelo počiva u gradu Limi, u samostanu.

SVETA RUŽO, MOLI ZA NAS, KAD NAS SVIJET KUŠA
NEK UZ BOGA STOJI ČVRSTO
NAŠA SLABA DUŠA.

MOLI ZA NAS DA CIJENIMO
I POKORU I DOBRA DJELA
DA BRINEMO ZA IZGLED DUŠE
DOK SE SVIJET TOLIKO BORI
ZA IZGLEDE TIJELA.

Print

You may also like...