Sv. Lovro

lovre 1U trećem stoljeću, kad su Rimljani moćni bili
upitaju Lovru gdje su crkveno blago skrili.
Da su siromasi blago Crkve Lovre tada reče
pa ga neprijatelj zbog vjere na roštilju ispeče.

Jedan od sedam đakona u Rimu, pun vrlina,
papi Sikstu drugom posta drag poput sina.
U Lovri bi ljubav za Crkvu, duboka, prava,
a sam papa ga vjerskim istinama poučava.

U to vrijeme kad neprijatelj bi jako gnjevan
Lovre je u svojoj službi bio neobično revan.
Osim dvorenja pape, biskupa i svećenika
za crkvena dobra i siromahe brine ta ruka.

Službu svoju obavlja s puno svetog žara
bilo kod siromaha bilo kod Božjeg oltara.
Stoga mu papa sva crkvena blaga povjeri
prije neg i njega samog muče kao zvijeri.

Papa mu savjet daje prije neg se od njeg rasta
u ono vrijeme kad žestok progon Crkve nasta:
Nek siromasima razda sve što se blagom cijeni
prije neg neprijatelj dođe i blago Crkve oplijeni.

Lovre skupi novac, skupi i stvari vrijedne i nove,
proda što god se prodat moglo i siromahe zove
Tako se više crkveno blago nije moglo oplijeniti,
a moglo je donekle živote siromaha promijeniti.

A kad je za ovlasti đakona Lovre čula vlast Rima,
kad ču da je on taj koji mnogo crkveno blago ima
dođe njihov upravitelj pa od Lovre blago traži
a uslijedila je i naredba stroga: ‘Blago to pokaži!’

No smirio se na ono što će mu Lovre kazati:
‘Vratite se za tri dana i blago ću pokazati!’
Lovre u međuvremenu sve siromahe skupi,
a na kaznu je spreman kad upravitelj stupi.

Gdje je blago koje si nam pokazat obećao?
-upravitelj pita, dok je Lovre odvažan stao.
„Evo blago Crkve!“ – Lovre siromahe pokazuje,
„To je svaki od njih koji nevolje Bogu prikazuje,

a biseri i dragulji koji se u Boga jako cijene
to su djevice i udovice Bogu posvećene.”
„Kako se usuđuješ izrugivat rimsku vlast?“
upravitelj viče jer sad nema što za ukrast.

I sad se okomi na Lovru htijuć mu vjeru oteti
no kaznama raznim Lovre će se ipak oprijeti.
Ni bičevanje ni kliješta koja vriju ispod kože
Lovru od vjere u Isusa odvojiti ne može.

Pošto poto neprijatelj hoće da ga promjeni,
pa ga tad postave na užaren roštilj gvozdeni.
Al Lovre se ne da, ni tada se vjere ne odriče
nego, tako pečen, neprijatelju svomu viče:

„Pečen sam s ove, okrenite me na drugu stranu!“
tako je, milošću Božjom, nadjačavao svoju ranu.
I ne koleba se on, makar strašne opekline ima,
a svoje boli Bogu prikazuje za obraćenje Rima.

I makar je to treće stoljeće, davni neki dani,
Lovre je postao i ostao rimski svetac slavni.
Na grobu mu car Konstantin crkvu gradit daje
a narod molit njemu ni danas ne prestaje.

SVETI LOVRE, MUČENIČE GRADA RIMA
PONOSNA JE CRKVA ŠTO TAKVOG SVECA IMA.

NEK TVOJA MUČENIČKA KRV I DANAS SJEME BUDE
IZ KOJEG NIČE SNAGA CRKVE ONDA KAD JE SUDE.

NEK KO SJEME BUDE PRIMJER TVOJIH RANA
ZA KRŠĆANE NOVE, KRŠĆANE NAŠIH DANA.

MOLI ZA NAS SVETI LOVRE, OSOBITO KAD JE NAŠA VJERA MLAKA,
MOLI, SVETI LOVRE, DA MILOŠĆU BOŽJOM, BUDE JAKA,
DA BUDE JAKA.

m.g.

Više svetaca na: Prijatelji križa

Print

You may also like...