Sv. MAJKA TEREZA

majka tereza
Agnes Gondža joj je ime od krštenja
ali kao redovnica svoje ime mijenja.
Tu Albanku malu vel’ka ljubav krasi
posvuda je znanju – osobito siromasi.

U poštenju odgaja je majka njena,
vrijedna Drana, velikodušna žena.
Otac Nikola je ugledan čovjek bio,
a kad njoj bi osam život je izgubio.

Lazar i Aga, brat su joj i sestra bili
a svi su tad u školi hrvatski naučili.
Poziv osjeća da ostavi one što zna,
pa da svoj život u redovništvo da.

U Irsku je vode mlade godine njene,
kod časnih što su u crno obučene.
Loretanske sestre i u Indiji su bile
pa su je uskoro u Kalkutu uputile.

Prema Tereziji maloj pobožnost ima,
pa polažuć zavjete ime Terezija prima.
Zna da duhovno majčinstvo nije bajka
pa uz ime Terezija stoji joj i ime Majka.

Do četrdesete skoro život miran i tih,
moli i radi, poput redovnica svih.
I ravnateljicom biva i posao je cvao,
al to nije ono za što ju je Isus zvao.

Tako jednom, kad je ova žena mala
u kuću za duhovne vježbe putovala
doživi iskustvo što lokucija se zove
u kojem Isus zove na misije nove.

Doživi Isusovu mučnu žeđ sa križa
što joj ni prije ni poslije ne bi bliža
‘Žedan sam!’ govorio je Isus njoj
i tu ona doživi novi poziv svoj.

Ko siromah Isus otvara usta svoja
Ko siromah, kakvih se čini bez broja,
Ko siromah Isus od nje vodu traži
Ko siromah da mu tešku žeđ utaži.

I djecu vidi što iz tame pružaju ruke
da dođe, da ih spasi od njihove muke,
da im svjetlo bude, da im nadu daje
pa Isusa u njima ona jasno prepoznaje.

Poziv unutar poziva od Boga dobiva
pa poglavarici i duhovniku to otkriva.
Dobi dopuštenje da djeluje na ulicama
a u takvoj misiji nikog ne bi, ona sama.

Ostavlja sigurnost i loretansko odjelo,
i odlazi vani, obučena u sari, u bijelo.
Spremno se Bogu na taj poziv javlja,
a svoje pouzdanje u Providnost stavlja.

S nepovjerenjem je siroti isprva gledaju,
a onda se polako njenoj brizi predaju.
Najsiromašniji od siromašnih to su bili
tražila ih po zabitima gdje god bi se krili.

Bio to gubavac ili netko umirući, jadan
za nju je to Isus bio, Isus žedan i gladan.
Al ne tek gladan da bi jeo, niti žedan da bi pio
već i zato da bi u očima ljudi i on čovjek bio.

Znamo da jedni umiru, dok su drugi i presiti
a ipak je, kaže ona, najgore – nevoljen biti.
A kako ne voljeti Isusa koji se tu skriva,
zar nam to vjera ne kaže, ako je još živa?

Stoga ona i četvrti redovnički zavjet uzima:
cijelim srcem služit – od sirotih najsirotijima.
Snagu za služenje u molitvi od Isusa prima
zato joj je važno da se hrani sakramentima.

Vrlo skoro nove sestre žele biti pridružene,
Misionarke ljubavi, siromasima okružene.
Puno mole, puno rade, puno za njih brinu,
tako svijetu pokazuju da je Isus tu, uistinu.

Majka Tereza sestrama je primjer ostavila,
makar u svijetu, ona svijet je napustila.
Mnogo je putovala i mnoge putem srela,
al za Isusa je živjela duša njena cijela.

U duhovnoj suhoći godine mnoge živi
al ne pušta da je vodi osjećaj neki sivi.
Do starosti ponizno služit ne prestaje
pa osim riječi ona svoj primjer daje.

I Papa Ivan Pavao drugi rado je sreće
gledajuć kako Bog preko nje svijet pokreće.
I umre ona, a u svijetu osta družba njena,
kratko nakon smrti blaženom je proglašena.

MAJKO TEREZIJO,
MNOGIMA SI MAJKA BILA,
GLADNE NAHRANILA,
I ŽEDNE NAPOJILA…
U SVIMA JE TO ZA TE ISUS BIO
SAMO ŠTO SE VJEŠTO SKRIO.

A I DANAS ISUS NA KRIŽU ŽEĐA
AL MI ČESTO KRIŽU OKREĆEMO LEĐA
RAZNI SU NAČINI DA ŽEĐ TU UTAŽIMO
SAMO AKO ISUSA ISKRENO TRAŽIMO.

POMOZI NAM TI MAJKO, KAD ZAVLADA TAMA,
MOLI I TI ISUSA SA NAMA.
NEK NAS TVOJ ZAGOVOR PRATI
DA ISUSOVU ŽEĐ ZNAMO PREPOZNATI,
DA ZNAMO BITI SVIJETLO U SVIJETU TOM,
DA RAJ JEDNOM BUDE I NAŠ DOM.

majka tereza 4

 

tekst: M.G.

Print

You may also like...